ROSOPAS
ROSOPAS
Lat: Chelidonium Maius L.
Eng: Greater celandine / tetterwort
D: Das Schöllkraut
Fr: La chélidoine / Grande chélidoine
Talijanski: Celidonia.
Slovenski: krvavi mlečnik, asel ca, bradavičnik, kačja trava, kačji mleček, krvavo zelje, rosopas, zlatna korenina.
Srpski: rusa, trava od ruse, trava od žutice, zmijino mleko.
Druga imena: Krvavo zelje, rusa, rusa trava, rosopas obični, lastavičja trava, trava od žutice, zmijino mlijeko, Marijina biljka, Božji dar i sl.
Rosopas pripada obitelji makova (Familiae Papaveraceae), a ljekarnički mu je naziv Herba Chelidonii maioris.
Opis:
Rosopas je zeljasta biljka, plavozelena, razgranjena i visoka 30 do 80 cm.
Svi dijelovi biljke sadrže žuti mliječni sok. Listovi su izmjenični, donji su perasti, a gornji perasto izrezani.
Cvjetovi su zlatnožuti, s četiri latice i brojnim prašnicima, združeni u paštitaste cvatove na vrhovima ogranaka.
Plod je duga višesjemena komuška. Zanimljivo, sjemenke imaju privjeske koje mravi rado jedu i sakupljajući ih rasprostiru ovu vrstu.
Ime dobiva po lastavici, Grčki "chelidon", a u nas je poznat kao lastavičja trava.
Po jednima je to stoga što lastavica koristi sok rosopasa za mazanje očiju svojih mladunaca, a po drugima zato što lastavice dolijeću u vrijeme cvatnje i odlijeću u vrijeme prestanka cvatnje ove biljke.
I doista, dobar, strpljiv promatrač sam se može uvjeriti u točnost ove pretpostavke, prateći lastavičji let. Iz stabljike rosopasa lastavica siše sok i potom ga iz svog kljuna "kapa" u oči svojih mladunaca ne bi li brže progledali.
Vrijeme cvatnje: Travanj - kolovoz.
Miris i okus. Sok je ljutog i gorko-slanog okusa, a miris odbojan.
Stanište: Raste na zapuštenim mjestima kraj starih ruševina, zidova, putova, kuća, ograda, živica, u kamenjarima.
Branje i prerada: Bere se cijela biljka za vrijeme cvatnje, a najčešće njegovi nadzemni dijelovi, što je i opravdano jer tada sadrži najmanje alkaloida. Te se suši na toplom i zračnom mjestu. Bere se i korijen, ali prije cvatnje.
Sušenjem se gubi oko 70 posto soka, te se sok cijedi iz svježe biljke i miješa s medom u omjeru 1:1 ili 2:1 (dva dijela meda).
Kontroverze o uporabi rosopasa:
Smatra se da je žuta boja soka nagnala ljude da razmisle o uporabi biljke kod problema s jetrom, odnosno žuticom, i to vjerojatno znatno prije paracelzusa, koji je postavio teoretske temelje za takvu upotrebu.
Budući da je biljka široko rasprostranjena u Europi i dijelovima Azije, počela se koristiti u mnogim čajnim smjesama. Brojne tradicionalne recepture čajnih smjesa za jetru i želudac sadrže rosopas.
O biljci:
Plinije, Dioskurid, te ostali znani blinari koristili su rosopas za smanjenje bolova i liječenje oboljenja kože. Sveta Hildegarda preporučuje rosopas za liječenje bolesti kože, i to u vanjskoj upotrebi.
Svi poznati blinari hvale ljekovitost rosopasa, a alkemičari su čak htjeli od soka napraviti zlato.
Messegue kaže: "Rosopas tjera na plač čovjeka koji će umrijeti, a na smijeh čovjeka koji će ozdraviti."
Nesklonost današnjeg čovjeka mogu si objasniti samo time što su u počecima razvoja idustrije lijekova sve viskokovrijedne ljekovite biljke na zemlji prokleli kako bi narod odvratili od ljekovitog bilja i navikli ga na kemijske preparate.
Skrivena uz rubove kuća i duž putova, ova neugledna biljka skromnog žutog cvijeta rijetko kad privlači pozornost prolaznika. Rosopas (chelidonium maius l.) bi vjerojatno bio potpuno nepoznat da ga nismo susreli kao djeca igrajući se i otkidajući biljke iz puke znatiželje.
"Ona biljka koja pušta žuti sok", kako je često znaju nazivati i odrasli, zaintrigira tim neuobičajenim svojstvom.
Kroz dječju igru najčešće i ostanu zapamćene riječi starijih koji znaju da se ta biljka odvajkada koristi za liječenje virusnih bradavica na koži.
Relativno malen broj biljnih obitelji stvara takav oblik "sokova", a upravo rosopas pripada intrigantnoj obitelji papaveraceae, onoj istoj kojoj pripada i silno poznati mak (papaver somniferum), iz kojeg se dobiva još slavniji opium.
Nitko ne zna tko je prvi shvatio da bi svježi, ljepljivi sok rosopasa mogao poslužiti za rješavanje dosadnih virusnih bradavica, no ljudi koji žive na obali Jadrana znaju kako to nije jedina biljka takve reputacije: svježi sok smokve stoljećima se koristi za istu svrhu.
Razvitkom znanosti upoznao se i kemijski sastav rosopasa.
Ljekoviti sadržaj:
Alkaloidi - chelidonin, homohelidonin, keleritrin, sangvinarin (narkotik), kelidoksantin, protopin, sparcein, koptizin, saponin, smola, flavonoidi, kiseline mekonska, kelidonska, jabučna, limunska, antarna, helidoninska, vitamin C, karotin.
Ova je biljka prirodni anestetik, antibakterik, antikarcinomik, antispazmatik, dermetik, diuretik, dijaforetik, hepatik, hemolitik, holagog, laksativ, mikotik, narkotik, purgativ, resolvens i sedativ.
Pripadajući obitelji makova, poznatoj po stvaranju posebne skupine spojeva alkaloida, jakog i često otrovnog djelovanja, nije iznenadilo da i rosopas sadrži i do jedan posto alkaloida, poput kelidonina, berberina, protopina i sličnih spojeva.
Alkaloidi su skupina spojeva koji uvijek pozivaju na oprez, pa ne čudi što danas ova biljka ima ograničenu upotrebu.
ROSOPAS
Pravila:
Postoji nekoliko jednostavnih pravila za sigurnu upotrebu rosopasa:
Biljka je sigurna ako se koristi na koži, npr. za liječenje virusnih bradavica rosopas je biljka za profesionalce, odnosno za ljude koji znaju koristiti potencijalno opasne biljke.
Laici je ne bi smjeli olako koristiti za samoliječenje oralnim putem.
Najsigurniji su preparati koji uz rosopas sadrže i druge ljekovite biljke. Najčešće se kombinira s biljkama koje međusobno pojačavaju uzajamno djelovanje (sinergijsko djelovanje).
Ekstrakti za oralnu upotrebu trebali bi biti precizno spravljeni, doza definirana, a razina kemijskih spojeva kontrolirana analitičkim tehnikama.
Poštujući takva pravila, ne trebamo se bojati upotrebe rosopasa čak ni oralnim putem.
Napomena: Svježa biljka se ne smije uzimati za unutarnju uporabu, ali se može uzimati osušena biljka, prema receptu. Podzemni dijelovi sadrže veći postotak otrovnih tvari.
Primjena:
Rosopas se koristi kao spazmolitik (smanjuje grčeve) i koleretik (pojačava protok žuči).
Relativno je malen broj kliničkih studija s čistom biljkom, no zna se da kemijski spojevi iz rosopasa pokazuju izvrsno spazmolitičko djelovanje koje se može mjeriti s djelovanjem lijekova.
Stoga je koristan kod tegoba sa želucem (bol u želucu, dispepsije) te kod manjih tegoba sa žuči.
Ne treba zaboraviti već toliko spominjanu upotrebu kod virusnih bradavica.
Za tu namjenu koristi se ili svježi sok ili tinktura, koja se nakapa direktno na bradavicu dva puta dnevno.
Dobro se kombinira s eteričnim ulje ravensare (cinnamomum camphora kemotip cineol) koje se primjenjuje na područje bradavica nakon tinkture ili svježeg soka.
ROSOPAS
Tinktura:
Tinktura: (za spomenuta obilježja)
200g svježeg rosopasa, litra 70-postotnog alkohola.
Priprema: u alkoholu močiti bilje 30 dana, držati na toplom mjestu, ili još bolje, na suncu, te procijediti.
Upotreba: uzimati 1-2 puta dnevno po 10-15 kapi s malo vode ili čaja.
Napomena: mast pripravljati s tinkturom i to u omjeru 2:1 (dva dijela masti)..
U Hrvatskoj, osim tinkture za lokalnu upotrebu, gotovo nije bilo oralnog preparata rosopasa.
Promjenom regulative i mogućnošću registracije biljnih lijekova, ova biljka konačno je našla mjesto u fitoterapiji.
Pomažući lučenju žuči i djelujući izrazito jako spazmolitično, rosopas je jedan od važnih čimbenika njegove djelotvornosti.
Zapadna pučka medicina koristi rosopas za liječenje upalnih procesa, niskog tlaka, apscesa, svraba, žučnih bolesti, kamenca u žuči, žutice te za opuštanje nervne napetosti.
U našoj narodnoj medicini koristi se kod raka, bolesti jetre, komplikacija želuca, reumatskih bolova, crva, akni, slabih očiju, crijevnih komplikacija, upale ženskih spolnih organa, konjuktivitisa, peruti, bolesti očiju, izgubljenog apetita, artritisa, bolesti kostiju i zglobova, urinarnih bolesti, hemeroida, te za čišćenje ili detoksikaciju i regeneriranje stanica.
U homeopatiji se primjenjuje kod bolesti jetre, želuca, crijeva...
U narodu je poznata ljekovitost rosopasa u liječenju:
- Bolesti jetre, žuči i slezene
- Bolesti očiju
- Želuca i crijeva
- Reumatskih bolova i gihta
- Grčeva (bronha, crijeva, želuca, naručito žuči i grčeva maternice)
- Bolesti pluća (astma, tuberkuloza, krvarenje iz pluća)
- Srca (angina pektoris, nervoza srca, zabrinutost, niski tlak)
- Neuroza i depresije (lagano smiruje, opušta)
- Bubrega i mjehura (infekcije bakterijama)
- Te u liječenju i sprječavanju rasta bradavica, tumora i karcinoma.
- Biljka čisti i tvori krv. Koristiti ju zajedno s koprivom i mladicama bazge kod leukemije. No ako želimo polučiti uspjeh moramo dnevno piti najmanje dvije litre čaja spravljenog od te mješavine.
Recepti:
(za spomenuta oboljenja)
1 jušna žlica suhog rosopasa, 2 dl vode.
Priprema: vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Upotreba: piti 2-3 šalice čaja dnevno, u malim gutljajima.
Napomena: ako se pomiješa suha biljka sa suhim korijenom (1 jušna žlica bilja, 1 jušna žlica korijena i 2 dl vode, kratko prokuhati, pustiti da odstoji poklopljeno jedan sat i procijediti) dobije se dobar čaj za ispiranje kod bolesti kože.
Svježi sok na zraku zgusne i potamni, a koristi se u liječenju:
• žuljeva na nozi i ruci,
• raznih ranica, posjekotina, gnojnih rana, raka kože, vlažnih lišaja, sunčanih pjega, staračkih pjega, osipa, kurjih očiju, suhe kože, sifilisa, tuberkuloze kože, nepoznate kožne erupcije i iritacije, kod gljivica. Mast se radi od svježeg soka ili tinkture rosopasa i koristi se za liječenje kožnih bolesti, a uništava gram-pozitivne bakterije.
Za unutarnju upotrebu, sok ili tinktura uzimaju se kod liječenja raka želuca.
Rosopas se može miješati s metvicom, stolisnikom, travom ivom, petrovcem, dupčacom, koprivom, preslicom, pirikom, krušinom, pelinom, maslačkom.
Za osobe koje žele biti sigurne pri upotrebi čaja neka ga koriste kao kupke za ruke i noge.
Sirup: za liječenje jetre, žutice, gušterače, slezene;
1 dl svježeg soka od rosopasa, 2 dl meda (po mogućnosti od kestena ili ružmarina)
Priprema: Izmiješati sastojke, naglo zakuhati i pri kuhanju skidati pjenu koja se javlja. Kuhati oko 3-5 minuta. Vruće naliti u staklenku te zatvoriti. Uporaba. Uzimati 3-4 puta na dan po jednu jušnu žlicu, s malo čaja ili soka.
Vinska iscrpina: 30 g rosopasa zajeno s korijenom prelijemo s 1/2 litre bijeloga vina i ostavimo da stoji 1 do 2 sata, zatim procjedimo i pijemo gutljaj po gutljaj.
Razno:
Sok od rosopasa može se koristiti za zaštitu metala kao antikorozivno sredstvo.
ROSOPAS - SUHA DROGA
Toskičnost:
Prvi toksični učinci opisani su upotrebom modernijih i koncentriranijih ekstrakata.
Rosopas u većoj dozi može uzrokovati oštećenje jetre, uz pojavu mučnine i slabosti.
To je i razlog prvih kontroverzi. Naime, premda se stoljećima koristi bez većih problema, službena farmakognozija svrstala ga je na listu opasnih biljaka za oralnu upotrebu upravo zbog sadržaja alkaloida.
Tko je u pravu, pobornici ili protivnici njegove upotrebe?
Točan odgovor je: obje strane.
Toksičnost: Kelidonin je otrovan, a ima djelovanje slično djelovanju morfija, te kao i kod otrovanja morfijem, smrt može nastupiti u komi zbog prestanka disanja. Ako se rosopas uzme na usta, uzrokuje plikove u ustima, mučninu, povraćanje, i krvavu mokraću, što znači da je došlo do trovanja.
Biljka je otrovna za sisavce kod kojih može izazvati uzetost kičme, usporavanje srčanog bila, uzetost svih živčanih završetaka i mišića.
Sok biljke sadrži enzime koji imaju sposobnost cijepanja proteina, no ne znamo je li to jedna od tajni djelovanja na bradavice.
Unatoč potencijalno opasnom kemijskom sastavu, službena medicina relativno je rijetko evidentirala veće toksične učinke kod ljudi.
Jedan od razloga je i način tradicionalne uporabe rosopasa u obliku infuza (čajeva) koji, zbog njihove slabe topivosti, sadrže vrlo malo alkaloida.
Kontraindikacije:
Kod uzimanja proizvoda od rosopasa mimo propisanih uputa, dolazi do težih posljedica kao što su, primjerice, akutna trovanja.