MAGNEZIJ
Magnezij je esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma:
Hrvatski naziv: Magnezij
Latinski naziv: Magnesium
Kemijski simbol: Mg
Atomski broj: 12
Godina otkrića: 1808.
Magnezij je, kao i kalcij otkriven 1808. godine, a oba minerala otkrio je Sir Humphrey Davy.
Magnezij je zemnoalkalijski metal, osmi najzastupljeniji mineral nađen u Zemljinoj kori. Zbog lake topljivosti u vodi magnezij je treći najzastupljeniji mineral u morskoj vodi, nakon natrija i klorida.
Kemijski element 2. Skupine periodnoga sustava elemenata, sjajna srebrno bijela kovina. Mekan je i plastičan, pa se može kovati, lijevati i valjati u limove i žice. Na zraku brzo potamni zbog nastajanja tankoga zaštitnoga sloja oksida.
Magnezij je vrlo rasprostranjen u prirodi i zauzima osmo mjesto po količini rasprostranjenosti elementa u sastavu Zemljine kore, s udjelom od 2% od ukupne količine tvari. Ime u hrvatskom rječniku je dobio prema imenu maloazijskog grada Magnesia ad Sipylum i izvedenice iz srednjovjekovnog latinskog; magnesia/magnesium. Stabilni izotopi s masenim brojevima 24, 25 i 26.
U prirodi ga ne nalazimo u elementarnom stanju, već je vrlo raširen u spojevima, a najčešće u obliku oksida (MgO).
Ima ga u prirodnim vodama, osobito u morskoj (gdje je treći element po količini otopljen u jednoj mjeri morske vode), u biljkama, zelenom pigmentu u biljkama (sastojak je klorofila) i životinjama (u kostima, krvi i mlijeku).
Najčešće se nalazi u različitim silikatima, iz kojih se uglavnom ne dobiva. Sastojak je mnogih minerala i stijena, napose silikatnih (serpentin ((Mg, Fe)3Si2O5(OH)4), olivin, azbest i dr.) i karbonatnih (magnezit (MgCO3), dolomit(CaCO3 x MgCO3)). Dolomit izgrađuje čitave planinske lance.
Magnezij je prvi metal dobiven iz mora. Goleme količine magnezija nalaze se i u moru u obliku Mg2+ iona, u štasfurtskim solima, koje su nastale taloženjem iz nekadašnjeg mora.
Mnogi minerali sadrže magnezij (karnalit (KCl x MgCl2 x 6 H2O), kainit, kizerit, šenit).
Bitan je sastojak klorofila, biljnog pigmenta koji sudjeluje u procesu fotosinteze. U 1 l morske vode ima oko 1,3g Mg2+ iona i 0,4g Ca2+ iona.
Magnezij je sličan aluminiju (malo je tamniji), ali je više reaktivniji od aluminija (u pirotehnici nadasve).
Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena.
Naravno da povećane potrebe za magnezijem, uz lošu nadoknadu, također izazivaju manjak. A povećanu potrebu za magnezijem imaju starije osobe, srčani bolesnici, osobe izložene pojačanim fizičkim i psihičkim naporima zobg stresna i zahtjevna posla, sportaši, dijabetičari, mladi u razvoju te trudnice i dojilje.
Zbog toga što je uključen u mnoge procese u tijelu, taj mineral se može primjeniti kod različitih poremećaja koji su obuhvaćeni u tri velike indikacijske skupine: ginekologija (kod dismenoreje, PMS-a, trudnoće, dojenja), kardiologija (kod kroničnih srčanih bolesnika, aritmije, povišena krvnog tlaka) i tetanički sindrom (grčevi u listovima, napetost u mišićima, grčevi u probavnom sustavu, migrena).
Neophodan je za rast:
Teško je pretjerati u pridavanju važnosti ionima magnezija za svaki oblik života kao i za cjelokupno optimalno zdravlje. Magnezij je potreban kako bi dao "iskru života" metaboličkim funkcijama koje sudjeluju u stvaranju energije i njenom prijenosu (prijenos ATP-a, osnovne energetske valute tijela), te pri stvaranju bjelančevina – te kemije života nukleinskih kiselina – RNK i DNK, u svim poznatim živim organizmima. Kod biljaka se ion magnezija nalazi u središtu svake molekule klorofila, važne za proizvodnju energije od Sunčeve svjetlosti. Magnezij je prijeko potreban element i za životinje i za biljke i uključen je u doslovno stotine enzimskih reakcija koje utječu na gotovo sve životne pojave. Svaka pojedina stanica ljudskog tijela zahtijeva dovoljno magnezija jer u suprotnom propada.
Magnezij je metal srebrnastog sjaja, srednje tvrdoće, postojan na sobnoj temperaturi. Topiv je u kiselinama. Koristi se kao reduktivno sredstvo zbog velikog afiniteta prema kisiku.
Čovjek prosječno sadrži oko 24-30 grama magnezija. Oko 60% ukupnog sadržaja magnezija nalazi se u kostima, 35% se nalazi u skeletnom i srčanom mišiću, a ostatak se nalazi u jetri, bubrezima i mozgu te ga ima i u eritrocitima, a ostatak raspodijeljen između krvi, tjelesnih tekućina, organa i drugih tkiva.
Ravnotežu magnezija u tijelu reguliraju crijeva i bubrezi. Zahvaljujući rezervama u kostima i regulacijskom mehanizmu u bubrezima, tijelo može i duže vrijeme nadoknađivati nedostatan unos magnezija.
Magnezij se apsorbira u tankom crijevu i to do 50%. Na njegovu apsorpciju utječu fitati, vlakna, masnoće, oksalna kiselina, kalij, željezo, fosfor i mangan koji smanjuju apsorpciju, dok je vitamin D povećava.
br>
Magnezij je i u biljnom svijetu esencijalni element jer igra presudnu ulogu u održavanju zelene svježine šuma, travnjaka i svih ostalih zelenih biljaka. Boju, naime, duguju pigmentu klorofilu, kemijski složenom spoju, koji u sredini svoje molekule sadrži magnezij. Iako je to na prvi pogled neočekivano, pigment u lišću - klorofil i pigment u crvenim krvnim stanicama - hemoglobin, slični su po kemijskoj strukturi.
Glavna razlika je u tome što hemoglobin u svojoj strukturi kao centralni atom sadrži atom željeza,a kod klorofila je to atom magnezija. Magnezij sudjeluje i u izgradnji stanične stijenke i važan je kao aktivator enzima.
Magnezij se iz tijela uglavnom izlučuje urinom, dok se male količine izlučuju stolicom.
Prije pedesetak godina o magneziju su bile poznate tek tri činjenice:
• Neophodan je za rast
• Važan je aktivator mnogih enzima koji sudjeluju u metabolizmu
• Dosta se upotrebljavao u liječenju prevelikog lučenja želučane kiseline i opstipacije (začepljenosti).
Danas je magnezij jedan od najznačajnijih minerala našeg vremena.
Magnezij djeluje kao prirodna barijera kalcijevog kanala i odgovoran je - za opuštanje – nasuprot kalcijevu učinku stezanja. Prema tome, magnezij je iznimno važan za zdravo funkcioniranje našeg parasimpatičkog živčanog sustava. Može biti teško povjerovati, ali naše je tijelo zapravo prije konstruirano za djelovanje u pretežito mirnom, opuštenom parasimpatičkom stanju, nego u stanju u kojem je lupanje srca te prezamorenost stresom i adrenalinom dominantan režim simpatičkog živčanog sustava, što je u današnjici u velikoj mjeri konstanta za mnoge od nas koja crpi velike količine magnezija.
Krebsov ciklus:
Sudjeluje u više od 300 enzimatskih sistema uključujući Krebsov ciklus, proces glikolize, sintezu proteina, nukleinskih kiselina...Važan je za neuromuskularni prijenos podražaja, mineralizaciju kostiju te djelovanje paratireoidnog hormona. Sudjeluje u stvaranju ATP, tj. energije, u procesima koagulacije i transportu glukoze u stanicu.
Iznenađujuće je da se u razvijenim zemljama unatoč bogatoj ponudi hrane često zapaža postojanje nedostatne opskrbe nekim mineralima i vitaminima. To se posebno odnosi na magnezij. Neki znanstvenici smatraju da određene skupine osoba pate čak od 40% preniske opskrbe magnezijem.
Ako poznajemo uzroke koji su doveli do nedostatnog unosa magnezija, možemo pružiti pomoć i postići da se magnezij unosi u optimalnim količinama.
Nažalost, teško je pouzdano opskrbiti tijelo dostatnom količinom magnezija, čak i dobro uravnoteženom, cjelovitom prehranom. Prije svega, moderni poljoprivredni postupci podupiru opću uporabu NPK gnojiva (dušik, fosfor i kalij). I kalij i fosfor predstavljaju suparnike magneziju u tlu te na vapnenastim tlima stvaraju razmjerni manjak magnezija (prisutni magnezij je vezan i stoga, nedostupan usjevima). Na pješčanim ili glinastim tlima koja su blago kisela često postoji stvarni manjak magnezija jer se magnezij ispire iz tla i zbog toga je također nedostupan usjevu. Ovo se otjecanje događa i kao posljedica kiselih kiša. Magnezij je zapravo jedan od najiscrpljenijih minerala u obradivim tlima.
Kao sol na ranu, neprekidno nam se uvode nove hibridne biljke koje su uzgojene kako bi preživjele na tim mineralno iscrpljenim tlima. Naravno, kada životinje ili ljudi jedu mineralima siromašne plodove, to će prije ili kasnije uzrokovati bolest. Iako bi s aspekta hranjivosti organski uzgojeni usjevi trebali biti bolji ulog, to nije uvijek tako a dok ne saznate kako vaš farmer nadoknađuje minerale na svojim poljima, plaćate vlastitim zdravljem.
Znate li da danas većina nas pati od određenih opasnih nedostataka u prehrani koje se ne može ukloniti sve dok se iscrpljena tla s kojih naša hrana potječe u potpunosti mineralno ne uravnoteže? Uznemirujuća je činjenica da nas hrana (voće, povrće, žitarice) koju se u ovom trenutku uzgaja na milijunima jutara zemlje a koja više ne sadrži dovoljno pojedinih minerala izgladnjuje – neovisno o tome koliko je pojedemo. Istina je da se naše namirnice vrijednosno silno razlikuju te neke od njih, kao hrana, nisu vrijedne konzumiranja. Ove upozoravajuće riječi potječu iz senatskog dokumenta br. 264 s druge sjednice 74. zasjedanja iz 1936. Uistinu je otrežnjujuće doznati da je pad mineralne ravnoteže tla bio predmet ozbiljne nacionalne zabrinutosti prije više od sedamdeset godina, te da je taj manjak imao utjecaj na nas – u međuvremenu postepeno bivajući gorim – još od naraštaja naših djedova.
Fluor iz pitke vode veže se s magnezijem čime se stvara gotovo netopljiv mineralni spoj koji završava pohranjen u kostima gdje njegova krhkost povećava rizik prijeloma. Voda bi zapravo mogla biti izvrstan izvor magnezija – kada bi potjecala iz dubokih bunara na čijem je izvoru prisutan magnezij ili iz ledenjačkih potoka koji su bogati mineralima. Gradski izvori vode za piće obično potječu iz površinskih voda, kao što su rijeke i potoci koje imaju nisku količinu magnezija. Čak i mnoge boce mineralne vode imaju prilično nisku količinu magnezija ili imaju vrlo visoku koncentraciju kalcija, ili oboje.
I tanini i oksalati i fitinska kiselina, svaki pojedinačno, spajaju s magnezijem čineći ga nedostupnim tijelu ukoliko se pri pripremi hrane posebno ne pripazi na neutraliziranje nekih od spomenutih sastojaka. Zanimljivo je spomenuti da namirnice koje općenito sadrže magnezij (uz pretpostavku da su uzgojene na tlu bogatom mineralima) također sadrže i mnogo ovih antinutrijenata kao što su špinat (oksalati) i cjelovite žitarice (fitati).
Mnogi često propisivani farmaceutski lijekovi poticanjem mokrenja uzrokuju gubitak magnezija u tijelu, kao što su diuretici za hipertenziju; kontracepcijske pilule; inzulin; digitalis; tetraciklin i neki drugi antibiotici; te kortikosteroidi i bronhodilatori za astmu. Gubljenjem magnezija svaki simptom koji navedeni lijekovi "liječe" s vremenom postaje teži.
Korištenje dodataka željeza ometa apsorpciju magnezija. Ako uzimate dodatke kalcija, vaša potreba za magnezijem raste i štoviše, kalcij neće biti pravilno apsorbiran niti probavljen ako nedostaje odgovarajuća količina magnezija te će uglavnom završiti opasno pohranjen u mekim tkivima. Magnezij je odgovoran za pretvorbu vitamina D u aktivni oblik koji dozvoljava apsorpciju kalcija te također upravlja otpremom kalcija do čvrstih tkiva gdje i pripada. Laktoza je još jedna prepreka apsorpciji magnezija (mlijeko prije svega nije dobar izvor tog minerala), zajedno s viškom kalija, fosfora i natrija.
Duševni i fizički stres i pripadajuća neprekidna proizvodnja adrenalina brzo iscrpe magnezij pošto adrenalin utječe na srčani ritam, krvni tlak, suženje krvnih žila i mišićnu kontrakciju – funkcije koje zahtijevaju stalne zalihe magnezija za rad bez teškoća. Živčani sustav ovisi o dostatnoj količini magnezija zbog njegovog umirujućeg djelovanja, uključujući miran san. Usput rečeno, hibernirajuće životinje održavaju vrlo visoke zalihe magnezija. Manjak magnezija ubrzat će začarani krug te proširiti učinke kroničnog stresa što dovodi do daljnje anksioznosti, razdražljivosti, umora i nesanice – mnogih simptoma adrenalinske iscrpljenosti – kao i do povišenog krvnog tlaka i srčanih bolova – simptoma srčane bolesti.
Depresija je također povezana sa stresom i manjkom magnezija. Za ravnotežu otpuštanja i prihvaćanja serotonina, hormona "zadovoljstva", iz moždanih stanica potreban je magnezij. Samo kada su prisutne dostatne zalihe magnezija možemo uživati duševnu i emocionalnu uravnoteženost.
Zbog još nepoznatih razloga, ljudsko tijelo ne zadržava osobito dobro magnezij; zasigurno ne tako dobro kao što na primjer zadržava kalcij ili željezo. Pojačano znojenje kod sportova izdržljivosti kao što su maratonsko trčanje ili naporne rutine vježbanja mogu opasno iscrpiti zalihe magnezija i ostalih elektrolita – doduše kalcij se tako ne gubi – rezultirajući drhtavicom, nesvjesticom te čak i napadajima i smrću. Oblivi znoja od kojih pate pojedine žene u menopauzi – također uzrokuju gubitak magnezija pa te opadajuće razine magnezija pogoršavaju njihove kratke živce, smetnje pri spavanju, napadaje panike, bolove u tijelu i depresiju. Ako te žene dođu u iskušenje da isprobaju moderne sojine proizvode da bi zavedene pokušale ublažiti svoje simptome, one će zapravo izgubiti još više magnezija jer će se on vezati s obilnim količinama fitata iz tih preparata.
Za pravilnu apsorpciju magnezija iz prehrane neophodna je zdrava crijevna flora. Sindrom iritabilnog crijeva, sindrom propusnosti crijeva, kandidijaza i drugi crijevni poremećaji mogu jako ograničiti količinu magnezija koju će tijelo moći apsorbirati. Starije odrasle osobe često pate zbog smanjene proizvodnje želučane solne kiseline što općenito može oslabiti apsorpciju minerala. A kod toliko onih koji svoju "žgaravicu" liječe antacidima crijevnu je floru teško održati zdravom.
Uzroci nedostatka magnezija su brojni te se mogu pojaviti uslijed povećane potrebe (tijekom rasta, razvoja, trudnoće i stresa), povećanih gubitaka (jako povraćanje, proljev, kronična oboljenja bubrega), nedostatnog unosa (gladovanje, prehrana gotovo isključivo mliječnim proizvodima, prehrana s malim količinama bjelančevina, masna hrana, "mekana" voda), poremećaja u probavnom sustavu (oboljenja probavnog sustava, opsežno kirurško odstranjenje tankog crijeva), uzimanja određenih lijekova (diuretici, srčani glikozidi, sredstva za čišćenje), prekomjernog lučenja znoja te uzimanja alkohola.
GRČEVI MIŠIĆA
Mi u svoj organizam unosimo premalo tog minerala:
Tijelo ne može samo proizvesti magnezij pa ga je potrebno svakodnevno unositi putem hrane. Istraživanja, međutim, pokazuju da opskrba magnezijem često nije dovoljna. Simptomi nedostatka magnezija u tijelu su razdražljivost, depresija, nervoza, oslabljeno pamćenje, podrhtavanje mišića, grčevi, slabost, povraćanje itd.
Uobičajenom se prehranom dnevno unosi 180-300 mg magnezija. Pri tome treba voditi računa o činjenici da samo oko 1/3 magnezija unesenog hranom tijelo može resorbirati. Sastojci hrane poput fosfata, visokih udjela proteina i masti, konzumiranje alkohola, stres i mnogi lijekovi smanjuju resorpciju magnezija iz hrane te time predstavljaju uzrok za premalu opskrbljenost magnezijem.
Iako magnezij sadrže brojne namirnice (soja, lisnato zeleno povrće, sjemenke, orah, badem, banana, žitarice, smeđa riža), preporučeni dnevni unos magnezija često se ne može namiriti iz hrane. Umjetno gnojenje dovodi do osiromašenja sadržaja magnezija u tlu, pa tako i u biljkama, a zbog toga i mi u svoj organizam unosimo premalo tog minerala. Stoga se brzo postižu upravo iznenađujući uspjesi za očuvanje zdravlja ako se prehrana nadopuni magnezijevim preparatima.
Naime, mnogi simptomi nedostatka magnezija otkriveni su tek u novije doba. Poznato je da se kod manjka magnezija javljaju slabost, grčevi u mišićima (tetanija i tremor), poremećaji rada srca, živčana razdražljivost, glavobolje. Nedostatak magnezija može izazvati pojačano zgrušavanje krvi, naročito u već oštećenim krvnim žilama.
Za zdravo tijelo potrebni su i kalcij i magnezij – u odgovarajućoj ravnoteži jednog u odnosu na drugi, kao i u odnosu na ostale potrebne minerale. Budući da ih se smatra biokemijskim suparnicima, prvi ne može djelovati da ne izazove suprotnu reakciju drugoga. Pa ipak i kalcij i magnezij moraju biti prisutni u uravnoteženim količinama kako bi u tijelu normalno djelovali. Pojedini istraživači predlažu da bi zdrav omjer kalcija i magnezija iz prehrane trebao iznositi 2:1. Drugi uvažavaju odnos 1:1 koji odražava proporcije iz prehrane uz koje smo se razvili, prije pojave poljoprivrede. U današnjim, industrijaliziranim zemljama taj omjer iz prehrane iznosi od 5:1 do gotovo 15:1. Neravnoteža ovih dvaju iznimno važnih minerala stvara u tijelu brojne strašne posljedice koje medicinski stručnjaci često previđaju kada liječe bolesna stanja koja ona uzrokuje.
Osim zamršenog električnog plesa koji kalcij i magnezij izvode zajedno, magnezij je potreban i kako bi održavao kalcij u nestaloženom stanju u tijelu sprječavajući time njegovo neprimjereno taloženje u mekim tkivima. Dokle god imamo dovoljno klorovodične kiseline u želucu moći ćemo rastopiti kalcij iz hrane koju jedemo. Međutim, nakon što kalcij napusti kiselo želučano okruženje te dospije u lužnato okruženje tankoga crijeva, magnezij je taj koji je potreban kako bi se kalcij održao topljivim. Bez dovoljne zalihe magnezija, može nastupiti cijelo mnoštvo fizioloških poremećaja, zajedno s ozbiljnim posljedicama za zdravlje.
Kada se kalcij istaloži u bubrezima i spoji s fosforom ili oksalnom kiselinom nastaju bubrežni kamenci. Kalcij se može taložiti na sluznici mokraćnog mjehura i onemogućavati mu da se potpuno opusti, te na taj način čitav ispuni urinom. To dovodi do učestalih poteškoća s mokrenjem, osobito u starijih ljudi. Kalcij se može istaložiti iz krvi i naslagati na stijenke arterija, uzrokujući otvrdnuće (aterosklerozu)… Kalcij može prekriti i ukrutiti… arterijski plak… te može prouzročiti rast krvnog tlaka kao i povećati rizik od srčanog infarkta i moždanog udara. Kalcij se može nataložiti čak i u mozgu. Mnogi istraživači to ispituju kao mogući uzrok demencije te Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Kalcij se može taložiti na stijenkama bronhijalnih kanala i prouzrokovati simptome astme. Kalcij u izvanstaničnoj tekućini… može umanjiti propusnost staničnih membrana. Sve to otežava glukozi (koja je velika molekula) prolazak kroz staničnu membranu kako bi se u staničnim mitohondrijima pretvorila u ATP. Visoka razina glukoze stvorena viškom kalcija može se krivo dijagnosticirati kao dijabetes.
ZDRAVI ZUBI I KOSTI
Manjak magnezija kod propadanja zubi i osteoporoze:
Upitajte bilo koga – vašeg susjeda ili čak vašeg zubara ili liječnika – što je potrebno kostima i zubima da bi bili čvrsti i zdravi pa ćete nesumnjivo čuti odgovor - "puno kalcija." Kosti i zubi svakako trebaju i kalcij – isto kao i fosfor i magnezij ali bez odgovarajuće količine ovog drugog, kalcij se neće taložiti u tim čvrstim tkivima pa njihova struktura neće biti čvrsta. Kada svoj organizam preopteretite viškom kalcija -isključujete sposobnost magnezija da pusti u pogon tireokalcitonin, hormon koji bi u uobičajenim okolnostima otpremio kalcij u vaše kosti. Umjesto da pruži koristi tijelu, raseljeni kalcij zapravo postaje otrovan, uzrokujući već spomenute teškoće u mekim tkivima.
Brojna su istraživanja naime utvrdila činjenicu da magnezij iz prehrane, a ne kalcij, (a svakako ne fluor) stvara stakleno čvrstu zubnu caklinu koja sprečava truljenje te čvrste i gipke kosti. Bez obzira na količinu kalcija koju pojedete, vaši zubi mogu razviti čvrstu caklinu samo ako je magnezij raspoloživ u dovoljnoj količini. Primijećeno je da se zubna građa, ispod površine, može rastvoriti kada se dodatne količine kalcija i fosfora, različitim stopama, rašire kroz zubnu caklinu. Prema tome, mlijeko siromašno magnezijem, ali bogato ostalim dvama elementima, ne samo da se sukobljava s metaboličkom izmjenom magnezija, već se suprotstavlja mineralu odgovornom za sprečavanje propadanja.
Magnezij je moćan detoksikator:
Magnezij se u tijelu koristi za mnoge vrste detoksikacijskih puteva i nužan je pri neutralizaciji otrovnih tvari, prekomjerno kiselih uvjeta koji se pojavljuju u tijelu, te u zaštiti od teških metala. Igra životno važnu ulogu u zaštiti tijela od navale sveprisutnih kemikalija koje je stvorio čovjek. Glutation, antioksidant kojeg tijelo prirodno proizvodi i detoksikator koji između ostalog uklanja živu, olovo i arsen treba magnezij za svoju sintezu. Prema Marku Sircusu, u knjizi "Transdermalna terapija magnezijem", manjak magnezija povećava stvaranje slobodnih radikala u tijelu i "uzrokuje propadanje glutationa što si ne smijemo priuštiti jer glutation pomaže u obrani tijela od štete uzrokovane pušenjem cigareta, izlaganjem radioaktivnom zračenju, kemoterapijom karcinoma te otrovnim tvarima kao što je alkohol i gotovo sve ostalo."
Kada naše tijelo obiluje magnezijem (koji je u ravnoteži u odnosu na zalihe ostalih minerala), zaštićeni smo od taloženja teških metala i razvoja povezanih neuroloških bolesti. Dr. Carolyn Dean tako objašnjava da "istraživanja ukazuju na to da obilne zalihe magnezija štite moždane stanice od štetnih utjecaja aluminija, berilija, kadmija, olova, žive i nikla. Isto tako znamo da niske razine magnezija u mozgu doprinose taloženju teških metala u mozgu, što najavljuje Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest. Čini se da se ti metali natječu s magnezijem da uđu u moždane stanice. Ako je zaliha magnezija niska, metali imaju puno lakši pristup."
"U tankom crijevu također postoji nadmetanje u apsorpciji metala. Ako postoji dostatna zaliha magnezija, aluminij neće biti apsorbiran."
Novija istraživanja pokazuju da se ne smije zanemariti povezanost manjka magnezija s nastankom:
• Angine pektoris i akutnog infarkta miokarda
• Oštećenja srca
• Popuštanja rada srca
• Oštećenja unutarnje stijenke krvnih žila
• Poremećenog metabolizma glukoze
• Povećanog oksidativnog stresa
• Poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD)/deficit pažnje (ADD)
• Alzheimerova bolest
• Angina pectoris
• Anksiozni poremećaji
• Srčana aritmija
• Artritis – reumatoidni i osteoartritis
• Astma
• Autizam
• Autoimuni poremećaji
• Cerebralna paraliza, kod djece čije su majke imale manjak magnezija
• Sindrom kroničnog umora
• Kongestivno zatajenje srca
• Zatvor
• Iskrivljeni zubi/uska vilica, kod djece čije su majke imale manjak magnezija
• Zubni karijes
• Depresija
• Dijabetes, tip I i II
• Poremećaji prehrane – bulimija i anoreksija
• Fibromijalgija
• Crijevni poremećaji, uključujući peptički ulkus, Chronovu bolest, kolitis
• Srčane bolesti
• Povišeni krvni tlak (hipertenzija)
• Hipoglikemija
• Nesanica
• Bubrežni kamenci
• Lou Gehrigova bolest ili amiotrofična lateralna skleroza (ALS)
• Migrene
• Prolaps mitralne valvule
• Multipla skleroza
• Mišićni grčevi, slabost, umor
• Miopija (kratkovidnost) – u djece, čije su majke imale manjak magnezija
• Pretilost – osobito povezana s prehranom bogatom ugljikohidratima
• Osteoporoza
• Parkinsonova bolest
• Predmenstrualni sindrom (PMS) – uključujući menstrualne bolove i neredovitosti
• Primarna plućna hipertenzija (PPH)
• Raynaudov sindrom
• Sindrom iznenadne dojenačke smrti (SIDS)
• Moždani udar
• Sindrom X, ili sindrom inzulinske rezistencije (IRS)
• Poremećaji štitnjače
Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene.
NAMIRNICE
dnevne potrebe iznose za:
Djecu: 170 mg
Mladež: 50 mg
Žene: 280 mg
Trudnice i dojilje: 350 mg
Muškarci: 350 mg
U miligramima na 100 grama
Morske alge 760, Pšenične mekinje 490, Pšenične klice 336, Bademi 270, Indijski oraščići 267, Organska crna melasa 258, Prehrambeni kvasac 231, Heljda 229, Brazilski oraščići 225, Crvena alga 220, Lješnjaci 184, Kikiriki 175, Proso 162, Cjelovito pšenično zrno 160, Pekan orah 142, Orasi 131, Raž 115, Tofu usiren Mg nigirijem 111, Suho kokosovo meso 90, Kelj 57, Kukuruz šećerac 48, Avokado 45, Sir Cheddar 45, Peršin 41, Suhe šljive 40, Suncokretove sjemenke 38, Slatki krumpir 31, Repa 25, Brokula 24, Cvjetača 24, Mrkva 23, Celer 22, Govedina 21,
Šparoge 20, Piletina 19, Zelena paprika 18, Puter tikva 17, Dinja 16, Patlidžan 16, Rajčica 14, Mlijeko 13.
Čak i kada se čini razumljivim da se dodatke magnezija traži kako bi ublažili tipične simptome deficita kao što su anksioznost ili srčane palpitacije, pronaći odgovarajuće sredstvo koje će povisiti unutarstanične zalihe može biti teško. Oralni dodaci vrlo često će uzrokovati laksativne učinke pri razinama koje su preniske da bi nadoknadile staničnu opskrbu magnezijem gdje je to potrebno.
Predoziranje magnezija ne predstavlja razlog za bojazan kod zdravih osoba s normalnom funkcijom bubrega, jer se on polagano resorbira, a njegov se višak ravnomjerno izlučuje mokraćom i stolicom.
Interakcije:
• Cink, ovisno o dozi djeluje sinergistički i antagonistički. Doze veće od 25 mg smanjuju apsorpciju, a manje povećavaju.
• Vitamin B6 povisuje bioraspoloživost magnezija.
• Upotreba tiazidskih diuretika može dovesti do hipomagneziemije, dok upotreba diuretika koji štede kalij može dovesti do hipermagneziemije.
• Primjena magnezija kod bolesnika koji koriste glikozide digitalisa može dovesti do smanjenja koncentracije glikozida u plazmi.
• Tetraciklinski diuretici ne trebaju se uzimati istodobno s magnezijem, jer stvaraju komplekse koji smanjuju njihovu djelotvornost.
Karika koja nedostaje?
Izjaviti da bi većina ljudi imala korist od povećane količine magnezija u prehrani, po svoj je prilici neškodljivo, posebno u ovom vremenu mnogobrojnih prehrambenih, okolišnih i društvenih uzroka stresa. Dakako da nijedna pojedinačna hranjiva tvar ne djeluje samostalno u odnosu na tijelo, te da je osnovni prioritet jesti raznolika jela od cjelovitih biljnih i životinjskih namirnica koje potječu iz vama najbližih i najboljih izvora. Međutim, dodavanje dodatnog magnezija bi mogla biti nestala hranjiva karika koja nam može pomoći u zaštiti od srčanih oboljenja, moždanog udara, depresije, osteoporoze i mnogih drugih poremećaja. Kod prevencije i ublažavanja ovih bolesti magnezij može uistinu biti čudotvoran.
Zanimljivosti:
Legirani magnezij prvi je puta primijenjen u automobilskoj industriji 1921.g.. L. Chevrolet je u trkaći automobil "Ford" ugradio ventile od slitine magnezija s aluminijem i cinkom, što je znatno poboljšalo rad motora na automobilskim trkama.
NUSPOJAVE:
Predoziranje magnezija ne predstavlja razlog za bojazan kod zdravih osoba s normalnom funkcijom bubrega, jer se on polagano resorbira, a njegov se višak ravnomjerno izlučuje mokraćom i stolicom.
Bolest ne može preživjeti u tijelu koje je emocionalno zdravo !!!
OPREZ! Zbog štetnosti UV zračenja u plamen se ne smije gledati izravno, već kroz crne naočale ili začađeno staklo!
Vrlo je reaktivan, pa zapaljen na zraku (u kisiku) izgara u oksid (MgO), uz pojavu blještave bijele svjetlosti i oslobađanje velike količine topline. Gorenjem nastaje bijela čvrsta tvar, magnezijev oksid.
Jednadžba kemijske reakcije je: 2Mg(s) + O2(g) --> 2MgO(s)
Atomi magnezija povezani su međusobno metalnom vezom, atomi kisika kovalentnom vezom, a nastalom magnezijevom oksidu veza je ionska. I u ovoj kemijskoj reakciji došlo je do kidanja postojećih i nastajanja novih kemijskih veza. Iz pokusa i mnogobrojnih primjera iz svakodnevnog života može se zaključiti da sve kemijske, kao i fizikalne promjene, prati promjena energije.
Tvari, primjerice metan i magnezij imaju različitu potencijalnu energiju, koja proizlazi iz različitih kemijskih veza između atoma, pa se zato i naziva kemijska energija.