|
SVEMIRAutor: TonySUNCESUNČEV SUSUTAV
 SUNCEOsnovni podaci:Promjer 1 392 000 km Masa 1,9891 x 1030 kg Ekvatorijalna radijus (km) 695000 Radijus Ekvatorijalna (Zemlja = 1) 108,97 Srednja gustoća (g / cm ^ 3) 1.410 Vrtnje razdoblja (dana) 25-36 * Escape brzina (km / sek) 618,02 Svjetlost (ergs / sek) 3.827e33 Magnituda (Vo) -26,8 Prosječna gustoća 1,411 g/cm3 Površinska temperatura 5780 K Vrijeme obilaska oko središta galaktike 2,2 x 108 godina Dob (milijarde godina) 4,5 Kemijski sastav:Vodik 73,46 % Helij 24,58 % Kisik 0,77 % Ugljik 0,29 % Željezo 0,16 % Neon 0,12 % Dušik 0,09 % Silicij 0,07 % Magnezij 0,05 % Sumpor 0,0  Sunce je zvijezda u centru našeg Sunčevog sustava. Ona je gotovo savršena kugla (razlika između ekvatora i pola je samo 10 km) i sastoji se od plinovite vruće plazme, koja je isprepletena s magnetskim poljima. Promjer mu je oko 1 392 000 km, što je za 109 puta više od Zemlje i masu oko 2×1030 kilograma, što je za 330 000 puta više od Zemlje, a to je 99,86 % mase cijelog Sunčevog sustava. Po kemijskom sastavu 3 mase Sunca čini vodik, dok je ostatak uglavnom helij, a manje od 2 % čine teži elementi kao što su kisik, ugljik, neon, željezo i drugi. Prema spektralnoj klasi, Sunce spada u klasu G2V ili možemo ga zvati žuti patuljak, zato što je vidljiva svjetlost najizraženija u žutozelenom dijelu spektra, iako je sveukupno svjetlost sa Sunca bijela, zbog raspršenja svjetlosti u Zemljinoj atmosferi izgleda žuto na plavoj podlozi neba. Spektralna oznaka G2 pokazuje površinsku temperaturu, koja iznosi 5778 K (5505 °C), dok oznaka V pokazuje da je Sunce, kao i većina drugih zvijezda, u glavnom nizu (Hertzsprung-Russellov dijagram) i da stvara energiju nuklearnom fuzijom, pretvarajući vodik u helij. U jezgri Sunca, svake sekunde izgori 4 300 000 000 kg vodika, pretvarajući se u helij. Iako su nekoć astronomi smatrali da je Sunce mala i beznačajna zvijezda, ispostavilo se da je Sunce svjetlije od 85 % zvijezda u Mliječnom putu, a većina zvijezda spada u crvene patuljke. Apsolutna magnituda je +4,83, ali budući nam je Sunce puno bliže od ostalih zvijezdi, vidimo ga kao najsjajnije nebesko tijelo s prividnom magnitudom -26,74.[8][9] Vanjski dio Sunčeve atmosfere, koji zovemo korona, stalno ispušta dio plazme u svemir u obliku Sunčevog vjetra, kao struja električki nabijenih čestica koja se širi do otprilike 100 astronomskih jedinica (AJ – udaljenost od Zemlje do Sunca). Balon međuzvjezdane materije koju stvara Sunčev vjetar naziva se heliosfera: to je najveća neprekidna struktura u Sunčevom sustavu. Osim Zemlje i drugih planeta, oko Sunca kruže i asteroidi, kometi, meteoroidi, trans-neptunski objekti u Kuiperovom pojasu i čestice prašine. Vanjski dio Sunčeve atmosfere, koji zovemo korona, stalno ispušta dio plazme u svemir, u obliku Sunčevog vjetra, kao strujno električki nabijene čestice, koje se šire do otprilike 100 astronomskih jedinica (AJ – udaljenost od Zemlje do Sunca). Balon međuzvjezdane materije koju stvara Sunčev vjetar, naziva se heliosfera, najveća je neprekidna struktura u Sunčevom sustavu. Osim Zemlje i drugih planeta, oko Sunca kruže i asteroidi, kometi, meteoroidi, trans-neptunski objekti u Kuiperovom pojasu te čestice prašine. Kako se cijeli svemir širi, tako se i mi krećemo zajedno sa našom galaksijom ili Mliječnim putem, prema zviježđu Vodena zmija i to brzinom od 550 km/s. Najbliža nam je zvijezda alfa Kentaur, koja je udaljena 4,2 svjetlosne godine. Sunčev sustav se okreće oko centra Mliječnog puta, koji je udaljen 24 000 – 26 000 godina svjetlosti i jedan puni krug napravi za 225 – 250 miliona godina i taj period se naziva galaktička godina. Ako uzmemo u obzir kretanje naše galaksije Mliječnog puta i okretanje oko centra galaksije, onda rezultanta kretanja našeg Sunca je 370 km/s, u smjeru zviježđa Lav i Vodenjak. Srednja udaljenost između Sunca i Zemlje je 149 600 000 km ili jedna astronomska jedinica, što svjetlost pređe za 8 minuta i 19 sekundi. Energija koju prenosi Sunčeva svjetlost daje gotovo sav život na Zemlji, zahvaljujući fotosintezi, a ujedno pokreće vrijeme i klimu na Zemlji.  SUNCEZbog ekstremno visokih temperatura, materia je u obliku plazme. Posljedica toga je da Sunce ne rotira kao čvrsto tijelo. Brzina rotacije je veća na ekvatoru, nego u blizini polova, zbog čega dolazi do iskrivljenja silnica magnetskog polja, erupcija plinova sa sunčeve površine i stvaranja sunčevih pjega i prominencija (protuberanci). Ove pojave nazivamo sunčevom aktivnošću. Budući se Sunce sastoji od plinovite plazme, ekvator se okreće brže od polova. Ta se pojava naziva diferencijalna rotacija i na ekvatoru ona iznosi 25,6 dana, a na polovima 33,5 dana. Budući da se i Zemlja okreće oko Sunca, nama se čini da se ekvator Sunca okrene za otprilike 28 dana. S obzirom na ostale zvijezde, Sunce se nalazi u populaciji I, što znači da je bogato teškim elementima i metalima (zlatom i uranijem), a to najvjerojatnije možemo zahvaliti eksploziji neke bližnje supernove.  SUNCESun DijagramKromosfera iznad fotosfere. Sunčeva energija prolazi kroz ovu regiju na putu iz središta Sunca Faculae i baklje te se pojavljuje u kromosferi. Faculae su odsjaj svjetlećeg vodika oblaku koji formira iznad područja gdje su sunčeve pjege. Baklje su svijetle niti od vrućeg plina koje u nastaju u regijama sunčevih pjega. Pjege su tamna udubljenja na fotosferi s tipičnom temperaturom od 4000 ° C (7000 ° F). Corona je vanjski dio Sunčeve atmosfere. To je u ovom području gdje se pojavljuje izbočina. Izbočine su golemi sjajni oblaci plina koji se izbacuje iz gornje kromosfere.Vanjsko područje Corona proteže se daleko u svemir, a sastoji se od čestica koje putuju sporije od Sunca. Corona se može vidjeti samo u potpunoj pomrčini Sunca. Sunce je čini se bilo aktivno 4,6 milijarde godina i ima još dovoljno goriva za narednih još pet milijardi godina ili otprilike toliko. Na kraju svog života, Sunce će početi pretvarati helij u teže elemente i početi bubriti, u konačnici narasti će toliko veliko da će progutati Zemlju. Nakon milijarde godina kao crveni div, on će se iznenada pretvoriti u bijelog patuljka - Krajnji proizvod zvijezdu kao što je naša zemlja. Da se ohladi u potpunosti, to može potrajati bilijun godina.  SUNCESunce je najistaknutije obilježje u našem Sunčevom sustavu. To je najveći objekt i sadrži oko 98% od ukupne mase Sunčevog sustava.Stotinu i devet Zemalja je potrebno da stane preko Sunčanog diska, a njegova unutrašnjost može držati više od 1,3 milijuna. Sunčev vanjski vidljivi sloj se zove fotosfere i ima temperaturu od 6000 ° C (11,000 ° F). Ovaj sloj ima šareni izgled zbog burnih erupcija energije na površini. Solarna energija je stvorena duboko u jezgri Sunca s temperaturom (15.000.000 ° C; 27000000 ° F) i tlak (340 milijardu puta veći od Zemljina tlaka zraka na razini mora) je toliko intenzivano da se odvijaju nuklearne reakcije u samom suncu. Ova reakcija uzrokuje četiri protona ili vodikovih jezgri koje se spoje zajedno i tada se formira jedna alfa čestica ili jezgri helija. Alfa čestica je oko 0,7 posto manje masivna od četiri protona. Razlika u masi je izbačena kao izvor energije, a provodi se na površini Sunca, kroz proces poznat kao konvekcija, gdje se predstavlja kao svjetlost i toplina. Energiji proizvedenenoj u jezgri sunca potrebno milijun godina da dođe do svoje površine. Svake sekunde 700 milijuna tona vodika se pretvaraju u pepeo helija. U procesu 5 milijuna tona čiste energije se oslobađa; Stoga, kako vrijeme prolazi Sunce postaje lakše.  SUNCEOva slika je nastala iz NASA-ine Skylab svemirske postaje 19. prosinca, 1973. To prikazuje jedan od najspektakularnijih solarnih baklji ikad snimljenih, pokretanje magnetskih sila, podizanje od Sunca. Ona obuhvaća više od 588.000 km (365.000 milja) solarne površine. U ovoj fotografiji, solarni stupovi se razlikuju po relativnom nedostatku supergranulation mreže, i još mnogo mračniju atmosferu od središnjih dijelova diska.
|
