New World KOVAL | Croatia

Aromaterapija, dio fitoterapije, kontrolirano je korištenje eteričnih ulja u svrhu očuvanja zdravlja te liječenja i prevencije bolesti, na svim razinama čovjekova postojanja. Aromaterapija je specifična po tome što upotrebljava posebne ekstrakte iz biljaka – eterična/esencijalna ulja koja botaničari definiraju kao posebne žlijezde u biljkama, a aromaterapeuti ih definiraju kao hlapivu mješavinu koja nastaje destilacijom vodenom parom ili hladnim tiještenjem cijelih biljaka, biljnih dijelova ili smola.

Aromaterapija je korištenje eteričnih ulja u svrhu liječenja, te očuvanja zdravlja. Do pogrešnog razumijevanja dolazi već kod definiranja pojma “bavljenje aromaterapijom”.

Mnogi koji na neki način upotrebljavaju eterična ulja automatski podrazumijevaju da je već sama činjenica što ih koriste dovoljna da kažu kako se bave aromaterapijom.

Je li to baš tako?

Povijest aromaterapije počinje u Francuskoj, kada je kemičar René Maurice Gattefossé uočio ljekovita svojstva eteričnih ulja, do tada korištenih u medicini samo sporadično. Cijela loza francuskih i belgijskih aromaterapeuta, uključujući i svjetski poznate liječnike i farmaceute kao što su Jean Valnet, Daniel Penoel, Dominique Baudoux, Christian Durraford i Jean-Claud Lapraz, dala je velik medicinski doprinos razumijevanju djelovanja eteričnih ulja i etablirala njihovu prisutnost u službenoj medicini.

Takav pristup, zbog frankofonosti njegovih predvodnika, naziva se francuska škola aromaterapije.

No, naziv aromaterapija prvi put spominje u djelu Aromathérapie – les huiles essentielles hormones végétales (éd. Librairie des sciences Girardot, 1937). U drugom izdanju knjige 1944. godine René-Maurice objašnjava kako je isprva htio dati naziv timoterapija (thymothérapie), od grčke riječi thymos, odnosno thumos (θυμός), što etimološki označava pojam snažnog, produhovljenog, živahnog, a simbolizira laganu, hlapivu i intenzivnu osobnost eteričnih ulja. Ipak, postao je svjestan da bi naziv bio lako krivo preveden (thyme na francuskom i engleskom znači timijan).

Stoga se odlučio za novu riječ kovanicu - aromaterapiju. Time aromaterapija službeno ulazi u povijest.

Većina eteričnih ulja proizvodi se za industrijsku uporabu (duhanska, prehrambena, kemijska…), a tek manji postotak striktno za aromaterapijsku primjenu. Često se takva “industrijska” ulja prodaju nedovoljno educiranim aromaterapeutima koji njima pokušavaju liječiti svoje klijente iako su takva ulja izgubila bilo kakvo ljekovito ili energetsko djelovanje neadekvatnim procesima u industrijskim kotlovima.

Neki misle da eterično ulje kupljeno u ljekarni garantira kvalitetu što je vrlo komična pomisao.

Kvalitetna, kemijski i botanički definirana, eterična ulja na bočici moraju imati navedene sve sljedeće kriterije:

- Latinsko ime roda i vrste biljke

- Dio biljke

- Način dobivanja ulja

- Glavne kemijske sastavnice (kemotip eteričnog ulja)

- Zemlja gdje je biljka rasla

- Način uzgoja

- Lot broj

- Datum do kada eterično ulje vrijedi

Mnogi sastojci i procesi izrade parfema još uvijek su nepoznati. Kreatori parfema su umjetnici koji jako dobro čuvaju svoje mirisne tajne kapljice. Te mirisne kapljice zarobljene u privlačnim bočicama utječu na percepciju nečije osobnosti i ponašanje u skladu s tim, te neki parfemi ističu kultni status. Možda ih upravo ta osobina čini neodoljivima za nanošenje i isticanje osobnosti na iskonski način.

4000 prije Krista

Svjetiljke su punjene maslinovim uljem, ribljim uljem, sezamovim uljem, te drugim biljnim uljima. Ponekad su vlasnici lampi znali ogladnjeti i pojesti gorivo svoje žarulje. Pa su samim time i oni znali procuriti

600 prije Krista

Izmišljene su lampe s ručkama za lakšu nosivost. Ali i dalje su curile.

500 prije Krista

„Oil Reservoir lmap“ su razvijene. Više ne curi.