SLJEZ
SLJEZ
Latinski: Althea officinalis
Engleski: marshmallow, Malow, Garden mallow - Hollyhock
Francuski: Rose tremiere - Passe rose
Njemački: Gewohnliche Stockrose Pappelrose - Schwarze Malve - Stockmalve - Stockrose - Winterrose
Slovenski: rožlin - rdeči slez
Srpski: vrtni slez
Talijanski: Malvarosa - Malvone roseo - Rosone
Obitelj: Malvaceae, sljezovi
Narodni nazivi: Bijeli sljez, bili sliz, obični bijeli sljez, pitomi sljez, ljekoviti sljez, sljezovina, crni šljez, ćureća trava, divlji papel, divji slezenovc, planinski sliz, slez, slezovača, slijez, sljež.
Prirodni je antiinflamatorik, antidiaorik, antitusik, ekspektorant, diuretik, dermetik, emetik, emolient, karminativ, katarik, kozmetik, laksativ, mucilaginoz, sekretolik i tonik.
Opis biljke:
Bijeli sljez poznata je biljka svim starim civilizacijama, gdje se koristila za liječenje respiratornih i mokraćnih organa. Ime dobiva po latinskoj riječi "althaino" što znači izliječiti.
Sljez je stara ljekovita biljka. Kralj Karlo Veliki u svom je djelu Capitularia de villis vel curtis odredio da se mora uzgajati na njegovim državnim imanjima.
Stanište: Raste na vlažnim livadam i grmovitim mjestima, uz potoke, u blizini naselja, na nasipima, uz rijeke, na poplavljenim područjima, muljem nanešena zemlja.
Katkada se uzgaja u vrtovima, a zbog svoje iznimne ljekovitosti bi trebao rasti u svakom vrtu.
Sljezovi su višegodišnje biljke, ali na okućnici se uzgajaju kao dvogodišnja kultura. Sjeme se zasijava početkom ljeta, a na mjesto za cvatnju slijedeće godine, presađuje se koncem ljeta. Dobro ga je staviti na sunčan položaj, plodno zemljište, ali u zavjetrinu, jer bez kolca, visoke stabljike lako nastradaju od ljetnih oluja.
Stabljika je visoka do jednog metra i puna je srži.
Listovi su baršunasto bijeli, mekano zvjezdasto dlakavi i izmjenično poredani, jajastog oblika i šiljasti, donji su razdijeljeni, a gornji trokrpasti i nazubljeni.
Iz pazuha listova na vrhu stabljike izbijaju cvjetovi koji su skoro sjedeći, a imaju pet latica, puno prašnika i plodnicu izgrađenu od 10 plodnih listića.
Vanjska je čaška rascijepana većinom na 9 listića.
Latice su blijedoružičaste ili bijele.
Plod je zvjezdasto dlakavi kalavac.
Biljka nema mirisa i sluzavog je okusa.
Cijela biljka je dlakava, pa joj je izgled siv.
Korijen je dug, mesnat i dobro razvijen.
Za sve vrste sljeza karakterističan je plod kalavac koji se u sazrijevanju raspada na mnogobrojne jednosjemene plodiće.
Vrijeme cvatnje: lipanj do sredine rujna, a vrijeme sazrijevanja plodova kolovoz, rujan.
Miris i okus: čitava biljka je bez mirisa te neukusna sluzava okusa.
Listovi nakon sušenja jako mirišu na miševe.
SLJEZ - BERBA
Sakupljanje i sušenje:
Ujesen ubiremo odebljalo korijenje jedno- ili višegodišnjih biljaka. Tada je količina sluzi najveća, dok starije, odrvenjeno korijenje ima bitno manje aktivnih tvari.
Korijenje operemo, a možemo ih i oguliti tako da ostanu posve bijeli, razrežemo po dužini i brzo osušimo. Uglavnom koristimo umjetne izvore topline, ali tako da temperatura ne prijeđe 35°C. Korijen je najljekovitiji dio biljke.
Sušenje traje više dana, a osušena se biljka čuva u dobro zatvorenim posudama.
Nepotpuno osušena biljka često popljesnivi, poprima mrlje i neugodan miris.
Meke i dlakave listove ubiremo u doba cvatnje, u lipnju i kolovozu; potom ih dobro sušimo, a istodobno se mogu brati i svijetloružičasti cvjetovi.
Djelovanje i upotrba:
Djelovanje i upotrba: Biljene sluzi djeluju lokalno na kožu i sluznicu i sprječavaju te ublažavaju sve vrste upala u cjelokupnom probavnom traktu, kod proljeva, osobito u dojenčadi i manje djece, pri upali želučane i crijevne sluznice, somatskim želučanim bolestima, čirevima na želucu.
Važna je upotreba i kod katara glasnica, kod promuklosti, upornog kroničnog katara kod pušaća, kašlja, hripavca, kod upala usne šupljine, kod paradentoze i rasta zuba u djece.
Obloge koristimo kod upala na koži, svrbljive, suhe kože u djece s neurodermatitisom te svrbeža kože u starosti.
Velike molekule sluzi mogu vezivati vodu, te tako kožu održavaju glatkom i mekom.
Vrući oblozi pospješuju dozrijevanje ognojaka.
Oboljele osobe na dišnim, probavnim i mokraćnim organima s bijelim sljezom sigurno uspostavljaju pokretački ljekoviti učinak, koji dovodi do ublažavanja i liječenja svih iritantnih čimbenika (hrana, zrak, bakterije, infekcije) koje su uzrok tim tegobama.
Korijen bijelog sljeza (može i kombinacija korijena i lista), rabimo za:
- liječenje probavnih organa (želuca, slabog i osjetljivog želuca,
- tegoba poradi viška želučane kiseline,
- čira na želucu,
- gastritisa,
- katara želuca,
- te raznih iritantnih uzročnika oštećenja želučane sluznice kao što su alkohol, kava, hrana, cigarete, lijekovi).
SLJEZ
Sastav i aktivne tvari:
Bijeli slijez sadrži ugljikohidrate 75 posto, masno ulje 1,5 posto, šećer 10 posto, saharozu, sluz 35 posto (glukozan), škrob 35 posto, pektin 11 posto, mineralne tvari (fosfor, cink, željezo itd.), asparagin, altain, fosfate, lecitin, jabučnu kiselinu, polifenole, sterole, flavonide (kvercetin, kamfor), vitamine B kompleksa, karotin i druge korisne sastojke.
Korijen ujesen sadrži 15% sluzi, u proljeće tek 5-6%. Listovi i cvjetovi sadrže 6-9% sluzi.
U korijenu se nalazi i dosta škroba, pektina, biljnog sterolija, poneštoeteričnog ulja, bjelančevina i aminokiselina.
Sluzi se u korijenu nalaze u posebnim lsuznim kanalima, koji nastaju tako što se stanične stijenke zasluze. Posljednjih je godina utvrđeno da polisaharidi kompleksne građe stimuliraju imunološki sustav i djelomično suzbijaju razvoj tumora.
Razgranati heteroglikani, koji nerijetko sadrže glukuronsku kiselinu, osim u sljezu, otkriveni su u pirici, nevenu, brđanki, kamilici, bijeloj imeli i još nekim biljkama. Sljez se u hladnoj vodi razlaže na glikozu, galaktozu i ksilozu.
Lječenje:
Njime liječimo i crijeva (katar crijeva, kolitis, ulcerozni kolitis, enteritis, proljev, dezinterija, slabi rada crijeva, Cronova bolest, konstipacije, infekcije, nametnici, grčevi), kao i respiratorne organe i puteve (astma, bronhitis, kronični bronhitis, emfizam, katar, infekcije, upale pluća, porebrice, katar dišnih puta, upala sluznica usta, grla i bronha, grč glasnica, promuklost, kašalj, iritirajući kašalj, kašalj pušača, za liječenje nosa u obliku kapi, curenje nosa, začepljenost nosa, sinusitis, prehlada, nazeb, hunjavica).
Djelotvoran je i kod bolesti mokraćnih organa i putova (upalna stanja, nefritis, cistitis, infekcije, bakterije, katar mjehura, kamenci i pijesak u bubregu i mjehuru, teškoće u mokrenju, bakterijske infekcije mokraćnih kanala), te kod problema s kožom (u obliku obloga ili ispiranja otklanja razne nečistoće kože, dermatitis, osipe, lišaj suhi i vlažni, urtikarije; dok se u obliku masti koristi za liječenje čireva, varikoznih vena, abcesa, proširenih vena, opeklina, kao mast za ruke, kod psorijaze, te u obliku čaja za razna ispiranja kože).
Ljekovito djeluje i na spolne organe (početna upala sluznica, infekcija bakterijama itd.).
Danas u neku ruku postoji pravilo uporabe pojedinih dijelova bijelog sljeza u liječenju prema kojima možemo i mi postupiti, pa se tako za digestivne (probavne) organe i kožu koristi korijen bijelog sljeza, a za respiratorni i urinarni trakt list bijelog sljeza.
Kombiniranjem cvijeta bijelog sljeza ili drugog ljekovitog bilja sličnog djelovanja, na primjer, kod čira na koži, korijenu sljeza dodaje se korijen gaveza (Symphitum off.), a čaju za respiratorne i urinarne organe dodaje se listu sljeza list marulje (Marrubium vulgare) ili sladić (Glycyrrhiza glabra).
Slično ljekovito djelovanje bijelog sljeza imaju oman, lišaj islandski, sladić, sljez crni, jagorčevina, divizmA, trputac.
U pučkoj medicini rabi se još i cvijet za liječenje respiratornih organa te sjeme za liječenje kožnih oboljenja.
SLJEZ - CRNI I BIJELI - DETALJI
Priprema:
Svi dijelovi bijelog sljeza, list, cvijet, sjeme, korijen, pripremaju se na hladan način (ljekoviti učinak sluzi – mucilaginozno protuupalno djelovanje).
Dvije čajne žlice suhog korijena (može i svježeg) močimo u hladnoj vodi nekoliko sati. Kuhanje korijena nije dobro, jer se škrob koji se nalazi u biljci djelomično zasluzi i sprječava ekstrakciju biljnih sluzi.
Tako spravljamo čaj od listova i cvjetova.
Čaj koristimo i za ulkusnu terapiju: svako jutro prije ustajanja, na prazan želudac, u razmacima i manjim gutljajima, pijemo veliku šalicu mlakog čaja. Pri tome 5 minuta ležimo na leđima, 5 minuta, na lijevoj strani, 5 minuta na trbuhu i 5 minuta na desnoj strani.
Time postižemo da cijeli želudac ostaje obložen sluzima koje štite njegovu sluznicu.
Postupak je dugotrajan, a kod redovitog uzimanja dovodi do poboljšanja znakova bolesti pa čak i do ozdravljenja.
Protiv upale grla, jednjaka i dušnika: priprema se čaj od 50 grama narezanog korijana bijelog sljeza, 30 grama korijena sladića, 10 grama korijena ljubičice i 40 grama lišća podbjela, kuhamo 10-15 minuta, procijedimo i onda kuhamo s 3 velike žlice meda i piju se dvije do tri šalice dnevno.
Dobro je 3 velike žlice te mješavine popariti s pola litre kipuće vode i pošto odstoji 3 sata, procijediti i piti umjesto vode tijekom dana.
Taj se čaj može davati i djeci, osobito zimi, uz dodatak 50 grama kamilice.
Daje se također kod promuklosti, bolesti dišnih organa i katara probavnih organa.
Bijeli je sljez pomiješan s kamilicom prikladan za grgljanje.
Dobro je 10 grama suhog ili svježeg sljeza kuhati 20-25 minuta u 2,5 dcl mješavine od pola vina i pola vode uz dodatak velike žlice meda. Pije se dnevno 1-2 šalice, svaki sat po 1 žlica. To liječi bolesti bubrega, žutice, žučnog mjehura, slezene, upale gušterače, hemeroida, maternice i bijelog pranja.
Katkad se preporuča i čajna mješavina jednakih dijelova korijena, listova i cvijetova sljeza. Čaj spravljamo kao hladnu iscrpinu i pijemo po dvije do tri šalice dnevno.
Druge se čajne mješavine spravljaju kao oparci.
Kod kašlja i prehlade osobito su djelotvorne mješavine od: sljezovog korijena, podbjelovog lista, komoračevog ploda i lista suličastog trputca.
Još je jedna mogućnost mješavine: sljezov korijen, komoračev plod, anisov plod.
Prilikom pripremanja oparka uzimamo po dvije čajne žličice prve ili druge mješavine. Na dan pijemo po tri šalice vrućeg, medom zaslađenog čaja.
Mješavinu sljezovog korijena, sljezovog lista i korijena glatkog sladića namočimo u hladnu vodu. U toj je vodi držimo pola sata, zatim je ugrijemo do temperature prikladne za pijenje. Zaslađeni čaj pijemo kod kašlja, a nezaslađeni kod želučanih tegoba.
Sljezov čaj je vrlo dobar čaj za žene jer on redovito uziman liječi upalu maternice i bijelo pranje.
Bijeli sljez se dosta koristi u kanditorskoj industriji za izradu slatkiša
najčesće za izradu tkz. salon bombona koji se koriste za kičenje božićnih jelki.
SLJEZ
Recept:
Od oboljenja cijelog probavnog trakta koja se mogu liječiti bijelim sljezom treba navesti: upalu debelog crijeva (colitis), proljev, srdobolju, povraćanje s proljevom kod dojenčadi i dr. Kod liječenja ovih bolesti čaj se pije nezaslađen i u gutljajima.
Sljezov korijen upotrijebljen izvana nalazi također niz mogućnosti primjene. Tako se iz fino nastruganog korijena bijelog sljeza pomiješanog s medom priprema kaša koja služi za sazrijevanje čireva i potkožnih čireva. Ta se kaša namaže na lanenu krpu i položi na oboljelo mjesto. Oblog se obnavlja svaka 2 do 3 sata. Kaša od korijena bijelog sljeza pomiješana s medom otklanja upalu očiju i vrlo je dobar oblog za opekotine jer smanjuje boli i liječi.
Čaj od bijelog sljeza, pripremljen na hladan način i malo ugrijan, hvaljen je kao voda za ispiranje usta i kao sredstvo za grgljanje.
Primjena u pučkoj medicini: osim već navedenih metoda liječenja nalazi bijeli sljez u pučkoj medicini još nekoliko varijanti primjene.
Tako se kod slabosti pluća, a također i kod grčeva u trbuhu, pije vino u kojem je kuhan korijen bijelog sljeza ili se jede ugrijani korijen.
Kod bolnog mokrenja stavlja se na mjehur oblog od sitno struganog korijena bijelog sljeza.
Kod prehlada i plućnih bolesti preporuča se slijedeća čajna mješavina: pripreme se 3 šalice sljezovog čaja hladnim načinom, nakon čega se pripremi čaj od slijedeće mješavine:
20 g sjemena anisa, 40 g listova podbijela, 40 g biljke plućnjaka
Od te se mješavine uzmu 2 čajne žlice za 1 šalicu, pripremi se čaj kao oparak, procijedi se i tome se dolije hladno pripremljen i procijeđen čaj od bijelog sljeza. Pije se u gutljajima s dodatkom meda.
Čisti čaj od sljezovog sjemena služi u pučkoj medicini kao sredstvo protiv bolesti uzrokovanih kamencem ili pijeskom. Svježe zdrobljeni listovi polažu se na ubode od insekata.
Mlaki čaj od bijelog sljeza služi kao sredstvo za klistiranje kod tromosti crijeva kod djece, ali i kod odraslih.
Oblozi: topli se oblozi od razmrvljene biljke stavljaju na ognojke, kako bi ovi prije dozreli i omekšali.
Upotrba u veterini: Kod tvrdog vimena i za omekšavanje čireva upotrebljavamo obloge s toplom pastom od korijena.
Kod kašlja i plućnih bolesti, pri crijevnim bolestima, proljevima i kolikama, životinjama dajemo čaj.
Sljez je vrlo preporučljiva biljka koja treba biti sastavni dio svake priručne ljekarne.
Recept: Sljez se koristi tako da se pripremi čaj hladnim postupkom.
Oko 2 čajne žličice narezanog i posušenog korijena dodamo u četvrtinu litre hladne vode i dobro promiješamo. Korijen ostavimo u vodi pola sata, i povremeno pomiješamo. Na kraju još jednom dobro promiješamo i ocijedimo kroz platnenu krpu.
Macerat:
Uzmu se 1-2 velike žlice sitno izrezanog korijena i namoće se u 2-4 dl hladne vode 2-3 sata, uz češće protresanje. Na taj način se ekstrahira samo sluz. Korijen se ne smije ni kuhati ni naparivati, jer tada izlazi škrob, tekučina postaje gušća, mutna i lako se i brzo kvari. Osim toga, smanjuje se ljekovito djelovanje. Sluz je blago sredstvo protiv upala sluznica mokračnih, spolnih, dišnih i organa za probavu. Koristi se i za klistiranje.
SLJEZ - BIJELI
