|
SVEMIRAutor: TonyGANYMEDESUNČEV SUSUTAV
Ganymede Jupiterov satelitOtkrio Galileo Galilej Datum otkrića 11. siječnja 1610. Privremena oznaka Jupiter III Planet Jupiter Grupa satelita Galilejanski sateliti Pravilno orbitalni elementiEkscentricitet (e) 0.0011 Prosječna udaljenost 1,070,400 km (0.007155 AJ) Periapsis (P) 1,069,200 km (0.007147 AJ) Apoapsis (A) 1,071,600 km (0.007163 AJ) Orbitalni period (P) 7 d, 3 h, 42 min, 33 s Maks. orbit. brzina 10.892 km/s Prosj. orbit. brzina 10.880 km/s Min. orbit. brzina 10.868 km/s Inkl. prema ekliptici 2.21 st. Inkl. prema ekvatoru planeta 0.20 st Fizičke osobineSrednji promjer 5262.4 km (0.413 Zemlji) Površina 87 milijuna km2 (0.171 Z.) Masa 1.4819 x 1023 kg (0.025 Z.) Volumen 7.6 x 1010 km3 (0.0704 Z.) Gustoća 1.942 g/cm3 Gravitacija na površini 1.43 m/s2 (0.146 (g) Brzina oslobađanja 2.7 km/s Period rotacije sinkrona rotacija Albedo 0.43 Prosječna površinska temperatura ~109 K Atmosferski pritisak u tragovima Nagib osi 0 st. U globalnom pogledu Ganimed je prateći satelit, boje su poboljšane te naglašene razlike u boji. Poboljšanje otkriva hladne polarne kape pored dva dominantna terena na Ganimedu, svijetliji, traćno izbrazdan teren i starije, tamno područje. Mnogi krateri promjera do nekoliko desetaka kilometara su vidljivi. Ljubičaste nijanse na polovima mogu biti posljedica malih čestica leda koje će raspršiti više svjetla na kraćim valnim duljinama (violet krajevi spektra). Ganimedino magnetsko polje, koji je otkriveno od strane magnetometra na NASA-inoj Galileo letjelici u 1996, može biti djelomično odgovorno za pojavu polarnog terena. U odnosu na Zemljine polarne kape, polarni teren Ganimed je relativno velik. Mraz na Ganimed dosegne širinu niske 40 stupnjeva u prosjeku i 25 stupnjeva na nekim mjestima. Za usporedbu sa Zemljom, Miami i Florida nalazi se na 26 stupnjeva sjeverne geografske širine, a Berlin - Njemačka se nalazi na 52 stupnjeva sjeverno. North (sjever) je na vrhu fotografije. Rezolucija iznosi 9 km (6 milja) po elementu slike. Slike su snimljene 29. ožujka 1998 u rasponu od 918.000 km (570.000 milja) od strane Solid State Imaging (SSI) sustava na NASA-inoj svemirskoj letjelici Galileo.  Unutarnja struktura GANYMEDEVoyager fotografije su korištene za stvaranje globalnog pregleda Ganimede. Cut-out otkriva unutarnju strukturu tog ledenog mjeseca. Ta struktura se sastoji od četiri sloja na temelju mjerenja Ganimed gravitacijskog polja i pomoću teorijskih analiza Ganimedine poznate mase, veličine i gustoće. Ganimedina površina je bogata vodenim ledom i Voyager i Galileo slike pokazuju značajke koje su dokaz geoloških i tektonskih poremećaja na površini u prošlosti. Kao i na Zemlji, te geološke karakteristike odražavaju snage i procese duboko u Ganimed unutrašnjosti. Na temelju geokemijskih i geofizičkih modela, znanstvenici očekuju da bi se Ganimed interijer trebao sastojati od: a) nediferencirane mješavine stijena i leda ili b) diferencirane strukture s velikim lunarnim 'core' stijenama i eventualno željeza overlain dubokim slojem, mekane ledne kape s tankom hladnom korom. Galileo je mjerenjem Ganimedinog gravitacijskog polja tijekom svog prvog i drugog susreta s velikim mjesecom u osnovi potvrdio diferencirane modele i dopustio znanstvenicima procijeniti točniju veličinu tih slojeva. Osim toga podaci jasno ukazuju da gusta metalna jezgra postoji u središtu stjenovite jezgre. Ova metalna jezgra sugerira veće grijanje negdje u Ganimedinoj prošlosti nego što je predloženo prije i mogu biti izvor Ganimedskog magnetskog polja - otkrio Galileo.  Pogled s tri različite camere na GANYMEDEGalileo ima specijalne kamere da može vidjeti u višem spektru boja. Gledajući na ono što mi zovemo infracrvene valne duljine, NIMS (Near Infrared Mapping spektrometar) instrument može odrediti vrstu i veličinu materijala na površini satelita. Evo, 3 slike Ganimed prikaza. Lijevo: Voyager kamera. Sredina: NIMS, prikaz vodenog leda na površini. Tamna je manje vode, svijetla je više. Desno: NIMS, prikaz mjesta minerala u crveno, a veličine ledenih zrna u nijansama plave boje.   Na osnovu gustoće kratera, koji su obilježje oba tipa reljefa, procijenjena starost površine je oko 3.5 milijardi godina, otprilike kao i naš Mjesec. Na nekim mjestima pukotine presijecaju kretere, dok na drugim krateri prekrivaju pukotine, iz čega se zaključuje da su i pukotine vrlo stare. Na površini se mogu pronaći i mlađi krateri, sa "zrakama" izbačenog materijala (nanosi materijala koji se radijalno šire od kratera prema van). Za razliku od Mjeseca, gdje su zrake uvijek svijetle, na Ganimedu mogu biti i svijetle i tamne. Svijetli sustavi zraka su opaženi na svijetlom terenu, a tamni na tamnom terenu. Osim toga, za razliku od Merkurovih i Mjesečevih kratera, Ganimedovi krateri nemaju centralne uzvisine niti su okruženi prstenastim planinama. Ovo je vjerojatno posljedica mekoće Ganimedove kore koja "smekšava" reljef. U ekstremnim slučajevima reljef je toliko smekšan da krateri nestaju, ostavljajući samo blijede tragove na površini. Ti su krugovi poznati pod imenom palimpsesti, promjeri im se kreću od 50 do 400 km.
video ganymede rotacionmolimo pročitati izjavu |
