|
TRANSLATOR
Komorač (foeniculum vulgare mill.).eng: fennel, d: der fenchel, Fr: le fenouit commun. Obitelj: apiaceae (umbelliferae) - štitarke. Ostali nazivi: koromač, morač, slatki kopar, janež, divlja mirođija. Podrijetlo: Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Stanište: Raste na poljima, i neobrađenimlivadama, u vinogradima, na kamenjarima, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. Komorač potiče iz Sredozemlja, a dosta se uzgaja i diljem svijeta, uglavnom u Toplijim krajevima Europe i Azije te Africi i Južnoj Americi. Raste po kamenjarima Hrvatskoga Primorja, Dalmacije i Makedonije. U nas ga najviše ima u primorskim krajevima i na otocima. Komorač se danas cijeni kao mirodija za pripremanje kolača i kruha. Zrnca komorača, a još češće mljeveni komorač, miješaju se s brašnom tako da pecivo dobiva izvrstan okus. Komorač se pored toga stavlja u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Svježi, nježni listići komorača, kao i svježi korijen, nasjeckaju se u salate....[...] Nastavi dalje...
Kim (carum carvi l.). Porodica: umbelliferae (apiaceae) - štitarke. Eng: caraway. D: kummel. fr: le carvi. Drugi nazivi: divlji kim, kumen, kumin. Egipčani ga nazivaju; tapnen. Stari Rimljani: cuminum. A Grci: kyminon. Povijest i pučka medicina: Kim se odavno koristi kao začin i ljekovito sredstvo. Najčešće u pripravcima protiv nadimanja, bolova u trbuhu, ujeda otrovnih životinja, kao oblog kod krvarenja iz nosa, za pospješivanje izlučivanja želučane kiseline i majčina mlijeka te kod kašlja. Sa šećerom i drugim začinima pripravljao se liker od kima. Stari Grci dodavali su ga svim lijekovima kako bi ubrzali njihovo djelovanje.
Droga: carvi fructus - plod kima. Plodovi kima koriste se u različitim ljekovitim pripravcima, a iz njih se dobiva i ljekovito eterično ulje koje se koristi kao djelatna tvar u mnogim farmaceutskim pripravcima. Kao biljka za probavni sustav, kim je doista blagotvoran. Djeluje kao stomahik, stimulirajući lučenje probavnih enzima. Prednost mu je što nije gorak, kao što je slučaj kod drugih biljaka koje se koriste u tu namjenu, poput gorkog pelina ili kičice. Zanimljivo, istodobno ima sposobnost opuštanja glatkog mišićja probavnog sustava, ali i poticanja njegove normalne peristaltike (gibanje). Na taj način sprječava bolne grčeve probavnog sustava, a olakšava proces probave.
Kim je jedna od najdjelotvornijih biljaka karminativnog djelovanja, što znači da djeluje kod nadutosti....[...]
Nastavi dalje...
Plodovi koji se sabiru dvaput u sezoni moraju se očistiti od peteljki i odmah sušiti jer inače pocrne. Korijen se vadi u jesen. Poslije čišćenja korijena od zemlje, reže se na kockice ili rezance te suši na toplom prozračnom mjestu. Iz sjemena se destilacijom dobiva anisovo ulje (oleum anisi). Anis je podrijetlom iz Egipta. Ljekovito djelovanje anisa možda je najbolje opisano u starim zapisima: "ako golubinjak namažemo uljem anisa golubovi će ga sigurno prihvatiti jer obožavaju njegov miris." Sjeme anisa sadrži 1-5 % eteričnog ulja, bjelančevina i šećera do 20 %, masnih ulja do 10 %. željeza; ulje anisa sadrži i do 90 % anetola, zatim metilhavikola, aldehida, estragola, anisove kiseline, anis ketona i anisovog alkohola. U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd.
Ljekoviti dio biljke: plod
Anis je afrodizijak, antispazmatik, aromatik, antidepresiv, diuretik, dispeptik, ekspektorant, holagog, holeretik, galaktagog, karminativ, mikotik, pektoral, sekretolik, stimulans, tonik i vermifug.[...]
Nastavi dalje...
Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta, koji su ružičasti dok su svježi, a sušenjem mijenjaju boju u bakreno smeđu. Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu. Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao). Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.
Klinčićevac ili klinčić (Syzygium aromaticum) je malo do srednje visoko, osjetljivo zimzeleno drvo iz tropskih krajeva. Pripada porodici mirta (Mirtaceae), a potječe iz sjevernih Molučkih otoka.
Uspijeva samo u tropskoj morskoj klimi pa se danas uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, Madagaskaru, Šri Lanki i Maleziji.
Drvo klinčićevca ima krošnju u obliku piramide te velike, kožaste i sjajne, jajolike listove koji se javljaju u parovima. Listovi su vrlo aromatični, a ugodan miris imaju i grančice i sitni zvonoliki crveni cvjetovi koji se javljaju u gustim nakupinma u dva razdoblja tijekom vegetacije. Još ružičasti cvjetni pupoljci beru se ručno ili tresu bambusovim štapovima, a zatim se suše na suncu. Nakon sušenja, pupoljci su crvenkastosmeđe boje i nalik čavliću, a pod nazivom klinčić upotrebljavaju se kao začin. Naziv mu dolazi od latinske riječi clavus što znači čavao.
Njegove izuzetno ljekovite tvari koje sadrži ( eugenol, cariofilen, tanin i dr.) imaju jaka anti-mikrobna svojstva te ubijaju sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke.
Čudesna svojstva klinčića odavna su poznata liječnicima diljem svijeta pa se od davnina koristi kao lijek kod problema sa probavom te za uništavanje parazita i protiv gljivičnih infekcija. [...]
Nastavi dalje...
Mljeveni plodovi kopra u mlincu za kavu uzimali su se kao začin kod svih dijetalnih jela 3 puta na dan na vrhu noža. Miriše ugodno i aromatično i vrlo je sličan komoraču. Kopar je u svojoj dugovječnoj povijesti u narodu izgradio svoju mitsku povijest s legendom o čarobnoj moći a u kuhinjama domaćica sve do današnjeg dana ostao je ljekovita i začinska biljka, čije lišće se koristi kod kiseljenja krastavaca, kod zelenih salata, salate od krumpira i graha, te raznim jelima (variva, juhe, umaci). Bolesti bubrega i urinarnih puteva, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače - (za bolji rad), kašlja, nesanice, neuroze, nadutost, skleroze, srčane aritmije zajedno sa komoračem, tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače lučenje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, lošeg zadaha iz usta.
U kuhinji kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekata.
Eterično ulje kopra rabe kao insekticid.
Tinkturu kopra od sjemena rabe kod gripe, grčeva te poremećaja probave.
Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini se dosta razvilo tako da su njegova svojstva nadopunjavali i s ostalim ljekovitim sredstvima kao što su med koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih oboljenja.
Zatim vino u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za umirenje živaca a ako se popilo prije spavanja kod raznih nesanica. - Ženama je poznato poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja. - Za izazivanje mjesečnog ciklusa. - Kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer umiruje i otklanja ih..
O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, onima, koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta.[...]
Nastavi dalje...
Priča o maslinovu listu kreće od drevnih Egipćana koji su ga upotrebljavali prilikom mumificiranja faraona.
Poslije se otkrilo da pomaže u liječenju malarije i gripe te ima dobra svojstva u borbi protiv različitih infekcija i bolesnih stanja.
Spominje se u Bibliji, opisana je u djelima drevne egipatske civilizacije, a veliku ulogu imala je i u grčkoj mitologiji, gdje se spominje da je maslina nastala kada je božica Atena u nadmetanju s Posejdonom bacila kap vode na klisuru, na kojoj je potom izrasla maslina.
Od antičkih vremena maslinovo drvo osiguravalo je hranu, koristilo se za ogrjev i građu, a plod se koristio u liječenju mnogih bolesti. Smatrana je simbolom mira i mudrosti.
Maslinovim uljem kao zaštitom od sunca već stoljećima se služe ribari, a posljednja istraživanja govore o njegovim ljekovitim svojstvima u slučaju opeklina od sunca. [...]
Nastavi dalje...
Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena. Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene. .[...]
Nastavi dalje...
Cink je esencijalni mineral koji nalazimo u gotovo svakoj stanici našeg tijela. Smatra se da je količina cinka u tijelu odrasle osobe oko 2 g. Najveću količinu cinka u tijelu nalazimo u retini i muškim reproduktivnim organima, dok ga u znatnoj mjeri nalazimo i u kostima i mišićima. Apsorpcija mu je loša, a glavni dio cinka apsorbira se u jejunumu, tj. u tankom crijevu. Cink sudjeluje u aktivnosti gotovo stotinu enzima, tvari koje omogućavaju odvijanje biokemijskih reakcija u našem tijelu. Cink utječe na osjećaj okusa i na tek. Elementi okusa nalaze se u slini i strukturna su tvar epitelnih stanica sluznice usne šupljine.. Najčešći su simptomi nedostatka cinka suha i ogrubjela koža, beživotna kosa, krhkost i bijele mrlje na noktima, oslabljeni osjeti okusa i mirisa, gubitak teka i tjelesne težine, smanjena prilagodljivost očiju na mrak, proljev, česte infekcije, otežano zacjeljivanje rana, kožne iritacije i poremećaji poput dermatitisa i akni... Mogući su i poremećaji rasta i razvoja, koncentracije i pamćenja, imuniteta i izmjene tvari te impotencija i neplodnost..[...]
Nastavi dalje...
|
ČIČKOVO ULJE
Latinski naziv: Arctium lappa L.
Ima antibakterijsku i antiseptičku djelotvornost, zato ga zovu "trava za kraste”.
Koristi se za tretman korjena kose, protiv peruti, seboreje kao i za probleme kože: akne, ekcemi, psorijaza.
Čičkovo ulje najbogatije je aktivnim tvarima koje su koncentrirane u vretenastom korijenu ove zanimljive biljke.
Glavne aktivne tvari su: eterično ulje, trjeslovine, gorke tvari, inulin i sitosterini.
Ekstrakt koji se dobiva iz korijena upotrebljava se u pripravcima za liječenje raznih kožnih bolesti, ali ima i vrlo pozitivan učinak na jačanje korijena kose, rast i kvalitetu vlasi.
Čičkovo ulje je uljni macerat cvetnih glavica čička (Arctium lappa L.) u suncokretovom ulju, koristi se protiv lišajeva na koži, čireva, apscesa i kožnih nečistoća, opekotina i ekcema.
ČIČKOVO ULJE
Često se osporava uspjeh čičkova ulja u liječenju ispadanja kose, no treba naglasiti da čičkovo ulje ne može ljekovito djelovati ako je korijen kose odumro zbog hormonalnih promjena ili uslijed teških oštećenja kose (lišaji, ekcemi i dr.).
Kod zdravog, ali samo oslabljenog korijena kose mogu se sasvim sigurno postići dobri uspjesi čičkovim uljem, koje potiče cirkulaciju krvi.
Masažom vlasišta čičkovim uljem podstiče se cirkulacija krvi i ishrana korjena kose, suzbija se perut i njeguje oštećena kosa.
Ulje je bogato inulinom, tanionom.
Koristi se u obliku pakunga koji se nanosi na suho vlasište, dobro umasira u kosu i nakon pola sata ispere toplom vodom i kvalitetnim šamponom u nekoliko pranja.
Već nakon prvog nanošenja kosa je značajnije "punija", glatka i sjajna.
Za masni tip kose, ulje je nepraktično i dodatno masti vlasište te je stoga poželjnije koristiti šampon na bazi čička.
Pokazalo se da preparati za kosu na bazi čička: smanjuju opadanje, jačaju korijen kose, smiruju svrbež vlasišta i pomažu pri uklanjanju prhuti (pogotovo prhuti koja je posljedica seboroičnog dermatitisa).
Plavuše znaju koliko je teško njegovati i održavati tako nježnu i osjetljivu kosu.
Naime plava i/ili obojena kosa zahtjeva puno više njege, samim tim što je krhka, predstavlja idealnu metu vanjskih negativnih utjecaja, osim toga na plavoj ili izblajhanoj kosi se i najmanje oštećenje jasno vidi.
Čičkovo ulje za plavuše ima rješenje!
Potražite čičkovo ulje u obližnjoj ljekarni ili parfumeriji i pružite svojoj kosi prirodan izgled i njegu kakvu zaslužuje. čičkovo ulje plavoj ili obojenoj kosi vraća život, sjaj i boju.
Besprijekoran ten je nešto čemu svi težimo.
U njezi kože lica prednost treba dati prirodnim sredstvima.
Zbog svog protu-upalnog i antibakterijskog djelovanja čičkovo ulje za lice predstavlja pravi melem.
Vrlo je efikadsan u liječenju kožnih problema kao što su akne i ekcemi, upravo zahvaljujući svom sastavu i sposobnosti da uništava bakterije koje se nalaze na koži.
Isto tako, ekstrakcijom iz ploda čička dobiva se arktin - tvar koja efikasno potiče proizvodnju kolagena u koži i spriječava nastanak bora.
Koža lica postaje elastična i zategnuta.
ČIČKOVO ULJE
Zanimljivo je i nevjerojatno da do gušćih i dužih trepavica možete doći prirodnim putem.
Isprobajte čičkovo ulje.
Jasno je koliko čičkovo ulje pospješuje rast kose i jača samu dlaku, tako je evidentno da će isti učunak imati i na trepavice.
Dovoljno je prije spavanja utrljati nekoliko kapi čičkovog ulja u predjelu korijena trepavica i ostaviti da prenoći.
S vremenom ćete se uvjeriti kako su vam trepavice lijepe duge i guste.
Čičkovo ulje ima široku primjenu u medicini jer ima brojna terapeutska svojstva.
Zahvaljujući svojoj antiinflamatornoj sposobnosti, koristi se kod artritisa.
Ako ga nanesete direktno na problematično mjesto i bol i oteklona će nestati.
Ako vas boli grlo, nekoliko kapi čičkovog ulja vam može riješiti problem.
ČIČKOVO ULJE
Šaka suhog i sitno izgnječenog sjemena, preliveno sa malo 90 % alkohola, ostavi se da stoji 14 dana, zatim se dolije pola do tri četvrt litre ulja (najbolje maslinovog, ali ako ga nema dobro je i suncokretovo), pa se opet ostavi 4 tjedna na toplom mjestu, uz povremeno mućkanje.
Da bi alkohol ispario, bocu sa uljem ne zatvaramo čepom nego sa malo gaze ili papirom u kome su izbušene sitne rupice.
Ako ste alergični na čičak, izbjegavajte ga.
Trudnice i dojilje bi se trebale posavjetovati sa liječnikom jer neki proizvodi od čička, posebno oni koji se uzimaju oralno, mogu naškoditi bebama.
|
