TRANSLATOR




MAJČINA DUŠICA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Timijan - lat. Thymus vulgaris. Obitelj: lamiaceae (labiatae) - usnatice. Farmakopejski naziv: serpylli herba - (sastoji se od osušenih cvatućih nadzemnih izdanaka.) thymi herba = timijan, sastoji se od osušenih listova i cvjetova te vrhova stabljike vrsta timijan ili mješavinom obiju vrsta. Droga sadrži najmanje 1,5 % eteričnog ulja i najmanje 0,5 % hlapećeg fenola, naročito timola. Aetheroleum. Narodna imena: tamjanika, bakina dušica, popovac… majčina dušica. Strana imena: Eng: wild – thyme. Fr: thym serpolet, D: quendel, Tal: pepolino.. Povijest i nastanak te objašnjenja naziva: thymus – od Grčkog thymos ili thymon – tamjan, zbog sličnosti mirisa. Također thymos po Grčkom znači hrabrost, snaga te ukazuje na stimulirajuće djelovanje biljke...[...]

Nastavi dalje...

BOKVICA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Bokvica (plantaginaceae) plantago lanceolata (muška) D: spitzwegerich. Ostali nazivi: trputac, bukvica, duga bokva, mala bokvica, dugi trputac, mali trpotec, konjsko rebro, koncula, žilovlak, packavica. Ljekovite materije: Fitocidi, flavonoidi, tanini, saponini, iridoid glikozid (spajanje šečera i organske kiseline), sluzi, gorku tvar, soli i minerale. Ljekoviti dio biljke: Listovi pred cvjetanje ili dok biljka cvjeta. Stanište: Po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, šumama i drugim mjestima. Ima je po cijeloj Europi...[...]

Nastavi dalje...

KAMILICA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet
Kamilica - matricaria recutita. Lat: matricaria chamomile l., Eng: german or blue chamomile, D: die echte kamille, Fr:camomille sauvage. Jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, visine 15-50 cm. Tankog i razgranatog korjena, dvostruko perasto razdjeljenih listova. Stabljika je uspravna, gola, većinom razgranjena. Listovi su izmjenični, 2-3 puta perasto razdjeljeni, sa uskim, linearnim režnjevima. Mirišljive cvjetne glavice su pojedinačne, na dugim stapkama.[...]

Nastavi dalje...

PERŠIN
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Peršin. Lat: Petroselinum sativum, Eng: Parsley, D: Die petersilie, Fr: Le persil. Ostali domaći nazivi: Peršun, petersilj, petrusimul, petroselin. Peršin pripada porodici štitarki (familiae umbelliferae - apiaceae), a ljekarnički su joj nazivi fructus petroselini i oleum petroselini. Uzgoj: Većina ljudi koja uzgaja peršin u svojim vrtovima, rabi jednogodišnje vrste, iako ima i višegodišnjih vrsta sa vrlo lijepim cvatom koji mogu i dekorirati vrt. Priprema i pohranjivanje: Najbolji način za korištenje peršina je u svježem stanju. Možete početi rezati vanjske listove čim izbije 5-6 stabljika. Stavite ih u vazu i ostat će nekoliko dana svježi, a u hladnjaku i cijeli tjedan. Možete ga osušiti u sušari, dehidratoru ili u pečnici, a može se i zamrznuti...[...]

Nastavi dalje...

CIKORIJA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Cikorija. Lat: Cichorium intybus, Eng: Chicory, D:gemeine wegwarte, Fr: la chicorée amere ou chicorée sauvage. Domaći nazivi: Vodopija, Goluguza, Kažiput, Konjska trava, Radić, Sunčevo cvijeće. Iz povijesti: Divlju Cikoriju, iz koje su danas nastale razne vrste, zbog njezine jestivosti koristili su u dalekoj prošlosti svi narodi sredozemlja. Uzgajali su je i poznavali njezinu ljekovitost Rimljani, Grci i Egipćani. [...]

Nastavi dalje...

PELIN
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Pelin. Lat: Artemisia absinthium, Eng: Wormwood (absinth wormwood), D. Wermutkraut, Fr. Absinthe. Vrijeme cvatnje: lipanj-kolovoz. Miris i okus: Karakterističan miris, a okus jako gorak. Stanište: Pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima. [...]

Nastavi dalje...

BOROVNICA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Borovnica. Vaccinium myrtillus (bobice,crne bobice,prava borovnica) Porodica: Vrijesovi, Ericaceae, LJekoviti dijelovi biljke: plodovi i listovi. Opis: Borovnica je grmolika biljka, te naraste obično do 50 cm.visine, te je relativno razgranjena. Grane su zelene i oštrobridaste, obrasle izmjeničnim listovima na kratkim peteljkama. Listovi su jajastog oblika,lagano zašiljeni prema vrhu. Borovnica ima zvonasto kuglaste cvjetove,iz kojih se početkom ljeta razvijaju sočne crnoplave bobice veličine graška, sa sjemenkama i sokom tamnoplave boje... [...]

Nastavi dalje...

LUK
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Luk (lat. allium cepa) Luk posve sigurno može izmamiti suzu iz oka, i ostaviti neugodan zadah u ustima, no definitivno će opskrbiti vaš organizam vrijednim nutrijentima. Luk (lat. allium cepa) je povrće okruglasta oblika, bijele unutrašnjosti koju prekriva suha, poput papira tanka, crvena, smeđa ili bijela kožica. Od davnine je omiljeni sastojak kuhinja diljem svijeta...[...]

Nastavi dalje...

ČEŠNJAK
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Češnjak Lat. allium sativum l, Eng: garlic, D: knoblauch, Fr: l*ail cultive. Još je u starom rimu plinije stariji tvrdio: "nema bolesti koja se pred češnjakom neće povući" Češnjak (lat. allium sativum l., porodica liliaceae; u nekim krajevima poznat i pod nazivom bijeli luk) je tisućljećima poznat kao univerzalni začin, ali i jedan od najčešće rabljenih prirodnih lijekova. Uzgaja se u kulturi već više od 4000 godina. Pradomovina mu je srednja azija, a bio je poznat indijcima, grcima i starim rimljanima...[...]

Nastavi dalje...

LIMUN
DODATAK PRIPRAVKA

limun

Limun (Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae). Hibridno voće davnog križanja, po svoj prilici, pomela i citrone. Drevni citron (Citrus medica) bio je manji i smežurane kore, a korišten je u Mezopotamiji prije oko 6000 godina. Smatra se da limun, kao i naranča potječe iz Kine i Indije. Oko 700. godine je uvezen u Perziju, Irak i Egipat. Često je korišten kao ukrasna biljka. U Europu je prvi limun uvezen u Genovu sredinom 15. stoljeća. U Ameriku stiže 1493. godine, s Kristoforom Kolumbom. Riječ limun nastala je od arapske riječi limun... [...]

Nastavi dalje...

ČIČAK
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Čičak - (arctium lappa l., a. majus bernh., asteraceae). Čičak korijen (Bardanae radix) čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, podlanica, veliki čičak, veliki lepuh. Eng: burdock. Botanički podaci: čičak je višegodišnja zeljasta biljka. Korijen je velik, sočan, razgranjen i do 60 cm. dug. Stabljika je uspravna, tvrda, žilava, razgranata i visoka do 150 cm. Listovi su vrlo veliki, s peteljkama, srcasti ili jajasti, s donje strane sivo-bijeli i pustenasto dlakavi, narovašeno-nazubljenih rubova. Prema vrhu stabljike listovi se smanjuju. Cvjetne glavice združene su u rahli grozdasti ili metličasti cvat, a nalaze se na kratkim stapkama. Vanjski ovojni listovi cvjetne glavice na vrhu nose kukice (takva glavica rasprostranjuje se kao cjelina i obično se naziva "čičak"). U sredini glavice nalaze se purpurno-ljubičasti cjevasti cvjetovi..[...]

Nastavi dalje...

STOLISNIK
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Stolisnik. asteraceae-glavočike. Farmakopejski naziv: millefolii herba, folia et flores. Narodni naziv: hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kostrijet, romonika, ranjenik, vražja kopriva, petrovsko cvijeće. Povijest: legenda priča (Grčka mitologija) da je tijekom Trojanskog rata Ahileja koji je bio simbol hrabrosti i snage, bio ranjen u petu od njegova neprijatelja Parisa, krvareći odlazi do Afrodite koja mu opere petu stolisnikom, i od tada stolisnik prema tom mitu i Grčkom junaku dobiva ime Ahilej (achillea). No unatoč ljekovitosti Ahilej umire, a stolisnik ostaje vjeran pratitelj ranjenicima. Biljka se koristi već 2000.GODINA. [...]

Nastavi dalje...

RUSOMAČA
DODATAK PRIPRAVKA

rusomaca
Rusomača. Capsella bursa pastoris. Drugi nazivi: čobanska torbica, gusomača, gudomok, ćeslika, goramuk, hoću neću, kesica, pastirska torbica, rosomača, skrižan, surlin. Rusomača je uglavnom dvogodišnja biljka s vretenastim korjenom i uspravnom stabljikom visine do 40 cm. Listovi su prizemni, većinom perasto razdjeljeni. Listovi na stabljici su nerazvijeni i produženi. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne grozdasto složene cvjetiće. Raste kao samonikla po livadama i uzgaja se u vrtovima. Za lijek sakuplja se cijela biljka sa cvjetovima, listovima i komušicama. Ljekovita je biljka koja djeluje na zaustavijanje raznih krvarenja.[...]

Nastavi dalje...

NEVEN
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Neven (calendula officinalis l. - asteraceae) Porodica; Compositae - glavočike, Farmakopejski naziv: calendulae flos, herba. Narodna imena: kalendula, prstenčac, bilec, ognjac, vrtni ognjač, zimorod, žutelj. Strana imena:Njemački: gartenringelblume. Engleski: Mary goldflower. Francuski: la fleur de souci. Talijanski: calendula. Neven se koristi od davnina i poznat je kao dragocjena ljekovita biljka. Može se čak reći kako je riječ o jednoj od najpoznatijih biljaka zapadnoeuropske biljne medicine. Koristio se kao ljekovito sredstvo protiv žutice, kuge i nekih lakših oboljenja, primjerice bradavica. [...]

Nastavi dalje...

SLADIĆ
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Sladić nije samo korektor okusa, nego drevna biljka iznimno zanimljivih ljekovitih svojstava i farmakološkog djelovanja. Propisivati ljekovite biljke u obliku čajeva, tinktura, SIPF-ova i sličnih pripravaka katkad je neugodan zadatak fitoterapeuta. Za razliku od kapsula i tableta moderne farmaceutske i dijetetske industrije, gdje su okusi maskirani različitim pomoćnim tvarima, takvi tipovi pripravaka potpuno su "goli" i otvoreni za najizbirljiviji od svih ljudskih osjetila - čulo okusa. Budimo iskreni, većina ljekovitih biljaka nije najugodnijeg okusa. Vrlo je malo biljnih lijekova ugodna okusa, a mnogi su gorki ili bljutavi. To se zasigurno ne odnosi na sladić, to jest slatki korijen. [...]

Nastavi dalje...

TROSKOT
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Troskot. Lat: polygonum aviculare. Eng: common knotgrass. D: der vogelknöterich, Fr: la renouée des oiseaux ou traînasse ou centinode ou herbe aux cent nouds. Druga imena troskota su još i oputina, pasja trava, ptičja trava, ptičji dvornik i troskovac. Latinski naziv aviculare dobiva po Grčkom "avis", što u prijevodu znači ptica, jer su ptice jele sjemenke troskota. Najstariji zapisi datiraju iz vremena Kineske dinastije Shin - nong oko 3000 godina prije rođenja Krista, koji govore o ljekovitoj uporabi troskota. Jednogodišnja je, niska, prilegla kozmopolitska biljka korov, visine do 40 cm. Gusto je razgranana, sastavljena od crvenkastih članka, s ovalnim izduženim linearnim listovima koji su zašiljeni ili tupi. [...]

Nastavi dalje...

MATIČNJAK
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Matičnjak je trajna zeljasta biljka visoka od 30 do 90 cm, najčešće bogato razgranata, kratko dlakava, s mirisom limuna... Botanički podaci: Matičnjak (melissa officinalis l.) Je trajna zeljasta biljka visoka od 30 do 90 cm, najčešće bogato razgranata, kratko dlakava, s mirisom limuna. Listovi su jajasti, grubo pilastih rubova, suženi u kratke peteljke, nasuprotni i dugi od 2 do 8 cm. U pazušcima gornjih listova nalaze se bijeli dvousnati cvjetovi združeni u prividne pršljene. Cijev vjenčića cvijeta trbušasto je proširena i savijena prema gore. Čaška je tronasta, također dvousnata. Matičnjak se katkad pogrešno naziva prema Latinskom imenu melisa, a pod tim imenom se često prodaje kao eterično ulje. [...]

Nastavi dalje...

VALERIJANA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Valerijana. Za nesanicu se kombira sa kamilicom za spravljanje umirujućeg čaja. Kod povišenog krvnog tlaka i srčanih tegoba prouzrokovanih stresom valerijani se mogu dodati lipa i glog, za dodatno rasterećenje srčanog mišića. Valerijana utječe na smanjenje krvnog tlaka, pa osobe koje inače imaju probleme izazvane niskim krvnim tlakom trebaju o tome voditi računa. U tim slučajevima glog može biti koristan u kombinaciji sa valerijanom. Upotrebljava se za različita stanja: Kod uznemirenosti i nervozi koja se može još povećati usljed razdraženosti, kod nesanice koja je posljedica nervoze, kod živčano srčanih tegoba propraćenim lupanjem srca i osjećajem straha u predjelu srca. Djelovanje valerijane: Valerijana ispoljava sedativno i spazmoličko djelovanje. Izaziva smanjenje lokomotorne aktivnosti i agresivnog ponašanja. Koristi se u slučaju tjeskobe, glavobolje izazvane napetošću, migrena, depresije izazvane tjeskobom. [...]

Nastavi dalje...

RUŽA
DODATAK PRIPRAVKA

ruza

Ruža Lat: Rosa centifolia. Eng: rose (the provence rose or cabbage rose or rose de mai)D: die rosen (zentifolie, provence-rose, oder kohl-rose). Fr: la rose (le rosier cent-feuilles). Imena su još i crvena ruža, Francuska ruža, majska ruža, šipak i vrtna ruža. Domovina ruže je Perzija iz koje ju Rimljani u 1.ST.pr.n.e. Donose u Europu. Ruža je najpoznatiji cvijet na svijetu a simbol je čiste ljubavi, majčinske ljubavi, bezuvjetne ljubavi, erotičnosti i seksualnosti lišene osjećaja krivnje, prijateljstva i odanosti, a za umjetnike predstavlja neiscrpno nadahnuće stvaralaštva. Ruža je trajna bodljikava biljka, naraste do 2 m visine sa dugim granama i listovima srcolikog kopljastog oblika koji su na rubovima nazubljeni.[...]

Nastavi dalje..

ROSOPAS
DODATAK PRIPRAVKA

rosopas

Rosopas - vaš tihi susjed. Lat. Chelidonium Maius L. Eng: Greater celandine / tetterwort. D: Das Schöllkraut. Fr. La chélidoine / Grande chélidoine. Rosopas pripada obitelji makova (Familiae Papaveraceae), a ljekarnički mu je naziv Herba Chelidonii maioris. Rosopas je zeljasta biljka, plavozelena, razgranjena i visoka 30 do 80 cm. Svi dijelovi biljke sadrže žuti mliječni sok. Listovi su izmjenični, donji su perasti, a gornji perasto izrezani. Cvjetovi su zlatnožuti, s četiri latice i brojnim prašnicima, združeni u paštitaste cvatove na vrhovima ogranaka. Plod je duga višesjemena komuška. Zanimljivo, sjemenke imaju privjeske koje mravi rado jedu i sakupljajući ih rasprostiru ovu vrstu. [...]

Nastavi dalje...

ROSOPAS





ROSOPAS

Lat: Chelidonium Maius L.

Eng: Greater celandine / tetterwort

D: Das Schöllkraut

Fr: La chélidoine / Grande chélidoine

Talijanski: Celidonia.

Slovenski: krvavi mlečnik, asel ca, bradavičnik, kačja trava, kačji mleček, krvavo zelje, rosopas, zlatna korenina.

Srpski: rusa, trava od ruse, trava od žutice, zmijino mleko.

Druga imena: Krvavo zelje, rusa, rusa trava, rosopas obični, lastavičja trava, trava od žutice, zmijino mlijeko, Marijina biljka, Božji dar i sl.

Rosopas pripada obitelji makova (Familiae Papaveraceae), a ljekarnički mu je naziv Herba Chelidonii maioris.

Opis:

Rosopas je zeljasta biljka, plavozelena, razgranjena i visoka 30 do 80 cm.

Svi dijelovi biljke sadrže žuti mliječni sok. Listovi su izmjenični, donji su perasti, a gornji perasto izrezani.

Cvjetovi su zlatnožuti, s četiri latice i brojnim prašnicima, združeni u paštitaste cvatove na vrhovima ogranaka.

Plod je duga višesjemena komuška. Zanimljivo, sjemenke imaju privjeske koje mravi rado jedu i sakupljajući ih rasprostiru ovu vrstu.

Ime dobiva po lastavici, Grčki "chelidon", a u nas je poznat kao lastavičja trava.

Po jednima je to stoga što lastavica koristi sok rosopasa za mazanje očiju svojih mladunaca, a po drugima zato što lastavice dolijeću u vrijeme cvatnje i odlijeću u vrijeme prestanka cvatnje ove biljke.

I doista, dobar, strpljiv promatrač sam se može uvjeriti u točnost ove pretpostavke, prateći lastavičji let. Iz stabljike rosopasa lastavica siše sok i potom ga iz svog kljuna "kapa" u oči svojih mladunaca ne bi li brže progledali.

Vrijeme cvatnje: Travanj - kolovoz.

Miris i okus. Sok je ljutog i gorko-slanog okusa, a miris odbojan.

Stanište: Raste na zapuštenim mjestima kraj starih ruševina, zidova, putova, kuća, ograda, živica, u kamenjarima.

Branje i prerada: Bere se cijela biljka za vrijeme cvatnje, a najčešće njegovi nadzemni dijelovi, što je i opravdano jer tada sadrži najmanje alkaloida. Te se suši na toplom i zračnom mjestu. Bere se i korijen, ali prije cvatnje.

Sušenjem se gubi oko 70 posto soka, te se sok cijedi iz svježe biljke i miješa s medom u omjeru 1:1 ili 2:1 (dva dijela meda).

Kontroverze o uporabi rosopasa:

Smatra se da je žuta boja soka nagnala ljude da razmisle o uporabi biljke kod problema s jetrom, odnosno žuticom, i to vjerojatno znatno prije paracelzusa, koji je postavio teoretske temelje za takvu upotrebu.

Budući da je biljka široko rasprostranjena u Europi i dijelovima Azije, počela se koristiti u mnogim čajnim smjesama. Brojne tradicionalne recepture čajnih smjesa za jetru i želudac sadrže rosopas.




ROSOPAS - DETALJI



O biljci:

Plinije, Dioskurid, te ostali znani blinari koristili su rosopas za smanjenje bolova i liječenje oboljenja kože. Sveta Hildegarda preporučuje rosopas za liječenje bolesti kože, i to u vanjskoj upotrebi.

Svi poznati blinari hvale ljekovitost rosopasa, a alkemičari su čak htjeli od soka napraviti zlato.

Messegue kaže: "Rosopas tjera na plač čovjeka koji će umrijeti, a na smijeh čovjeka koji će ozdraviti."

Nesklonost današnjeg čovjeka mogu si objasniti samo time što su u počecima razvoja idustrije lijekova sve viskokovrijedne ljekovite biljke na zemlji prokleli kako bi narod odvratili od ljekovitog bilja i navikli ga na kemijske preparate.

Skrivena uz rubove kuća i duž putova, ova neugledna biljka skromnog žutog cvijeta rijetko kad privlači pozornost prolaznika. Rosopas (chelidonium maius l.) bi vjerojatno bio potpuno nepoznat da ga nismo susreli kao djeca igrajući se i otkidajući biljke iz puke znatiželje.

"Ona biljka koja pušta žuti sok", kako je često znaju nazivati i odrasli, zaintrigira tim neuobičajenim svojstvom.

Kroz dječju igru najčešće i ostanu zapamćene riječi starijih koji znaju da se ta biljka odvajkada koristi za liječenje virusnih bradavica na koži.

Relativno malen broj biljnih obitelji stvara takav oblik "sokova", a upravo rosopas pripada intrigantnoj obitelji papaveraceae, onoj istoj kojoj pripada i silno poznati mak (papaver somniferum), iz kojeg se dobiva još slavniji opium.

Nitko ne zna tko je prvi shvatio da bi svježi, ljepljivi sok rosopasa mogao poslužiti za rješavanje dosadnih virusnih bradavica, no ljudi koji žive na obali Jadrana znaju kako to nije jedina biljka takve reputacije: svježi sok smokve stoljećima se koristi za istu svrhu.

Razvitkom znanosti upoznao se i kemijski sastav rosopasa.

Ljekoviti sadržaj:

Alkaloidi - chelidonin, homohelidonin, keleritrin, sangvinarin (narkotik), kelidoksantin, protopin, sparcein, koptizin, saponin, smola, flavonoidi, kiseline mekonska, kelidonska, jabučna, limunska, antarna, helidoninska, vitamin C, karotin.

Ova je biljka prirodni anestetik, antibakterik, antikarcinomik, antispazmatik, dermetik, diuretik, dijaforetik, hepatik, hemolitik, holagog, laksativ, mikotik, narkotik, purgativ, resolvens i sedativ.

Pripadajući obitelji makova, poznatoj po stvaranju posebne skupine spojeva alkaloida, jakog i često otrovnog djelovanja, nije iznenadilo da i rosopas sadrži i do jedan posto alkaloida, poput kelidonina, berberina, protopina i sličnih spojeva.

Alkaloidi su skupina spojeva koji uvijek pozivaju na oprez, pa ne čudi što danas ova biljka ima ograničenu upotrebu.



ROSOPAS



Pravila:

Postoji nekoliko jednostavnih pravila za sigurnu upotrebu rosopasa:

Biljka je sigurna ako se koristi na koži, npr. za liječenje virusnih bradavica rosopas je biljka za profesionalce, odnosno za ljude koji znaju koristiti potencijalno opasne biljke.

Laici je ne bi smjeli olako koristiti za samoliječenje oralnim putem.

Najsigurniji su preparati koji uz rosopas sadrže i druge ljekovite biljke. Najčešće se kombinira s biljkama koje međusobno pojačavaju uzajamno djelovanje (sinergijsko djelovanje).

Ekstrakti za oralnu upotrebu trebali bi biti precizno spravljeni, doza definirana, a razina kemijskih spojeva kontrolirana analitičkim tehnikama.

Poštujući takva pravila, ne trebamo se bojati upotrebe rosopasa čak ni oralnim putem.

Napomena: Svježa biljka se ne smije uzimati za unutarnju uporabu, ali se može uzimati osušena biljka, prema receptu. Podzemni dijelovi sadrže veći postotak otrovnih tvari.

Primjena:

Rosopas se koristi kao spazmolitik (smanjuje grčeve) i koleretik (pojačava protok žuči).

Relativno je malen broj kliničkih studija s čistom biljkom, no zna se da kemijski spojevi iz rosopasa pokazuju izvrsno spazmolitičko djelovanje koje se može mjeriti s djelovanjem lijekova.

Stoga je koristan kod tegoba sa želucem (bol u želucu, dispepsije) te kod manjih tegoba sa žuči.

Ne treba zaboraviti već toliko spominjanu upotrebu kod virusnih bradavica.

Za tu namjenu koristi se ili svježi sok ili tinktura, koja se nakapa direktno na bradavicu dva puta dnevno.

Dobro se kombinira s eteričnim ulje ravensare (cinnamomum camphora kemotip cineol) koje se primjenjuje na područje bradavica nakon tinkture ili svježeg soka.



ROSOPAS



Tinktura:

Tinktura: (za spomenuta obilježja)

200g svježeg rosopasa, litra 70-postotnog alkohola.

Priprema: u alkoholu močiti bilje 30 dana, držati na toplom mjestu, ili još bolje, na suncu, te procijediti.

Upotreba: uzimati 1-2 puta dnevno po 10-15 kapi s malo vode ili čaja.

Napomena: mast pripravljati s tinkturom i to u omjeru 2:1 (dva dijela masti)..



U Hrvatskoj, osim tinkture za lokalnu upotrebu, gotovo nije bilo oralnog preparata rosopasa.

Promjenom regulative i mogućnošću registracije biljnih lijekova, ova biljka konačno je našla mjesto u fitoterapiji.

Pomažući lučenju žuči i djelujući izrazito jako spazmolitično, rosopas je jedan od važnih čimbenika njegove djelotvornosti.

Zapadna pučka medicina koristi rosopas za liječenje upalnih procesa, niskog tlaka, apscesa, svraba, žučnih bolesti, kamenca u žuči, žutice te za opuštanje nervne napetosti.

U našoj narodnoj medicini koristi se kod raka, bolesti jetre, komplikacija želuca, reumatskih bolova, crva, akni, slabih očiju, crijevnih komplikacija, upale ženskih spolnih organa, konjuktivitisa, peruti, bolesti očiju, izgubljenog apetita, artritisa, bolesti kostiju i zglobova, urinarnih bolesti, hemeroida, te za čišćenje ili detoksikaciju i regeneriranje stanica.

U homeopatiji se primjenjuje kod bolesti jetre, želuca, crijeva...

U narodu je poznata ljekovitost rosopasa u liječenju:

- Bolesti jetre, žuči i slezene

- Bolesti očiju

- Želuca i crijeva

- Reumatskih bolova i gihta

- Grčeva (bronha, crijeva, želuca, naručito žuči i grčeva maternice)

- Bolesti pluća (astma, tuberkuloza, krvarenje iz pluća)

- Srca (angina pektoris, nervoza srca, zabrinutost, niski tlak)

- Neuroza i depresije (lagano smiruje, opušta)

- Bubrega i mjehura (infekcije bakterijama)

- Te u liječenju i sprječavanju rasta bradavica, tumora i karcinoma.

- Biljka čisti i tvori krv. Koristiti ju zajedno s koprivom i mladicama bazge kod leukemije. No ako želimo polučiti uspjeh moramo dnevno piti najmanje dvije litre čaja spravljenog od te mješavine.

Recepti:

(za spomenuta oboljenja)

1 jušna žlica suhog rosopasa, 2 dl vode.

Priprema: vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.

Upotreba: piti 2-3 šalice čaja dnevno, u malim gutljajima.

Napomena: ako se pomiješa suha biljka sa suhim korijenom (1 jušna žlica bilja, 1 jušna žlica korijena i 2 dl vode, kratko prokuhati, pustiti da odstoji poklopljeno jedan sat i procijediti) dobije se dobar čaj za ispiranje kod bolesti kože.

Svježi sok na zraku zgusne i potamni, a koristi se u liječenju:

• žuljeva na nozi i ruci,

• raznih ranica, posjekotina, gnojnih rana, raka kože, vlažnih lišaja, sunčanih pjega, staračkih pjega, osipa, kurjih očiju, suhe kože, sifilisa, tuberkuloze kože, nepoznate kožne erupcije i iritacije, kod gljivica. Mast se radi od svježeg soka ili tinkture rosopasa i koristi se za liječenje kožnih bolesti, a uništava gram-pozitivne bakterije.

Za unutarnju upotrebu, sok ili tinktura uzimaju se kod liječenja raka želuca. Rosopas se može miješati s metvicom, stolisnikom, travom ivom, petrovcem, dupčacom, koprivom, preslicom, pirikom, krušinom, pelinom, maslačkom.

Za osobe koje žele biti sigurne pri upotrebi čaja neka ga koriste kao kupke za ruke i noge.

Sirup: za liječenje jetre, žutice, gušterače, slezene;

1 dl svježeg soka od rosopasa, 2 dl meda (po mogućnosti od kestena ili ružmarina)

Priprema: Izmiješati sastojke, naglo zakuhati i pri kuhanju skidati pjenu koja se javlja. Kuhati oko 3-5 minuta. Vruće naliti u staklenku te zatvoriti. Uporaba. Uzimati 3-4 puta na dan po jednu jušnu žlicu, s malo čaja ili soka.

Vinska iscrpina: 30 g rosopasa zajeno s korijenom prelijemo s 1/2 litre bijeloga vina i ostavimo da stoji 1 do 2 sata, zatim procjedimo i pijemo gutljaj po gutljaj.

Razno:

Sok od rosopasa može se koristiti za zaštitu metala kao antikorozivno sredstvo.

ROSOPAS - SUHA DROGA



Toskičnost:

Prvi toksični učinci opisani su upotrebom modernijih i koncentriranijih ekstrakata.

Rosopas u većoj dozi može uzrokovati oštećenje jetre, uz pojavu mučnine i slabosti.

To je i razlog prvih kontroverzi. Naime, premda se stoljećima koristi bez većih problema, službena farmakognozija svrstala ga je na listu opasnih biljaka za oralnu upotrebu upravo zbog sadržaja alkaloida.

Tko je u pravu, pobornici ili protivnici njegove upotrebe?

Točan odgovor je: obje strane.

Toksičnost: Kelidonin je otrovan, a ima djelovanje slično djelovanju morfija, te kao i kod otrovanja morfijem, smrt može nastupiti u komi zbog prestanka disanja. Ako se rosopas uzme na usta, uzrokuje plikove u ustima, mučninu, povraćanje, i krvavu mokraću, što znači da je došlo do trovanja.

Biljka je otrovna za sisavce kod kojih može izazvati uzetost kičme, usporavanje srčanog bila, uzetost svih živčanih završetaka i mišića.

Sok biljke sadrži enzime koji imaju sposobnost cijepanja proteina, no ne znamo je li to jedna od tajni djelovanja na bradavice.

Unatoč potencijalno opasnom kemijskom sastavu, službena medicina relativno je rijetko evidentirala veće toksične učinke kod ljudi.

Jedan od razloga je i način tradicionalne uporabe rosopasa u obliku infuza (čajeva) koji, zbog njihove slabe topivosti, sadrže vrlo malo alkaloida.

Kontraindikacije:

Kod uzimanja proizvoda od rosopasa mimo propisanih uputa, dolazi do težih posljedica kao što su, primjerice, akutna trovanja.

molimo pročitati izjavu