STEVIJA
Stevija (Stevia rebaudiana BERTONI) je višegodišnji zeljasti grm iz porodice glavočika (Asteraceae), koji može narasti i do 1 m u visinu. Unutar roda Stevia poznato je oko 150 vrsta – Stevia ovata, Stevia eupatoria, Stevia serrata i, naravno, Stevia rebaudiana koja za razliku od ostalih vrsta iz navedenog roda sadrži značajne količine slatkih glikozida.
Stevia rebaudiana je grm koji izvorno potječe iz Paragvaja. Prastanovnici Južne Amerike koristili su listove biljke kao prirodno sladilo, a prvi Europljani su se sa stevijom susreli tek sredinom 16. stoljeća, dok su znanstvena istraživanja počela 300 godina kasnije.
Listovi stevije su dugi oko 5 cm, a široki oko 2 cm. Svježe lišće stevije ima ugodan slatki okus zbog glikozida steviozida, čiji je ekstrakt 200 do 300 puta slađi od šećera.
Posušeno lišće stevije je oko 40 puta slađe od šećera. U listovima stevije nalazi se osam različitih glukozida, a najznačajniji su steviozid, rebaudiozid A, rebaudiozid C i dulkozid, koji se ovisno o načinu uzgoja i sorti nalaze u lišću u različitim postocima i o tome ovisi koliko će biti “slatki”.
STEVIJA - DETALJI
dijabetičari su konačno odahnuli:
Iako je zapadni svijet još prije 78 godina proučio kemizam stevije, potpuno neškodljive biljke 300 puta slađe od šećera, političkim vezama i pseudoznanstvenim podmetanjima moćne su kompanije dva desetljeća tjerale svijet na trovanje umjetnim zaslađivačima... milijuni dijabetičara te svih onih koji su ranije igrali rulet sa sve izvjesnijom kancerogenošću aspartama i ciklamata, konačno su odahnuli.
Slatki okus ne mora nužno biti i nezdrav. Unatoč ekstremno slatkom okusu prirodnih spojeva u biljci Stevia rebaundiana, ona ne izaziva karijes, kalorična joj je vrijednost nikakva, što znači da ne deblja, a djelatni su joj sastojci otporni na temperature do 212 Celzijevih stupnjeva, pa se s njom može i kuhati. Navodno povoljno djeluje kod visokog tlaka, žgaravice te problema s tolerancijom glukoze. Stoga se već stoljećima koristi u Brazilu i Paragvaju, a od 1971. dobrim je dijelom istisnula umjetne zaslađivače u Japanu te u Kini, J. Koreji, Tajvanu i Maleziji.
No, kako se uopće dogodilo da biljka, koja je očito pravi dar prirode, gotovo dva desetljeća bude zabranjena u zapadnom svijetu, koji si komplimentira da je slobodan i demokratski, i zašto je stevija četvrt stoljeća bila na udaru rijetko prljavih korporacijskih kampanja?
STEVIJA - SADNICA
Stevija ne treba da zamijeni šećer u svakodnevnoj upotrebi i najbolje je odvići se slatkog okusa. Ne trebamo sada sve one industrijske prerađevine, zaslađena pića, pahuljice, slatkiše i ostalo što je dosada sadržavalo šećer, i što smo izbacili iz prehrane, ponovo početi koristiti zato što će ovi proizvodi možda sadržavati steviju. Ne dajte da vas industrija opet navuče. Sa stevijom ili bez nje – ovo su i dalje osiromašene industrijske prerađevine, a ne prava hrana. Ali za specijalne prilike, proslave, rođendane i slično, možemo i trebamo se počastiti i napraviti neki lijepi kolač od zdravih prirodnih sastojaka kojeg onda možemo zasladiti stevijom. Slatki okus je sredstvo za uživanje i kao takvo se ne smije zloupotrebljavati.
Stevija je prirodni zaslađivač, za razliku od šećera ne izaziva karijes niti nepoželjnu toleranciju na okus, sprečava nastajanje zubnog plaka, nema kalorija, nema štetnih nuspojava poput umjetnih zaslađivača i otporna je na visoke temperature. Uzgoj stevije i priprava zaslađivača jednostavni su i jeftini.
U kozmetici:
Štetno djelovanje komercijalnih sladila potiče sve više razgovora o alternativnim sladilima s nižim glikemijskim indeksom i upravo tu u posljednje vrijeme sve češće izvire ime biljke stevije, koja ne samo da nije štetna za zdravlje nego je ljekovita.
– Ta bi biljka mogla postati spasonosna za oboljele od dijabetesa tipa 2 jer se bez straha može upotrebljavati kao sladilo s obzirom na to da ne povisuje razinu šećera u krvi i potiče izlučivanje inzulina – objašnjava aromaterapeutkinja Tajana Varićak te dodaje kako osim toga stevija djeluje protiv drugih čestih bolesti današnjice: povišenoga krvnog tlaka, osteoporoze, pretilosti. Važno je prilikom kupnje stevije pogledati čistoću proizvoda jer originalno stevija ima glikemijski indeks 0, nema kalorija, djeluje antibakterijski, protuupalno te ima čak i antikancerogena svojstva.
No, definitivno je iznenađujuća činjenica da ova slatka biljka sprečava nastanak karijesa pa se od nje čak može izraditi i pasta za zube.
Stevija je danas prisutna u mnogim pripravcima poput krema i maski za lice, a može se upotrebljavati i u kupkama. Kožu omekšava, pomlađuje, izglađuje bore, potiče zacjeljivanje, a djelotvorna je i protiv akni, seboreje i dermatitisa.
STEVIJA - PLANTAŽA
Napravite sami:
Na tržištu je danas stevija i kod nas dostupna u obliku sušenog lista, bijelog i zelenog ekstrakta u prahu te tekućine, no potreban je oprez jer se mogu naći ekstrakti i tekućine koji u sebi sadrže neke moguće štetne tvari.
*** Sladilo sa stevijom možete napraviti i sami:
Lišće stevije osušite i sameljite u mlincu za kavu. Dvije čajne žličice lišća u prahu stavite u 2 decilitra kipuće vode i ostavite da ključa 5 do 10 minuta. Procijedite kroz filtar za kavu ili čaj i dobili ste zaslađivač zelene boje koji je potrebno držati u hladnjaku, a zbog iznimne slatkoće dozira se u kapima. Želite li dobiti prozirno sladilo, pomiješajte istu količinu lišća u prahu i mlake vode te ostavite da odstoji 24 sata. Procijedite i čuvajte u hladnjaku. S vremenom i ta tekućina poprima zelenkastu nijansu.
Zbog monopola ilegalna:
Švicarski znanstvenik dr. Moises Santiago Bertoni otkrio je steviju 1899. u Paragvaju te ju je svrstao u porodicu krizantema, a 1931. francuski su znanstvenici izolirali stevizoide i rebaudizoide, koji steviji daju ekstremno sladak okus.
Stevijine preparate u prehrambenoj se industriji najprije počelo koristiti u Japanu, u kojemu je njome danas zaslađena većina napitaka, a potom se njena upotreba stala širiti jugoistočnom Azijom. Tu su počeli problemi za proizvođače šećera, ali i kompanije poput Monsanta, vodećeg svjetskog proizvođača umjetnih zaslađivača, ozloglašenog po tome što je u Prvom svjetskom ratu prvi pokrenuo proizvodnju opasnih kemikalija.
U međuvremenu je stevija u EU, pa i u Hrvatskoj, i dalje praktički ilegalna. Kao preparat za posebne prehrambene potrebe kupiti se može isključivo u biljnim ljekarnama.
Iz Ministarstva zdravstva ipak doznajemo da EU razmatra legalizaciju stevije, što je izgledno nakon što je to već učinio SAD i time dopustio zdrav i normalan život ne samo dijabetičarima nego cijelom čovječanstvu koje se zbog profita multinacionalnih kompanija desetljećima truje opasnim kemikalijama iz raznih proizvoda a da toga nije ni svjesno.
STEVIJA - ZASLAĐIVAČ
Primjena stevije:
Prema novijim svjetskim istraživanjima stevija ima širok spektar primjene i može se koristiti u:
u proizvodnji sladoleda, keksa i kolača jer stevija ostaje stabilna i na 200 oC, na salatama, jelima od sira, tjesteninama, itd. juhama, umacima, raznim predjelima u konzerviranju povrća i voća umjesto šećera, jer ne fermentira.
Zamjenite šećer i umjetne zaslađivače stevijom, biljkom bez kalorija, ugljikohidrata, kolesterola i štetnih kemikalija.
Stevija je u potpunosti sigurna i za dijabetičare. Izaberite zdravlje za sebe i svoju obitelj, postanite i Vi dio "slatke revolucije".
U čemu je njena posebnost?
Prirodna je, zdrava i ima iste osobine kao i šećer, a ne sadrži kalorije!
"Neka hrana bude lijek tvoj, a lijek neka bude hrana tvoja" -Hipokrat
A izgleda da je stevija i jednoglasno prihvaćena. Djeluje, navodno, i na smanjenje krvnog tlaka, na smanjenje razine šećera u krvi, a naš imuno-sustav opskrbljuje i svim potrebnim mineralima i vitaminima. O steviji se već dosta pisalo, a sada ponovno dolazi u centar pažnje, jer multinacionalna kompanija Coca-Cola ozbiljno najavljuje korištenje stevije u svojim pićima "bez šećera". Vrlo zanimljivo i nešto što svakako treba dalje pratiti...
Ljekovito djelovanje stevije:
-Odlična je za dijabetičare jer redovito uzimanje stevije stimulira rad gušterače (stvara se više inzulina posušeno lišće stevije se može koristiti kao zaslađivač i dodatak u različitim mješavinama čajeva, kave, mlijeka, kakaa, voćnim sokovima i ostalim pićima
-osušeno lišće stevije kao dodatak hrani poboljšava probavu i ima važnu ulogu u odvijanju
-ostalih procesa u ljudskom organizmu
-redovitim korištenjem stevije pospješuje se aktivacija enzima u cijelom organizmu,
-smanjuje se razina "lošeg" kolesterola (LDL-a) i razina glukoze u krvi
-stevija je bez kalorija, glikemijski indeks (GI) = 0
-učestalim korištenjem stevije smanjuje se visoki krvni tlak, pospješuje se prokrvljenost (mikrocirkulacija krvi) u cijelom tijelu
-poboljšava funkciju miokarda
-stevija ima antiseptičko, antialergijsko i antimikrobno djelovanje (zbog anti-mikrobnog djelovanja stevija se koristi kao dodatak pastama za zube, a proizvode se i gume za žvakanje)
-jača regeneracijske procese u organizmu
-neutralizira toksine i pospješuje njihovo izlučivanje iz organizma (uključujući i radionukleide)
-usklađuje rad endokrinih žlijezda
-stimulira digestivne i urinarne procese u organizmu
-ekstrakt stevije povoljno djeluje na mnoge bolesti kože (kupke za "čišćenje" kože)
-korištenjem stevije reducira se ovisnost o alkoholu i pušenju, itd.
Generalna preporuka o doziranju pri korištenju stevije je od 3-5 mg/kg/tt (tjelesne težine), ovisno o tome radi li se o čistom ekstraktu stevije (dorađeno) ili samo o prirodno samljevenom suhom lišću.
I za naše gospodarstvo:
Kvalitetno uzgojena stevija bi mogla stvoriti novu vrijednost u Hrvatskom gospodarstvu. Težište naših istraživanja bilo je tehnološke prirode, odnosno stvaranje preduvjeta za brže širenje stevije, a to je proizvodnja sjemena, kvalitetnih reznica i ispitivanje tehnologije uzgoja. Poznato je iz literaturnih navoda da je stevija višegodišnja biljka, kada su klimatske prilike takve da se zimi temperatura ne spušta ispod nule. U protivnom, potrebno je biljke zaštititi od niskih temperatura ili unijeti u zaštićeni prostor.
Biljka se može kvalitetno uzgajati oko tri godine, nakon čega je potrebno obnoviti nasad. Prvi preliminarni rezultati pokazuju da se biljka može vrlo kvalitetno uzgajati i u kontinentalnom dijelu sjeverozapadne Hrvatske, jer je dala mnogo kvalitetnog lišća po stabljici, a organoleptička testiranja su pokazala visoki postotak steviozida u lišću. Sušenjem i mljevenjem lišća dobiven je zeleni prah izuzetnih sposobnosti i postojane zelene boje.
Steviju je moguće koristiti na taj način, kao i čisti ekstrakt, ali se može napraviti i vodena otopina.
Sjetva – sadnja:
Stevija se može uzgajati iz sjemena (sjeme – presadnica – sadnja) ili iz reznica. Koju od tih dviju mogućnosti izabrati, ovisi o fi nancijskim mogućnostima, odnosno logistici (zaštićeni prostori, laboratoriji i sl.). Sjeme se sije u zaštićeni prostor i nakon 50-ak dana mala biljka stevije se može presaditi u plastični lončić promjera 10 cm. U našim klimatskim uvjetima biljke stevije se sade na otvoreno polovicom svibnja, kada prođe opasnost od pojave kasnog mraza.
Razmaci sadnje ovise o klimatskim uvjetima, pokrivanju i načinu sadnje, a kreću se od 70 cm x 30 cm čime se postiže sklop od 4-5 b/m2.
Tlo:
Stevija je tolerantna prema tipu tla, ali najbolji rezultati se postižu na pjeskovito-ilovastim tlima. Najvažnije je da tla budu ocjedita i da se voda ne zadržava oko korijena jer može doći do truljenja. Na teškim tlima treba unijeti dosta organske mase čime će se omogućiti dobar vodozračni režim u zoni korijena.
Stevija podnosi kiselost tla od 4,5 do 7,5 pH, ali ne raste dobro na zaslanjenim tlima.
Gnojidba:
Stevija ima relativno malu potrebu za hranjivima u odnosu na druge povrtne kulture. Preporučuje se gnojidba organskim gnojivima s malim postotkom dušika. Poželjno je gnojiti i kvalitetnim kompostom, pogotovo ako se radi o težem tlu.
Natapanje:
Stevija ne podnosi konstantnu sušu, pa je ovisno o klimatu potrebno povremeno natapanje. U iznimno vrućim ljetima natapanje u razmacima 3-5 dana održava biljku u najboljem stanju.
Kontrola korova:
Stevija ne podnosi zakorovljeno tlo jer ima relativno plitak korijen, pa je poželjno pokrivanje (crnim PE folijama) ili povremeno mehaničko uklanjanje korova, ali treba paziti da se pri obradi ne ošteti korijen.
Štetnici i bolesti:
Zbog njenog slatkog okusa štetnici ju nerado napadaju, pa se ona sadi čak i međuredno s povrtnim biljkama jer repelentno djeluje na većinu insekata. Moguća je pojava nekih gljivičnih oboljenja, ali ako je biljka u dobroj kondiciji, većih oštećenja neće biti.
Berba:
S berbom se započinje u kolovozu neposredno prije cvatnje i završava prije prvih mrazeva. Može se brati višekratno u razmaku od 7-10 dana, ili odjednom (ručno ili strojno). Prinosi se, ovisno o tehnologiji uzgoja, kreću od 30-40 g/biljci suhog lišća. Nakon berbe glavnu stabljiku stevije treba odrezati na 20 cm, iskopati biljku, staviti je u plastičnu posudu da prezimi na temperaturi iznad nule. U mediteranskom dijelu može prezimiti vani ako se temperatura ne spušta na duže vrijeme ispod -5 °C.
NUSPOJAVE:
Postoje li nuspojave?
Put stevije u EU dugi niz godina je otežavala tvrdnja da biljka ima kancerogeno djelovanje. No, novija istraživanja pokazuju da stevija ne uzrokuje rak niti ima negativan učinak na reproduktivne organe ili genetiku. Međutim, preporučuje se maksimalna dnevna doza od četiri miligrama po kilogramu tjelesne težine.
U Japanu se stevija legalno koristi 25 godina i nisu zabilježene nikakve nuspojave.
