KLOR -simbol Cl
KLOR
Klor nosi u periodnom sustavu elemenata simbol Cl
D: Chlor
FR: Chlore
ENG: Chlorine
TAL: Cloro
ESP: Cloro
Kemijski element Klor nosi u periodnom sustavu elemenata simbol Cl, atomski (redni) broj mu je 17, a atomska masa mu iznosi 35,453(2). Hrvatski naziv za klor je solik, a skovao ga je Bogoslav Šulek.
Svojstva i osobine:
Klor je najrasprostranjeniji halogeni element u prirodi. Kao ni ostalih halogenih elemenata, u prirodi ga nema u elementarnom stanju zbog velike kemijske reaktivnosti. Najčešće se nalazi u kloridima (NaCl, KCl i MgCl2), kojih ima u morskoj vodi, isušenim slanim jezerima i podzemnim nalazištima. Maseni udio kloridnih iona u moru je oko 1.94%, a u zemljinoj kori oko 0,013% (oko 130 ppm).
Najvažniji minerali klora su halit (NaCl), silvin (KCl) i karnalit (KCl x MgCl2 * 6H2O).
Elementarni klor je plin zelenkastožute boje, gustoće 2,5 puta veće od zraka (2,9 x 10-3 g/cm3 pri 25°C), što će reći da je dva i pol puta teži od zraka. Pritiskom i hlađenjem lako se pretvara u žutu tekućinu normalnog vrelišta.
Ima oštar, bockajući miris i vrlo je otrovan. Pri vrlo niskim koncentracijama i pri kraćem djelovanju samo nadražuje sluznicu dišnih organa, a ako je volumni udio u zraku samo 1%, već nekoliko udisaja može biti smrtonosno, zbog čega se i koristio kao bojni otrov u I. svj. ratu (1915.g.).
Jaki je nadražljivac, već i te male količine nadražuju oči i kožu, te reagira s vlagom sluznice nosa, grla i gornjih dišnih puteva, uzrokuje bronhitis i nakupljanje vode u plućima, dodir sa tekućim klorom uzrokuju ozebline i slijepoću.
Nastali nascentni kisik djeluje razorno na tkivo sluznice, a nadražuje je i klorovodična kiselina.
Klor na tržište dolazi u čeličnim bocama ili spremnicima pod tlakom. Klorirana voda za piće sadrži svega 0,1 mg klora po litri vode. U bazenima se osjeća miris klora iako voda u bazenu sadrži svega 0,3mg klora po litri vode.
Klorid je prirodna sol minerala klora. U organizmu, on se veže s natrijem i kalijem. Održava normalan raspored i pH svih tjelesnih tekućina. Poznato je i da povoljno djeluje na rad mišića i zdravlje živaca. Također, pridonosi pravilnoj probavi jer je osnovni sastojak kloridne kiseline (jedan od želučanih sokova koji pomaže probavu hrane), te uklanjanju otpadnih tvari.
KLORIRANJE VODE
Dobivanje klora:
Industrijska proizvodnja klora, kao i njegovo laboratorijsko dobivanje, osniva se na oksidaciji kloridnih (Cl-) iona elektrokemijskim ili kemijskim putem.
-2Cl- --> Cl2 + 2e-
U industriji se proizvodi elektrolizom taljevine ili koncentrirane vodene otopine natrijeva klorida. Posebno je važna elektroliza vodene otopine jer se time dobivaju dvije vrlo važne sirovine za kemijsku industriju: klor i natrijeva klužina.
Laboratorijski se klor obično dobiva reakcijom klorovodične kiseline s oksidacijskim sredstvima čiji je redukcijski elektrodni potencijal pozitivniji od klora, kao što su primjerice kalijev permanganat (KMnO4) i manganov dioksid (MnO2).
Reakcijom kalijevog permanganata (KMnO4) i koncentrirane klorovodične (solne) kiseline (HCl) razvija se klor:
2 KMnO4 + 16 HCl(konc.) --> 5 Cl2 + 2 MnCl2 + 2 KCl + 8 H2O
Klor uveden u vodu se otapa, a djelomice s njom reagira i pritom se disproporcionira:
Cl2 + H20 <--> HCl + HClO
Nastala hipoklorasta kiselina je slaba i nestabilna, pa se razlaže uz otpuštanje atomskog ili nascentnog kisika.
HClO --> HCl + O
Klor koji nije kemijski reagirao ostaje otopljen u vodi. Tu otopinu nazivamo klorna voda.
Iako danas postoje suvremenije metode sterilizacije vode, klor se ipak ne isključuje potpuno, jer njegove vrlo male količine čine vodu trajnijom.
Umjesto klora za dezinfekciju se može rabiti natrijev hipoklorit (NaOCl).
Smjesu vodika i klora u volumnom omjesu 1:1 nazivamo klorni praskavac.
Povijest:
Carl William Scheele je 1774. prvi dobio klor reakcijom klorovodične kiseline (HCl) i manganovog dioksida (MnO2).
Godine 1870. britanski kemičar Humphry Davy dokazao je njegovu elementarnu prirodu i dao mu naziv klor, prema grčkom "kloros", što znači "blijedozelen".
KLORMETAR
Uporaba klora:
Osim velike i raznovrsne primjene klora u kemijskoj industriji, koristi se za dezinfekciju vode za piće i bazenske vode.
Razlog baktericidnom djelovanju je u tome što se pri nastajanju klorne vode oslobađa nascentni kisik.
Osim za dezinfekciju, služi i za izbjeljivanje pamučnih, lanenih i drugih tkanina biljnog porijekla.
IZBJELJIVAĆ
NUSPOJAVE:
U svom elementarnom stanju kao plin klor je otrovan i nagrizajuća tvar, koja djeluje preko zraka i propisi o njegovom nadzoru su kod nas izrazito strogi. Iako se koristi u više od 300 klornih stanica za dezinfekciju vode možemo biti prilično zadovoljni s mjerama zaštite i obuzdavanju mogućih nesreća.
Što se tiče klora u vodi za piće on se tamo nalazi u izrazito malim koncentracijama, čak možda u nekim slučajevima preniskima. Naime klora bi se u vodi za piće moralo naći kod najudaljenijeg korisnika, jer samo njegovo prisustvo garantira sprječavanje hidričnih epidemija. U našoj
Dalmaciji je još prije 50 godina bilo izrazito mnogo smrtonosnih hidričnih epidemija od kojih su najčešće umirala mala djeca. Nije bilo vodovoda i onda se vodu donosilo sa svih mogućih mjesta prečesto bakterioloških onečišćenih. To je više nego dovoljan razlog za dezinfekciju vode za piće.
Klor kao oksidans izrazito brzo reagira sa svakim organskim materijalom i zato se koristi za dezinfekciju, jer će ubiti bakteriju ili virusa sastavljenog od organskog materijala. U želucu se on isti čas razgradi s hranom, probavnim sokovima, itd.
Štetu ne može napraviti budući su njegove koncentracije izrazito niske i prikladne samo za dezinfekciju čiste vode s tragovima bakterija. Čak se ni mutnu vodu ne klorira, jer je to besmisleno budući se sav klor potroši u času na organske materijale iz suspendirane zemlje. Zato se u slučaju mutne vode ona naprosto proglasi zdravstveno neispravnom bez tretiranja s klorom, a preporučuje se građanima vodu prokuhati radi uništavanja bakterija.
KLORIRANJE BAZENA
OPREZ !!!
Nedavna studija je izloženost kloru povezala s alergijama na hranu i okolinu. Ova kemikalija, koja se koristi za dezinfekciju vode je također prisutna u uobičajenim pesticidima i kućanskim predmetima, kod nekih osoba može oslabiti toleranciju na hranu. Klor, koji je uveden u opskrbu vodom u reakciji s drugim elementima koji se prirodno pojavljuju u vodi formira otrov naziva trihalometan (THM) koji na kraju pronađe put do naših tijela. THM je povezan sa širokim rasponom ljudskih zdravstvenih tegoba koje variraju od astme i ekcema do raka mjehura i bolesti srca, oštećenja jetre i bubrega, poremećaja rada živčanog sustava, oslabljenja imunološkog sustava i raznih vrsta raka. Uz to, nekoliko studija umjerenu do učestalu potrošnju vode iz slavine povezuju s povećanjem stope pobačaja i defektnih rođenja.
Studije također procjenjuju da je oko 4% djece alergično na hranu, a sve je veći i broj crijevnih alergija koje su povezane s uobičajenom hranom kao što su kravlje mlijeko, pšenica, soja, jaja, celer, kivi itd. Prema istraživanjima, hrana temeljena na izloženosti kloru može, u stvari, igrati veću ulogu pri uzrokovanju alergija na hranu nego što je to slučaj s kloriranom vodom. Mnogi su gradovi, kao što su primjerice Las Vegas u Nevadi i Santa Clara u Kaliforniji počeli svoju vodu tretirati procesom nazvanim ozonizacija. Skuplji je, ali su nuspojave minimalne. Ozonizacija je proces kojim se u vodu dodaje ozon koji ubija bakterije i ostale organizme, ali i zbog kontrole boje, mirisa i okusa.
Daljnja izloženost kloru se može smanjiti kupnjom organskih proizvoda koji ne sadrže pesticide i odabirom bazena za plivanje koji su tretirani prirodnom soli umjesto klorom.
Znate li što se događa kada stavite klor u akvarij u kojem se nalazi riba? Sve ribe umiru. Zbog toga se u akvariju koristi deklorinator. Zbog čega onda mi pijemo i održavamo higijenu vodom koja sadrži kemikaliju koja će unutar nekoliko sati ubiti neki organizam?
Alergija na hranu može poprimiti oblik iznenadne po život opasne reakcije poznate pod nazivom anafilaksija, kao i ekcem ili osip.
