|
KONDRITI
KONDRITI Kondriti su vrsta kamenih meteorita. Većina kondrita je tvar koja se nije mijenjala od nastanka Sunca, prije 4.56 milijardi godina. Skoro svi kondriti sadrže kondrule - male, plinovite kuglice stvorene u vrijeme stvaranja sunčeva sustava. Nekadašnji kondriti koji su izmijenjeni usljed djelovanja velikih temperatura ili udarca nazivaju se akondriti i mnogo su rjeđi od kondrita. Kondriti se dijele na nekoliko vrsta:Obični kondriti Ugljični kondriti Enstatit kondriti Rumuruti (R) kondriti
Obični kondriti:Ovo je najčešći tip kamenih meteorita. Dalje se klasificiraju po razini željeza na L, LL i H, te po petrološkom stupnju brojevima 3 do 7. Petrološki stupanj nam govori koliko su kondrule izmijenjene usljed izloženosti visokim temperaturama.
H (eng. high = visoko) kondriti imaju najviši maseni udio željeza (oko 27%). Još se nazivaju olivin-hipersten kondriti. L (eng. low = nisko) kondriti imaju oko 20% masenog udjela željeza i još se nazivaju amfoteriti. Ugljični kondriti:Ovo su jedni od najsloženijih i najkompleksnijih mateorita. Rijetki su, sadrže organske tvari te, što je još važnije, minerale koji sadrže vodu. To je dokaz da je voda bila prisutna pri stvaranju ovih meteorita. Dalje se dijele po kemijskim i mineraloškim svojstvima na pod-klase koje su dobile imena po pojedinim primjercima iz svake skupine: Ivuna (CI), Mighei (CM), Vigarano (CV), Ornans (CO), Karoonda (CK) i Renazzo (CR). Pored toga, dijele se i po petrološkom stupnju. Ovo je jedina klasa koja ima primjerke sa petrološkim stupnjavima 1 i 2, što označava meteorite izmijenjene djelovanjem vode.
Dva svjetski poznata meteorita su iz ove skupine, oba pala 1969. godine: Allende (CV3) i Murchison (CM2). Allende (Meksiko 1969) predstavlja jednu od najstarijih poznatih tvari. Njegova je starost procijenjena na 4.56 milijardi godina, a sadrži međuzvjezdana zrnca koja su ostaci zvijezde koja je eksplodirala prije nastanka sunčeva sustava, a vjerojatno i pokrenula njegov nastanak. Murchison (Australija 1969) je meteorit za kojeg se, zbog visokog postotka vode od 12%, vjeruje da je kometskog porijekla. Do sada je u njemu pronađeno čak 92 različite aminokiseline od kojih samo 19 postoji na Zemlji
Enstatit kondriti:Enstatit (E) kondriti su rijetki i neobični meteoriti. Od preko 2000 poznatih kamenih meteorita, samo 24 su Enstatiti. Neobični su po visokom udjelu minerala enstatita, te po tome što je željezo unutar meteorita uglavnom vezano u sulfide ili samostalno, a ne u silikatima ili oksidima. To nam kazuje da su nastali u područjima siromašnim kisikom, vjerojatno unutar Merkurove orbite.
Kao i obični kondriti, E kondriti se dijele po postotku željeza i petrološkom stupnju. EH kondriti sadrže oko 30% željeza, a EL oko 25%.
KONDRITI Križevački meteorit:Mladi hrvatski astrofizičar Stefan Cikota, pronalazač više asteroida, kaže da CM kondriti nastaju u vanjskim dijelovima Sunčeva sustava te da se ističu po tome što sadrže mnogo kompleksnih organskih komponenti, među kojima i aminokiseline te purinske i pirimidinske organske baze.
"Ako je život na Zemlju uistinu stigao iz svemira, onda su ga vjerojatno donijeli objekti ovakvog tipa", rekao je Cikota i dodao: Posljednji meteorid pronađen na Hrvatskom tlu bio je "Križevački meteorit", koji je prije nešto više od godinu dana otkrila Hrvatska meteorska mreža. On je također kondrit, no skupine 'H' koji sadrži i do 40 posto metala (uglavnom nikla i željeza). Meteoriti i nastanak:Zajedno s kamenjem s Mjeseca,meteoriti su jedini predmeti iz svemira koje mozemo istraživati i pručavati u Zemaljskim laboratorijima te saznati detalje o njihovoj starosti,sastavu i strukturi. Meteoriti su ostaci sudara između objekata u Sunčevom sustavu, uglavnom asteroida. Njihova starost, otkada su postali čvrsti, je otprilike 4500 milijuna godina.
Takvi se meteoriti zovu kondriti. Najkrhkiji meteoriti su karbonizirani kondriti. Ako "prežive" svoj put kroz Zemljinu atmosferu, vrlo se brzo mogu razgraditi te postaju neprepoznatljivi prema Zemlji. Večina padajućih meteorita pripada razredu obićnih kondrita i sačinjeni su od silikatnih minerala. Svaki meteorit ima tanku crnu ovojnicu koja je debela oko 1 mm. Ako je meteorit otopljen iznutra, kondrule nećemo naći. Kamenje bez kondrula se stoga naziva akondrit. Večina meteorita se sastoji od nikal-zeljeza. Za razliku od kamenih meteorita oni mogu ostati netaknuti i u teškim uvjetima tisuću godina.
Hondriti su nazvani po hondrama, malim okruglim zrnima uloženim u osnovnu masu meteorita (matriks). Dimenzije su im u prosjeku 1 mm, a kreću se od mikroskopskih mjerila do centimetra. Zauzimaju do polovice obujma meteorita. Površina hondrita uglavnom je siva, no u raznim gradacijama, od gotovo crne do vrlo svijetle. Katkada su prošupljeni pukotinama. Gustoće su im od 2 000 do 3 700 kg/m3. Hondriti su građeni uglavnom od olivina i piroksena, uz manje od jedne trećine nikal-željeza. Kemijski sastav hondrita, izuzevši lako isparljive elemente, do najmanjih je primjesa jednak kemijskom sastavu Sunca. Radioaktivna metoda određuje im dob od 4.6 milijardi godina. Zaključak je da su hondriti stvoreni zajedno sa Sunčevim sustavom.
Hondriti uključuju više vrsta meteorita. Posebnih su svojstava ugljikovodični hondriti. Najtamniji su od svih meteorita i sadrže od 2 do 6% ugljikovodika. Za razliku od ostalih hondrita imaju vode i prilično staklaste tvari. Jedna njihova podvrsta, s najviše staklaste tvari, uopće ne pokazuje hondre - no u hondrite pripada zbog kemijskog sastava. To je zapravo slabo konsolidiran međuzvjezdani prah i prestavlja najprimitivniju tvar koju čovjek poznaje. Ne može izdržati povišenu temperaturu. U toj je tvari nađena znatna primjesa, do 1% organskih molekula. Među njima ima i vrlo složenih organskih spojeva, koji se javljaju u omjerima i vezama neuobičajenim za Zemljina tla, te neka vrsta tjelešaca. Pojava tih tvari nije dokaz da u svemiru postoje neki oblici života, već dokaz da fizički uvjeti međuzvjezdanog prostora pogoduju nastanku organogenih spojeva iz neorganske tvari.
Pojava hondra središnja je zagonetka meteorita - nema ih ni u kojim drugim nebeskim tijelima. Bitna je razlika kemijskog sastava hondre i okolnog matriksa u tome što se u hondri željezo javlja slobodno, a u matriksu je oksidirano. Stoga se pretpostavlja da su hondre nastale u predjelima praplanetske maglice u kojima nije dolazilo do oksidacije, a prvotna se tvar kondenzirala u sferne kapi (sfera ili kugla je oblik koji kapljevina poprima u bestežinskom stanju). Veći broj hondrita pretrpio je metamorfozu, boraveći neko vrijeme na temperaturi od 600 do 1 000 °C; to se moglo zbivati u središtu većih tijela. Kod tih hondrita došlo je do promjene prvobitne građe, pa su im hondre neoštrih oblika i rekristalizirane. Kristalografski podaci upućuju na vrlo sporo hlađenje usijane tvari.
KONDRIT HOBA molimo pročitati izjavu |
