Venera je drugi planet od Sunca , u orbiti ga svakih 224,7 zemaljskih dana. Nema prirodnog satelita . Ona je dobila ime po rimskom božici ljubavi i ljepote.
Nakon Mjeseca , to je najsvjetliji objekt u noćnom nebu, a postiže Prividna magnituda od -4,6, dovoljno jako da baci sjenu.
"Zemljin sestra planet" zbog slične veličine, težine, i sličnog sastava (Venera je i najbliži planet Zemlju i planet najbliži po veličini na Zemlji).
Međutim, također je pokazala da se radikalno razlikuje od Zemlje u drugim aspektima. Ona ima najgušću atmosferu u odnosu od četiri planeta, koji se sastoji od više od 96% ugljičnog dioksida .
Atmosferski tlak na površini planeta je 92 puta veći od Zemlje.
S prosječnom temperaturom površine od 735 K (462 ° C; 863 ° F), Venera je daleko najtoplijeg planeta u Sunčevom sustavu .Nema ugljikov ciklus za zatvaranje ugljika natrag u stijene i površinskih obilježja, nema organski život da apsorbiraju ugljik u biomasu.
Venera je prekrivena neprozirnim slojem vrlo reflektirajuća oblacima sumporne kiseline , sprečavajući pogled iz svemira u vidnom polju . Venera je možda posjedovao oceane u prošlosti, ali to je ispario zbog temperature koja je porasla zbog reflektirajućeg efekta staklenika . Voda je najvjerojatnije photodissociated , a zbog nedostatka planetarnog magnetskg polja , slobodni vodik je uvučen u međuplanetarni prostor od solarnog vjetra . Venera je površina suha desertscape mjestimice s pločastim stijenama i povremeno osvježava vulkanima .
Velik dio Venerine površini se čini da je u obliku vulkanska aktivnost. Venera ima nekoliko puta više vulkana što od Zemlje, a posjeduje 167 velikih vulkana koji su više od 100 km u promjeru.
Samo vulkanskki kompleks ove veličine sličan na Zemlji je Big Island of Hawaii .
To nije zato što je Venera više vulkanski aktivanija od Zemlje, ali zbog njene kore je starija. Zemljina oceanska kora stalno reciklirano subdukcije na granicama tektonskih ploča , a ima prosječnu starost od oko 100 milijuna godina, dok Venerina površina procjenjena da je 300-600.000.000 godina stara.
Nedostatak intrinzičnog magnetskog polja na Veneri je čudno s obzirom da je slična Zemlji u veličini, a očekuje se i da sadrži energiju u svojoj jezgri.
Energija traži tri stvari: a koji vodi tekuću, rotaciju i konvekcije . Pretpostavlja se da Jezgra je električki provodljiva , iako je njezina rotacija se upitno prespora, simulacije pokazuju da je primjerena da bi se proizvela energija. To znači energija nedostaje zbog nedostatka konvekcije u Venerinoj jezgri.
Svi planeti u Sunčevom sustavu u orbiti oko Sunca vrte se u smjeru kazaljke sata gledano odozgo od sjeverne Zemljine polutke.
Većina planeta se okreću u jednom smjeru kazaljke sata, ali Venera rotira u smjeru kazaljke (pod nazivom " retrogradno "rotacija) jednom u 243 zemaljskih dana-najsporije rotacije razdoblje bilo planeta.
Zbog njegove rotacije koja je usporena, vrlo je ranomijerna. Venerin zvjezdani dan stoga traje duže od zemaljskog (243 u odnosu na 224,7 zemaljskih dana).
Venera je uvijek svjetliji od svih zvijezda (osim Sunca). Najveći osvjetljenje, očito magnitude -4.9, javlja tijekom polumjesečnoj fazi kada je blizu Zemlje.
Venus blijedi oko magnitude -3 kada ima pozadinsko osvjetljenje od Sunca i dovoljno svijetla da se vidi sredinom dana i to se može lako vidjeti kada je sunce nisko na horizont. Kao slabije planetu , to je uvijek leži u nagibu od oko 47 ° od Sunca .
Malo više je otkriveno o Veneri do 20. stoljeća. Njegova gotovo bezizražajan disk nije dao naslutiti ono što je njegova površini, a to je bio jedino moguće s razvojem spektroskopskih uređaja, radara i ultraljubičastih promatranja te su time tajne otkrivene.
Prvi UV opažanja su provedena u 1920, kada je Frank E. Ross utvrdili da UV fotografija otkriva znatan detalj koji je bio neprimjećen u vidljivom i infracrvenom zračenju.
Predpostavlja se da je to bilo zbog guste naoblak, žute boje u nižoj atmosferi s visokim Cirrus oblaci iznad njega.
Zahvaljujući iznimno neprijateljskim uvjetima, površine kolonija na Veneri nije moguće s trenutnom tehnologijom. Atmosferskog tlaka i temperature oko pedeset kilometara iznad površine su slične onima na površini Zemlje, a Zemlja zraka (dušik i kisik) će biti za podizanje plina u Venusian atmosferi uglavnom ugljični dioksid. To je dovelo do prijedloga za "plutajućih gradova" u Venusian atmosferi. Aerostats (lakši od zraka balona) može se koristiti za početno istraživanje i na kraju za stalnih naselja. Među mnogim inženjering izazovima se opasno zbog količine sumporne kiseline u atmosferi venere.
Studija o atmosferi, o uvjetima plazme i površini Venere
put
Ulaz u orbitu oko Venere u travnju 2006. godine, nakon 153 dana putovanja i pet dana za orbitalne manevre
Eliptičnoj orbiti, gotovo polarni oko Venere (visina : 66,000 km, : 250 km; orbitalni period: 24 h)
11. travnja 2006: ulazak u orbitu oko Venere uspješno provedena
Životni vijek
500 dana u orbiti oko Venere (nominalni vijek)
Produženje misije sve do svibnja 2009. godine
entitet
ESA
Tehnički podaci
Dimenzije: 1,65 m x 1,7 m x 1,4 m
Područje solarnih panela: 5.7 m2
Pokretanje masa 1270 kg
Snaga isporučuje solarnih panela: 1100 W
Instrumenti na brodu
Analyser Space plazme i energičan Atomi (ASPERA-4)
Magnetometar (MAG)
Planetarni Fourier spektrometar (PFS)
Spektroskopija za istraživanje svojstava atmosfere Venere (SPICAV)
Venus Radio Science (Vera)
Vidljivo i infracrveno Thermal Imaging spektrometar (VIRTIS)
