ČIČAK
ČIČAK
Lat: Arctium lappa l., a. majus bernh.
Obitelj: Glavočike (Zvjezdanovke, Compositae ili Asteraceae)
Čičak korijen (Bardanae radix)
Eng: Burdock
Ostala imena: Čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, podlanica, veliki čičak, veliki lepuh.
Botanički podaci:
Čičak je višegodišnja zeljasta biljka. Korijen je velik, sočan, razgranjen i do 60 cm. dug.
Stabljika je uspravna, tvrda, žilava, razgranata i visoka do 150 cm.
Listovi su vrlo veliki, s peteljkama, srcasti ili jajasti, s donje strane sivo-bijeli i pustenasto dlakavi, narovašeno-nazubljenih rubova.
Prema vrhu stabljike listovi se smanjuju.
Cvjetne glavice združene su u rahli grozdasti ili metličasti cvat, a nalaze se na kratkim stapkama.
Vanjski ovojni listovi cvjetne glavice na vrhu nose kukice (takva glavica rasprostranjuje se kao cjelina i obično se naziva "čičak").
U sredini glavice nalaze se purpurno-ljubičasti cjevasti cvjetovi.
Raste uz putove, na livadama i neobrađenom zemljištu, voli sunčani položaj, samonikao je u Europi, a unesen je u Aziju i Sjevernu Ameriku.
Korijen:
Korijen čička tražena je hrana u makrobiotici (detoksikacija organizma). Novija saznanja o njegovoj hranjivosti i ljekovitosti govore da je izvrstan za dijabetičare te preventivna i kurativna namirnica u dijetama za liječenje jetre, želuca, kože, imunološkog sustava i najtežih bolesti.
Danas moderna biljna farmakologija preporučuje korijen čička u liječenju: imunološkog sustava (gripe, prehlade, raznih infekcija, alergije, oslabljenog imuniteta te najtežih bolesti – tumora, raka – karcinoma
hormonalnog (uravnotežuje hormone, umiruje funkcije hipotalamusa),
probavnog (kod prevelike želučane kiseline uzimamo korijen čička kao hranu, konstipacije, raznih bolesti, čira, kod trovanja živom, Crohnove bolesti, divertikulitisa, itd.),
cirkulacijskog (vene, hemoroidi), krvnog (detoksikant, stimulator izmjena tvari, krvni čstač-purifier, naročito od metala),
mokraćnog (bolesti bubrega, infekcija, bolesti mjehura, mokraćne kiseline, infekcije mokraćnih puta),
jetrenog (žutice, ciroze, masne jetre, insuficijencije, ascitesa, žučnih kamenca, metala),
kožnog (akne, kožne erupcije, čirevi, osipi, lišajevi, gljivice, ekcemi, ljuskave kože, seboreja, psorijaze, herpesa, svraba, oslabljen korijen kose, gubitak kose, prhut, tonik za kosu, ugriza insekta, itd.),
živčanog (neuroze, anoreksije, impotencije, itd.),
koštanog (artritisa, reumatoidnog artritis, bursitis, kalcifikacijskih mjesta, gihta, zglobnih oteklina, bolne kosti, išijas)
te kod zaraznih bolesti (sifilisa, gonoreje, malarija) itd.
Ljekoviti pripravci izrađuju se najviše od korijena čička i to u obliku ekstrakta, čaja, ulja, tinkture, praška, masti, a manje se rabi list (za ispiranje kožnih nečistoća) i sjeme (reuma i kamenci).
Branje:
Za lijek se sakupljaju listovi prije cvatnje, korijen - cijelu godinu i sjeme; prije nego sazrije.
Cvate od travnja do listopada.
Suši se u hladu, mora zadržati prirodnu boju.
Dijelovi biljke koji se koriste: za lijek se upotrebljavaju korijen, listovi i sjeme.
Već i u tradicionalnoj (narodnoj) fitoterapiji preferira se upotreba korijena, po mogućnosti svježeg.
Korijen je velik, duboko prodire u tlo, pa je stoga njegovo sakupljanje u samoniklim staništima naporan posao.
Na tržištu se nađu i listovi čička, no preporučuje se isključivo upotreba korijena i pripravaka korijena.
Dvogodišnje korijenje skuplja se u proljeće i jesen, listovi dok su još mladi, a sjeme kad sazri.
Korijen ove biljke najčešće se sabira tijekom jeseni. S korijenja je potrebno prvo odstraniti svu zemlju. Nakon toga se korijen na nekoliko mjesta uzdužno razreže te se suši na prozračnom i sjenovitom mjestu.
Ova biljka se često može naći uz putove, ograde, uz riječne obale i na sličnim mjestima.
Bio-kemijski sastav Čička:
Korijen čička sadrži velike količine (preko 50 posto) složenog šećera inulina, fenolskih spojeva i skupinu nezasićenih sumpornih spojeva (poliena i poliina) poput arktinona, arktinola i lapafena, sluzave tvari poput ksiloglukana i kiselih ksilana (sveukupno 69% polisaharida.
Listovi, pak, sadrže gorke laktone poput arktiopikrina,tanine, glukozide, alkaloide, eterična ulja, te vitamin C.
Eteričnih ulja sadrži 0,06 do 0,18% od čega je identificirano 66 komponenti od čega su farmakološki najvažniji seskviterpeni i seskviterpenski laktoni. Uz to sadrži poliene i poliine (sumporni spojevi), 1,9 do 3,65% polifenolnih spojeva uključujući kavenu i klorogeničnu kiselinu. Butirolaktoni poput arktigenina i njegovog glikozida arktiina do sada se je uspjelo pronaći samo u voću tako da čičak jedini ima korijen u kojem je dokazano prisustvo ovih spojeva.
Svojim sastavom veliki čičak djeluje blago hipoglikemički (smanjuje razinu šećera u krvi), potiče rad jetre i lučenje žuči, djeluje protiv bakterija (stafilokoki, streptokoki) i regulira lučenje masnoća u koži.
ČIČAK
Indikacije:
Čičak droga:
Službena upotreba korijena čička kao lijeka nije usklađena među državama. Francuska je uvrstila korijen čička u posljednju farmakopeju (zbir ljekovitih supstancija i biljaka), no komisija E Njemačke vlade te Europska agencija ESCOP smatraju kako se biljka koristi na temelju tradicionalne upotrebe, a ne provjerenih kliničkih ispitivanja.
Bez obzira na neslaganja u vrednovanju ljekovitog djelovanja biljke, svi se općenito slažu kako je upotreba opravdana, prije svega kod kožnih tegoba i bolesti različitih uzroka.
Nezasićeni sumporni spojevi pokazuju dobro djelovanje protiv gram pozitivnih bakterija, stoga se pripravci korijena koriste kod infekcija kože izazvanih streptokokima i stafilokokima, poput impetiga i folikulitisa.
No, pripravci korijena koriste se i kod drugih upalnih bolesti kože, kao što su akne, psorijaza i seboreja.
Biljka se tradicionalno koristila i kod tegoba probavnog sustava, reumatoidnog artritisa, kao diuretik te za "čišćenje krvi", no moderna fitoterapija prije svega naglašava upotrebu kod kožnih tegoba.
Korijen čička djeluje protuotrovno, pospješuje izlučivanje mokraće i znoja te čisti krv. Suhi korijen izmrvljen u prah i pomiješan sa maslinovim uljem, liječi gnojne rane, kad se njime namažu.
Za razliku od tradicionalne primjene, moderna fitoterapija prije svega naglašava upotrebu kod kožnih tegoba.
Listovi se rabe za liječenje:
Akni, bolesti želuca, crva u crijevima, groznice, gljivica, hematoma, kožnih erupcija, modrica, opeklina, tumora itd. Svježe listove rabimo za liječenje opeklina, ozljede od udarca, modrica, kožnih nečistoća, čireva itd. Listove rabimo i za ispiranje akni, grla itd.
Sjeme:
Apcesa, bronhitisa, bubrega, i to kamenaca u bubregu, groznice, gripe, konstipacije, kašlja, kožnih ozljeda, ospica, prehlade, plućnih bolesti, plućne kongestije, pneumonije, ugriza insekta i zmija itd.
Čajne mješavine listova i korijena rabimo za vanjsku uporabu u liječenju kožnih bolesti kao što su psorijaza i raznih ekcema, a same listove za opekline.
Čičak rabimo kao: antireumatik, antibakterik, antibiotik, antitumor, antifungal, antioksidans, antigiht, antiinflamatorik, anti gonoreja, antiekcem, antiperut, antitusik, antiseptik, antidiabetik, antifungal, antimikrobik, antidot, afrodizijak, citostatik, dermetik, diuretik, dijaforetik, detoksikant, ekspektorant, fungicid, holagog, hipoglikemik, homeopatik, karminativ, laksativ, metabolik, nervin, sekretoli, tonik – općenito za bubrege i jetru.
ČIČAK - DETALJI
Način primjene i doze:
Tradicionalna fitoterapija naziva čičak "čistačem kože", pa bi svi kojima je stalo do skupe kozmetike trebali smatrati čičak nekom vrstom "kozmetike koja se koristi iznutra".
Da bi se ispoljilo djelovanje čička, potrebna je dulja terapija koja traje 3 - 4 tjedna, a katkad se ponavlja nakon 7 - 10 dana stanke.
Jedna od karakterističnih pojava je privremeno pogoršanje simptoma bolesti. To pogoršanje je kratkotrajno i ne zahtijeva prekid terapije. Puno djelovanje na kožne tegobe uoči se upravo na samom kraju terapije.
Na 1 litru vode ide 10 g. sušenog lišća i pije se ujutro i uvečer po 1 šalica čaja.
Prah od suhog korijena pomješan sa zečjim lojem, izvlači strana tijela iz rana.
U slučaju oboljenja obraznog nerva (nervus facialis), kad se iskrive usta, zdrobi se svjež korijen i lišće sa donjim dijelo stabljike čička i privije na zdravu stranu.
Mokračni kamenac nestaje kad se uzima sitno izrezan čičkov korijen (ili prah), pomiješan sa medom.
Dekokt (vodena iscrpina) - dekokt se spravlja desetominutnim kuhanjem 5 - 7 g korijena u 350 ml vode.
Pije se tri puta na dan, pola sata prije obroka. Može se koristiti lokalno u obliku obloga za tretiranje akni i furunkula, jednom ili dva puta dnevno, ali uvijek kombinirano s oralnom primjenom (na usta).
Tinktura:
Tinktura - tinkture se spravljaju od 25-postotnog etanola, s jednim dijelom biljnog materijala na pet dijelova otapala.
Upotreba tinkture spretnija je od upotrebe dekokta, a koristi se doza od jedne čajne žličice u pola čaše vode, pola sata prije jela tri puta dnevno.
Vinska tinktura (za znojenje i jače izlučivanje mokraće):
40 g suhog korijena, 1 litra bijelog vina
Priprema: Korijen močimo tjedan dana u vinu i procijedimo.
Uputa za uporabu: Uzimamo 2-3 čašice na dan.
Sipf ekstrakt (integralna suspenzija ljekovitog bilja) - idealan je za upotrebu jer je količina farmakološki aktivnih tvari najveća upravo u svježoj, nesušenoj biljci. Uzima se u istoj dozi kao i tinktura.
Suhi standardizirani ekstrakti - rijetko se koriste u obliku kapsula.
Standardiziraju se na sadržaj inulina (20 - 30 posto).
Recepti za tretman kože:
Tretmani kožnih bolesti različitih uzroka imaju vrlo slične temelje.
Osim već opisanih terapija s pripravcima korijena čička, također se koriste; hladno prešano, nerafinirano ulje boražine (borago officinalis) ili noćurka (oenothera biennis) - ova ulja, bogata nezasićenom masnom kiselinom koja se naziva ss-linolenska kiselina, favoriziraju u organizmu stvaranje protuupalnih prostaglandina.
Upravo su ta dva ulja klinički provjerena kod bolesti kao što je psorijaza. Za razliku od čička koji se koristi 3 - 4 tjedna, ova ulja uzimaju se nekoliko mjeseci u dozi od pola čajne žličice nakon jela, tri puta dnevno cink kao oligoelement i inaktivirani pivski kvasac kao prirodni izvor B skupine vitamina
- koriste se nekoliko mjeseci prirodna, svježe izrađena kozmetika
- izvrsno se nadopunjuje s čičkom, no za različite tegobe koriste se i različita eterična i bazna ulja (regulacija lučenja sebuma, protuupalno djelovanje...), stoga treba zatražiti savjet fitoaromaterapeuta.
ČIČAK
Recepti:
Sirup:
Oprano sveže lišće iscijediti u sokovniku ili mljevenjem kroz gazu pa cijeđenjem i 1 litar dobijenog soka pomiješati sa 2 kilograma meda, ili prokuhati 10 minuta sa 2 kilograma šećera. Uzima se 4-5 puta dnevno, po jedna žlica.
Ulje:
-Čičkovo ulje se koristi za zaustavljane ispadanja kose, te jačanje korijena kose.
Recept za čičkovo ulje;
Šaku sitno izmrvljenog suhog sjemena, preliti sa malo 90 % alkohola, ostaviti da stoji dva tjedna, zatim doliti pola litre maslinovog ulja, pa opet ostaviti 4 tjedna na toplom mjestu, uz povremeno protresanje. Da bi alkohol ispario, ne zatvaramo bocu, več stavimo malo gaze ili perforiranog papira.
Uputa za pripremu:
50 g suhog korijena, 1 dl alkohola 70 %, 1 litre ulja maslinovog
Prelijemo korijen sa alkoholom i pustimo da odstoji dva tjedna, dodajmo ulje i bocu začepimo gazom, i držimo na toplom mjestu još 30 dana, uz povremeno mućkanje nezačepljene boce.
Uputa za uporabu: Rabimo sa masažu korijena vlasišta, raznih kožnih nečistoća itd.
Prašak:
Uputa za pripremu: Usitnimo suhi korijen u fini prašak pomoću mlinca ili avana. Rabimo za dodatak jelu u dijetalnim kurama.
Homeopatija
Čičkov korijen dobro oprati i očistiti, pa ga naribati i iz njega iscijediti što više soka, pripremiti čistu nesoljenu svinjsku mast, količina masti ovisi od toga koliko smo soka dobili, jer miješajući ih treba dobiti kašastu masu.
Tako pripremljenu ljekovitu mast staviti u porculansku ili staklenu posudicu, (nikako u metalnu), dobro je zatvoriti i pohraniti u hladnjaku.
Nanosi se na opekline, ili čireve, rane i lišajeve.
1 žlica sitno narezanog korjenja i lišča kuha se u pola litre vode 5 minuta, zatim se ostavi da odstoji 15 minuta pa se procijedi.
Pijemo u gutljajima tokom dana 1-2 šalice čaja protiv reume. Možemo sladiti medom.
Čaj za ispiranje kožnih nečistoća, grla, usne šupljine:
2 žlice usitnjenih listova, 2 dl vode
Uputa za pripremu: Vrućom vodom prelijemo lišće, te poklopimo da odstoji pola sata, i procijedimo.
Uputa za uporabu: Za njegu kože i bolesti kože čajem ispiremo ili u obliku obloga stavljamo na oboljela mjesta. Uz ispiranja i močenja-vlaženja kože, i pijemo čaj od korijena čička.
ČIČAK Čičak je biljka sigurna za upotrebu.
U slučaju žučnih kamenaca treba upitati fitoaromaterapeuta za način primjene jer će biti potrebno korigirati dozu.
Izbjegava se kod alergije na biljke iz obitelji asteraceae.
Oprez je potreban kod osoba sklonim alergijama na veliki čičak. Kod uzimanja inzulina ili oralnih lijekova za smanjenje šećera u krvi potrebno će biti pratiti razinu šećera u krvi i korigirati dozu lijekova ukoliko se uzimaju paralelno sa pripravcima korijena velikog čička, budući da on djeluje blago hipoglikemički (smanjuje razinu šećera u krvi).
Čičak ne smiju uzimati trudnice.
Mast od čičkovog korijena;
Čaj:
Kontraindikacije i nuspojave:
molimo pročitati izjavu
