SLADIĆ
SLADIĆ
Latinski: GLYCYRRHIZA GLABRA L.
Eng: Liquorice
Sinonimi: Liquiritia officinalis Moench
Narodni nazivi: glićirica, gospino zelje, patika, sladka korenica, sladko drvo, slatka trava, slatki bagren, slatki koren, slatki korijen.
Opis biljke:
Slatki korijen ili sladić pripada u mahunarke (kao što su šareni grah i soja) i ima slatkast okus.
Sladić je višegodišnja biljka, visine oko 1 m, s drvenastim korijenom, koji je izvana smeđe, a na prijelomu blijedožute boje.
Stabljika je u donjim dijelovima okrugla, a u gornjoj polovini pravokutna.
Listovi su suprotni i neparno perasti i sastavljeni od 3 do 7 pari listića s kratkom peteljkom.
Listići su jajolikog oblika, po rubu cijeli, dugi 2 do 4 cm, a široki polovinu svoje duljine.
Gornja strana listića je gola i glatka, dok je donja strana većinom ljepljiva.
Cvatovi su na dugim peteljkama, grozdastog oblika s mnogobrojnim Ijubičasto-bijelim cvjetovima.
Botanički opis:
Sladić je višegodišnji zeljasti grm djelomično odrvenjelih grana visokih 100-150 cm. U tlu je razvijeno jako korijenje s vretenastim postraničnim ograncima i brojnim dugim korijenskim vriježama.
Korijen je izvana smeđ, a iznutra žut.
Listovi su neparno perasto sastavljeni od 9-17 lisaka, koje su uglavnom jajaste, kratko ušiljene i žljezdasto ljepljive na naličju. 20-30 modroljubičastih leptirastih cvjetova združeno je u uspravne grozdaste cvatove koji se razvijaju u pazušcima listova.
Plod je gola ili žljezdasto bodljikava mahuna.
U fitoterapiji koristi se korijen i stolon.
Miris i okus: korijen ima ugodan miris, a okusa je napadno slatka.
Vrijeme cvatnje: već prema staništu od sredine lipnja do kolovoza.
Stanište: domovina sladića je Južna Europa, raste na pjeskovitim obalama Dunava i Tise, no uzgaja se i na drugim umjerenim klimatskim područjima.
Biljka najbolje uspijeva na pjeskovitim i ilovastim tlima, osjetljiva je na mraz, a ne podnosi gnojenje gnojnicom i stajskim gnojem.
Ljekoviti dijelovi biljke:
Sabire se korijen (Radix Liquiritiae) koji se iskapa u ožujku i travnju ili u listopadu i studenome.
U prometu drogama nalaze se većinom dvije vrste i to korijen u neoguljenom stanju (Radix Liquiritiae hispunica ili Radix Liquiritiae naturalis) te korijen u oguljenom stanju, kao ruski sladić (Radix Liquiritiae russica ili Radix Liquiritiae decorticata). Vrlo je cijenjen korijen sladića koji se uzgaja u Njemačkoj, već od 15. stoljeća u okolici Bamberga.
U grbu grada Bamberga već nekoliko stoljeća ucrtana je grana sladića.
SLADIĆ - DETALJI
Ljekovite i djelotvorne tvari:
Glavna ljekovita tvar je glicirhizin, tvar poput saponina, koja ima jednaka svojstva kao saponin, neotrovna je, a njezino je djelovanje u rastvaranju i lakšem izlučivanju sluzi.
Ta ljekovita tvar ne uzrokuje nikakav nadražaj na sluznicu. Korijen nadalje sadrži dušične spojeve, malo tanina, masti, mnogo škroba, eterično ulje, gorke tvari, asparagin, malo oksalne kiseline i smole.
Ljekovito djelovanje:
Sladić se ubraja u najstarije ljekovite biljke u povijesti te je već sa hvalom spomenut kao sredstvo za liječenje kašlja u jednom staroegipatskom papirusu, oko 3000. god. pr. n. e.
Dok Hipokrat primjenjuje korijen samo izvana, kod Teofrasta iz Erezosa, Dioskurida, a također i kod Plinija, preporuča se kao sredstvo za kašalj kod tuberkuloze pluća i kao sredstvo za želudac.
U srednjem vijeku proširila se mogućnost primjene te ljekovite biljke, te Mattioli spominje korijen sladića kao lijek za bubrege, mjehur i jetru.
Katkad se upozorava na štetnost od duge upotrebe korijena jer slatka sluz korijena može uzrokovati nadimanje.
Kao i kod svake ljekovite biljke, ne treba nikada jednu te istu ljekovitu biljku ili biljnu mješavinu upotrebljavati dulje vrijeme.
U svakom slučaju je korijen sladića izvrstan lijek kod kašlja, jer pospješuje rastvaranje i izbacivanje sluzi, liječi promuklost, a dobri uspjesi u liječenju postižu se čak i kod tuberkuloze u početnom slanju.
Kineski su liječnici niz godina upotrebljavali slatki korijen za liječenje svih bolesti – od čira do upale grla. Na Istoku se napitak od slatkog korijena smatra snažnim lijekom za srce i slezenu.
Niz je razloga zašto se Nacionalni institut za rak i drugi istraživači toliko zanimaju za slatki korijen. Kao prvo, slatki korijen sadrži triterpenoide i fenole, dvije tvar koje mogu blokirati nastajanje raka. Osim toga, slatki korijen sadrži glicirizin, tvar za koju je dokazano da ima antibiotsko djelovanje protiv bakterija koje uzrokuju karijes. Sastojci iz ove biljke zapravo se koriste u mnogim vodicama za ispiranje usta.
Uspješna je i njegova primjena kod bolesti mjehura i bubrega.
Sladić nije samo korektor okusa, nego drevna biljka iznimno zanimljivih ljekovitih svojstava i farmakološkog djelovanja
Propisivati ljekovite biljke u obliku čajeva, tinktura, sipf-ova i sličnih pripravaka katkad je neugodan zadatak fitoterapeuta.
Za razliku od kapsula i tableta moderne farmaceutske i dijetetske industrije, gdje su okusi maskirani različitim pomoćnim tvarima, takvi tipovi pripravaka potpuno su "goli" i otvoreni za najizbirljiviji od svih ljudskih osjetila - čulo okusa.
Budimo iskreni, većina ljekovitih biljaka nije najugodnijeg okusa.
Ljekovita i djelotvorna ulja:
Vrlo je malo biljnih lijekova ugodna okusa, a mnogi su gorki ili bljutavi.
To se zasigurno ne odnosi na sladić, to jest slatki korijen.
Kao što mu ime govori, sladić je iznimno slatkog okusa, često toliko slatkog da podsjeća na umjetne zaslađivače.
On je jedan od iznimaka, zbog kojeg se školovani fitoterapeut ispričava jer je odveć slatkog okusa.
Osim što bomboni od ulja sladića učinkovito pomažu kod grlobolje i upala dišnih puteva, najnovija istraživanja pokazuju da je ulje sladića sjajan saveznik u skidanju kilograma i sniženju "loših" masnoća u krvi.
Većina slatkiša koji se u SAD-u prodaju kao slatki korijen zapravo su zaslađeni anisom, ali u Europi se mogu doista kupiti slatkiši koji sadrže mnogo slatkog korijena.
Japanski znanstvenici netom su otkrili da dodaci prehrani na bazi ulja sladića smanjuju tjelesne masnoće. Svima su dobro poznati štapići i bomboni od sladića (najčešće crne boje), koji se diljem svijeta žvaču radi uživanja u gorko-slatkom okusu, ali i ublažavanja grlobolje.
Dodatak prehrani kao što je flavonoidno ulje sladića mogu pridonijeti mršavljenju i spriječiti metabolički sindrom kojeg izaziva pretilost, kada su kombinirani s restrikcijom kalorija i s umjerenom fizičkom aktivnošću, navode znanstvenici.
Pozitivna strana: prema mišljenjima znanstvenika, ulje sladića nema ama baš nikakvih nuspojava.
Jedna druga studija pokazala je da ekstrakt sladića može sniziti razinu kolesterola i lipida kod osoba koje pate od kardiovaskularnih problema.
Sladić je biljka s mnogo kvaliteta. Tako, ona smanjuje grlobolju, sprječava stvaranje afti i štiti od virusnih infekcija, vrlo je efikasna u borbi protiv upala dišnog sustava, a u vanjskoj upotrebi pomaže u borbi protiv ekcema.
SLADIĆ
Biljka na razmeđi najstarijih civilizacija:
Sladić (glycyrrhiza glabra l., Fabaceae) je vrsta rasprostranjena od istočnog sredozemlja do jugozapadne azije.
Danas se uzgaja u mnogim dijelovima svijeta. Kako to već bude s biljkama koje potječu iz tih krajeva, sladić se koristio kao lijek u svim drevnim kulturama, od Egipatske, Grčke, Rimske i Arapske, prožeo se u sve fitoterapijske škole Europe i do danas ostao prisutan u svim službenim propisima kliničke fitoterapije.
Već su ga Grci koristili za liječenje čira na želucu, što se pokazalo posve ispravnim.
Arapski svijet poznaje sladić kao biljku koja smiruje jaki kašalj, a drugi stari izvori spominju ga kod probavnih i jetrenih tegoba.
Mnoge ljekovite biljke imale su katkad čudnu primjenu, dok se neke, poput gloga, uopće nisu koristile za istu namjenu kao i danas.
Sladić je i u tome iznimka, jer se čini da su ljudi odmah precizno prepoznali njegova ljekovita svojstva.
Sladić je višegodišnji zeljasti grm djelomično odrvenjelih grana.
U tlu je razvijeno jako korijenje s vretenastim postraničnim ograncima i brojnim dugim korijenskim vriježama.
Od starog zaslađivača do moderne znanosti:
Mnoge popularne čajne mješavine, od domaćih do makrobiotičkih čajeva, često sadrže sladić kao dodatak koji daje slatkoću. Nekoć davno koristio se u ljudskim i veterinarskim lijekovima kao sredstvo za maskiranje gorkih biljaka.
No, je li sladić samo korektor okusa? Potpuno je nepravedno i netočno misliti kako je to njegova jedina primjena. Sladić je drevna ljekovita biljka iznimno zanimljivih ljekovitih svojstava i farmakološkog djelovanja. Upoznajmo stoga tu pomalo zaboravljenu biljku.
Sladić je bogat škrobom, šećerima, kao što su glukoza i saharoza, te triterpenskim saponozidima (glicirizin, odnosno glicirizična kiselina), flavonoidima (likvirotozid) i kumarinima.
Karakterističan slatki okus, 50 puta slađi od konzumnog šećera, daje glicirizin, koji se u probavnom sustavu raspada na gliceritinsku kiselinu.
Premda se o djelovanju tih spojeva danas mnogo zna, još ne možemo lako shvatiti zašto je sladić lijek kod gastritisa i bronhitisa.
Gliceritinska kiselina i glicirizin su inhibitori skupine enzima (d5-steroid reduktaza) koji produljuju djelovanje prirodnih protuupalnih hormona kortikosteroida.
No, samo djelovanje na kortikosteroide ne može opravdati sva ljekovita svojstva biljke.
Zna se da smanjuju nakupljanje upalnih stanica i još neke upalne procese u organizmu, pa čak i osjet boli.
Ekstrakt sladića smanjuje oštećenje jetre izazvano virusima i kemijskim tvarima, a neke studije pokazuju kako djeluje i na viruse hepatitisa. Na kraju, biljka je i blagi laksativ.
SLADIĆ - KORIJEN
Brojne primjene:
Sladić kao lijek za ćelavost:
Ova biljka sadrži sastojak koji sprječava pretvaranje testosterona u dihidrotestosteron (DHT). Od nje možete pripraviti šampon za sprječavanje opadanja kose, tako što ćete sladić dodati u svoj omiljeni šampon za kosu.
U modernoj fitoterapiji popis bolesti u kojima se koristi je povelik.
Najbolje za: Policistične jajnike. Kod policističnih jajnika sladić se najčešće kombinira s boražinom.
Kao ekspektorans (olakšava iskašljavanje) i mukolitik (razrjeđuje sluz u dišnom sustavu) koristi se kod akutnih i kroničnih dišnih infekcija
Kod ulkusa želuca i dvanaesnika, zbog protuupalnog i spazmolitičnog učinka te regulacije pretjeranog lučenja kiseline u želucu.
Osim kod tih službeno navedenih bolesti, ekstrakt sladića koristi se i kod oštećenja jetre i zatvora.
Budući da nije namijenjen kroničnom uzimanju kod bolesti jetre, zamijenjen je drugim biljkama, poput sikavice (silybum marianum) i artičoke (cynara scolymus).
Suhi standardizirani ekstrakti obično sadrže 50 - 150 mg suhog ekstrakta po kapsuli ili tableti.
Ako su standardizirani na glicirizin, obično se uzima doza od 15 mg glicirizina dva do tri puta dnevno.
Sladić kao suhi ekstrakt ili tinktura često se koristi u smjesama s drugim biljkama s kojima ostvaruje sinergistički učinak.
Tako se u lijeku iberogast® nalazi s već opisanom biljkom gorkom ognjicom (iberis amara), omogućujući dodatno protuupalno djelovanje skupini biljaka koje djeluju na pokretljivost probavnog sustava i lučenje probavnih enzima.
Biljka za profesionalce:
Ova naizgled idilična priča ipak ima svoj veliki ali. Naime, ako se pretjera s dozom sladića (doza veća od 50 g), akutno može doći do smanjenja kalija i povećanja natrija u krvi te posljedične pojave oteklina na nogama i rukama, čak i aritmije srca.
Srećom, iznimno slatki okus spriječit će potencijalno pretjerivanje.
Pripravci:
Čistog sladića ne bi se smjeli koristiti duže od 4-6 tjedana, upravo zbog potencijalnog djelovanja na elektrolite (natrij i kalij) i zadržavanja vode.
Zašto se to zbiva Glicirizin je inhibitor grupe enzima 11-ß-hidroksi-steroid-oksidoreduktaza.
Oni inaktiviraju aktivne glukokortikoide pretvarajaći 11-hidroksi skupinu u keto skupinu.
Takvi ketosteroidi ne mogu se više vezati za glukokortikoidni receptor. Kako su mineralokortikoidi (aldosteron) i glukokortikoidi slični, glukokortikoidi imaju sposbnost da djeluju i na mineralokortikoidne receptore.
Takvu fatalnu? zabunu, da hormon koji regulira imunološki sustav i metabolizam? djeluje istovremeno i na promet natrija i vode, priroda je riješila visokom aktivnošću 11-ß-hidroksi-steroid-oksidoreduktaza u tubulima bubrega.
Oni inaktiviraju svaku molekulu glukokortikoida koji stiže u tubule, omogućujući im da reagiraju isključivo na aldosteron. Inhibiranjem ovog enzima, gomilaju se aktivni glukokortikoidi i ponašaju se poput aldosterona - naređujući bubrezima da čuvaju natrij i vodu.
Posljedica toga je rast krvnog tlaka te edem (oteknuće) nogu i ruku.
SLADIĆ
Recept:
Upravo zbog potencijalnog djelovanja na elektrolite (natrij i kalij) i zadržavanje vode, pripravci čistog sladića ne bi se smjeli koristiti dulje od četiri do šest tjedana.
Dekokt (čaj) od korijena sladića spravlja se od oko 3 g korijena koji se namoči u 1,5 dcl hladne vodi. Zagrije se do vrenja, ukloni s vatre i ostavi stajati 10 do 15 minuta. Ocijedi se i pije svježe spravljen dva do tri puta dnevno.
Čaj od sladića za liječenje čira:
Sladić sadrži nekoliko spojeva učinkovitih u liječenju čira, uključujući glicirizinsku kiselinu. Sladić i njegovi ekstrakti sigurni su za upotrebu u umjerenim količinama, do otprilike tri šalice dnevno.
Vrlo je omiljena mješavina sitno izrezanog korijena sladića s jednakim dijelovima podbijela, bijelog sljeza i trpuca.
Kao čaj samo od korijena sladića ili kao spomenuta čajna mješavina uzima se 1 čajna žlica na 1 šalicu čajnog oparka, a piju se dnevno 2 do 3 šalice zaslađene s malo meda.
Djeluje i na izlučivanje vode:
Prema novijim istraživanjima, korijen sladića djeluje i na izlučivanje vode.
Iz glicirhizina stvara se glikuronska kiselina, važna za produkte izmjene tvari, ako se izlučuju putem bubrega.
Glikuronska kiselina čini taloge izmjene tvari tako reći najprije sposobne za izlučivanje putem mokraće, pa se zbog toga sladiću s pravom pripisuje važno ljekovito djelovanje u izlučivanju otrovnih tvari iz tijela (Abderhalden).
Često se čuje, naročito u zadnje vrijeme, o otkriću da je sok od sladića vrlo dobar lijek protiv čireva na želucu i dvanaestercu.
Prednost te najnovije metode liječenja leži prije svega u tome što se kura liječenja može primijeniti ambulantno, bez mirovanja u krevetu i bez naročitih propisa s obzirom na dijetu, pa se kura može obaviti uz posao.
Također je utvrđeno da prekoračenjem određene količine nastupa prekomjerno povišenje krvnog tlaka, glavobolja, vrtoglavica i stvaranje edema, ako se sok nekontrolirano uzima u većim količinama uvjerenjem da veće količine imaju veće ljekovito djelovanje.
Utvrđena je kao neškodljiva i s punim djelovanjem količina od 40 g soka sladića, rastvorena u 100 do 150 g mlakne vode. Ta se količina uzima jedaćom žlicom, razdijeljena na čitav dan, ali uz hranu bez kuhinjske soli i vrlo malo mesa. Pri tom treba izbjegavati alkohol, pića koja sadrže ugljičnu kiselinu (pivo!), životinjsku mast i oštre začine.
Kod starijih se osoba kao, i kod srčanih bolesnika, ta terapija ne treba primjenjivati.
Primjena u pučkoj medicini:
Čaj od korijena sladića oduvijek je poznat kao čaj protiv kašlja, a prije svega kao sirup za kašalj kod djece. Osim ostalih pozitivnih djelovanja, sladić smiruje sluznicu i ima dugu tradiciju u liječenju kašlja i astme. Čaj možete pripraviti od samog sladića, ili malo te biljke dodati u drugi biljni čaj.
Kada djeca trpe od začepljenosti, s uspjehom se primjenjuje sok od sladića.
Sladićem protiv depresije:
Nijedna biljka ne sadrži više antidepresivnih sastojaka od sladića. Naime, barem osam supstanci ove biljke imaju snažno antidepresivno djelovanje. Ako ju koristite protiv depresije, malo ove biljke dodajte u bilo koji drugi biljni čaj.
Upozorenje:
Ljudi koji uzimaju lijekove za srce kardiotonične glikozide ne bi smjeli uzimati pripravke od čistog sladića zbog mogućega fatalnog učinka smanjenja kalija u krvi.
Srećom, ta upozorenja nisu toliko izražena u pripravcima u kojima je sladić u nižoj koncentraciji u smjesi s drugim ljekovitim biljkama.
Imajte na umu kako ne smijete pretjerati s pijenjem čaja jer se mogu javiti povišeni tlak, letargija i glavobolja.
Ljudi koji uzimaju lijekove za srce kardiotonične glikozide ne bi smjeli uzimati pripravke od čistog sladića zbog mogućeg fatalnog učinka smanjenog kalija u krvi.
Ova upozorenja nisu toliko izražena u pripravcima gdje je sladić u nižoj koncentraciji u smjesi s drugim ljekovitim biljkama.
