Epifiza ili pinealana žlijezda je u metafizičkim krugovima nazivana trećim okom. Iako je endokrini sustav ljudskog tijela jako dobro poznat medicini, malo tko u široj javnosti zna koliko je utjecaj epifize važan za naše umno i tjelesno zdravlje i spiritualan razvoj.

Glandula pinealis – epifiza je endokrina žlijezda u mozgu, locirana je između moždanih hemisfera, kada je zdrava ne prelazi veličinu zrna graška. Epifiza luči melatonin (N-acetyl-5-methoxy-tryptamine), koji regulira cirkadijski ciklus, točnije sljedove budnosti i spavanja.

Svako ljudsko biće ima pinealnu žlijezdu (ili treće oko) koja može aktivirati frekvencije duhovnog svijeta i omogućiti vam da imate osjećaj božanskog postojanja te jedinstvenosti sa svijetom oko sebe. Epifiza se može podesiti na odgovarajuću frekvenciju uz pomoć meditacije, joge ili raznih ezoteričnih i okultnih metoda, omogućuje osobi da putuju u druge dimenzije, popularno poznato kao astralno putovanje ili astralne projekcije ili pak viđenja na daljinu. Nemojmo zaboraviti reći da se aktivira i tijekom spavanja na nesvjestan način. Pomoću drevnih metoda moguće je kontrolirati misli i akcije ljudi koji žive u materijalnom svijetu.

Francuski filozof René Descartes (1596-1650) u svojim je djelima naglašavao važnost epifize, nazivajući ju "sjedištem duše" i "dijelom tijela u kojem duša izravno obavlja svoje funkcije".

Zanimljivo je što je Descartes upotrijebio upravo izraz "sjedište duše" da bi opisao epifizu. Naime, postoji uska veza između pojave duše u tijelu prema učenju raznih duhovnih tradicija i oblikovanja epifize. Utvrđeno je da se epifiza počinje stvarati u fetusu 49 dana nakon začeća.

Prema učenju tibetanskih budista zapisanom u "Tibetanskoj knjizi mrtvih", upravo je toliko vremena potrebno da duša nakon smrti i izlaska iz jednog tijela provede u bestjelesnom stanju prije nego što uđe u drugo tijelo.

Kada je potpuno aktivna, epifiza čovjeku daje sposobnosti koje se obično svrstavaju u domenu znanstvene fantastike, poput telepatije, povećanog polja osjetilne percepcije, promjene izgleda i gustoće tijela, teleportacije te prelaska u druge dimenzije.

Zanimljiva je također i povezanost između zemljinog magnetskog polja, aktivnosti Sunca, epifize i DMT-a (Dimetiltriptamin-psihodelik). Naime, utvrđeno je da elektromagnetska polja utječu na epifizu te da je i sama epifiza u stanju stvoriti magnetsko polje. Razlog tome je što su okolo i unutar same epifize pronađene nakupine kristala magnetita, koji je prirodni magnet. Magnetit je crni feromagnetički željezov oksid koji je također prisutan u mozgu ptica, pčela, riba i leptira, a pomaže im u njihovom osjećaju orijentacije i omogućava im da osjete polaritet i nagib zemljinog magnetskog polja. Magnetit kod ptica i delfina djeluje poput unutarnjeg kompasa pomoću kojeg znaju kamo trebaju letjeti/plivati. Magnetit je također odgovoran i za sposobnost životinja da predosjete potrese ili tsunamije. Solarni vjetrovi, primjerice, koji energijom pune magnetsko polje Zemlje stimuliraju epifizu. Vrlo je zanimljivo da svakih jedanaest godina dolazi do promjene sunčevih magnetskih polova, što vodi do povećane sunčeve aktivnosti.

Osim što služi kao most ka drugim stvarnostima, veličina, izgled i aktivnost epifize utječu na stupanj u kojem je čovjek u stanju napajati svoje tijelo, tvoreći atome i životnu energiju, neposredno od Svjetla ili prane. Izvorna uloga epifize i hipofize je da budu receptori prane (kozmičke energije) i svjetlosti i njihovi pretvarači u iskoristivu energiju za održavanje fizičkog tijela.

"Tajna doktrina" iz 1888. godine opisala ulogu ove žlijezde u evolucijskom kontekstu:

"treće oko prestalo je djelovati… jer čovjek je duboko zaglibio u kaljuži materije."

"Treće oko, postupno okamenjeno uskoro je iščezlo… oko se povuklo duboko u glavu i sada je skriveno ispod kose…" "…zahvaljujući postupnom iščeznuću duhovnosti i potonuću u materijalno, pretvorilo se u zakržljali organ."

"Treće oko je mrtvo… ali iza sebe je ostavilo svjedoka vlastitom postojanju… epifizu".

Zavjera: Kako ubijaju vašu Epifizu???

U kasnim 90-ih, znanstvenica po imenu Jennifer Luke izvodi studiju u kojoj istražuje utjecaj natrij fluorida na pinealnu žlijezdu. Ona je utvrdila da je pinealna žlijezda, koja se nalazi u središtu našega mozga, bila upravo meta za fluoride. Epifiza jednostavno apsorbira više fluorida nego bilo koje drugi dio tijela, uključujući čak i kosti. Ona je kao magnet za natrijev fluorid te pod njegovim utjecajem žlijezda počinje kalcificirati i više nije u stanju da učinkovito održava ravnotežu hormonalnih procesa cijeloga tijela, emotivnosti, energetske ravnoteže i dr.

Razna istraživanja su pokazala kako natrijev fluorid napada direktno najvažniju žlijezdu našega tijela, a možemo ga naći u hrani, pićima u kupaoni (pasti za zube, šamponima...) i vodi za piće. Natrij Fluorid se nalazi u 90% vode Sjedinjenim Američkim Državama, i vjerojatno je tako na cijelom svijetu. Vodeni filtri koje možete kupiti u supermarketima ne filtriraju fluoride, samo destilacija putem preokrenute osmoze vode je najjeftiniji i najsigurniji način da se riješimo fluora.

Vjerujem da ako nam oduzmu sjedište duše (prema kabali tu, u epifizi, boravi najviši nivo duše), to bi isključilo naše jedinstvo s Bogom i s izvorom naše duhovnosti i pretvorilo bi nas u ovozemaljsko roblje tajnih društava i organizacija "u sjeni".

Dakle očistimo li našu epifizu i u buduće pazimo da nam se ne kalcificira, neće nam biti potrebno dodavanje LSD-a niti DMT-a niti bilo kojeg psihodelika, da bismo imali kroz epifizu prijemnik ili predajnik, odnosno vezu sa Bogom.

Pitate se što razlikuje sretne i uspješne od onih koji to nisu? Na prvom mjestu je to što se uspješni služe svojom intuicijom pri donošenju važnih životnih odluka! Bez ove vještine nemoguće je postići i održati blagostanje, zato čitajte pažljivo i ojačajte svoju intuiciju.

Intuicija je govor duše, Više svijesti ili nadsvijesti. Rječničke definicije intuicije su: sposobnost predviđanja i shvaćanja prije naknadnih saznanja i procesa mišljenja, saznanje stečeno na takav način, čin ili sposobnost znanja ili osjećanja bez uporabe racionalnog procesa, neposredna spoznaja.

Nazivaju je raznim imenima - šesto čulo, predosjećaj, slutnja, instinkt, vibra, dojam, uvid, inspiracija, telepatija...

U neku ruku, intuicija je unutarnji GPS prijemnik - instrument za navigaciju.

Vidljivi svijet opažamo kroz pet fizičkih čula (mirisa,okusa, vida, opipa i zvuka), kroz naš um (naše osjećaje) i naš intelekt (sposobnost donošenja odluka). Nevidljivi ili suptilni svijet opažamo kroz pet suptilnih čula, suptilni um i suptilni intelekt – poznatiji kao šesto čulo.

"Intuicija je optimalan navigacijski instrument, koji kad uključimo i koristimo, pokazuje smjer za život iz snova, ispunjen blagodatima i smislom. To je zlatni kompas koji pokazuje istinu."

"Slušajte svoje srce". "Otvorite se svojim emocijama. Neka vam vaše unutrašnje ja govori". Ne možemo postići ništa ako ne verujemo u ono što radimo. Znate onu narodnu: "što se babi snilo, to joj se i zbilo". To je ujedno i definicija zakona privlačnosti.

Vaša je intuicija glas vašeg duha!!! Dio vas koji postoji izvan materijalne stvarnosti. A budući da je vječan, vaš duh vam može pružiti uvide s perspektive koja je mnogo šira u odnosu na ono što je na raspolaganju u trodimenzijalnom svijetu. Taj biste dar mogli biti skloni previdjeti čak i kada uporno osjećate da nebiste trebali. Intuicija je naše urođeno svojstvo poput vida, sluha i njuha i data nam je na korištenje. Svi imamo intuiciju, no svi je i ne slušamo. Pogotovo od kad postoje mobiteli...kompjuteri... te druga razna tehnološka pomagala.

Mudrost vam se ne obraća vičući, već šapče!!!

Ona se ne događa "vama", već "za vas"!!!

Intuicija djeluje i kad nema očitih rezultata, - nikada. Jednog dana mogli biste osjetiti poriv da kupite neku knjigu ali je ne pronaći, ali zato sresti neku osobu koja je u mnogo čemu važnija od knjige, ili jednostavno da se maknete sa mjesta koje bi u tom trenutku za vas bilo nepovoljno na bilo koji naćin.

-Uvijek morate vjerovati njezinoj viziji, jer ona vidi malo dalje nego vi!!!

Kad plovite brodom po valovitom moru i dobijete morsku bolest, tada ste vrlo ovisni o intuiciji ili psihonavigaciji jer jedino vas ona može najbrže vratiti u normalno stanje.

Meditacija: Meditiram i potpuno se opuštam dok mi tijelo ne obamre. Izgleda kao da se sve zaustavlja: moj mozak, srce, želudac i pluća. Pozivam duhovne vodiće. Oni mi pokazuju kuda ću ići. Kakve oluje i grebene ću sresti na svom putu. Vidim sve to, vizualizirajući kroz oči duhovnih vodića.

U suštini, potrebno je potpuno napuniti pluća zrakom i svu pažnju usmjeriti na čin disanja. To se mora učiniti na brodu, dovoljno daleko od kopna tako da bi se moglo osjetiti dizanje i spuštanje valova. Dah treba uskladiti s valovima, tako da se kod dizanja broda duboko udahne ("sve do stopala"), a kod spuštanja treba polako izdahnuti, zajedno s valom. Tom praksom, um "postaje more" i čovjek može direktno komunicirati sa elementom, tako da se svaka promjena odmah primjeti. Potrebno je "komunicirati s tijelom Gospodina vala" tako da se njegov um upozna kao vlastiti.

Gospodaru oceana upućuje se niz molitvi, razbija se kokosov orah i njegov sok se ispušta u more, a za to vrijeme se moli gospodara oceana da vodi duh navigatora preko svog kraljevstva.

Potrebno je pozvati Gospodara mora (Tuaratija) i slušati uputstva preko njegovog tijela, a zatim "spoznati njegov duh". Ako "spozna" Tuaratija, čovjek zatim može spoznati "vrhunskog Tangaroa". On je Taj koji jedri tvojim brodom. Čovjek "zna" more, pokreće se s njim i pomoć u Tangaroa, preko Tuaratija, jedri u svom brodu prema svome odredištu.

U svojoj suštini, zvijezde su živa bića kojima se može približili ako je duh "ispunjen morem". Njima se treba približiti preko Gospodara valova i "upoznati" ih preko Njega. Ta bića mogu osigurati smjer (doslovni) i savjet (moralni), ali ih je potrebno upoznati ili približiti im se pomoću Gospodara valova, a od njega do mistićnog Tangaroa.

"U budućnosti ćete dosta čuti o psihonavigaciji. Ako budete imali nesreću da se ozbiljno razbolite ili postanete ovisnik, vjerojatno će se od vas zahtijevati da uključite psihonavigaciju i u liječenje."

Na mom kompasu upisane su četiri strane mog unutarnjeg svijeta: sjever je duhovnost, jug je psihologija, istok je ljubav prema sebi, a zapad ljubav prema drugima. Nikada taj kompas nije funkcionirao savršeno, stalno se nešto događalo. Igla je podrhtavala, strane svijeta su se pitale jesu li na pravim mjestima, čak se i magnetsko polje povremeno obrtalo. I mada sam često od njega tražila da se smiri, da bude uvijek jasan i precizan, upravo onakav kakav bi kompas i trebao biti, sada sam zahvalna zbog njegove neukrotivosti. Ta dinamika ispisala je stranice koje vam Unutarnji kompas nudi.

"Suvremena medicina je počela shvaćti korisnost psihonavigacije. Danas se u bolnicama širom svijeta koriste tehnike koje vode porijeklo te drevne prakse i koje služe za borbu s narkomanijom, rakom, kemofilijom, srčanim bolestima pa čak i za liječenje slomljenih kostiju. Relaksacija i meditacija često se kombiniraju s tehnikama vizualizacije kako bi se pomoglo pacijentu da prodre duboko unutar svog tijela i psihe. Dvije grane medicinskih nauka, siberbiologija i siberpsihologija (cyberpsihologija i cyberbiologija) su naročito uspješne, jer pomažu ljudima da koriste takve metode da bi otkrili uzroke svojih bolesti i započeli liječenje. Zanimljivo je spomenuti da korjen imena te dvije nauke potječe iz grčke rijeći kybernam, što znači "ploviti"."

Dotična siber (cyber) psihologija je jedna potpuno nova oblast psihologije za koju još uvijek nismo sigurni gdje joj je početak a gdje kraj, što sve obuhvaća a što ne i kako je uklopiti u standardne okvire i područja psihologije (klinička, kognitivna, socijalna, primijenjena, industrijska itd.).

Istina je da ona prožima sve ove grane - isto tako ona čini i jedinstvenu cjelinu karakteriziran skupom svih ponašanja i interakcija koje se odvijaju ili u virtualnom - siberprostor ili kroz naše interakcije s tehnologijama.

Za tumačenje psihonavigacije predloženo je nekoliko teorija, uključujući i one koje se bave genetskim i morfološkim oblastima. Dajemo li prednost njima ili Jungovoj teoriji o kolektivnom nesvjesnom zapravo je nevažno. Važno je da psihonavigacija djeluje kao instrument koje nam pomaže da dođemo u dodir sa suštinskim dijelom nas samih, mjestom gdje se naše fizičke, mentalne i duhovne energije mogu usredotočiti da bi nam pomogle da budemo kreativniji, zdraviji i u miru sami sa sobom.

Za psihonavigaciju morate imati pozitivan stav. To je jedini potreban uvjet i načelo čija je važnost bila poznata vijekovima.

Dakle, evo koraka za temeljni pristup:

1.) Nađite mirno i tiho mjesto.

2.) Sjedite u udoban položaj.

3.) Opustite se.

4.) Duboko udahnite.

5.) Potpuno se opustite.
Dopustite tijelu da se opusti kao u trećem koraku, ali ovoga puta koncentrirajte se na određene dijelove tijela.

6.) Osjećajte kako se vaše unutrašnje ja počinje pomicati.

7.) Komunicirajte sa svojim Unutarnjim pilotom.

Unutarnji piloti mogu poprimiti mnoge oblike. Tu su često presudni kultura i religija koje mogu odrediti u kojem obliku će se javili vaš Unutarnji vodić. Ipak će vaše vlastite posebne okolnosti u bilo koje vrijeme moći djelovati na prirodu i pojavu vašeg unutarnjeg vodića.

8.) Povratak. Kad ste završili putovanje, spremni ste za povratak kući.

To ćete znati kad za to bude vrijeme. Nemojte se opirati, bit će još mnogo putovanja. Zahvalite se svom unutarnjem pilotu. Recite njemu ili njoj da se radujete slijedećoj posjeti. Zatim se vratite, slijedeći isti put kao kad ste dolazili.

Kad se probudite ujutro, pomislite o danu koji je pred vama i kakve vas nove radosti očekuju. Živi ste i to je vaš dan. Ako se nalazite u situaciji koja se na prvi pogled čini neprivlačnom, koncentrirajte se na mogućnosti za učenje i proširenje svog horizonta. Shvatite da je svaki zadatak koji obavljate, poseban. Ništa nije dosadno, ako ne dopustite sebi da to tako gledate. Usmjerite se na pozitivno i pozdravite dan s entuzijazmom.

Ne treba vas čuditi što je vizualizacija ključ za psihonavigaciju. Ona ne mora uključivati više od jednog čula; ipak što je više čula uključeno, to će biti snažnija.

Važno je da se sjetimo da je, zapravo, svako od nas "gospodar". Jedan od razloga što ponekad propuštamo vidjeti sebe na vrhuncu je taj što zapravo ne znamo što želimo. Mi možda kažemo: "Htio bih ovo", ili "htio bih ono", ali istina je da mi uopće nismo sigurni da li zaista želimo ovo ili ono dovoljno snažno da bismo u tom smislu djelovali. Prema tome, ne znamo postavljati ciljeve, planirati i izvršavati te planove. Slijedi obeshrabrenje zajedno sa stavom "ja nikako ne mogu dobiti ovo ili ono".

Mjesec je vrlo blizu. "On dolazi sa Zemlje", "iz velikog oceana na zapadu." Čula sam tu legendu. Mjesec je bio otrgnut od naše planete prije više miliona godina. Gravitacija ga drži kao pupčana vrpca. On ima veliku moć nad svime ovdje na Zemlji. Nad plimom i osekom. Vremenskim prilikama. Unutrašnjim ritmovima ljudi, životinja i biljaka. Moć koja je izvan našeg poimanja. Da. Verujem u to. Kad naša duša luta, zar ona ne napušta tijelo kao što je Mjesec napustio Zemlju? Zar duša i dalje ne djeluje na tijelo čak i kada putuje? Na kratko vidim sebe kako sjedim na tepihu ispod nadstrešnice, naslonjena leđima na stup. Da. Naravno.

Sve naše predodžbe o svijetu i našem mjestu u njemu potječu od zamisli koje su se oblikovale još u sedamnaestom stoljeću, no koje još uvijek tvore jezgru suvremene znanosti - teorije po kojima su svi elementi u svemiru izolirani jedan od drugoga, odjeljivi i potpuno samodostatni.

U stvari su te teorije stvorile predodžbu o odvojenosti. Kvantna teorija ostala je nedorečena i na čisto praktičnom području.

Pokusi o kvantnim učincima odvijali su se u laboratoriju, sa neživim, subatomskim česticama. Odatle su znanstvenici nakon toga prirodno pretpostavili da taj neobični kvantum postoji samo u svijetu mrtve tvari, a da se sve što je živo još uvijek ravna po zakonima Newtona i Descartesa. Takvo je razmišljanje oblikovalo cijelu modernu medicinu i biologiju. Čak se i biokemija oslanja samo na Newtonovu silu i koliziju.

A što je s nama? Odjednom smo se našli u središtu svih fizičkih procesa, no nitko to nije u potpunosti prepoznao.

Čovjek je sposoban iščitavati, doslovno iz svega što ga okružuje, što se zbiva s njime i njegovom psihom. Mi jesmo u odnosu sa svime što nas okružuje i u svakom tom odnosu ostavljamo ili bolje rečeno širimo ozračje našeg koda ili šifre. Zračimo našu vibraciju koja neminovno dolazi u kontakt i suodnos s vibracijama iz našeg okruženja.

Energije se međusobno privlače ili odbijaju.

Iz tog odnosa stvara se jedno posebno i samo nama jedinstveno energetsko stanje, koje dok traje, ostavlja traga na cjelokupnu energetsku sliku tog trenutka. Misao je energija. Tamo gdje usmjerimo našu pažnju i naše misli, tamo smo energetski prisutni. (Kao što sam i ja bila u svojoj rodnoj kući. Čak i kad odemo jako daleko, dugo iza nas ostaje naša energija, dio nas).

I ne zaboravimo, energetski djelujemo! I zato i svaki najmanji korak na putu samospoznaje doista je velik korak za nas. Korak koji nas ispunjava osjećajem svrhe. To su naše vlastite pobjede.

I što dalje idemo to je put zanimljiviji i izazovniji. Sa svakim otškrinutim vratima otvaraju se novi, još privlačniji i zanimljiviji!

Nitko ne može sa sigurnošću reći što je točno intuicija, ali mnogi sa sigurnošću tvrde kako je ona najbolje pomagalo pri donošenju odluka i pronalaženju rješenja te pri psihonavigaciji.

"Intuicija je duhovna sposobnost pa ne objašnjava, već jednostavno pokazuje put." - Florence Scovel Shinn

Većina današnjih fizičara bila je spremna prihvatiti bizarnu prirodu kvantnoga svijeta.Kako elektroni mogu biti povezani sa svime odjednom? Kako je moguće da elektron ne može postojati kao određena pojedinačna stvar, sve dok ga ne počnemo proučavati ili mjeriti? I kako bi u svijetu moglo postojati bilo što stvarno ako svaka stvar - prije no što ju počnemo pobliže promatrati - nije ništa drugo do privid?

Žive tvari emitiraju slabu radijaciju koja je ključni aspekt bioloških procesa. Informacije potrebne za sve životne procese - od međustanične komunikacije do izuzetno opsežnih procesa reguliranja DNK - pristižu putem razmjene informacija na kvantnoj razini. Ispostavilo se da sukladno kvantnim procesima djeluje čak i na čovjekov um koji je, navodno, potpuno van zakona materije.

Misli, osjećaji i sve druge, više kognitivne funkcije povezane su s kvantnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz naš mozak i tijelo. Ljudska percepcija rezultat je međudjelovanja subatomskih čestica našeg mozga i mora kvantne energije. Doslovce rezoniramo s našim svijetom.

Jednim udarcem osporilo se mnoge temeljne biološke i fizičke zakone. Ponuđeni su odgovori na neka od najdubljih bioloških pitanja o ljudskoj morfologiji i živoj svijesti. Ovdje, u takozvanom "mrtvom" prostoru, možebitno leži ključ samog života.

I ono što je možda najvažnije - dokazano je, da smo na najosnovnijoj razini svi jedni s drugima povezani, kao i sa svijetom.

Pružili su uvjerljivo objašnjenje mnogih pojava u koje čovječanstvo vjeruje već stoljećima, a za koje dosada nije bilo čvrstih dokaza i primjerenog objašnjenja: od djelovanja alternativne medicine i molitve do života poslije smrti. U određenom smislu, mogli bismo reći da su nam dali znanost o religiji.

Ima i onih koji argumentirano tvrde da je intuicija zapravo Božji glas, glas anđela čuvara ili nekih drugih nevidljivih bića koja nas upozoravaju i ukazuju na neke važne stvari.

Otvorenost vašeg uma prema intuitivnoj stazi dopušta mu da premosti jaz između logike svakodnevne stvarnosti i alternativne logike intuicije. Ova druga logika zapravo je samo produžetak i nadopuna onoga čega smo već svjesni. Intuicija vam stavlja na raspolaganje vrijedne informacije, ali također može utjecati na stvarni fizički preobražaj.

Ovdje nismo da špekuliramo što je intuicija ni odakle dolazi. Imam svoje mišljenje koje možete prihvatiti ili ne, no ono do čega mi je najviše stalo jest da vas uvjerim i inspiriram da iznad svega koristite intuiciju u svom životu, pogotovo za donošenje važnih životnih odluka i pronalaženje rješenja.

Ja zagovaramo Goetheov stav da je intuicija govor duše (našeg Višeg Ja, Više svijesti ili nadsvijesti), koja je produžena ruka Boga.

Drugim riječima, mi sada ulazimo u potpuno novo evolucijsko razdoblje. To je razdoblje intuicije. Potpuno je nevjerojatno da znanost ili čovječanstvo nisu svjesni činjenice da isto kao što se biljno carstvo razvija u životinjsko carstvo, tako se i životinjsko carstvo razvija u carstvo pravog čovjeka, a životinja ili nedovršeni čovjek razvija se u potpuno razvijeno ljudsko biće. Sa razvojem inteligencije čovječanstvo ulazi u razdoblje inteligencije, materijalističko razdoblje, a nakon toga, sa razvojem intuicije, ono ulazi u duhovno razdoblje.

Intuicija i kozmička svijest U ovome razdoblju, koje sada počinje, ljudi će toliko napredovati da će moći dobiti kozmičku svijest. Čovjek će doživjeti kozmičku svijest onim dijelom mozga koji je trenutno latentan.

Poznato je da je otvorenost uma u kombinaciji sa spremnošću pojedinca da prihvaća, ali i projicira intuiciju, dala spektakularne rezultate.

Recimo, kad zazvoni telefon i imamo predosjećaj da nas to zove neka osoba za koju jako dugo nismo čuli i stvarno se to pokaže istinitim, nema te baze podataka u podsvijesti koja bi mogla dokučiti ovaj predosjećaj. Od tisuće ljudi koje poznajemo mogao bi biti bilo tko. Meni se dogodilo bezbroj puta, a najznačajniji događaj mi se čini kada sam pisala roman o mojoj rođakinji, nazvala je u trenutku kad sam napisala posljednju rečenicu, a nismo se čule dvadeset godina.

U drugom primjeru, kad sretnemo neku novu osobu i imamo intuitivan osjećaj da s njom nešto nije u redu, to mozak ili podsvijest ne može dokučiti, jer nikad prije nismo sreli tu osobu. Kad se poslije pokaže da je ta osoba stvarno došla da nam naudi, svjesni smo toga da nam je ta informacija u obliku nelagode došla iz predjela glave (epifiza). Ponekad kažemo za nekoga da nam "nije sjeo na prvu" (to je taj predosjećaj).

Ponekad doživimo čudan osjećaj "povratka kući" kad ugledamo neku potpuno nepoznatu kuću, predosjetimo nadolazeću katastrofu ili osjetimo beskrajnu ljubav prema osobi koja je inače suprotna našem ukusu… Ta su iskustva došla kroz suptilni um (šesto čulo).

U primjerima kad se nađemo pred nekom odlukom, intuicija nam često govori suprotno od razuma, i često su te odluke o nečemu što se ne može povezati s prošlim iskustvima, tako da nam naša sjećanja iz podsvijesti ne mogu pomoći. Recimo, tijekom života svi svjesno i nesvjesno primamo poruke o tome da je izuzetno važno i dobro završiti faks, tako da nečija intuitivna odluka da napusti faks, koja se pokaže ispravnom, nije nikako mogla doći iz njegove/njezine podsvijesti, iz nesvjesne "banke podataka".

Ja smatram da je intuicija osnovna psihološka funkcija koja nesvjesno pruža percepciju. "Intuicija nam omogućava da proreknemo mogućnosti u nekoj situaciji." - Carl Jung

Istraživanja kvantne fizike dokazala su da je kretanje subatomskog svijeta doista povezano s mislima onih koji ga promatraju. Drugim riječima, stvarnost onoga što promatramo zapravo se oblikuje u našim umovima.

Između kvantne fizike i misticizma postoji čvrsta veza. Kako fizika napreduje u svom prepoznavanju prirode univerzuma, prirode kao frekvenciji nalik, veza će postati još očitija. Posve je logično da će prvi znanstvenici istraživati i analizirati najnovije informacije, iznesene u posljednjim knjigama o novoj fizici i iskustvima blizu - smrti i izvan - tijela. Kako ćemo usvajati i privikavati se na ovaj opsežan korpus znanja polako ćemo i proširivati našu svijest izvan sadašnjih fizičkih percepcija.

Podsvijest se može reprogramirati autosugestijama, afirmacijama, vizualizacijama, hipnozom i sličnim, no dušu se ne može reprogramirati, jer je ona superiornija od uma - ona programira um, a ne um nju - mi smo duše pa ne možemo sebe programirati, ali možemo svoj um, svoje emocije i tijelo. Duša zna bolje od uma što je za osobu bolje, jer je um ograničen, pristran i pun predrasuda, a duša je savršena, neograničena, stvorena na sliku i priliku svog Stvoritelja.

Kroz znanstvena istraživanja pokazalo se da kod donošenja ispravnih odluka nije trik u gomilanju informacija, već u njihovom odbacivanju: trik je znati intuitivno ono što ne treba znati.

Sad stani malo, i zamisli se nad svim ovim. Do sada su nas akademici uvjeravali da moramo biti razumni, a sad su otkrili da nije uvijek dobro biti razuman, nego treba biti intuitivan. To je ključ pomoću kojeg svi mogu napokon otvoriti vrata blagostanja: kod donošenja važnih odluka ne slušati svoj ograničeni i prevrtljivi razum, već slušati osjećaje iz unutarnjeg kompasa, svoju intuiciju.

Pitanje je sad:

Želiš li slijediti konzervativno gledište o vrijednosti razuma koje je naš svijet dovelo do krize globalnih razmjera, ili želiš vjerovati najnovijim znanstvenim istraživanjima koji daju prevlast intuiciji nad razumom?

Jedna studija pokazuje da na taj način možemo utjecati na druge ljude, ali i drugi na nas. Utjecaj drugih na naše srce putem elektromagnetskog polja utoliko je veći ukoliko nismo u tzv. koherentnom stanju. Drugim riječima, iskustvo ljubavi ili suosjećanja kreira sklad u našem živčanom sustavu. To nam pak pomaže da budemo otvoreniji za osjećaje drugih ljudi. Dokazalo se to nerijetko i u slučajevima kad su ljudi bili odvojeni velikim udaljenostima, a to suosjećanje "na daljinu" tumačili smo kao intuiciju. Ova istraživanja prvi su uspješan pokušaj dokazivanja izmjene energije između dvoje ljudi, što demistificira pojam intuicije.

Vodi li glava moje srce?

Ovo pitanje ne postavljamo samo kad biramo životnog partnera. Ono nas muči i u svakodnevnom životu, pri donošenju naizgled nevažnih odluka, jednako kao i na poslu. Koliko puta smo se upitali što izabrati – potrošiti dragocjeno vrijeme s bliskim prijateljem jer to želimo ili posjetiti dalekog rođaka jer to moramo? Hoćemo li izabrati bolje plaćeni ili zanimljiviji posao? Zašto smo se odlučili za prvu ili za drugu mogućnost? Na donošenje odluke zasigurno će utjecati mnogo faktora, od kojih neki sežu čak do iskustva u ranom djetinjstvu.

Kad radimo nešto što je u skladu s našim osjećajima, otkucaji srca su ritmični i ujednačeni i na taj način pomažu našem mentalnom sklopu, osobito boljoj memoriji, kreativnosti i koncentraciji. Naprotiv, kad smo pod emocionalnim stresom, srce emitira neuredni signal koji rezultira mentalnom nesposobnošću, kao što su blokirana memorija i loša koncentracija. To je razlog zbog kojeg teško kristaliziramo misli i ne pamtimo informacije. Znajući to, više nema dvojbe treba li slijediti srce ili um. Jer srce je mnogo pametnije nego što mislimo.

Prihvaćanjem i korištenjem moći intuicije, znat ćemo razvijati svijest što se događa u vašem tijelu i umu, a taj aspekt je vrlo važan za donošenje pravilnih odluka... Ljudi često ni ne znaju od kuda informacija dolazi, ali ih primaju kroz svoja normalna osjetila. Zato to "šesto čulo" niti ne možemo uopće početi uzimati u obzir kao neku opciju primanja informacija. Kada čujete ili upotrijebite fraze da imate "onaj osjećaj iznutra", "da vam srce govori..." ili "da ste točno znali da će se to dogoditi..." je samo indikator na koji način određena osoba procesuira podatke koje je dobila.

Intuicija komunicira svoje poruke slikama, riječima, osjećajima i znanjima ("ne znam zašto i kako, ali jednostavno to znam"). Može se pojaviti u obliku slutnje, predosjećaja, vizije, ukazanja, inspiracije, misterioznog bljeska informacije, neverbalne informacije, nerazumne svjesnosti, bljeska uvida, "aha" momenta, neočekivane spoznaje, osjećaja da nam se upalila žaruljica, nagona, poticaja, nečujnog poziva, poruke i glasa, inspiracije, telepatije, empatije, osjećaja nelagode ili ugode u trbuhu, leptirića u trbuhu, sinkroniciteta, znakova u okolini, slučajnosti, sna, mirisa, okusa itd.

Teško ju je opisati, ali u suštini intuiciju doživljavamo kao ugodan ili neugodan osjećaj. On nam ukazuje trebamo li ili ne nešto vjerovati, dopustiti, poduzeti i slično. Općenito, potvrdni odgovori se osjete kao suptilno širenje, udoban blagi osjećaj oslobođenja ili otpuštanja. Negativni odgovor, s druge strane, osjećamo kao stezanje, kontrakciju, grč ili neopuštenost.

Može se manifestirati i kao bol i štrecanje u tijelu, a ponekad i kao poziv za buđenje u obliku neke krize.

Bolesti i svi ostali problemi su pozivi za buđenje. Što se čovjek više odvoji od svog autentičnog sebe, svoje duše, to je snažniji poziv za buđenje kako bi ga vratio natrag u njegov centar. Problemi nam ne padaju s neba, sami smo ih kreirali svojom neautentičnošću - nikako nismo žrtve. Oni nisu kazne. To se naša duša pokušava izvući iz kandži ega. Te izazove i krize možemo doživjeti kao nešto neugodno ili bolno, ali u stvari nam oni pomažu vratiti se pravoj istini, ljubavi i slobodi.

Kad se odlučimo za duhovni rast, za povezivanje sa svojim srcem i dušom, tad nježna šaputanja i poticaji našeg intuitivnog usmjeravanja ne trebaju postati zaglušujući krici kako bi nam pomogli u tome da budemo vjerni sebi i svojoj svrsi.

Intuicija je najčešće spontana i suptilna u svojoj komunikaciji. Zna potrajati neko vrijeme prije nego što čovjek nauči razumjeti jezik svoje intuicije, dekodirati njezine poruke i značenja, a pritom pomaže ne tražiti razumne argumente za ono što nam intuicija odašilje, nego prihvatiti da je naš um ograničen i ne može sve odlučujuće faktore znati ni povezati.

Intuicija nam dolazi najčešće kad smo opušteni i otvoreni, kad naš svjesni um nije pretjerano aktivan. To je razlog zašto nam bljeskovi inspiracije često dolaze kada činimo jednolične ili rutinske radnje, kao što je tuširanje, pranje posuđa, peglanje, pletenje, vožnja, tjelovježba, i tako dalje. Tijekom takvih radnji obično ne mozgamo previše, pa se naša svijest oslobađa, seli u nadsvijest, u druge sfere i proširuje, a naš um pušta duši da se izrazi.

"Uz intuiciju, možeš usmjeriti jedra prema novom i čarobnom životu, životu koji je usklađen s najuzvišenijom svrhom, s tvojom veličanstvenošću, koja odražava više o tome tko si ti uistinu; životu punom milosti, povjerenja i lakoće, prepunim divljenja, prilika i ostvarenih snova. Otkrivanjem intuicije otvaraju nam se vrata za pravi uspjeh: uspjeh koji odražava najdublje želje, vlastite jedinstvene darove, talente i potencijale i put duše. Uspjeh koji je prožet ljubavlju, strašću, svrhom i smislom. Njome dobivamo pristup potpuno novim vidicima svjesnosti, proširujemo svoje horizonte, razumijevanje i donošenje odluka, nudeći nove i svjetlije mogućnosti i prilike koje bismo inače vjerojatno previdjeli." - Aine Belton

"Kad oklijevam ili promišljam, uvjek izgubim"- Garry Kasparov, šahovski majstor

Pitanje nije imaš li intuiciju ili ne, nego imaš li otvoreni pristup njoj i koliko je primjenjuješ. Svi imamo šest čula, i svi smo u manjoj ili većoj mjeri doživjeli intuitivne osjećaje. Svi imamo intuiciju, ali ju ne znamo svi koristiti jednako dobro, što ovisi o iskustvu. Što više iskustva imamo, to ćemo biti vještiji u prepoznavanju poruka intuicije. Zato na intuiciju treba gledati kao na vještinu sličnu onoj učenja vožnje bicikla. Ovdje otkrivamo nekoliko načina kroz koje se može doprijeti do intuicije, a s vremenom i praksom će ova vještina ojačati.

Razmislite o činjenici da ljudi u svijetu uživaju u okupljanju i zajedničkom slavlju. Kad se okupe odjeveni u svečanu odjeću, kad pjevaju, plšu i vesele se, raspršuju ustajale i zle vibracije te stvaraju radosne.

Sve što postoji stvara vibracije koje vibriraju vlastitom frekvencijom. Kad to shvatite, uvelike će vam se proširiti shvaćanje svemira. To će vam razumijevanje otvoriti oči i uočit ćete ono što nikada niste opazili - ono što ste prije odguravali u pozadinu svoje svijesti - a ta će otkrića i osjećaji dati novi život vašoj duši.

Mozak funkcionira u frekvencijskom rasponu od recimo 0.5 pa sve do nevjerojatnih 500Hz. U rasponu do 500 nastupa "pomicanje objekata", mjenjanje materije i sl. Mozak funkcionira u frekvencijskim područjima delta, theta, alpha, beta i gamma. Svako od tih frekvencija rada mozga ima drugačiji utjecaj na nas.

Delta je frek. od 0.5 do 3Hz, theta je od 3 do 7Hz, alpha od 7 do 12Hz, beta od 13 do 30Hz, gamma od 30Hz pa na dalje. Ova područja mogu varirati. Tako da kod nekih, alpha područje može varirati od neki 6 ili 7 pa sve do 15Hz. Svaki je čovjek jedinstven. Alpha se inače uzima kao područje rada mozga koje je izuzetno poželjno za nas. Brže pamtimo i koncentriraniji smo. U to se stanje dolazi opuštanjem i zatvaranjem očiju. No većina nas funkcionira na beta frekvencijama. Što zanči da smo lagano rastreseni i pod utjecajem okoline.

Komuniciranje bez riječi je navodno moguće ako se nađu dva čovjeka u blizini čiji mozak radi na istoj frekvenciji. Kao i radio prijemnik. Ne možeš slušati radio postaju ako ne namjestiš pravu frekvenciju na svom radio prijemniku. Eto, mozak također ima i prijamnik i predajnik.

Moždani valovi se grupiraju u pet vrsta: alfa, beta, teta, delta i gama. Do ove kvalifikacije se došlo zbog činjenice da u mozgu milijuni stanica međusobno komuniciraju emitirajući sićušne elektro impulse različite brzine. Ova aktivnost se prikazuje kao oscilacije ili valovi. Postavljanjem elektroda na glavu, ovi signali se mogu pojačati i prikazati grafički. Ove kategorije povezane su sa frekvencom, tj. sa brzinom oscilacije moždanih valova.

Moždani valovi imaju tendenciju da podražavaju trepereće svjetlo u alfa i teta frekvencijama. Na primjer, kada gledamo u vatru kako gori upast ćemo u san. Frekvencija treperenja vatre je približna frekvenciji od alfa do teta oblasti. Zvučni pulsirajući ritmovi mogu proizvesti slične efekte. Za vrijeme spavanja i dubokog sna, dominantni su spori delta valovi, dok za vrijeme svjesne budne aktivnosti izražajni su beta valovi.

Beta Valovi:

Beta valovi imaju od 15 do 30 oscilacija u sekundi, od 15 do 30 Herca. Karakteristični su za budno stanje svjesnosti koje povezujemo sa razmišljanjem, rješavanjem problema, koncentracijom, čitanjem i slično. Znači pažnja je usmjerena ekstravertno prema vanjskom svijetu. Beta valovi su valovi budnog stanja. Najčešći su i najviše zastupljeni u našem mozgu.

Alfa Valovi:

Alfa valovi su frekvence od 9 do 14 Herca. Kada smo opušteni, naša aktivnost se usporava iz brze beta faze u nježniju alfa fazu. Tada počinje teči svježa kreativna energija, nestaje strah i nastupa oslobađajući osećaj mira, lakše se pamti i analizira. Tu, u alfa stanju svjesnosti počinje meditacija. Kreativnost leži tik ispod svjesnog nivoa. Alfa stanje su vrata koja vode u dublje stanje svjesnosti. To stanje se povezuje sa mirnim, ugodnim, skoro lebdećim osjećajem. Alfa valovi su često najzastupljeniji za vrijeme meditacije.

Teta Valovi:

Teta valovi su frekvencije od 4 do 8 Herca. Kada uđemo dublje u meditaciju, ulazimo u teta stanje svjesnosti gdje se aktivnost mozga usporava skoro do točke spavanja. Teta stanje svijesti donosi hipnagoške slike, bljeskove slika, inspiraciju i davno zaboravljena sjećanja.

Teta stanje svijesti moguće je ostvariti pri buđenju ili ulaženju u san. U teti, mi smo u budnom snu, i naša prijemtljivost je takva da možemo saznati one stvari koje nije moguće saznati. Teta meditacija budi intuiciju i druge vančulne sposobnosti.

Delta Valovi:

Delta valovi su frekvence od 1 do 3 Herca. To je najsporija aktivnost mozga koja se javlja za vrijeme dubokog sna bez snova. Što se dublje upadne u duboki san bez snova, to je količina delta valova veća. Uz delta stanje moždanih valova vrlo je teško zadržati budnost, ali nije nemoguće. Ovo stanje se naziva i Samadi, duboko stanje prosvetljenje i najdublje je stanje u meditaciji.

Gama Valovi:

Gama valovi su vezani za stvaranje jedinstva svjesne percepcije. Ne postoji gama stanje svjesnosti, jer su gama valovi uglavnom podrška drugim stanjima uma, kao što su beta, alfa, teta ili delta. To su valovi frekvencije od 25 do 100 Herca. Frekvencije se obično kreću oko 40 Herca.

Svih pet frekvencija moždanih valova se javljaju istovremeno u mozgu. Dominantna frekvencija određuje stanje svjesnosti. Na primjer, ako je amplituda alfa valova najviša, onda se mozak nalazi u alfa stanju svjesnosti, uz prisustvo ostalih frekvencija.

Ovo sve što sam do sada nabrojila bi trebalo pojasniti kako se dolazi do intuitivne sposobnosti koja bi vam uvelike pomogla kod psihonavigacije.

Zemljino magnetno polje širi se između magnetnih polova, prekrivajući čitavu Zemljinu kuglu. Zbog toga se kompasova igla uvijek okreće prema Sjevernom polu. Pokretna magnetna igla uvijek se okreće prema sjeveru. -to je definicija.

Između dva pola šire se nevidljive magnetne silnice koje sačinjavaju magnetno polje. Kad približimo dva magneta, njihova magnetna polja djeluju jedno na drugo. Privlače se samo suprotni polovi magneta, dok se istoimeni odbijaju.

Lisice imaju unutarnji kompas i napadaju samo iz smjera SI. Uz pomoć izvanredne orijentacije kreću se osluškujući zemljino magnetno polje te točno znaju koliko skok mora biti dug da bi precizno ulovile plijen. One mogu detektirati zemljino magnetno polje i uz pomoć razvijenih navigacijskih vještina loviti miševe, zečeve i kokoši. Dok zaskaču pljen, okreću se u smjeru sjeveroistoka, bez obzira gdje se nalaze i koje je doba dana.

Lisce se poput golubova, kornjača i kitova mogu orijentirati uz pomoć unutarnjeg "kompasa" u tijelu. Taj smisao za orijentaciju otkriven je promatranjem 84 lisice na području Češke, a autor studije je profesor Hynek Burda sa Sveučilišta u Essenu. Isti tim stručnjaka ranije je ustanovio da se stoka i jeleni raspoređuju u skladu sa zemljinim magnetnim poljem dok odmaraju. Zbog toga je cijelo krdo okrenuto isključivo u istom smjeru.

Lisice skaču visoko u zrak kako bi odozgora iznenadile plijen. U dvogodišnjoj studiji snimljene su 592 skoka u lovu. Položaj tijela lisice i smjer kretanja gotovo je identičan. Stručnjaci su utvrdili kako na napad sa sjeveroistoka ne utječe smjer kretanja vjetra i doba dana. Rijetki su bili napadi koji iz smjera sjevera ili juga, zbog čega zaključuju kako se lisice služe magnetnim poljem za "ciljanje" mete.

Pri lošoj vidljivosti zbog snijega i magle napadat će sa jugozapada, procijenivši sluhom koliko skok mora biti dug, tvrde znanstvenici. Lisice su usamljeni lovci i u napade odlaze pojedinačno te rijetko kada jedu plijen veći od sebe. Gotovo 30 tisuća lisica ili 14 posto njihove ukupne populacije sada naseljavaju gradska i prigradska područja, dok su nekoć živjele isključivo u divljini.

Stručnjaci smatraju da delfini uz pomoć nevjerojatnih sposobnosti i šestog čula mogu "vidjeti" svoju okolinu iako su im oči povezane. Nadaju se da će im istraživanje pomoći u boljem razumijevanju inteligencije delfina te još više unaprijediti njihov odnos s ljudima. Studija je objavljena u Međunarodnom dnevniku komparativne psihologije.

- Oni znaju što se događa oko njih na puno dublji način nego da to samo vide - tvrdi vodeća morska biologinja dr. Robin W. Baird.

U Ukrajini je otvorena škola za male čarobnjake, a djecu koja je polaze već zovu Harry Potterima. Tijekom nastave djeca bez gledanja i dodirivanja uče prepoznavati materijale, boje i brojeve. Krajnji cilj eksperimentalne metode je razviti kod djece intuiciju. Važnost intuicije isticao je i jedan od najvećih umova 20. stoljeća. Albert Einstein običavao je govoriti:

"Jedina istinska vrijednost je intuicija".

No sposobnost "osluškivanja vlastita srca" često pomaže ljudima da mudro odlučuju u životu, ističu psiholozi. Postoji nekoliko ključnih trenutaka u kojima je važno vjerovati intuiciji, tvrdi terapeutkinja Sherrie Dillard.

- Prvi dojam je ključan. Obratite pozornost na to što se događa u vašem tijelu pri upoznavanju novih ljudi. Je li to osjećaj nelagode, nezainteresiranosti ili simpatije? Što god da je, vaša intuicija je gotovo uvijek u pravu - objašnjava S. Dillard.

"Intuicija je neopravdano potisnuta. Ljudi je pogrešno premalo vrednuju. Potrebno je osluškivati sebe i unutarnji glas. Nikad dosta intuicije! Smatram kako je neizmjerno potrebna u životu. Kad čovjek osjeti privlačnost ili izazov, treba reagirati, a ne analizirati. Pravi život je živjeti u skladu sa svojim izazovima. Sve ostalo su racionalna opravdanja koja čovjeka sputavaju da osjeti puninu života". -dr. Milan Košuta

Svi imamo mogućnost izbora, a izbor je ono što nas na kraju određuje. Taj unutarnji kompas kod mene ne reagira na magnetizam Zemlje, već na magnetizam života. Pokazuje mi kojim smjerom trebam ići, a njegova pokretna igla se okreće uvijek prema ispravnom smjeru. Jednostavno, zar ne?

Ponekad sam znala zanemariti smjer pokazivanja pokretne igle i krenula bih malo lijevo, malo desno, malo gore, malo dolje. No nešto u meni me uvijek vraćalo na ispravan smjer.

Zaboravimo često na sebe, počinjemo živjeti neke druge živote, a one naše male titraje zaboravimo i potisnemo ih. No... oni su uvijek u nama, mirni... čekaju da ih se sjetimo. Ako ih se dugo vremena ne sjetimo, počinju se oglašavati, počinju dozivati, žele nam se javiti.

Najmoćnije oružje koje je zapostavljeno se svodi na pokušaj da nadiđemo um, dostignemo stanje objektivnog promatrača misli, kao što radnik na traci promatra proizvode dok prolaze mimo njega. Upravo je samoća, odsustvo vanjske buke, poticajna sredina za postizanje takvog stanja. Jednom kad se nađete sami sa sobom, nemate kamo pobjeći. Tada se suočavate s vlastitim strahovima, koji se mogu znatno umanjiti, ako se koristite znanjem. Kako kaže engleska poslovica, "there is nothing to fear, except fear itself". Svi sveti spisi na ovaj ili onaj način upućuju na to da se ne poistovjećujemo sa svojim mislima, emocijama i tijelom. Kad sve to oduzmete, približavate se svojoj suštini. Čovjeka definira sposobnost mišljenja, osjećanja i djelovanja.

Kada se um izazove tihovanjem i samoćom, počinje pucati, gubi se okolina u kojoj on može opstati, pa se s vremenom svi psihološki agregati skupljeni u njemu počinju rasipati. Ako se čovjek želi početi oslobađati strahova i nakupljenih mentalnih otpadaka iz podsvijesti, onda to najefektivnije postiže uz četiri askeze: samoća, post, molitva i bdijenje. To su četiri discipline, veoma jednostavne, ali najefektivnije za čišćenje duše. Danas zbog silnih obaveza i stresnog načina života ne možemo ostvariti idealno okruženje, ali ipak možemo inkorporirati neke segmente u svakodnevnicu.

Meditacija ili osama najbolji je način za buđenje intuicije, savjetuju psiholozi. Svaki dan pronađite barem 30 minuta i provedite ih sa svojim mislima. Tako učite slušati ono što se događa unutar vas i izravno jačate intuiciju.

Prosvjetljenje se definira kao supersvijesnost u kojoj su pojedinac i univerzum u jedinstvu. Prosvijetljenje je direktno iskustvo istine. Iako sam termin prosvijetljenje implicira nadljudski pothvat, riječ je o prirodnom stanju čovjeka koji doživljava jedinstvo sa Bogom i postaje jedno sa univerzumom, dolazi do svoje prave prirode i spoznaje sebe onakvim kakav on zapravo je. Paradoksalno je, da bi se postiglo samo prosvijetljenje nije potreban nikakav napor. Napor nastaje u prolasku kroz proces pročišćenja nagomilanih velova iluzije koji stoje između nas i našeg Istinskog Sebstva, u oslobađanju od svojih mnogobrojnih predrasuda, blokirane energije i smanjenog energetsko-kreativnog potencijala. Trud se isplati. Duboko i trajno prosvijetljenje može se doživjeti samo upornom spiritualnom praksom.

Znam jako dobro koliko je teško postići takvu disciplinu, ali nikad nemojte odustati jer znam koliko svaki čovjek čezne za slobodom, a ona se nalazi u našoj Duši, sva pažnja naših pet osjetila treba biti usmjerena prema srcu – intuitivni um treba nas voditi. Imamo unutarnji kompas Duše i nikad nismo izgubljeni kad pustimo kormilo nižeg uma (ega). Postoji nekoliko načina za jačanje intuicije, tvrde psiholozi.

Važan alat za jačanje intuicije je i emocionalno povezivanje s drugima, napominju psiholozi. Tijekom razgovora, osim slušanja sugovornika, pokušajte prepoznati njegove osjećaje. Osjeća li se loše, je li sretan, ljutit, pun nade ili tužan? Imenujte u sebi emocije koje osjećate dok ga slušate. Što bolje iščitavate tuđe emocije, to ćete se bolje služiti intuicijom.

Kad osjetite da nekog osuđujete, to nije intuicija. To je negativna energija koju izazivaju predrasude i koja blokira intuiciju, upozoravaju psiholozi. Umjesto kritiziranja, počnite postavljati pitanja.

Rijetki su oni koji baš nikada nisu poželjeli izletjeti iz vlastitog mozga, izaći izvan utabanih putanja svojih misli.

Povremeno osjetiti nemoć, griješiti i imati probleme je ljudski. Da je sve uvijek u redu ne bi bilo nikakve potrebe ni motivacije za promjenom. Srce je ne samo inteligentnije nego što mislimo već nam ta inteligencija donosi velike prednosti.

Srce se oduvijek smatralo sjedištem ljubavi, emocija, suosjećanja i intuicije. Svi smo čuli fraze "moje srce puca od ljubavi" ili "slomila mi je srce". Te izreke pretpostavljaju da je srce mjesto gdje osjećamo sreću ili bol. Ipak, najvažnije pitanje koje nas proganja cijelog života u raznim situacijama jest – trebamo li slijediti srce ili um? Nije li srce samo običan organ u tijelu čija je zadaća držati nas na životu?

Nema aparata kojim bismo mogli utvrditi ima li netko sposobnost intuicije ili telepatije, osim posredno – kroz rezultate koje ostvaruje određena osoba.

George Lawrence, američki inženjer elektronike, zastupa tvrdnju da sva biološka bića (čovjek, životinje i biljke) emitiraju biološke signale koji pripadaju nekom spektru koji se nalazi izvan elektromagnetskog i ne mogu se registrirati ni jednim postojećim standardnim električnim ili elektronskim uređajem. Dakako, ako biološka bića emitiraju biološke signale, onda ih mogu i primati. Međutim, zasad je to područje samo znanstvene fantastike.

Najnovije istraživanje Medicinske škole jednog Sveučilišta pokazuje da se zaista može računati na jedno šesto čulo.

Znanstvenici sa Medicinske škole Massachusettskog Sveučilišta premjestili su protein iz ljudske mrežnice u voćne mušice, nakon čega su mušice dobile sposobnost da osjete magnetska polja.

Znanstvenici vjeruju da bi ovo otkriće moglo objasniti pojam šestog čula koje se često pripisuje životinjama i koje im pomaže prilikom migracija i da je možda ovaj protein značajan i za ljudsku sposobnost da detektiraju magnetna polja, iako se još uvijek ne zna dali to ljudi rade.

Zbog prijašnjih istraživanja smatra se da je sposobnost životinja da detektiraju magnetna polja utemeljena na proteinima kriptokromima kojih ima i u ljudskoj mrežnici.

Iako su prijašnja istraživanja sugerirala da ljudi ne mogu poput životinja osjećati magnetska polja, ima dokaza koji govore u prilog tome da geomagnetizam utječe na naše oči, a ovo novo istraživanje je još jedan argument u prilog toj teoriji.

U svim našim istraživanjima, ograničeni smo s naših pet čula. I svi uređaji koje smo do sada izgradili, i koje ćemo izgraditi ubuduće, ne mogu nadoknaditi ograničenja naših pet osjetila. Oni tek proširuju granice naših čula.

Tomu je tako zato što nikada ne možemo zamisliti ono što našim osjetilima nedostaje. Ne osjećamo nedostatak toga, kao što ne osjećamo nedostatak šestog prsta na našim rukama. Nikada nećemo zahtjevati nešto što nam ne nedostaje.

Ovo je primjer svih naših ograničenja: svi mi živimo u malenom svijetu, i ne možemo osjetiti, pa tako i zamisliti, ništa izvan njega. A kako su naša ograničenja apsolutna, nikakva nam znanost niti filozofija nikada ne mogu pomoći da shvatimo što se nalazi onkraj ovoga svijeta.

Moguće je da u istom prostoru, u drugim dimenzijama, postoje druga stvorenja, drugi svjetovi. A mi ih nismo u mogućnosti osjetiti, jer nam nedostaju potrebni instrumenti – čula kroz koja bismo ih osjetili. Moguće je da se u tom drugom svijetu, prostranijem od našega, nalaze razlozi našeg postojanja, svih događaja koji se pojavljuju, kao i razlog naše smrti.

U našem svijetu postoje ljudi koji posjeduju dodatna čula koja im omogućavaju osjećaj šireg postojanja koje nas okružuje. Ovi ljudi govore da oko nas postoje svjetovi koji su iznad našega. I svi su ti svjetovi poput slojeva luka, pri čemu se naš svijet nalazi u samom središtu svih tih svjetova. A mi, koji postojimo u tom svijetu, osjećamo samo taj svijet, najunutarnjiju sferu cjelokupnog postojanja. I rađamo se, živimo, i umiremo u toj sferi, koja se zove ovaj svijet.

Probajte se sjetiti pet najvažnijih odluka koje ste donijeli u životu. A zatim promislite jesu li to bile racionalne odluke ili ste postupili jednostavno slušajući taj unutarnji glas. Pitanje je samo, zašto ga onda ne slušamo uvijek?

Bez obzira na to jeste li i sami intuitivni ili ne, oko jedne stvari nema dvojbe jer svi tvrde da bolju intuiciju imaju žene. Psihologija kaže, to je zato što imaju razvijeniju empatiju, lakše se užive u nečiju situaciju i bolje razumiju kako drugi razmišljaju.

Moje osobno mišljenje je da se odgovor nalazi u kosi. Jer kosa je produžetak nervnog sustava, a žene obično imaju dulju kosu od muškaraca.

Kada razmišljamo o Indijancima uvijek se nameće ista slika: duga kosa, perjanice, ratničke boje i tomahavk.

Ali, ovaj ponosni narod je mnogo više od toga, magično privlačan i duboko duhovan.

Američka vojska je Indijance regrutirala kao "tragače" od vremena kolonijalnih ratova, a potom su korišteni za pronalaženje naselja i zimovališta vlastitog naroda zbog čega su smatrani izdajnicima, jer rezultat je bio tisuće ubijenih i masakriranih žena, djece i staraca.

Za vrijeme građanskog rata su sudjelovali na obje strane, a tokom II svjetskog rata jezik Navaho Indijanaca korišten je za šifriranje poruka između komandi američke vojske jer ih neprijatelj nije mogao protumačiti, te su se Indijanci u tom ratu našli u ulozi telegrafista.

Opće je poznato da indijanski ratnici svojim neprijateljima "skidaju skalp", ali razlog je malo poznat.

Oni, naime, smatraju da je kosa izvor snage i moći, i da je njen gubitak znak da je Veliki Duh (Manitu) napustio dotičnog pojedinca.

Kada su se pripremali za bitke, Indijanci su dijelove kose oko lica, ili svu kosu, uplitali u pletenice koje su umotavali kožnim trakama i u njih uplitali pero sokola da neprijatelj ne bi mogao da ih uhvati za kosu i tako im oduzme moć. Osvojeni skalpovi su označavali pobjedu, kako nad tijelom, tako i nad duhom protivnika koga bi skalpiranjem obeščastili. Američkoj vojsci, kada ih je regrutirala, nije smetala duga kosa indijanskih pitomaca, ali se to, nakratko, promijenilo tokom rata u Vijetnamu, zbog pokušaja vojske da "uniformira" izgled američkih vojnika. Od toga se odustalo bez objašnjenja, a razlog se držao u tajnosti.

Tek nedavno se u javnosti pojavila informacija koja baca novo svjetlo na ove događaje. Nakon smrti svog supruga, koji je bio vojni psihijatar u ustanovama za brigu o vijetnamskim veteranima i radio sa bivšim vojnicima koji su liječeni od PTS-a (posttraumatskog sindroma), sada već devedeseto godišnja žena, iznijela je u javnost studije na kojima je radila američka vojno-medicinska služba, pa tako i njen suprug.

Kada je pregledala muževljev materijal i bilješke, ova hrabra žena je procijenila da te informacije trebaju biti dostupne javnosti.

"Sjećam se večeri kada je moj suprug došao kući noseći debelu fasciklu sa oznakom "povjerljivo". Unutra su bile stotine strana povjerljivih studija sa vladinim pečatima. Bio je šokiran sadržajem, a ono što je pročitao zauvijek mu je promijenilo život. Od tog dana, moj konzervativni, razumni suprug, pustio je kosu i bradu i više ju nikada nije šišao. Od vojnog vrha je tražio, i dobio, odobrenje za sebe i svoje suradnike da im se dozvoli da zadrže dugu kosu i bradu."

O čemu je zapravo riječ?

Naime, tokom rata u Vijetnamu, specijalne jedinice su poslale posebno obučene ljude da pretraže indijanske rezervate i sakupe mlade ljude koji pokazuju sposobnosti da se lako i brzo kreću po nepoznatom i neprijateljskom terenu. Prije nego što su im se obratili, pažljivo su ih popisali i uveli u registar kao "eksperte u traganju i preživljavanju". Jednom kada su popisani, počela je njihova regrutacija, a onda se dogodilo nešto nevjerojatno. Nakon što su, po pravilima vojne službe, ošišani, svi do jednog su izgubili sposobnosti zbog kojih su, na prvom mjestu, regrutirani. Skupi i mukotrpni treninzi i obuka pokazali su se uzaludni.

Kada su upitani da objasne zašto ne mogu da ispune zahtjeve, stariji regruti su odgovorili da nakon šišanja više ne mogu da "osjete" neprijatelja, da više ne mogu da pristupe svom "šestom čulu" i da im je intuicija nepouzdana, te da ne mogu čitati znakove, niti vladati duhovnim čulima.

Tako je institut za testiranje regrutirao nove Indijance tragače, dozvolio im da zadrže dugu kosu i upario ih po dvojicu sa istim rezultatima testova, a zatim bi jednom bilo dozvoljeno da zadrži kosu, dok je drugi ošišan. Tada bi testovi bili ponovljeni. Pokazalo se da su oni koji su zadržali dugu kosu uspješno ponovili test, a da su, baš svaki put, oni sa ošišanom kosom potpuno zakazali.

Evo kako je tipičan test izgledao: dugokosi regruti spavaju u šumi dok im se prikrada naoružani neprijatelj. Ubrzo ih budi jak osjećaj da se primiče opasnost, oni ustaju i nestaju u šumi mnogo prije nego što neprijatelj stigne na njihovu lokaciju. Nakon toga jedan od dvojice regruta dobiva vojničko šišanje i identičan test se ponavlja. Rezultat je pokazao da je dugokosi regrut na isti način ustao i izbjegao neprijatelja, dok drugi uopće nije osjetio opasnost i bio je savladan.

U dokumentima instituta za istraživanje i testiranje tragača stoji preporuka da se svim indijanskim tragačima OBAVEZNO ostavi duga kosa. Ono što studija američke vojno-medicinske istraživačke službe zaključuje je sljedeće: "Kosa je produžetak nervnog sistema i ispravno je smatrati da su to ekstrasenzorni nervi, vrsta visoko razvijenih "antena" koje prenose ogromnu količinu informacija moždanom sistemu, limfnom sistemu i neokorteksu".

Ne samo kosa, već i brada ili brkovi također emitiraju energiju iz mozga u vanjsko okruženje. Šišanjem kose je faktor koji doprinosi poremećaju ravnoteže u lokalnom eko-sistemu. Također, šišanje je faktor koji izaziva tenzije u međuljudskim odnosima svih vrsta, kao što dovodi i do seksualne frustracije. Kada tražimo razloge za poremećaje svijeta u kome živimo i kada se zapitamo gdje to griješimo, možda nam odgovor svakog jutra daje naš odraz u ogledalu. Indijanci to oduvijek znaju, kao i sve stare kulture i civilizacije… pa i ova naša.

Izvor: vestinet.rs

Dali je slučajno da u povijesnoj (biblijskoj) prići o velikom vođi, Samsonu i Dalili, moć Samsona leži upravo u njegovoj dugoj kosi?

Što gel, krema, vosak, pjena, šamponi, lak za kosu čine našoj kosi?

No odakle dolazi naša intuicija? Je li za nju zaslužan mozak ili pak srce? Kako bi to otkrili u jednom su eksperimentu ispitanicima pokazivali fotografije koje su izazivale strah i ugodu. Računalni program proizvoljno je odabirao fotografije tako da ispitanici nisu mogli znati koja će od njih biti prikazana. Ispitanicima su snimane funkcije mozga i srca.

"U principu se ustanovilo da se srčani odgovor događa nešto malo prije nego moždani odgovor. Znači doslovno, prije nego što je slika došla, srce je reagiralo uznemiravajuće." Intuitivno je znalo da je ono što slijedi loše, objašnjava neurolog dr. Goran Ivkić s Instituta za istraživanje mozga. Zašto se to događa, znanost još uvijek nije uspjela objasniti.

Britanka Gemma Houghton (15) jednostavno je imala osjećaj da je njezina sestra blizanka Leanne u nevolji.

- Pomislila sam kako bih trebala pogledati što se događa s Leanne. Znala sam da nešto nije u redu - pričala je Gemma koja je odmah otrčala u kupaonicu njihove kuće u Athertonu. Tamo je ugledala Leanne u kadi pod vodom. Isprva je mislila da se šali, no podigla ju je iz vode i shvatila da je sestra poplavila. Odmah ju je izvukla van i nazvala Hitnu pomoć, piše The Sun. Do njezina dolaska oživljavala ju je dajući joj umjetno disanje. Sestra je počela hroptati i uskoro je došla k sebi.

- Hrabro je postupila. Da je bila obrnuta situacija, mislim da se ja ne bih tako dobro snašla - kazala je Leanne i zahvalila sestri.

Predosjećaj se može javiti u nekim dramatičnim situacijama. Koliko je ljudi izbjeglo prometne nesreće jer im je unutrašnji glas govorio da ne krenu na putovanje baš tog dana ili određenim prijevoznim sredstvom. Moje iskustvo je bilo baš dramatično: Odlučili smo kupiti noviji auto jer je stari već bio "pri kraju upotrbe". Otišli smo na sajam automobila i poprilično dugo razgledavali razne tipove auta. Zastali smo kod jednog Audija, starog samo godinu dana, dobroočuvanog i povoljna mu je cijena. Ali... kad sam mu prišla, osjetila sam da mi glava bježi prema ramenu, kao da mi neki magnet snažno izvija glavu pema lijevom ramenu (vrlo neugodno iskustvo). Jedva sam supruga nagovorila da ne kupi taj auto, barem ne odmah. Poslušao me je ali mi je do kuće prigovarao da je propustio dobru priliku zbog mojih "coprničkih insinuacija". Slijedečeg dana odlazeći na posao, doživio je lančani sudar, u kojemu je stari automobil bio potpuno uništen. Tek tada mi je priznao da sam bila u pravu jer da je kupio onaj auto, sad nebismo imali niti jedan. Stari je ionako bio loš, a novi bi bio stumban u sudaru.

Saslušajte svoj unutrašnji glas u miru i tišini i ne odbacujte signale koje osjećate. Najbolje je kombinirati predosećaj sa razmišljanjem. Dobro upotrebljen predosećaj treba biti samo pravac u kome ćete se kretati pri donošenju racionalnih odluka.

Jeste li ikada imali osjećaj da vam partner može čitati misli? To je zapravo vrlo realna mogućnost jer, kako kažu naučnici, bliski partneri s vremenom počnu misliti sinhronizirano.

Kako pokazuje najnovije istraživanje, šesto čulo zaista postoji i posebno je izraženo u bliskim vezama. Uočen je isti obrazac moždane aktivnosti kod ljudi koji su bliski. To znači da su dostigli stanje u kojemu njihovi živčani sistemi djeluju usklađeno te jako dobro znaju "pročitati" misli i emocije jedni drugima.

Nevjerovatno otkriće uslijedilo je nakon detaljne analize mozgova dobrovoljaca. Istraživanje je pomoglo naučnicima da shvate ponašanje ljudi u bliskim vezama. Uočeno je da nakon nekog vremena mozak ljudi u bliskoj vezi počinje funkcionirati sinhronizirano u alfa stanju.

"Kada dođe do alfa stanja, jedni drugima možemo "čitati" mozak i tijelo na nekom dubljem nivou koje je teško opisati. To je ono što bismo mogli nazvati šestim čulom", pojasnila je dr. Trisha Stratford sa univerziteta u Sydneyju.

ONO ŠTO SAM JA doživjela kada sam se vraćala avionom iz Amerike, je najneobičniji osjećaj u mom životu: osjećaj povezanosti, kao da su svi planeti i svi ljudi sve vrijeme povezani nekom nevidljivom mrežom. Od veličanstvenosti trenutka skoro sam prestala disati. Imala sam osjećaj odvojenosti od tijela. Putujući prema mojoj zemlji doživjela sam u isto vrijeme i zalazak i izlazak sunca. Osjećala sam prisutnost ogromnog polja energije koje od početka vremena povezuje sve ljude, njihove namjere i misli, kao i sve žive i nežive oblike materije. Imala sam osjećaj da svakim činom i mišlju utječem na ostatak svemira, te da svaki događaj u svemiru isto tako utječe na mene. Vrijeme je bilo samo umjetna tvorevina. Spoznala sam da ne postoje ni slučajnost ni individualna ljudska namjera. Prirodna inteligencija koja djeluje milijardama godina, koja je stvorila i molekule mojeg bića bila je odgovorna i za moje tadašnje putovanje. Nisam ja tada vidjela ni Anđele ni Božje obličje, nije se tu radilo o nekom vjerskom iskustvu. To je prije bilo duhovno prosvjetljenje ili otkriće višeg smisla koje istočne religije opisuju kao "ekstaza jedinstva".

Iskustvo "prosvjetljenja" koje sam doživjela u avionu, prouzročilo je brojne pukotine u mojemu sustavu vjerovanja. Unatoč svim spoznajama o prirodi svemira, imala sam dojam da je biologija zaglavila u pogledu na svijet.

Znanstvenici su uzeli u obzir univerzalnu povezanost u svemiru, no isključivo u kvantnom svijetu, drugim riječima, samo na području neživoga. Kvantni su fizičari u subatomskom svijetu otkrili neobičnu osobinu koju su nazvali "nelokalnost". To je sposobnost kvantnog entiteta, na primjer elektrona, da na proizvoljnoj udaljenosti trenutno djeluje na neku drugu kvantnu česticu, a bez bilo kakve međusobne razmjene sile ili energije. Kvantne čestice koje su jednom bile u vezi očito zadržavaju međusobnu povezanost čak i nakon odvajanja, tako da djelatnost jedne uvijek utječe na drugu bez obzira na to koliko su se udaljile. Na materiju se više ne može gledati kao na nešto odvojeno. Neki se događaj u zamjetljivom prostoru može dogoditi bez zamjetljivog uzroka.

Svijet je na svojoj najosnovnijoj razini složena mreža međusobno ovisnih, zauvijek nedjeljivih odnosa. Svake minute svakoga dana stvaramo svoj svijet. Tko danas želi biti revolucionar u znanosti mora biti spreman suočiti se s profesionalnim samoubojstvom. Premda znanost naizgled potiče eksperimentalnu slobodu, u velikoj je mjeri ovisna o pojedincima koji se podređuju priznatom znanstvenom pogledu na svijet.

"Praznina između dva elektrona jednaka je prostoru između dvije galaksije! U tom praznom polju, ne samo da nema materije i energije, već su nestali i vrijeme i prostor. Taj prazni prostor je KVANTNO POLJE! To je polje koje povezuje sve u svemiru. Kada je kvantno polje aktivno, ono stvara pojave u vremenu i prostoru." -D.Chopra

Postojanje polja nulte točke pretpostavlja da je cjelokupna tvar u svemiru povezana s valovima koji se šire kroz vrijeme i prostor i mogu se širiti do u beskonačnost, povezujući pojedinačne dijelove svemira sa svim ostalim dijelovima. Koncept Polja lako bi mogao pružiti znanstveno objašnjenje za mnoge metafizičke ideje, kao što je na primjer kinesko vjerovanje u životnu silu ili chi koja je u starim spisima opisana kao nešto što je slično energetskom polju.

Ako je sva subatomska materija na svijetu u neprestanoj interakciji s tim osnovnim poljem energije koje sve okružuje, to znači da subatomski valovi Polja neprestano utiskuju zapise o oblicima svih stvari. Polje nulte točke koje je indikator i utiskavač svih valnih dužina i frekvencija - neka je vrsta snimke svemira za sva vremena, zrcalna slika i zapis svega što je ikada postojalo.

Svi "fenomeni ljudske svijesti", od vidovitosti, telepatije, empatije i liječenja na daljinu, do magije i predviđanja, sasvim su logični i nepobitni u skladu sa sveprisutnim, povezujućim poljem nulte točke. Polje nulte točke objašnjava i temeljnu ali do sada neobjašnjenu pojavu - gravitaciju. Klasična fizika nikada nije uspjela objasniti što je gravitacija??? U svjetlu novih spoznaja, gravitacija je vidljivi dio djelovanja energije nulte točke...

To je i savršena metafora za objašnjenje našeg prožimanja sa sveprisutnom energijom nulte točke; oduvijek smo je osjećali, bila je neizostavni temelj fizikalnih promišljanja svemira, ali do sada nedovoljno objašnjena, shvaćena i korištena.

Koncept energije nulte točke potječe iz kvantne mehanike i načela neodređenosti koje je 1927. teoretski postavio fizičar Werner Heisenberg; zaključio je da je univerzum prožet temeljnom energijom koju ne možemo spoznati, jer je bez fluktuacija, ali povezuje sve i izvor je svih pojava u svemiru.

Korak od intelektualne radoznalosti do iskustva iz prve ruke, najvažniji je idući korak kojeg će svatko od nas na kraju poduzeti. Poželimo li ikada saznati odgovore, morat ćemo ići stopama mistika, ali zadržati intelektualnu radoznalost fizičara.

Nije li to Polje, Kolektivna svijest iliti Svijetlost. Nije li to prapočelo svega. U Kabali stoji da je Bog Svijetlost, te da se On stisnuo kako bi napravio mjesto tami. Kasnije je Bog pustio ponovno Svijetlost u tamu putem deset Sefirot, poznate kao Elohimi (Chochmah- mudrost, Binah-razumijevanje, Daat-znanje, Chessed-dobrota, Gevurah-čvrstoća, Tiferet-ljepota, Netsah-pobjeda, Hod-sjaj, Yesod-temelj i Malchut-kraljevstvo) koje su se probile u tamu ali svijetlost je bila prejaka, pa se raprsnula po čitavoj tami. Nije li to povezano s velikim praskom, o kojem govore znanstvenici i njime objašnjavaju postanak univerzuma.

Dakle, proučavajući većinu religija svijeta shvatila sam da sve one govore o nečemu što se nalazi u pozadini izvan svega ovoga što nas okružuje. To ja nazivam Svijetlost, ono iz čega je sve nastalo. To je Apsolutna energija, Vječni apsolut.

Svijetlost jest naša prava domovina, domovina u koju se vraća naša duša. Svijet na koji odlaze oni sa iskustvom bliske smrti ispunjen je svjetlošću, svi oni, tj. bića koja sretnu su od satkani svijetlosti. Oni komuniciraju pomoću Svijetlosti, svijetlost isijava iz bića, ali i iz okoliša u kojem se nalaze. Zapravo svi oni koje sretnu gore su međusobno povezani putem Svijetlosti. Dakle, ako uzmemo tu Svijetlost kao vječnu energiju, ona je početak svega, a naša materijalna stvarnost je samo zgusnuta energija, Svijetlost. Time razumijem Kristove riječi: "tijelo je ono koje ništa ne vrijedi, Duh (ja kažem Svijetlost) je onaj koji daje život tijelu (ja kažem Materiji)." Dakle, mogu zaključiti da smrt uopće ne postoji. Mi samo mijenjamo oblik, tijelo, nakon te smrti, zapravo prijelaza, postajemo opet mi, tj. postajemo svjesni sebe, pravoga sebe. Ulazimo ponovno u "Polje", tj. u Svijetlost, Dušu Svijeta. Vraćamo se Bogu, koji je sve. Kada sam to shvatila, onda sam razumjela riječi: Otac moj je u meni i Ja sam u Ocu, Otac moj i Ja smo Jedno! Dakle, Otac je Svijetlost, On je Sve, On je Polje, On je Duša Svijeta, Ja sam dio Njega, Ja sam dio Polja, Ja sam dio Duše Svijeta. U konačnici kažem Ja sam Otac, Ja sam Polje, Ja sam Svijetlost, Ja sam Duša Svijeta.

Moja mala kap u velikom slapu je "kap", ali... kap je slap

Jednom sam čitala omiljenog mi pisca Paula Coelha "alkemičar", koji u njemu govori o Duši Svijeta, dakle jednoj nadduši kojoj pripada svaka pjedinačna duša. Jedne je noći mladi pastir ponovno usnio isti san. Bio je to san o skrivenom blagu koje se nalazi pokraj piramida u Egiptu. Odlučio je slijediti svoj san. Osobna legenda, tajanstvena Duša svijeta u koju svaki čovjek može uroniti ako slijedi vlastito srce ili unutarnji kompas.

Metafizika je stvar dubljeg promišljanja, a ne razumskog odnosa. Iz našeg kuta, sa druge strane, ne postoji interakcija, i jedino mislima možemo povezati realno i nadrealno.

Najveći problem u prilazu energiji predstavlja ograničavajući faktor fizičkih zakona, koji ne daju širinu za spoznajom prirode energije. Realna fizička snaga na koju smo navikli, nema nikakve veze sa snagom čiste, zgusnute energije nematerije. Misao, kao poveznica između čovjeka i energije, nije shvaćena. Mislima se služimo stalno i, na žalost, ne vidimo njihovu suštinu. Svemir kao statična cjelina, i sva kretanja tijela unutar te cjeline, stvaraju energiju sa beskonačnom snagom. Kada shvatimo suštinu i snagu naših misli, shvatit ćemo i suštinu energije.

1. Realnost je relativna. Doživljena realnost relativna je u odnosu na osobnu frekvenciju energije promatrača. Mi doživljavamo frekvencije energije koliko je najbliže moguće našoj vlastitoj gustoći ili brzini vibriranja.

2. Svijest je oblik nefizičke energije, koja uz pomoć bioloških sredstava izražavanja /tj. nositelja, posrednika, "vozila"/ širi svoj utjecaj na materiju.

3. Svi biološki aktivni oblici (uključivši biljni i životinjski život) privremeni su stanični nositelji, koje svjesna energija (svijest) koristi za izražavanje u gustoj sredini, okruženju.

4. Naše sadašnje shvaćanje da je svijest unutar fizičkog tijela, je neispravno. Svijest postoji na puno višoj frekvenciji ili valnoj dužini od materije i mora surađivati s biološkim oblicima korištenjem energetskih kanala ili posrednicima oblikom. Ovi nevidljivi nositelji energije prenose i ispuštaju višu frekvenciju svijestu u relativno gusto fizičko tijelo.

5. Biološki mozak nije izvor svijesti. Umjesto toga, svijest koristi mozak kao privremeno biološko sredstvo transfera i skladištenja.

6. Svijest je kontinuum nefizičke energije, koji svoju svjesnost proteže kroz mnogobrojne frekvencije (dimenzije) univerzuma.

Evolucija naših znanosti odražava evoluciju ljudske svijesti. Kada proučimo napredak fizike u 20. stoljeću, jasno vidimo napredak od shvaćanja i teorija baziranih na česticama (fizičkom), prema nefizičkim (na frekvencijama temeljenim) opažanjima i otkrićima. Napredak je posebno evidentan kada shvatimo da se za najskorije otkrivene subatomske čestice (kvarkove) zna, da su po svojem ponašanju nalik frekvenciji. Sve prisutnije prepoznavanje frekvenciji nalik prirode elementarnih čestica nužan je korak na razvojnom putu prema konačnom otkriću nauke o multidimenzionalnoj strukturi materije i samog univerzuma.

Naše postojeće znanje velikim je dijelom rezultat molekularnih promatranja. Istančane duboke strukture i sustav energije ostaju neotkriveni. Kemičari bi mogli dokumentirati nevidljivu energiju koja vrši utjecaj i kontrolira molekularne promjene. Biolozi bi mogli istražiti samu jezgru fizičkog života, dok bi psiholozi mogli proučiti nevidljiva unutarnja područja uma. Jedini problem bi mogla biti barijera razdvajanja, odnosno to što svatko istražuje na svom području kao da se radi o odvojenim entitetima, a ne kao jednini ili sveukupnosti.

Mnogi među njima imaju goruću želju promatrati izvan današnjih granica tehnologije, i traže priliku da svoj horizont pomaknu dalje od labirinta kvantnih teorija.

"Ljudski um laboratorij je nove fizike. On je već usklađen s prošlošću i budućnošću, pretvarajući moguće realnosti u egzistencijalne izvjesnosti. Promatranje sebe sama u snu. Promatranje sebe sama u ovom svijetu budnom pažnjom. Promatranje čina promatranja. Ako smo dovoljno odvažni zaputiti se u ovaj svijet sa sviješću kao našim saveznikom, kroz naše snove i izmijenjena stanja svijesti, možda bi i mogli promijeniti hologram unošenjem više svjesnog "svjetla" u paklene svjetove koji također postoje sasvim usporedno s ovim našim svijetom". -Alan Wolf

Temeljna ideja kvantne fizike nas uči da smo mi jedno sa svemirom i da smo zajedno povezani misterioznom energijom zvanom Polje Energije Nulte Točke. Neki znanstvenici su upravo ovu energiju nazvali Božjim umom.

Još vrlo davno moju percepciju poimanja svijeta i uvjerenja, poprilično je uzdrmala knjiga Richarda Bacha -Jedno. On je vrlo slikovito pojasnio kako smo u stvari svi jedno biće, odnosno svi smo sa svima povezani u prošlosti i budučnosti. Čak sam "prekopavala" po Bibliji da provjerim ima li on kakvo uporište. I našla sam rečenicu u kojoj piše da smo svi jedno biće. (Kap i slap)

Je li vam se kada dogodila telepatija? Što zapravo telepatija jest? Imamo li telepatske sposobnosti i sposobnost za čitanje tuđih misli? Postoji li telepatsko komuniciranje? Kako čitati nečije misli?

Telepatija je sposobnost razmjene misli i osjećaja između dviju osoba na daljinu, bez posredovanja nekakvog medija.

Riječ telepatija dolazi od grčke riječi tele = udaljenost, daljina; i pathe = osjećaj, te se uvodi pred kraj 19. stoljeća kada se na engleskom sveučilištu Cambridge osniva društvo za psihička istraživanja. Cilj tog društva je proučavanje psihičkih i paranormalnih pojava kako bi se otkrila istina o njima.

Telepatija postoji, iako nije dokazana! Tako tvrde znanstvenici koji su radili na njezinom proučavanju. Postoji veza između dvoje ljudi, prijenos osjećaja i misli na daljinu, ponekad i na velike udaljenosti, međutim, nije dokazano koja je to veza. I tako, shodno tome, telepatija ne postoji kao znanstveno prihvaćena pojava.

- Da bi se neka pojava prihvatila kao znanstveno dokazana, nju je potrebno znanstveno bezbroj puta ponoviti, zatim znanstveno statistički obraditi i potvrditi da se pojavljuje češće nego što bi to bilo slučajno. I na kraju: za tu pojavu treba dati i neko teorijsko objašnjenje.

Dosta je teško govoriti o telepatiji s obzirom da ljudi sa skepticizmom prilaze toj temi, jer kao nije znanstveno dokazano da telepatija postoji. Međutim, mislim da je svatko od nas doživio slučaj za koji može reći da je bila telepatija, jer drugog objašnjenja nema. Naš mozak je stvoren sa sposobnostima koje ljudi još nisu otkrili. Oko 70% mozga je neiskorišteno, i zapravo neznamo čemu služi. I nebi bilo tako čudno kada bi telepatija bila jedna od sposobnosti koje imamo.

Ljudska vrsta je u stalnom procesu evoluitivnog razvoja i ne tako davno ljudi su bili večinom nomadi u potrazi za novim lovištima i hranom. Elem jedinka je uvek u službi evolucije vrste i kao takva u nepoznatim okruženjima a izdvojena od svog nomadskog plemena u potrazi za hranom je morala razviti sposobnosti prenošenja informacije pa čak i slike postojeće opasnosti ostalim pripadnicima plemena da bi oni bili pripremni na novu opasnost iz novog okruženja.

Prosto rečeno lovci koji su išli ispred svog plemena u slučaju da se nađu u životnoj opasnosti ili pak izgube život su slali telepatske informacije koje su pomagale i pripremale ostale pripadnike plemena na dolazak predstojeće opasnosti.

Pleme koje je imalo razvijeniju telepatsku komunikaciju među svojim pripadnicima je lakše dolazilo do hrane i bilo sposobnije da opstane u neprijateljskom okruženju.

Posebno razvijene sposobnosti su imali pojedini pripadnici osobnog osiguranja pokojnog predsjednika bivše Jugoslavije TITA koji su imali za cilj da telepatski skeniraju okolinu u potrazi za skrivenim atentatorima.

Obuka ovih pojedinaca je počimala u najranijem djetinjstvu uz pomoć određene prehrane i igara tako da su kasnije bili sposobni da osjete potencijalnu opasnost na velikim udaljenostima.

Obuka i rezultati kao dobro čuvana vojna tajna nikad nije izbila na vidjelo pa čak su se namjerno uništavala civilna istraživanja u cilju čuvanja tajne.

Pojedini pripadnici koji su prošli ovakvu obuku su vrlo sposobni da čak skeniranjem okoline odrede i prisutnost životinja pa čak i vrstu životinja što im omogučuje da vrlo precizno eliminiraju blokade koje prisustvo nekih određenih vrsta životinja nameću ljudima. Prijenos i mehanizam telepatskih informacija nije baš jednostavno svatiti jer je u pitanju holografska rezonancija odnosno vrlo složena struktura ljudskog mozga pri prijemu podsticajnog signala se povezuje u cjelinu putem uspostavljanja neuronskih veza koja odgovara strukturi pošiljaoca i za to treba vremena ako nisu u pitanju genetski nasljednici čiji mozgovi imaju istu genetsku bazu ili pak bliske osobe koje su u svom međusobnom prethodnom kontaktu putem empatije prilagodile svoje međusobne neuronske krugove na brzo reagiranje.

Prilikom postizanja holografske moždane rezonancije u međusobnoj komunikaciji primaoca i pošiljaoca se u trenutku najbolje veze javlja rezonantni skok u kome dolazi do jako pojačane predaje informacija poslije kojih se prijemna i predajna strana vraćaju na svoju uobićajenu neuronsku aktivnost uvjetovanu trenutnim okruženjem.

Psi su toliko usklađeni s ljudima da u trenu mogu osjetiti jesu li oni ushićeni, umorni, depresivni ili ih primjerice boli glava, a sve mnogo prije ikakvog izraza lica ili drugih znakova tijela, pokazuje studija sa Sveučilišta Florida. Iako istraživači vjeruju kako je "pseća telepatija" urođena, ističu i kako su u čitanju misli kućni psi mnogo uspješniji od divljih. No nisu samo kućni ljubimci telepati - ljudska svjedočanstva osobito se vežu uz jednojajčane blizance.

Čak i kada su ih dijelile tisuće kilometara, blizanci tvrde kako su istovremeno snažno osjećali što se događa s bratom ili sestrom na drugom kontinentu: od intenzivnih događaja poput automobilske nesreće pa sve do romantičnog izlaska sa sretnim završetkom. Sličnih anegdota ima mnogo no nijedan eksperiment nije nedvosmisleno potvrdio ili pobio fenomen telepatije.

Pokus s 10-godišnjim blizancima Richardom i Damienom Powellom jedan je od zadnjih koji je to pokušao. Najprije su ih odvojili, a zatim su ispred Damiena počeli razbijati tanjure te kasnije bušiti balone. U prostoriji na drugom katu Richard je bio opušten i spojen na poligraf koji je svakog trenutka iscrtavao promjene pulsa, disanja ili tlaka. Rezultati pokazuju kako je Richard podsvjesno osjetio reakcije svoga brata.

Tijekom Hladnog rata, na Institutu Stanford, Institutu za psihološka istraživanja u New Yorku i drugim tajnim laboratorijima, američka vojska i CIA su koristili telepate koji su kroz tajni projekt "Stargate" špijunirali Ruse, a da se nisu niti maknuli iz Amerike. Prema svjedočenju telepata Josepha McMoneaglea, koji je bio špijun sve do ukidanja projekta 1995., tom je tehnikom "gledanja na daljinu" uspio otkriti skrivene baze na drugom kraju svijeta. Špijuni su se najprije oslanjali na telepatsku vezu s nekim drugim čovjekom, a kasnije samo na zemljopisnu kartu.

Mentalnom komunikacijom na daljinu bavili su se i Rusi, a najpoznatiji eksperiment je između biofizičara Jurija Kamenskog i Moskovskog novinara Karla Nikolajeva. Oni su uspjeli razmijeniti poruke na daljini od 3200 kilometara što je potvrđeno instrumentima.

Jedan od pionira naučnih istraživanja iz područja telepatije bio je ser Vilijam Beret, profesor fizike na Kraljevskom koliđu za nauku u Dablinu, koji je izvodio eksperimente sa hipnotiziranim ispitanicima i to ga je uvjerilo da je telepatija stvarna. Kada je ser Viliam podnio Britanskom udruženju za unapređenje nauke svoj referat "Neke pojave u vezi sa abnormalnim stanjima svijesti", odbijen je od strane odbora za biologiju. Kasnije je isti referat primljen u pododboru za antropološka istraživanja. Do početka ovog stoljeća mnoge grupe istraživača su se ukuljučile u maštovite testove iz telepatije. Dvadesetih godina Rene Varkolije je rukovodio grupom telepatskih eksperimenata, koji su se odvijali između Francuske i SAD od kojih su mnogi dali vrlo impresivne rezultate.

Znanost uspijeva samo u slobodi ... Tko želi dokazati suprotne rezultate to može učiniti isključivo tako da ponovi pokuse. Može biti da smo svi u dobroj vjeri u krivu. To nije nikakav zločin nego uobičajena pojava u znanosti.

Živi organizmi su kvantni biološki sustavi koji se povezuju s fundamentalnim ustrojem realnosti. Njihova DNK djeluje kao fraktalna antena koja može primati i prenositi energiju nulte točke, dopuštajući izravnije međudjelovanje s Poljem.

Jedan suvremeni biolog privukao je pozornost (i dalje ju privlači) svojim teorijama morfogenetskih polja. Radi se o Rupertu Scheldrakeu. On je pionir hipoteze o formativnoj uzročnosti i morfičkoj rezonanciji. Ta hipoteza kaže da "morfička rezonancija nastaje između ritmičkih struktura aktivnosti na osnovi sličnosti, a kroz tu rezonanciju prošli oblici aktivnosti utječu na polja kasnijih sličnijih sustava" (Presence of the Past, Scheldrake).

Scheldrakove ideje su vrlo obuhvatne. One sežu od objašnjenja mentalnih pojava poput telepatije i predosjećaja, preko nastanka sličnih oblika i geometrija u raznih vrsta u prirodi (živih i neživih), eksperimenata koji ukazuju na mogućnost nasljeđivanja bioloških značajki na ne-DNK, dakle ne-genetski način, pa do društvenih eksperimenata s lingvističim razumijevanjem nepoznatih jezika, pojavi raznih ideja na raznim mjestima u isto vrijeme, učenjem preko kolektivne svijesti (fenomenom "101. majmuna") itd. Neki od njegovih pokusa uključivali su milijune ljudi preko TV medija, a njegova knjiga "Sedam eksperimenata koji mogu promijeniti svijet" (1995.) je iznimno koristan izvor informacija o tome.

Japanski majmun Macaca fuscata, koji živi na otoku Koshima udaljenom od japanske obale, bio je predmet istraživanja barem 30 godina. 1952. su istraživači hranili majmune slatkim krumpirima koje su bacali na pijesak. Krumpir je bio nečist i premda su majmuni voljeli slatkoću krumpira, očito nisu voljeli nečištoću. Mlada majmunska beba je našla rješenje i oprala krumpire u obližnjem potoku i predala ih svojoj majci. Kada je jedanput naučila svoju majku tom triku, postupno je sve više majmuna ovladavalo njime.

Između 1952 i 1958 kritična grupa majmuna - procjenjuje se oko stotinu majmuna - je naučila trik s pranjem krumpira. Majmuni sporo uče zar ne? Međutim, nakon što je pretpostavljeni stoti majmun naučio trik s krumpirom, odjednom je cijelo pleme na otoku ovladalo tim trikom. Što je još iznenađujuće, kolonije majmuna na drugim otocima i glavnom kopnu, odjednom su počele prati svoje slatke krumpire.

Iz nekog neobjašnjivog razloga je sposobnost prenesena na druge majmune na udaljenim lokacijama. Uz to je potreban broj - kritična masa - za taj fenomen nesiguran, postao poznat kao "Fenomen sto majmuna".

Svaki član grupe doprinosi kolektivnom morfičkom polju, a ukupna svjesnost tog morfičkog polja je dostupna svakoj individui grupe. Postoji bezbroj morfičkih polja, svaka vrsta predstavlja jednu zasebnu morfogenetičku strukturu; ptice, biljke, ljudska vrsta...

Ljudi često kažu: ako se nešto dogodi dvaput, dogodit će se i treći put.

Kad se neki događaj ponovi, stvara se morfičko polje, a rezonancija u morfičkom polju povećava vjerojatnost da će se događaj opet ponoviti. Morfičko polje se ne sastoji od energetskih informacija, nego više liči nacrtu za gradnju kuće. Pojava ponavljanja sličnih događaja naziva se "morfičkom rezonancijom" a mjesto na kojemu se takvi događaji odvijaju zovemo "morfičko polje".

Svaki je čovjek rođen kao visokovibratorno morfičko polje koje se manifestira kroz autentičnost, točno određenu vibraciju svojstvenu individui.

Morfička polja mogu biti niskovibratorna i visokovibratorna. Niskovibratorna polja vibriraju na frekvenciji straha, boli, patnje, nezadovoljstva, neimanja, nepotpunosti, tuge. Sve su to vibracije određenih polja koja se hrane našom energijom. Osim takvih stanja niskovibratorna polja nose točno određene realnosti koja će točno definirati kako i na koji način će naš život izgledati, što ćemo u životu raditi, od kojih ćemo bolesti bolovati, koliko ćemo dugo živjeti,….. Visokovibratorna polja vibriraju sa stanjima svijesti kao što su mir, potpunost, radost, zadovoljstvo, kreativnost….. daju nam energiju, mogućnosti i ekspanziju.

Na žalost, kolektivna morfička struktura, "stotinu majmuna" grupe, prožeta je u velikoj mjeri strahom, nasiljem, ograničavajućim vjerovanjima i predrasudama. Dobra je vijest, koju nam i neuroznanost dokazuje, ta da smo u potpunosti promjenljivi, mi svjesno možemo promijeniti realnost koju ćemo iskušavati u svom životu. Samim time povisiti kritičnu masu visokovibratornih polja u kolektivnom morfičkom polju.

Morfička rezonancija mogla bi biti činitelj u nešto razvijenijim eko-sustavima (na posljetku, usklađivanje sličnih ritmova aktivnosti moguće je samo uz uvjet postojanja fizički razdvojenih skupina organizama i sustava). Neki drugi načini, poput upravljanja percepcijom, a to onda znači svjesnim odabirom, mogući su samo u slučaju super-razvijenih duh/tijelo sustava.

To vrijedi za svaku drugu vrstu, a vrijedilo je i za čovjeka. Njegova sposobnost za preživljavanje i trenutni položaj naizgled najsposobnije vrste na Zemlji zasnovana je na udruživanju i umrežavanju, a ne na nekim pojedinačnim značajkama, što uključuje i specifičnu vrstu inteligencije.

Morfička rezonancija se događa na osnovi sličnosti. Što je neki organizam sličniji prethodnim organizmima, to je veći njihov utjecaj putem morfičke rezonancije. Morfička rezonancija se razlikuje od rezonancija već poznatih u znanosti, poput zvučne rezonancije (kao pri titranju zategnutih žica), ili elektromagnetske rezonancije (kao pri ugođavanju radio prijamnika na prijenos određene frekvencije), elektronske spinske rezonancije i nuklearne magnetske rezonancije.

Za razliku od tih vrsta rezonancije, morfička rezonancija ne uključuje prijenos energije s jednog sustava drugome, nego prije prijenos informacije… Morfička rezonancija uključuje svojevrsno djelovanje na daljinu i kroz prostor i kroz vrijeme. Hipoteza pretpostavlja da taj utjecaj ne opada s udaljenošću u prostoru ili vremenu.

"To je ono znanje, na osnovi koje pauk plete svoju mrežu, a ptice pronalaze put na jug." rekao je Jung u svojoj teoriji o kolektivnom nesvjesnom. Tako i ovo svojstvo morfičkih polja može objasniti mnoge svakodnevne pojave iz životinjskog svijeta, ali i primjere prenošenja informacija među pripadnicima neke vrste na velikim udaljenostima i bez direktnog kontakta.

Scheldrake je proučio ili sam sproveo i opisao ogroman broj eksperimenata sa životinjama, istražujući njihovo ponašanje i ispitujući sposobnost učenja i prijenosa informacija.

Jedan od takvih primjera su kolonije termita, koji međusobno udaljeni, bez ikakvih sredstava komunikacije, sa dvije strane grade stupove a zatim ih svijaju, sve dok se oni savršeno ne spoje u luk. Istraživač Eugene Mare je sproveo eksperiment, tijekom kojeg je postavio čeličnu ploču u koloniju termita. Neovisno o debljini ploče, termiti su kao po nekom skrivenom planu sa obje strane obnovili lukove, koji su se savršeno poklapali jedan sa drugim. Šeldrejk je zaključio da termiti djeluju u skladu sa organizirajućim energetskim poljem, koje koordinira aktivnosti jedinke i omogućava sporazumjevanje mnogo efikasnije od bilo kakve čulne komunikacije.

Jedan od primjera je i ponašanje jata riba pri napadu predatora. Ribe se izuzetno brzo pomiću u stranu, oslobađajući sredinu, u koordiniranom poretku, ne skačući i ne udarajući jedna drugu, mada je riječ o sasvim neočekivanom stimulansu. Ista pojava se može uočiti kod kretanja jata ptica. Impuls pokreta se širi jatom ogromnom brzinom i čitavo jato se pomiće, a da pri tome ne dođe do narušavanja poretka, niti sudaranja između ptica. Mjerenja su pokazala da je brzina prenošenja impulsa pokreta u jatu pet puta brža od reakcije jedinke na stimulans.

Između jedinki i polja postoji stalna interkacija i polje čuva nova saznanja, koja mogu postati dostupna drugim pripadnicima istog polja.

Poznat je i primjer sa laboratorijskim štakorima, koji je u stvari sproveden da bi se dokazala teorija o genetskom prenošenju stečenih svojstava. Štakori su obučavani da pronađu izlaz iz labirinta, za što je bilo potrebno i stotinu pokušaja. Nakon nekoliko generacija štakora ova sposobnost je napredovala do stupnja da su životinje odmah pronalazile izlaz iz labirinta. Međutim, i kontrolna grupa, koja nije učestvovala u parenju, niti bila obučavana, je demonstrirala istu sposobnost. Eksperiment je ponovljen u dva druga labosa na velikoj geografskoj udaljenosti, uz zapanjujuće rezultate, da je već prva grupa štakora pronašla izlaz - zahvaljujući pristupu zajedničkom polju, koje je dijelila sa obučavanim jedinkama.

Utjecaj morfičkih polja za nas, naravno, posebno dobiva na važnosti u proučavanju ponašanja ljudskih zajednica, prenošenja znanja, ideja, obrazaca, informacija, stečenih sposobnosti. Jedan dobar prijatelj je uočio način, na koji savim mala djeca koriste daljinski upravljač. Kada ga po prvi put dobiju u ruke, mogli bi s njime teoretski napraviti bilo što. Međutim, ako obratite pažnju, uočit ćete da gotovo svako malo dijete prvo pritišče gumbe." Obrazac ponašanja, koji se čestim ponavljanjem utisnuo u morfičko polje zemaljske populacije i proširio zahvaljujući morfičkoj rezonanciji. Naše brzo promjenjivo okruženje svakodnevno postavlja to isto pitanje u vezi sa sve bržim ovladavanjem računalima i višestruko povećanim sposobnostima njegovog korištenja i programiranja.

Uprkos očiglednosti ovih pojava, nije sasvim jednostavno pronaći mjerljive jedinice, odnosno instrumente kojima bi se mogle mjeriti i dokazati.

Zahvaljujući djelovanju polja, postaju objašnjivi mnogi zagonetni fenomeni, na primjer istih naučnih otkrića u isto vrijme, neovisno jedni od drugih. Ali ono može poprimiti i manje kreativne oblike. Kolektivno ponašanje masa - navijača, obožavatelja, gomila, pripadnika sekti ... - je predmet brojnih antropoloških studija.

Od pukog širenja modnih trendova ili glasina, preko razvijanja grupne percepcije, munjevitog prenošenja destruktivnog impulsa unutar grupe, pa sve do globalnih pojava masovnog prijanjanja uz fašističke, nacionalističke, fanatične ideje u nekim nesretnim segmentima ljudske povijesti, kolektivno ponašanje pokazuje grupnu dinamiku, čiji pokretači i motivacija leže daleko od racionalnih odluka pojedinca. Kao da jedno snažno polje, u kome je pohranjeno sjećanje čitave vrste tijekom vijekova straha, hladnoće, gladi, borbe za opstanak, dominaciju i moć koordinira ponašanje ljudi, okupljenih u masi.

Ova teorija ne potiče kolektivizam, već upravo suprotno, naglašava vrijednost individue, važnost njenih osobnih odluka i njene slobodne volje. Svaki je čovjek vibracijsko morfičko polje, koje se manifestira kroz autentičnu, apsolutno jedinstvenu vibratornu rezonanciju i koja istovremeno stoji u neprestanoj dinamičnoj vezi sa cjelinom. Svaki napor pojedinca k široj svijesti, većem znanju, ostvarenju ideala, odjednom u ogromnoj mjeri dobiva na važnosti: razumijevanje, koje postignemo, sposobnosti koje razvijemo, uspješno savladane prepreke i naučene lekcije, koje ostavimo za sobom, putevi, kojima prođemo, vrline i moralna svojstva, koja njegujemo, će se utisnuti u polje i zavribrirati u njemu. Utabaće u njemu stazu, kojom je lakše ići. Zato solidarnost, vjera da rat nije neophodan, da siromaštvo nije dio prirodnog poretka, da nasilje nije neizbježan dio ljudske prirode, vjera u dostojanstvo svih bića i svaki korak u tom pravcu postaje puno više od neplodnog ideala.

Svaka misao, osjećaj i želja, koje se začnu u nama, mijenjaju boju, vibraciju i obrasce koji određuju rezonanciju našeg bića.

Zbog toga nije svejedno što želimo, osjećamo, mislimo, slušamo, kažemo, činimo, čitamo, jedemo, kakvi dojmovi prodiru u naše fino supstancijalno tijelo, kojim pobudama dopuštamo da nastanu u nama, koje vibracije odašiljemo i primamo. Svakom svojom mišlju stvaramo dojam u polju, dostupan svima, i istovremeno formiramo magnetizam vlastitog bića, koje nas čini primjetljivim.

Naš je mozak poput klavira. Kada promatramo neku stvar u vanjskom svijetu, određeni dijelovi mozga rezoniraju na određenim frekvencijama. Kod pojedinih točaka na koje smo obratili pažnju naš mozak pritišće samo određene tipke koje aktiviraju strune s određenom duljinom i frekvencijom.

Tu informaciju potom preuzimaju obični elektrokemijski krugovi u mozgu, baš kao što vibracije struna počnu rezonirati u cijelom klaviru. Svaki puta kada nešto ugledamo ne "vidimo" sliku tog objekta negdje u stražnjem dijelu naših glava ili iza očne mrežnice, nego u tri dimenzije i u vanjskom svijetu. Mora biti da stvaramo virtualnu sliku danog objekta te ju projiciramo u prostor, na isto mjesto na kojem se nalazi stvarni objekt, tako da se objekt i naša percepcija tog objekta poklapaju. A to znači da je vještina gledanja ustvari vještina transformiranja.

Samim činom promatranja na neki način transformiramo bezvremeni i bezprostorni svijet interferencijskih uzoraka u konkretan i diskretan (odvojen) svijet prostora i vremena: svijet same jabuke koju vidimo pred sobom. Prostor i vrijeme stvaramo na površini naših očnih mrežnica. Očna leća kao u hologramu pokupi određene interferencijske uzorke i pretvori ih u trodimenzionalne slike. Takva virtualna projekcija je potrebna zato što za jabukom posežemo tamo gdje se ona doista nalazi, a ne negdje u našoj glavi. Ako cijelo vrijeme projiciramo slike u vanjski prostor, tada je naša slika svijeta zaista virtualna stvarnost.

Kada nešto primijetimo, određene frekvencije počnu rezonirati s neuronima u našem mozgu. Tineuroni šalju informaciju o tim frekvencijama sljedećoj skupini neurona. Drugi set neurona prevede te rezonancije a dobivene podatke šalje trećoj skupini neurona, pa oni počinju stvarati uzorak s kojim u vanjskom svijetu naposljetku stvorimo virtualnu sliku jabuke na vrhu posude s voćem.

Taj trostruki postupak omogućava mozgu da odvojene slike mnogo lakše stavi u uzajamni odnos, što se bez teškoća postiže sa stenogramima interferencijskih valova; to bi bilo vrlo nezgodno s pravim, realnim slikama.

Nakon viđenja mozak procesira informacije u stenogramu valno frekvencijskih uzoraka, te ih rasprši u distributivnoj mreži po cijelom mozgu, kao lokalna računalna mreža koja kopira sve glavne upute brojnim djelatnicima u velikom poduzeću. Pohranjivanje sjećanja u valno interferencijskim uzorcima iznimno je djelotvorno i moglo bi objasniti zašto je ljudsko sjećanje toliko opsežno. Valovi mogu sadržavati nezamislive količine podataka - daleko više od 280 trilijuna (280.000.000.000.000.000.000) bitova informacija, što navodno predstavlja prosječno ljudsko sjećanje prikupljeno tijekom prosječnog životnog vijeka. Holografski model objašnjava i trenutačnost prisjećanja koje je često u obliku trodimenzionalne slike.

Pokusi su otkrili da se daždevnjaku može odstraniti glava i da životinja, premda postane komatozna, ponovno funkcionira kada mu se mozak vrati na mjesto. Tada bi bilo moguće odstraniti ili ispremiješati daždevnjakov mozak a da to ne utječe na njegovo uobičajeno funkcioniranje.

U više od sedam stotina pokusa izrezano je velik broj daždevnjakovih mozgova, a prije negoli bi ih stavili natrag, "prčkali" su po njima na sve moguće načine.. U uzastopnim pokusima okrenuli ih, izrezali na kriške, odrezali, izmiješali, pa čak i samljeli mozgove svojih pokusnih životinja. Međutim, bez obzira koliko brutalno ih iznakazili, ili okrnjili, nakon što je daždevnjacima vračeno ono što je od mozga ostalo oni su se oporavili, i opet počeli ponašati kao i prije. Dokazano je i to da je mozak visoko-razlučivi analizator frekvencija. Pokazao je, naime, da mozak sadržava posebnu "omotnicu" ili mehanizam koji ograničava u suprotnom neograničeni dotok valnih informacija; na taj način nismo bombardirani beskonačnim brojem valnih informacija iz polja nulte točke.

"Realnost je ono što smatramo istinitim. Ono što smatramo istinitim jest ono u što vjerujemo. Ono što vjerujemo temelji se na našim percepcijama. Ono što percipiramo ovisi o onome što tražimo. Ono što tražimo ovisi o onome što mislimo. Ono što mislimo ovisi o onome što percipiramo. Ono što percipiramo determinira ono što vjerujemo. Ono što vjerujemo je naša realnost." -Autor: nepoznat

Bog, Izvor, Svemir...(svejedno kako ćete zvati, za sebe odabirem zvati to Bogom) kada je stvarao svijet, tada je imao sliku. Savršenu sliku. Najviši doseg skladnosti! Svi stvoreni i sve stvoreno, imalo je svoj poredak...svoje mjesto u toj slici. Kao puzzle spojeni, djelovali smo kao cjelovite individue, koje zajedno tvore sliku kao cjelinu. Svojim načinima postojanja, ambicijama i nametljivošću smo možda u jednom trenutku uspjeli tvoriti sliku koja je savršeno prijala nama samima. No iskasapili smo sliku koja je bila život za sve. Kao kad bismo uzeli puzzle i naguravali ih gdje ne pripadaju... Imamo tada slomljene djelove slike koji stoje gdje ne pripadaju i tvore jedan veliki nesklad... Bog kao čista Ljubav, ne diže ruke od svog djela. Nego kao slikar pokušava neskladu dati sklad. Dodaje boje, šalje nam divne duše, šalje nam buđenja....a sve kako bi slika bila ponovno ritmična...skladna...savršena... Ipak tek rijetki razabiru ljepotu u tome, vide potencijal u tome, vole to i zahvalni su na tome...

"…ne vjeruj ničemu, neovisno o tome gdje si to pročitao ili tko je to rekao, čak i ako sam ja to rekao, ako se ne slaže s tvojom prosudbom i tvojim zdravim razumom..." -Budha

Ovaj tekst sam pisala još 2011 godine, međutim od tada mi se događalo još nekoliko "uvida", koja su ili ponešto promijenila moja razmišljanja ili još više učvrstila sadašnje spoznaje. Od poslijednjeg uvida koji se dogodio 02.11.2013 godine (dušni dan), imam spoznaju da bi se zaista trebalo više posvetiti razvijanju intuiciji, telepatiji i psihonavigaciji. Link koji omogućava čitanje poslijednjeg uvida:

Roman na temu: Ulaznica »

Autor: EKI

Puno sreće i ljubavi svima - kraj