PELIN
PELIN
Lat: Artemisia absinthium
Eng: Wormwood (absinth wormwood)
D: Wermutkraut
Fr: Absinthe
Sinonimi: absinthium vulgare lam. - absinthium officinale richt.
Narodni nazivi: istočni pelin, odsenac, osjenac, pitomi osjenać, rimski pelin, rutvica sitna, sitan pelin, zminjak, akšenac, beli pelin, đul, gorčika, gorski akšenac, obsijenac, oksjenac, osinać, pelen, pelim, pelinek, turski neven, vermut, žuhki pelin.
Podaci:
Pelin je trajna biljka svijetlosive boje, polugrmastog oblika, visine 60 cm do 1 m.
Mladi izdanci su sitno svilasto-dlakavi, a i listovi su sivo pustenasti i svilasto-dlakavi.
Oblik donjih listova je trostruko perast s duguljastim lancetastim krpastim dijelovima lista dok su prema vrhu stabljike listovi sve manji i jednostavniji.
Obilno cvatuća cvjetna metlica proviđena je sivo-dlakavim ovojnim listićima.
Svijetložuti cvjetovi glavičasta oblika su cjevasti, vanjski cvjetići imaju samo pestić dok su unutarnji cvjetići dvospolni.
Vrijeme cvatnje: Lipanj-kolovoz
Miris i okus: Miris biljke je svojstveno aromatičan i jak, dok je okus vrlo gorak, trpak i mirisan.
Pelin (artemisia absinthium) pripada obitelji glavočika (familiae compositae) a ljekarnički mu je naziv herba absinthii.
Stanište:
Pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima.
Branje i prerada:
Listovi (folia absinthii) se ubiru prije cvatnje, a za vrijeme cvatnje čitava biljka (herba absinthii), te vršni dijelovi biljke s neotvorenim cvjetnim glavicama.
Suši se na toplom i prozračnom mjestu, na suncu.
Suho bilje pohraniti u hermetički zatvorenu ambalažu.
Korijen vadimo u jesen, sušimo i meljemo u prah.
Primjena :
Ljekovito djelovanje:
- debljina
- dijabetes
- reuma, giht
- depresija
- bolesti želuca i crijeva, kao što su spušteni želudac, kronični gastritis, katar želuca, prehlađeni želudac, hemeroidi, katar...
- malokrvnost i bolesti krvi
- nadutost
- oboljenja jetre
- oboljenja žuči
- bolesti slezene
- bolesti ženskih spolnih organa i poremećaji mjesečnog ciklusa
- padavica, oduzetost
- grozničava stanja
- bolesti bubrega i mjehura
- kod trovanja gljivama i otrovnim biljem
- kronična začepljenost i proljev
- žgaravica, loš zadah iz usta te žuto obložen jezik
- nesanica i bolesti centralnog živčanog sustava
- manje količine pelina povisuju krvni tlak, a veće snižavaju
- u manjim količinama otvara apetit, a djelotvoran je i u borbi protiv pretilosti.
Pelin je prirodni abortiv, amarum, antidot, antiflogistik, antioksidant, antispazmatik, aromatizant, antemintik, dijetik, digestiv, diuretik, emenagog, halogog, holeretik, hipnotik, karminativ, sekretolitik, stomahik, sedativ, tonik i vermifug.
PELIN - DETALJI
Pomoć kod rada želuca:
Ako u životu imate problema s gastrointestinalnim tegobama, a posebice s radom želuca, znajte da je pelin prva biljka koju morate uzeti u bilo kojem obliku, kao i kod bolesti krvi, koju ova biljka uspješno pročišćava i jača.
Korijen pelina je također ljekovit i prirpavlja se kao prašak.
Poznata su pelinova vina (vinum aromaticum), te pelinovo ulje (oleum absinithii), tinktura i ekstrakt pelina.
Stanište:
Stanište: pelin je vrlo raširena biljka, no u većoj množini raste na kamenitim i sunčanim staništima, na pustim i neobrađenim tlima, na šljunčanim riječnim obalama, na stijenama, uzduž ograda i putova, uglavnom na suhim staništima i naročito na tlima s vapnenom podlogom.
Uzgaja se i u vrtovima gdje ne zahtijeva gotovo nikakvu njegu.
Razmnožavanje pelina može se postići bilo sjemenom bilo dijeljenjem starijih grmova.
Ljekoviti dijelovi biljke: prije cvatnje sabiru se listovi (folia absinthii), a za vrijeme cvatnje čitava biljka (herba absinthii), tj. cvjetni vrhovi, čija dužina može biti najviše do 30 cm.
I list i čitava biljka suši se u hladu na vjetrovitom mjestu, te se radi sušenja mora češće preokretati.
Sabrana biljka, pa makar se upotrebljavala i za dobivanje eteričnog ulja (oleum absinthii), ne smije sadržavati odrvenjele dijelove stabljike, niti se smije sabirati kada je ocvala.
Biljni štetnici na pelinu: u jesen pelin rado napada rđa (puccinia absinthii), i divlji i uzgojeni u vrtu, no rđa čini jedva vidljive štete na biljci jer napada pelin većinom u vrijeme kada je on već sabran, odnosno, požet.
Konzumacija:
Pelin uzimamo u propisanim dozama i u točno određeno vrijeme, jer u sebi sadrži tujon koji može, ako se ne pridržavamo uputa i upozorenja, izazvati neželjene posljedice.
Ljekovite biljke koje se dobro slažu s pelinom su kadulja, metvica, stolisnik, kopriva, gospina trava...
U pučkoj medicini pripremaju se razni ljekoviti preparati s pelinom od vina do rakije, kojima se uspješno čiste crijeva od raznih parazita, kao i prašak od pelina, i to izmiješan sa suhim šljivama (prstohvat praška pelina na jednu suhu šljivu).
U zapadnoj pučkoj medicini pelin se koristi za liječenje:
Upala, groznice, proljetnog umora, probavnih bolesti i kroničnog zatvora, grčeva u želucu, amenoreje, artritisa, dijabetesa i brojnih drugih oboljenja.
Kao homeopatski lijek koristi se abstiniin kod epilepsije, bolesti i smetnji živčanog sustava. Pelin se koristi za otvaranje apetita, za čišćenje krvi, protiv crijevnih crva, protiv insekata, za stimuliranje cirkulacije i rada crijeva, te kod manjka vitamina C, kao i za začin.
PELIN - CVAT
Ljekovite i djelotvorne tvari:
Pelin, koji je i u službenoj upotrebi, sadrži niz ljekovitih tvari, a prije svega eterično ulje, sastavljeno od niza kompliciranih organskih spojeva.
Osim toga sadrži gorki glikozid absintin i gorke tvari arlemisin, absintiin i anabsintiin, a od organskih kiselina nalaze se u pelinu jabučna, taninska i jantarna kiselina.
Utvrđene su i tvari poput parafina čiji sastav nije još točno određen.
U listovima se nalazi zeleno-plavo eterično ulje tujon, nadalje terpen, među njima azulen, tanaceton i konačno soli kalija i mangana.
Ljekovito djelovanje: pelin pripada možda ponajčešće opisanim biljkama i sigurno ponajčešće upotrijebljenoj ljekovitoj biljci za pospješenje probave i pobuđivanje apetita.
Pelin je sredstvo za jačanje (tonicum), on pobuđuje izlučivanje žuči i jetre i otklanja vrlo brzo sve probavne smetnje i nadimanja.
Čaj od pelina ne može se dovoljno preporučiti bolesnicima kojima je operativnim putem uklonjena žučna kesica.
Čaj od pelina odlično je sredstvo protiv grčeva u želucu i crijevima, protiv katara želuca, kronične začepljenosti, proljeva, prevelike kiseline u želucu, debljine, pritiska i osjećaja boli u žličici (epigastrium), žutice, žgaravice te protiv žuto obloženog jezika i lošeg zadaha iz usta.
Budući da se izlučivanje bubrega u znatnoj mjeri pobuđuje pomoću eteričnog ulja sadržanog u pelinu, to se čaj od pelina bez razmišljanja može uzimati u malim količinama za liječenje katara mjehura, katara bubrežne nakapnice, kod vodene bolesti, a i kod upalnih nadražaja bubrega.
Samo veće količine čaja nisu prikladne kod zadnje spomenute bolesti, jer prejaki nadražaj bubrega može čak obustaviti izlučivanje mokraće i pojačati upalu bubrega. Kao isključivo gorka biljka, pelin djeluje na stvaranje i poboljšanje krvi kao i na poboljšanje optoka krvi.
Pelin je biljka koja sadržava najmoćniji toksin protiv mnogih vrsta parazita. Gorki pelin "zagorčat" će im život.
Pripomoć kod bolnih menstruacija:
Pelin se ženama može posebno preporučiti.
Nakon uzimanja čaja od pelina, utvrđeno je povećanje menstruacije.
Bolja prokrvljenost ima znatniji utjecaj na olakšanje poroda, naročito kada krhkom tkivu zdjeličnih organa treba dati veću rastezljivost.
Pelin ima dokazano djelovanje na pospješenje trudova te se majkama u tim trenucima ne može dovoljno preporučili.
Mnogostrana ljekovita djelovanja pelina povoljno utječu na cjelokupni organizam tako da indirektno liječe niz teškoća koje izravno ne spadaju u područje liječenja pelinom.
Nestaju teške smetnje u izmjeni tvari, debljina, šečerna bolest i duševne smetnje koje sve više ili manje imaju dublji uzrok u neredovitom radu probavnih organa, smetnjama u radu jetre, žuči i slezene i ženskim spolnim organima.
Pelinovo vino:
Pelin se stavlja u bijelo vino; za pripremu toga vina uzima se 20 g biljke pelina za 1 litru vina. Vino se pusti da izvlači pelin do željene gorčine zatim se procijedi i pelinovo vino (vermut) je gotovo.
Treba uvijek dati prednost pelinovom vinu, pripremljenom kod kuće jer se pelinovo vino kupljeno otvoreno na litre većinom priprema od kiselog ili rezanog vina čiji bi se nedostaci trebali pokriti jakom iscrpinom pelina.
Ovakvo pelinovo vino pripremljeno iz lošeg ili pokvarenog vina umjesto da djeluje korisno i zdravo, obično izaziva glavobolju.
Kupi li se, naprotiv, pravo, dobro i prirodno vino čija se kvaliteta prije kuša, tada se pripremom kod kuće zaista dobiva ljekoviti napitak.
Iznimke u tom pogledu mogu biti samo originalno punjene boce priznatih tvornica kao i pelinovo medicinalno vino kupljeno u ljekarni.
PELINKOVAC
Način primjene i doziranje:
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: pelin je jedna od onih ljekovitih biljaka koje su monasi s juga prenijeli i udomaćili u sjevernijim područjima.
Pelin je prvi puta opisan u "hortulusu" opata Walafridusa Straba u 9. stoljeću i kasnije u glasovitim spisima "psihika" monahinje Hildegard u 12. stoljeću, koja o pelinu doslovno piše slijedeće:
"Načini od soka pelina dovoljno velik preliv s vinom i navlaži čitavu kožu do očiju, uši i zatiljak, a načini to noću prije nego ideš spavati. Pokri do jutra vunenom kapom čitavu glavu i za vrijeme spavanja proći će te glavobolja; taj napitak suzbija melankoliju, bistri oči, jača srce, pluća i želudac, čisti utrobu i dobro djeluje na probavu."
U Hildegarde stoji i ovo:
"Kada je pelin još mlad stucaj ga, istiješti sok kroz krpu, potom skuhaj vino s nešto meda i ulij taj sok u vino, tako da okus soka nadvlada okus medna vina i pij taj napitak od svibnja do listopada svaki treći dan prije jela; on će razbistriti tvoje oči, ojačati tvoje srce, neće dati da ti oslabe pluća, ugrijat će ti želudac, pročistiti crijeva i omogućiti dobru probavu."
Poznati narodni liječnik Tabernaemontanus, rođen oko 1520. godine također spominje pelin i hvali njegovu gorčinu.
Kao prva pomoć kod otrovanja gljivama, vrlo je dobar pelin ako se pije kuhan u octu. Kod otrovanja crnom bunikom ili kukutom i trubeljikom otrovnom treba odmah piti obilno pelina s kimom kuhanim u vinu ili, ako vino nije pri ruci, kuhanim u vodi.
Ovaj je napitak vrlo ljekovit i kod otrovanja mesom.
Rakija:
Obilno pelina preko noći namočenog u jaku rakiju i ujutro time natopiti tkaninu i toplo djetetu položiti na utrobu, dobro je za odstranjivanje glista, no taj postupak treba često ponoviti.
Kod kile stavlja se kao prvo vrećica sa suhim i jako toplim pelinom ili vrlo toplo u vinu gusto ukuhani pelin.
Pelin stavljen u rakiju daje korisno sredstvo za masiranje kod bolova i grčeva u želucu ili kod bolnog podrigivanja; nakon masiranja stavlja se na bolno mjesto ugrijana vunena tkanina.
U tu će svrhu poslužiti i pelin kuhan u vinskom octu. U to se namoči tkanina, lagano iscijedi i što je moguće toplije stavi na želudac.
Tim se oblogom odstranjuje i glavobolja nastala prehladom.
Posebna tinktura od pelina kao sredstvo za želudac: 10 g biljke pelina, 4 g dobro usitnjenog podanka iđirota, 4 g dobro usitnjenog korijena srčanika i 4 g usitnjene kore od naranče namoči se kroz 8 dana u 200 g vinske žeste ili jake rakije, nakon čega se procijedi.
Kod svih teškoća u želucu uzima se 15 do 20 kapi s isto toliko kapi vode i to 2 do 4 puta dnevno.
U 18. i 19. stoljeću se pravio zelenkasti alkoholni napitak, absint, sa pelinom i nekim drugim travama, koji se zbog velike količine tujona i bolesti (absitizam) koju je izazivao, početkom 20. vijeka zabranjen.
Pića koja se danas mogu naći na tržištu, a koja sadrže u sebi ekstrakte pelina, imaju jako male količine tujona, tako da se smiju prodavati.
U pelinov se uvarak uroni lagano tkanina, iscijedi se i stavlja kao oblog na otvorene rane, uganuća i zgnječenja tkiva.
Zlouptreba pelina:
Nešto o zloupotrebi pelina: eterično ulje, sadržano u pelinu, i gorke tvari: artemisin, absintiin i anabsintiin uzimane u većim količinama u čaju ili još više u pelinovu vinu djeluju kao škodljivi otrovi, pa kao posljedica povećanih doza može nastati osjećaj vrtoglavice, prolazno opojno pomućenje svijesti pa čak i poremećenost uma.
Već kod prekomjernog uživanja čaja od pelina može doći do otvrdnuća želuca, začepljenosti i do stvaranja viška želučane kiseline, pa kod uživanja bilo čaja bilo ostalih proizvoda s pelinom treba biti oprezan tim više što u narodu vlada dosta često mišljenje "da pelin može biti samo zdrav, i ne može škoditi".
Primjena u liječenju životinja: pelin ima kod domaćih životinja mnoge mogućnosti primjene, tako prije svega pelin djeluje protiv neradog uzimanja hrane kod životinja uslijed probavnih smetnji i grčeva, uslijed prežderanosti, nadalje protiv žutice, otečene jetre te tvrde i neelastične kože zbog bolesti jetre i dr.
Izvana se pelin upotrebljava u obliku obloga protiv krasta, oteklina, čireva i kao oblog kod ozljeda.
Vrste pelina:
Napomena: od ostalih vrsta pelina u liječenju upotrebljavaju se, naročito u pučkoj medicini, slijedeće vrste:
1) Artemisia pontica l.
Narodni nazivi: istočni pelin, odsenac, osjenac, pitomi osjenać, rimski pelin, rutvica sitna, sitan pelin, zminjak.
Ta vrsta raste slobodno u prirodi u južnoj Europi, a dosta se i uzgaja, naročito u Italiji i Francuskoj, radi proizvodnje gorkih rakija. U pučkoj medicini upotrebljava se kao i pelin jer ima i vrlo sličan sadržaj ljekovitih djelotvornih tvari no smatra se manje škodljivim od pelina jer njegovo eterično ulje sadrži manje količine otrovnog tujona.
2) Artemisia abrotanum l.
Narodni nazivi: abarat, abret, božja melica, božja plahtica, božje drevce, božje drivo, božje drvce, boturan, brodan, ciper, drvce, drevce device Marije, mirisni muški pelin, ohsjenac, turski neven, zelje od gujah, ždribac.
Najčešće se uzgaja, a iz uzgoja se koji puta pojavljuje u slobodnoj prirodi kao poludivlja biljka. To je također trajna biljka visine poput pelina, vrlo ugodna mirisa koji podsjeća na limun ali manje gorka od običnog pelina pa je i ukusnija za uzimanje. U pučkoj se medicini upotrebljava protiv kroničnog bronhalnog katara, prekomjerne sluzi, kašlja, a u ostalim primjenama upotrebljava se kao i pelin.
Mnoge vrste pelina koje uspijevaju u Alpskim područjima (artemisia laxa lani., A. nitida bertol., A. glacialis l., i dr.) vrlo su cijenjene kao ljekovite biljke u pučkoj medicini Alpskih područja te se primjenjuju u liječenju ljudi i životinja kao i za pripremu pelinova vina. Iz njih se nekada pripremala biljna rakija za jačanje želuca.
Pelinovu rakiju možete sami napraviti ako u ljekarni kupite pravi alkohol, razrijedite ga na željenu jačinu s prokuhanom vodom i nakon toga stavite na močenje po litri 20 do 25 g biljke pelina i ostavite na močenju do željene gorčine.
PELIN - ČAJ
Recepti za čaj:
Kneipp hvali čaj ili kod kuće pripremljeno vino od pelina kao lijek naročito za bolesna jetra i protiv žutice. Čaj ili vino istovremeno pobuđuje, čisti, i jača.
Čajne mješavine s pelinom: pelin se može pojedinačno miješati u jednakim dijelovima sa slijedećim ljekovitim biljem: srčanik, kamilica, iđirot, komorač, anis, paprena metvica i kadulja.
Čaj od pelina pogodan je i kao voda za oči. Iz svježe stucanog pelina istiješteni sok, pomiješan s nešto meda i premazan preko očiju, poboljšava vid. Ako se pare pelinova uvarka puste da prodru u uho, pomoći će gnojnom i bolnom uhu, a umiruju i zubobolju.
Kod dugotrajnih groznica treba marljivo piti čaj od pelina.
Za pripremu čaja uzima se jedna čajna žlica pelina za 1 šalicu čajnog oparka, a piju se 1 do 2 šalice dnevno.
Uz čaj se upotrebljava i alkoholna iscrpina pelina (tinctura absinthii) od koje se uzima 8 do 10 kapi na kocki šećera, 1 do 3 puta dnevno.
Čaj:
1 čajna žličica pelina, 2 dl vode
Priprema: Kipućom vodom preliti pelin, poklopiti da odstoji 15 minuta i procijediti. Upotreba: Uzimati jednu do tri šalice čaja u toku dana.
Pelinov čaj piti u gutljajima iza jela, najduže sedam dana. Poslije odmora od sedam dana može se ponovo uzimati. Pelinov čaj uzima se kod svih navedenih oboljenja.
Napomena: kod liječenja probavnih organa čaj ne sladimo, a za ostala oboljenja zasladimo medom.
Recepti:
Pelinkovac: (oboljenja želuca, manjak želučane kiseline, nadutost)
15-20 g pelina, 1 l crnog vina.
Priprema: Pelin umočiti u dobrom crnom vinu deset dana, uz svakodnevno mućkanje. Procijediti.
Upotreba: Uzimati po jednu rakijsku čašicu, natašte prije doručka.
Pravila upotrebe pelina:
Pelin ne uzimati:
- za vrijeme trudnoće
- ako postoji opasnost od moždanog udara
- kod oštećenja želuca i unutrašnjih organa
- istodobno s uzimanjem preparata od željeza
- duže od 7 dana
- kod težih oboljenja bez savjeta s liječnikom
Pelin nikada ne kuhati, već preliti kipućom vodom i odmah procijediti!!!
PELIN - SUHA DROGA
U narodnim pjesmama:
U Bosni je nekad svaka domaćica koja je držala do sebe imala u vrtu bejturan, tj. slatki pelin. Cijenilo ga se zbog krasnog mirisa, a držalo se da biljka donosi sreću generalno, a naročito u ljubavi (“Bejturane, jado, beru l’ te djevojke”). Na hadž se nije kretalo bez zalihe sušene biljke čijim se pripravcima liječila groznica, česta nevolja umornih hodočasnika
Kontraindikacije:
Pelin je poznato abortivno sredstvo te se trudnicama zabranjuje uzimanje pelina u bilo kojem obliku!!!
