FOSFOR
Nalazi se u stijenama
FOSFOR - PHOSPHORUS
Hrvatski naziv za ovaj element je svjetlik.
Kemijski element Fosfor nosi u periodnom sustavu elemenata simbol P4, atomski (redni) broj mu je 15, a atomska masa mu iznosi 30,973762(2)?.
Fosfor je pri sobnoj temperaturi kruta tvar.
Fosfor je dobio ime od grčke riječi phosphoros (svjetlonoša) po tome što zbog spore oksidacije svijetli u mraku.
Pojavljuje se u tri alotropske modifikacije, kao bijeli, crveni i crni fosfor. Bijeli fosfor se upotrebljava kao otrov za štakore, a crveni u industriji šibica. Crveni fosfor nije otrovan, dok je bijeli vrlo otrovan. Udisanje njegovih para je, i u vrlo malim količinama, smrtonosno.
Fosfor je jedini element 15. Skupine periodnog sustava kojeg u prirodi nema u slobodnom stanju. Nalazi se u stijenama – u sastavu mnogih minerala i u tlu, gdje nastaje razgradnjom stijena ili biljnih ostataka. Poznato je oko 170 različitih minerala fosfora, od kojih su najvažniji fosforit (Ca3(PO4)2) i apatitu (3Ca3(PO4)2·Ca(ClF)2). Dobiva se iz fosforita prženjem s kvarcnim pijeskom i ugljenom u električnim pećima.
Fosfor je jedanaesti element po rasprostranjenosti u Zemljinoj kori. Ima ga oko 700ppm.
Mineral hidroksiapatit je glavni sastavni dio zubne cakline. Može prijeći u fluor-apatit reakcijom s fluorom. Gluoridni ioni dodani vodi za piće i zubnoj pasti sprječavaju karijes, jer je fluorapatit slabije topljiv u kiselinama u ustima od hidroksiapatita. Fosfor je potreban za razvoj živih organizama, koji ga sadrže u obliku raznih organskih spojeva i kalcijeva fosfata. U biljkama su ti spojevi prvenstveno u plodovima i zrnju, a kod kralješnjaka najviše u sastavu kostiju i zubi, zatim u mišićima, mozgu i živčanim stanicama. Kalcijeva fosfata ima mnogo i u naslagama izmeta ptica – guano, koji se rabi kao mineralno gnojivo.
Maseni udio kalcijeva fosfata u kostima iznosi oko 60%. Elementarni se fosfor dobiva redukcijom fosforita koksom uz silicijev dioksid u električnim pećima pri 1300-1450°C.
Zbog visoke temperature u peći, fosfor se nalazi i u obliku para koje se odvajaju od ugljikova monoksida kondenzacijom pod vodom. Dobiveni tekući fosfor se lijeva u kalupe, u kojima skrućivanjem nastaju šipke bijelog fosfora. Zagrijavanjem bijelog fosfora bez pristupa zraka nastaje crveni fosfor.
Važan je za:
Poslije kalcija, fosfor je nazastupljeniji mineral u ljudskom tijelu. U prirodi se nalazi u obliku soli. Javlja se u tri oblika: bijelom koji je otrovan, ljubičastom koji nije otrovan i crnom koji je najstabilniji. Ime je dobio prema grčkim riječima phos i pheros koje znače donositelj svjetlosti, jer fosfor u mraku svijetli.
Važan je za oblikovanje i zdravlje kostiju. On potiče stezanje mišića i pridonosi rastu i obnavljanju tkiva, proizvodnji energije, prijenosu živčanih impulsa i radu srca i bubrega.
- Nalazi se u većini namirnica, a najviše u: mesu, peradi, jajima, ribi, mliječnim proizvodima, žitaricama punog zrna, orasima i bezalkoholnim napicima.
- Nedostatak je vrlo rijedak, pojavljuje se jedino kod dugotrajne primjene lijekova koji sadrže aluminijev hidroksid. Simptomi nedostatka fosfora su: slabost, bolove u kostima, te gubitak teka.
- Prekomjerne količine u krvotoku ubrzavaju gubitak kalcija, trovanje je rijetkost, osim u slučaju bubrežnih bolesti.
Funkcije:
Ovaj nemetal je zajedno s kalcijem glavna mineralna komponenta kostiju i zuba. U odraslom čovjeku ima ga oko 500 do 700 grama, od čega se oko 85% nalazi u kostima. Ostatak se nalazi u svim stanicama mekih tkiva u obliku fosfolipida, fosfoproteina i anorganskih fosfata. U obliku fosfolipida fosfor je glavni strukturalni element staničnih membrana. I nukleinske kiseline, sastojci koji prenose genetski kod stanica, sadrže u sebi fosfor.
U svojem djelovanju, fosfor je jako povezan s kalcijem. Fosfati su uglavnom anioni unutarstanične tekućine. Fosfor je i strukturni dio nukleinskih kiselina DNK i RNK. Potreban je u velikom broju metaboličkih procesa u tijelu za stvaranje energije pretrebne za život i rad tijela, izgradnju i obnovu stanica i tkiva, i mnogo drugog. Proizvodnja energije za tijelo ovisi o adenozin trifosfatu i kreatin fosfatu, sastojcima u kojima fosfor ima glavnu ulogu.
Mnogi enzimi, koenzimi i hormoni ovise o fosforilaciji (spajanju s fosforom) uslijed koje postaju aktivni u tijelu. Većina vitamina B skupine ne bi mogla djelovati bez fosfora. Fosfor također pomaže u održavanju pH vrijednosti. Cijela krv sadrži oko 35 do 45 miligrama fosfora na 100 mililitara. Homeostazu fosfora u tijelu reguliraju paratiroidni hormon i kalcitriol, hormonalni oblik vitamina D. Zato su bubrezi glavni organ za održavanje homeostaze fosfora. Ovi hormoni reguliraju koliko će se fosfora ponovno apsorbirati kroz bubrege.
Najmanji dnevni unos:
Da bi unos fosfora kao i sama njegova bioskoristivost bila poboljšana važno je prisustvo inozitola (fitinske kiseline) u samoj namirnici poput graha, graška, žitaricama i orašastih plodova.
Najmanja dnevna količina fosfora koja bi se trebala unositi u organizam za odrasle zdrave ljude je oko 700 miligrama. Ženama u trudnoći i prilikom dojenja preporučuje se veći unos, najmanje 1250 miligrama na dan. Najveći gornji unos za koji se smatra da ne uzrokuje nikakve toksične nuspojave je 4000 miligrama na dan. To je vrlo velika količina fosfora koja nam većinom nikad nije potrebna.
Najbogatiji izvori fosfora su ekstrakt kvasca i sam kvasac
Apsorpcija:
Apsorpcija fosfora iz hrane odvija se u tankom crijevu i iznosi oko 70% od ukupne količine koja se unosi u tijelo. Uvelike ovisi o životnoj dobi i ciklusima kao što su razvoj i rast, trudnoća i dojenje.
Za apsorpciju je potreban vitamin D koji je zapravo regulira. Fosfor u biljnoj hrani mnogo se bolje apsorbira od onog kojeg nalazimo u hrani životinjskog porijekla.
Deficit:
Fosfor je vrlo rasprostranjen element u svim vrstama hrane, no u određenim situacijama može doći do deficita uslijed određenih poremećaja u radu bubrega ili faktora koji utiču na apsorpciju fosfora. Tako kod dugotrajne upotrebe lijekova koji sadrže aluminij ili dugotrajnog uzimanja suplementacijskog kalcij karbonata (fosfor je kod apsorpcije vezan za apsorpciju kalcija) može doći do smanjenja apsorpcije fosfora, iako je u dovoljnim količinama u hrani. Hipofosfatemija može se razviti i kod pojedinaca koji imaju problem gastrointestinalne malapsorpcije, diabetes mellitus, hiperparatireoza, disfunkciju bubrega ili boluju od kroničnog alkoholizma (sa ili bez popratnog oboljenja jetre) što za posljedicu može dovesti do gubitka koštane mase, slabost i loš apetit.
Manjak fosfora može prouzročiti smanjeni apetit, anemiju, slabost mišića, bolove u kostima, rahitis u djece, osteomalaciju u odraslih, trnjenje i pečenje u stopalima i podložnost infekcijama. Teži nedostatak može uzrokovati i smrt. Takav teži deficit fosfora nije čest, ali mu mogu pridonijeti faktori kao što su alkoholizam i dijabetes, osobito u ljudi koji se oporavljaju od ketoacidoze, te neishranjenosti i anoreksije.
Izlučivanje:
Fosfor održava normalno stanje i funkciju bubrega tako što se izlučivanjem ispušta suvišan otpad iz bubrega. Umanjuje slabost
Odgovarajući nivo fosfora u organizmu doprinosi otklananju problema kao što je slabost, utrnulost ili umor. 1200 mg je normalna količina fosfora potrebna odrasloj osobi.
Jačanje moždane funkcije. Odgovarajuća količina fosfora u organizmu održava i normalno funkcioniranje moždanih ćelija.
Balansiranje hormona. Osigurava da hormoni, posebno oni koji su potrebni za reproduktivno zdravlje uvijek budu prisutni u normalnom, uravnoteženom obliku.
Obnavljanje ćelija. Fosfor doprinosi obnavljanju i održavanju različitih tjelesnih ćelija koje su sklone svakodnevnom trošenju. Osigurava normalan razvoj ćelija i njihovu aktivnost.
BOGAT IZVOR FOSFORA
Sadržaj u hrani:
Najbogatiji izvori fosfora su ekstrakt kvasca i sam kvasac, klice žitarica, soja itd.
Izvori:
suhi pivski kvasac, svježi pekarski kvasac, nemasno mlijeko u prahu, pšenične klice, sojino brašno, tvrdi sirevi, prženi kikiriki, smeđa riža, konzervirane sardine, jaja, piletina, bakalar, govedina, svježi sir, jogurt, kozje mlijeko, kravlje mlijeko, krumpir
Interakcija s lijekovima, Vitamin D pospješuje apsorpciju fosfata dok je kalcij, magnezij, željezo i aluminij smanjuju. Uzimanje fosfora zajedno s natrijem može pospješiti stvaranje edema u osoba s oštećenom funkcijom bubrega.
Fosfor smanjuje izlučivanje salicilata (Aspirin i Andol) pa se njihova razina uz uzimanje fosfora može povećati i uzrokovati veću toksičnost. Lijekovi za smanjenje želučane kiseline, antaciti, smanjuju apsorpciju fosfora.
Zanimljivosti:
Fosforovo svojstvo samozapaljivosti možemo objasniti gorenjem obične šibice (žigice). Glavica šibice sastoji se od smjese kalijeva klorata, atimonova sulfida, staklenog praha i ljepila. Površina kutije šibica, dio o koji se tare glavica pri paljenju, prekrivena je smjesom crvenog fosfora, atimonova sulfida i ljepila. Trenjem glavice o površinu kutije stvara se toplina zbog koje mala količina crvenog fosforaprelazi u bijeli, koji se zatim na zraku sam zapali. Taj se plamen prenese na glavicu šibice i na kraju se zapali i samo drvce.
Fosfor je 1669. prvi otkrio /izolirao/ njemački alkemičar Hennig Brand, tragajući za "kamenom mudrosti". Destilacijom (suhom) urina /mokraće/ dobio je malu količinu svjetlećeg fosfora.
ŠIBICE
Vitaminski pripravci:
Vitaminski pripravci obično ne sadrže puno fosfora i ne pridonose toliko dnevnom unosu ovog minerala. Puno više pridonose razni energetski deserti predviđeni za sportaše koji sadrže kreatin monofosfat ili visoku razinu proteina. Vrlo lako je moguće da neki sportaši koji konzumiraju takve proizvode unesu u tijelo i do 3000 miligrama fosfora na dan. To nije toksično, no takvi ljudi ipak trebaju pripaziti da ne pretjeraju s konzumacijom ovog minerala.
NUSPOJAVE:
Pretjerano konzumiranje fosfora može uzrokovati odlaganje minerala u meka tkiva i smanjiti razinu kalcija u tijelu, do te mjere da nastane tetanija. Gornja granica unosa procjenjuje se na čak četiri grama. To je velika doza koja nije potrebna. Fosfor u terapijskim dozama ne izaziva nikakve nuspojave.
Toksičnost i maksimalne doze:
Povećanje koncentracije fosfora u krvnom serumu obično je posljedica neadekvatnog rada bubrega. Svaki poremećaj unosa fosfata odražava se na metabolizam kalcija. Tako prekomjeran unos fosfata uz istovremeno manji unos kalcija može dovesti do negativnog balansa kalcija kao i do smanjivanja aktivacije vitamina D .