Pluton je drugi po veličini patuljasti planet Sunčeva sustava, iza Eride. Do 24. kolovoza 2006. Pluton je bio smatran devetim planetom Sunčevog sustava, kada je na konferenciji IAU u Pragu usvojena definicija planeta koja isključuje Pluton, te je prihvaćen pojam "patuljasti planet". Od tada se službeno naziva 134340 Pluton.
Ime je dobio prema Plutonu, bogu podzemlja u rimskoj mitologiji.
Udaljenost Plutona od Sunca u afelu iznosi 7,37593 × 109 km (49,30503287 AJ), a u perihelu 4,43682 × 109 km (29.65834067 AJ). Srednji polumjer mu iznosi 1195 km, a masa 1,25 × 1022 kg. Pluton je manji od svih 8 planeta, kao i od sedam prirodnih satelita: Mjeseca, Ioa, Europe, Ganimeda, Kalista, Titana i Tritona.
Pluton i njegov satelit Haron zajedno kruže oko Sunca i treba im oko 248 godina da ga obiđu. Veliki numerički ekscentricitet putanje od čak 0.24 je rekordan među planetima u Sunčevu sustavu, a inklinacija (nagnutost putanje prema ravnini ekliptike) od čak 17° je također jedinstvena među planetima. Zbog ovih, te zbog mnogih drugih razloga, Pluton je 2006. izgubio status planeta, pa se smatra tek prvim otkrivenim objektom u Kuiperovom pojasu, a nakon što je 2005. otkriven Eris, izgubio je i status najvećeg objekta u Kuiperovom pojasu.
Plutonova je orbita vrlo ekscentrična (eliptična). U vremenu između siječnja 1979. i veljače 1999., Pluton je bio bliže Suncu od Neptuna. Orbite im se ne sijeku, već Pluton prolazi iznad ili ispod Neptunove putanje. Pluton obilazi Sunce u 3:2 rezonanciji s Neptunom, što znači da su 3 Neptunove godine jednako duge kao 2 Plutonove. Pluton nije jedino tijelo u ovakvoj rezonanciji s Neptunom, veliki broj asteroida u Kuiperovom pojasu nalazi se u istoj rezonanciji, pa ih se naziva
New Horizons je lansiran 11. siječnja 2006., iskoristiti će gravitaciju Jupitera (u 2007.), te stići do Plutona oko 14. srpnja 2015. godine. Nakon prolaska pored Plutona i Harona, letjelica je, po prvotnom planu, trebala posjetiti i nekoliko tijela u Kuiperovom pojasu, no od toga ce se vjerojatno morati odustati zbog kašnjenja u proizvodnji nuklearnog goriva za letjelicu.
I Pluton i Haron imaju sinkronu rotaciju (uvijek istim stranama su okrenuti jedno drugom) čiji period traje 6,38725 dana.[1] Rotiraju retrogradno na srednjoj udaljenosti od 19.600 km, što je oko 8 puta veće od promjera Plutona. Centar mase sustava Pluton-Haron nalazi se izvan Plutona, što je jedinstveni slučaj među većim tijelima Sunčevog sustava.
Za razliku od većine planeta, ali slično Uran, Pluton rotira sa svojim polovima gotovo u orbitalnoj ravnini. Plutonova rotacijska os nagnuta 122 stupnjeva. Kada Pluton je prvi put otkrivena, njezina relativno svijetle južno polarno područje je pogled vidi sa Zemlje.
Pluton je jedva moguće vidjeti amaterskim teleskopom – njegova prividna magnituda od oko 13,8 zahtjeva promjer objektiva najmanje 200 mm.
Prvo, treba početi s masom. To je mjera za količinu tvari u Plutona. Zahvaljujući činjenici da je Pluton njegov mjesec Charon,i na osnovu toga astronomi su uspjeli izračunati masu vrlo precizno. Došli su s brojnim 1,31 x 10 22 kg. Za usporedbu, to je 0,24% mase Zemlje. da Pluton nije jako velik.
p>Zatim, pogledajmo Plutonove veličine. Još jednom, astronomi su Plutonov je mjesec Charon koristili za izračun. Budući da Mjesec prolazi ispred Pluton, astronomi su uspjeli izračunati njegovu veličinu vrlo precizno. Trenutna procjena stavlja Plutonovu veličine do 2390 km.
Očito, to čini Pluton je manji od svakog drugog planeta u Sunčevom sustavu, ali on je manji i od jeseca u Sunčevom sustavu: Ganimed, Titan, Kalisto, Io, Zemlje Mjesec, Europa, i Tritona. Pluton je mnogo veći od asteroida Ceresa, ali manji i od manje masivne Eris.
To je umjetnički prikaz, fotografija Plutona i Charon, usporedba prema njegovim manjim mjesecima. Pluton je veliki disk desno u sredini na fotografiji, a Charon je manji. Plutonov drugi maleni mjesec je svijetli objekt na lijevoj strani, odmah iznad horizonta.
Pluton i njegov satelit Haron zajedno kruže oko Sunca i treba im oko 248 godina da ga obiđu. Veliki numerički ekscentricitet putanje od čak 0.24 je rekordan među planetima u Sunčevu sustavu, a inklinacija (nagnutost putanje prema ravnini ekliptike) od čak 17° je također jedinstvena među planetima. Zbog ovih, te zbog mnogih drugih razloga, Pluton je 2006. izgubio status planeta, pa se smatra tek prvim otkrivenim objektom u Kuiperovom pojasu, a nakon što je 2005. otkriven Eris, izgubio je i status najvećeg objekta u Kuiperovom pojasu.
Plutonova je orbita vrlo ekscentrična (eliptična). U vremenu između siječnja 1979. i veljače 1999., Pluton je bio bliže Suncu od Neptuna. Orbite im se ne sijeku, već Pluton prolazi iznad ili ispod Neptunove putanje. Pluton obilazi Sunce u 3:2 rezonanciji s Neptunom, što znači da su 3 Neptunove godine jednako duge kao 2 Plutonove. Pluton nije jedino tijelo u ovakvoj rezonanciji s Neptunom, veliki broj asteroida u Kuiperovom pojasu nalazi se u istoj rezonanciji, pa ih se naziva
Tijekom 1988. došlo je do pomračenja jedne zvijezde Plutonom. Praćenje promjene sjaja i spektra zvijezde omogućilo je astronomima analizu atmosfere Plutona. Otkrivena je atmosfere od dušika, metana i ugljik-dioksida. Nagli pad sjaja pomračene zvijezde upućuje na sloj smoga ili sloj sa temperaturnom inverzijom.
Tijekom 2002. godine Pluton je ponovno pomračio dvije zvijezde u razmaku od samo mjesec dana (19. srpnja i 20. kolovoza). Ove okultacije, prva je bila vidljiva iz dijela Južne Amerike a druga s otočja Havaji i zapada SAD, su pokazale da se Pluton u ovih 14 godina znatno promijenio. Otkriven je pad temperature u atmosferi od 10 do 30 °C, a sjaj pomračene zvijezde ovaj put nije opao naglo, već postupno, što znači da je sloj otkriven 1988. nestao. Podaci također upućuju na zagrijavanje površine (određuje se prema temperaturi najnižih slojeva atmosfere). Okultacije će ubuduće će biti mnogo češće nego prije jer Pluton ulazi u područje Mliječnog puta.
Plutonov sastav nije poznat, no gustoća od samo 1,75 g/cm3 upućuje na mješavinu od 70% stijenja i 30% leda, po čemu je sličan Neptunovu satelitu Tritonu. Ta i još neke sličnosti među ovim tijelima daju osnove za teorije koje govore da su Pluton, Haron i Triton posljednji iz klase velikih objekata, čiji su ostali članovi već prije, uslijed gravitacijskih utjecaja vanjskih planeta, odbačeni prema Oortovom oblaku.
Temperatura na Plutonu varira od 38 do 63 K (od -235 do -210°C). Male razlike postoje zbog različitog albeda (postotka reflektiranog svjetla). Svjetlija područja mogu biti pokrivena dušičnim ledom te, u manjoj mjeri, zamrznutim metanom, etanom i ugljikovim monoksidom. Sastav tamnijih područja nije poznat, ali se sumnja na organski materijal i tvar izmijenjenu kozmičkim zračenjem.
Plutonova ledena površina 98% dušika (N2). Metan (CH4) i tragovi ugljičnog monoksida (CO) su također prisutni. Čvrsti metan dokazuje da je Pluton hladniji od 70 Kelvina.
Tu je tanka atmosfera koja se smrzava i pada na površinu kao planet udaljava od SuncaAtmosferski tlak zaključiti za Plutonove površine je 1 / 100.000 da Zemljine površine tlak.
Pluton je službeno označen deveti planet od strane Međunarodne astronomske unije 1930. i nazvan po rimskom bogu podzemlja. Bio je to prvi i jedini planet koji se otkrio Amerikanac Clyde W. Tombaugh. Od tada je klasificiran kao patuljasti planet uz Eris i Ceres.
Za put prema tom otkriću je zaslužan Percival Lowell, koji je osnovao opservatorij Lowell u Flagstaff, Arizona i financira tri zasebne istraživanja za "Planet X."
Pluton je 1930. godine sasvim slučajno otkriven. Naime, pogrešni proračuni Neptunove i Uranove putanje su upućivali na neku veliku masu koja utječe na njihovo gibanje. Ta je pogreška nagnala mnoge astronome da krenu u potragu za devetim planetom.
Jedan od njih je bio i Clyde Tombaugh koji je sa zvjezdarnice u Arizoni, pri vrlo detaljnom pretraživanju neba, otkrio planet Pluton. Ubrzo nakon otkrića je postalo jasno da Plutonova masa nije ni izbliza dovoljna da objasni pogreške u proračunima gibanja Urana i Neptuna. Potraga za desetim planetom, planetom X, je nastavljena, ali bez uspjeha. Tek su podaci sa Voyagera 2, koji su dali preciznije podatke o masi Neptuna pokazali da planeta X nema, niti ga može biti.
Haron je otkrio astronom Jim Christy 1978. godine. Haron je otkriven upravo u vrijeme kad se ravnina njegove orbite oko Plutona spuštala prema liniji koja spaja Pluton sa Zemljom.
Umjetnički koncept letjelice New Horizons tijekom planiranog susreta s Plutonom i njegovim mjesecom, Charon.
Minijaturne kamere letjelice, eksperiment radio znanosti, ultraljubičasti i infracrveni spektrometri plazme i prostora pokušat će karakterizirati globalnu geologiju i geomorfološki Pluton i Charon, mapirati njegov površinski sastav i temperaturu, te ispitati Plutonovu atmosferu u detalje.
Letjelici je najistaknutija značajka - antena, gotovo 7 metara (2,1 m), kojom će se komunicirati sa Zemljom od 4,7 milijardi km (7,5 bilijuna km) udaljenosti
