CIKORIJA
CIKORIJA
Lat: Cichorium intybus
Eng: Chicory
D: Gemeine wegwarte
Fr: La chicorée amere ou chicorée sauvage
Domaći nazivi: vodopija, goluguza, kažiput, konjska trava, radić, sunčevo cvijeće, šurlin, plavulja, podrožnik, san toga.
Iz povijesti:
Divlju cikoriju, iz koje su danas nastale razne vrste, zbog njezine jestivosti koristili su u dalekoj prošlosti svi narodi Sredozemlja.
Uzgajali su je i poznavali njezinu ljekovitost Rimljani, Grci i Egipćani.
Opis:
Kad kažemo cikorija, najčešće mislimo na frankovu kavovinu, od korijena cikorije, koja je izvrsna zamjena za našu uobićajenu jutarnju kavu, ili još češće kao dodatak kavi, a zovu je "sirotinjska ili ratna kava".
Jer sušenjem i prženjem korijena cikorije koji sadržava inulin, intibin, voćni šećer, biljne masti i bjelančevine nastaju tvari koje imaju karakterističan miris i okus, pa čak i boju sličnu kavi.
No ovdje se radi o cikoriji kao ljekovitoj biljci, o jestivoj cikoriji, lisnatoj biljci kojoj pripadaju lisnata cikorija, koja može biti žućkasta ili zelena te crvena cikorija koju u našim primorskim krajevima nazivaju radič a ima ga zelenog i crvenog.
Lisnata cikorija ima dugačke mesnate listove koji oblikuju valjkastu glavicu blijedožućkaste do bijele boje.
Višegodišnja zeljasta biljka, visoka 1,5 m. ima trajni, valjkasti i vretenasti korijen izvana žuckasto-bijele boje, a iznutra bijele boje. Stabljika je uspravna, čvrsta u gornjem dijelu razgranata.
Stabljika i listovi su pokriveni kratkim dlakama. Listovi su duguljasti, suženi u dršku, duboko režnjevito pilasto usiječeni.
Cijela biljka, pogotovo mlada ima mliječnog soka. Listovi su grubo nazubljeni i podsjećaju na maslačak. U pazuhu listova ili na vrhu grana razvijaju se pojedinačno po cijeloj biljci cvjetne glavice svetloplave boje.
Cvjetovi su svijetloplavi, vrlo lijepi i upadljivi, skupljeni uz glavice koje izbijaju pojedinaćno na stabljici ili na granama.
U primorskim krajevima, a sve češće i u unutrašnjosti, ta ista lisnata cikorija ima potpuno drugačiji izgled. Lišče joj je široko rasperjano, izrazito zelene boje jer listovi nisu vezivani te ne gubi klorofil. Gorkastog je okusa iz istog razloga; zeleni listovi zadržali su istu količinu glikozida i intibina.
Crvena cikorija uzgaja se pretežno u primorskim krajevima i u Sloveniji. Na tržnici ju prodaju pos imenom radić ili talijanski radić, iako se zapravo radi o cikoriji.
U rano proljeće na tržnice dospjeva i divlja samonikla biljka, koja se prodaje kao divlji radić, međutim to je zbrka. Tu se radi o maslačku, koji nema nikakve veze sa cikorijom ni sa radičem, no i on je vrlo zdravo i ukusno povrće, odnosno salata.
CIKORIJA - DETALJI
Stanište:
Pradomovina joj je Europa gdje je posvuda prisutna, ali se usomaćila i u Americi i Australiji.
Može ju se pronaći posvuda, raste kao korov, pored staza i puteva, po pašnjacima, livadama, obodima šuma.
Cikorija se od davnina upotrebljavala kao hrana i kao lijek, Antički su je narodi upotrebljavali kao salatu i povrće, stari Germani su je poznavali kao magično piće, a to dokazuje da je ova biljka vrlo ljekovita, hranjiva i zdrava.
Na našim tržnicama nailazimo uglavnom na tri vrste cikorije.
Prva i najzanimljivija je ona s dugačkim mesnatim listivima koji oblikuju valjkastu glavicu blijedožučkaste do bijele boje, imenom radić.
Radilo se o cikoriji ili radiću, zelenom, bjeličastom ili crvenom, uvijek se radi o istoj biljci i njezinim odlikama.
Vi ćete se od sada na tržnicama moći lakše odlućiti koju bi htjeli, za koju svrhu.
Bijeli izdanci cikorije su izuzetno bogati balastnim tvarima.
Cikorija se koristi uglavnom u narodnoj medicini za liječenje oboljenja jetre, za jačanje, za proljetno čišćenje organizma a također pomaže pri probavljanju hrane.
Efikasan je lijek i u snižavanju kolesterola i masnih tvari u krvi i rizika koji su s time povezani, visoki krvni tlak, arterioskleroza, infarkt i moždani udar.
CIKORIJA
Ljekoviti sadržaj:
Etolirani listovi sadrže 7,7% suhe tvari, 0,4% bjelančevina, 0,13% biljnih masti, 4,0% ugljikohidrata, 2,9mg vitamina C, provitamina A u tragovima, te razne mineralne sastojke kao što su magnezij, kalij, mangan, željezo itd.
Cikorija u svojem satavu ima do 20% inulina, gorke tvari, pektine, cikorijinu kiselinu, kalij...
Inulin je poznat po tome što se radi o hrani za dijabetičare koji lakše podnose fruktozu od gluktoze.
On je polifruktozid, spoj izgrađen od fruktoznih podjedinica, nakon što uđe u organizam, samo se manji dio inulina razgradi, a veći dospjeva u debelo crijevo nerazgrađen.
Korijen cikorije lisnate sadrži više ljekovitih aktivnih tvari nego list te se uvijek preporučuje u pripravcima miješati list i korijen.
Korijen se vadi iz zemlje (u jesen) i očisti, isječe po dužini i naniže na konac, tako se sušu negdje u hladu na vjetrovitom mjestu.
Listovi i cvjetovi su rijetko u upotrebi, beru se za vrijeme cvata biljke.
Cikorija je danas poznata kao kultivirana biljka, nastala iz divlje cikorije koju često nalazimo kao korov, lako se razmnožava i može se naći skoro svugdje.
Ljekovita svojstva i djelovanja sastojaka cikorije lisnate danas su predmet znanstvenih istraživanja naročito onih koja se odnose na liječenje bolesti srca.
Listovi i korijen cikorije lisnate koriste se u proizvodnji biomase i komposta, a poradi velikog sadržaja ugljikohidrata, inulina sličnog škrobu, prerađuje u alkohol.
Zapadna pučka medicina rabi cikoriju lisnatu za liječenje bolesti želuca i crijeva, parazita u crijevima, bolesti jetre, povećane jetre i žutice, srca, gihta, kostobolje, reume, ubrzanog bila.
CIKORIJA - KORIJEN
Iz kulinarstva:
Salata od listova i korijena lisnate cikorije poznato je pučko ljekovito sredstvo za liječenje probavnih organa.
Poradi gorčine dobro je listove miješati s drugim vrstama salata. Oprani busen cikorije lisnate s korijenom dobro je kratko prepržiti na vrućem maslinovom ulju, toliko da uvene, i poslužiti kao prilog drugim jelima.
Listovi i korijen cikorije mogu se dodati ostalim vrstama povrća kod pripreme sokova pomoću miksera.
Ljekovito djelovanje:
U pučkoj medicini cikorija od davnina predstavlja ranu proljetnu prirodnu hranu, i to najčešće u miješanim salatama od divljeg samoniklog jestivog bilja i kao omiljeno rano povrće.
U proljetnim kurama, cikorijom pročišćavamo organizam, a preporučuje se osobama sa slabim apetitom. U pučkoj medicini rabi se za liječenje:
- bolesti jetre i to naročito za detoksikaciju jetre
- bolesti probavnog sustava, detoksikacije probavnog sustava i boljeg pražnjenja crijeva te protiv nametnika,
- poremećaja metabolizma i to naročito metabolizam bjelančevina i masti,
- dijabetesa,
- gihta i reume,
- ozljeda kože i mišića te modrica i hematoma od padova ili udaraca,
- bolesti srca i to kod ubrzanog rada srca,
- bolesti mokraćnih organa,
- vodenih bolesti.
Cikorija je izvrsno sredstvo za proljetnu detoksaciju, i brigu za tijelo.
Ona je pouzdan pomoćnik pri mršavljenju i ostvarenju idealne tjelesne težine.
Naravno, nemojte očekivati čuda, detoksacija je tek baza od koje se kerće dalje.
CIKORIJA - CRVENA I BIJELA
Čaj :
(za navedena oboljenja)
1 žlica mješavine suhih listova i korijena, 2 dcl. vode
Priprema: vrućom vodom preliti bilje, poklopiti i nakon pola sata procijediti.
uporaba: uzimati 2-3 šalice čaja na dan, može zaslađen s medom.
Napomena: ako se čaj priprema od svježih listova i korijena, uzimati dvije jušne žlice usitnjenog bilja.
Tinktura:
(za navedena oboljenja)
200 grama korijena, 100 grama listova, litra 50-postotnog alkohola
Priprema: korijen očistiti i usitniti te preliti alkoholom i začepljeno držati na toplom mjestu 30 dana, procijediti.
Uporaba: uzimati tri puta na dan po 10-15 kapi s čajem, sokom ili s malo vode.
Krumpir salata s cikorijom:
Krumpir salata s cikorijom:
3-4 krumpira, 2 struka cikorije, 1 glavica crvenog luka, sol, papar, ulje, po ukusu (preporuka maslinovo,ili bučino). Skuhajte krumpire, ogulite ih i narežite na ploške. Očistite i operite cikoriju, te je narežite na rezance. Luk očistite i narežite na ploške, sve to pomiješajte i začinite.
Ova salata se može pripremiti i sa kuhanim grahom (sa ili bez krumpira),sa kuhanim jajima, i mnogo drugih kombinacija po vašem ukusu.
Salata od cikorije može se oplemeniti mješanjem s drugim salatama i voćem, pri čemu se njen nagorak okus znatno gubi, napr. s narančama, ananasom ili jabukama. Ili, druge salate možete oplemeniti gorkastim okusom cikorije, pa dobiti ukusnu i estetski
dekoriranu salatu, osobito ako koristite crvenu cikoriju.
CIKORIJA - KAVOVINA
