TRANSLATOR














MAJČINA DUŠICA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Timijan - lat. Thymus vulgaris. Obitelj: lamiaceae (labiatae) - usnatice. Farmakopejski naziv: serpylli herba - (sastoji se od osušenih cvatućih nadzemnih izdanaka.) thymi herba = timijan, sastoji se od osušenih listova i cvjetova te vrhova stabljike vrsta timijan ili mješavinom obiju vrsta. Droga sadrži najmanje 1,5 % eteričnog ulja i najmanje 0,5 % hlapećeg fenola, naročito timola. Aetheroleum. Narodna imena: tamjanika, bakina dušica, popovac… majčina dušica. Strana imena: Eng: wild – thyme. Fr: thym serpolet, D: quendel, Tal: pepolino.. Povijest i nastanak te objašnjenja naziva: thymus – od Grčkog thymos ili thymon – tamjan, zbog sličnosti mirisa. Također thymos po Grčkom znači hrabrost, snaga te ukazuje na stimulirajuće djelovanje biljke...[...]

Nastavi dalje...

BOKVICA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Bokvica (plantaginaceae) plantago lanceolata (muška) D: spitzwegerich. Ostali nazivi: trputac, bukvica, duga bokva, mala bokvica, dugi trputac, mali trpotec, konjsko rebro, koncula, žilovlak, packavica. Ljekovite materije: Fitocidi, flavonoidi, tanini, saponini, iridoid glikozid (spajanje šečera i organske kiseline), sluzi, gorku tvar, soli i minerale. Ljekoviti dio biljke: Listovi pred cvjetanje ili dok biljka cvjeta. Stanište: Po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, šumama i drugim mjestima. Ima je po cijeloj Europi...[...]

Nastavi dalje...

KAMILICA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet
Kamilica - matricaria recutita. Lat: matricaria chamomile l., Eng: german or blue chamomile, D: die echte kamille, Fr:camomille sauvage. Jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, visine 15-50 cm. Tankog i razgranatog korjena, dvostruko perasto razdjeljenih listova. Stabljika je uspravna, gola, većinom razgranjena. Listovi su izmjenični, 2-3 puta perasto razdjeljeni, sa uskim, linearnim režnjevima. Mirišljive cvjetne glavice su pojedinačne, na dugim stapkama.[...]

Nastavi dalje...

PERŠIN
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Peršin. Lat: Petroselinum sativum, Eng: Parsley, D: Die petersilie, Fr: Le persil. Ostali domaći nazivi: Peršun, petersilj, petrusimul, petroselin. Peršin pripada porodici štitarki (familiae umbelliferae - apiaceae), a ljekarnički su joj nazivi fructus petroselini i oleum petroselini. Uzgoj: Većina ljudi koja uzgaja peršin u svojim vrtovima, rabi jednogodišnje vrste, iako ima i višegodišnjih vrsta sa vrlo lijepim cvatom koji mogu i dekorirati vrt. Priprema i pohranjivanje: Najbolji način za korištenje peršina je u svježem stanju. Možete početi rezati vanjske listove čim izbije 5-6 stabljika. Stavite ih u vazu i ostat će nekoliko dana svježi, a u hladnjaku i cijeli tjedan. Možete ga osušiti u sušari, dehidratoru ili u pečnici, a može se i zamrznuti...[...]

Nastavi dalje...

CIKORIJA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Cikorija. Lat: Cichorium intybus, Eng: Chicory, D:gemeine wegwarte, Fr: la chicorée amere ou chicorée sauvage. Domaći nazivi: Vodopija, Goluguza, Kažiput, Konjska trava, Radić, Sunčevo cvijeće. Iz povijesti: Divlju Cikoriju, iz koje su danas nastale razne vrste, zbog njezine jestivosti koristili su u dalekoj prošlosti svi narodi sredozemlja. Uzgajali su je i poznavali njezinu ljekovitost Rimljani, Grci i Egipćani. [...]

Nastavi dalje...

PELIN
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Pelin. Lat: Artemisia absinthium, Eng: Wormwood (absinth wormwood), D. Wermutkraut, Fr. Absinthe. Vrijeme cvatnje: lipanj-kolovoz. Miris i okus: Karakterističan miris, a okus jako gorak. Stanište: Pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima. [...]

Nastavi dalje...

BOROVNICA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Borovnica. Vaccinium myrtillus (bobice,crne bobice,prava borovnica) Porodica: Vrijesovi, Ericaceae, LJekoviti dijelovi biljke: plodovi i listovi. Opis: Borovnica je grmolika biljka, te naraste obično do 50 cm.visine, te je relativno razgranjena. Grane su zelene i oštrobridaste, obrasle izmjeničnim listovima na kratkim peteljkama. Listovi su jajastog oblika,lagano zašiljeni prema vrhu. Borovnica ima zvonasto kuglaste cvjetove,iz kojih se početkom ljeta razvijaju sočne crnoplave bobice veličine graška, sa sjemenkama i sokom tamnoplave boje... [...]

Nastavi dalje...

LUK
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Luk (lat. allium cepa) Luk posve sigurno može izmamiti suzu iz oka, i ostaviti neugodan zadah u ustima, no definitivno će opskrbiti vaš organizam vrijednim nutrijentima. Luk (lat. allium cepa) je povrće okruglasta oblika, bijele unutrašnjosti koju prekriva suha, poput papira tanka, crvena, smeđa ili bijela kožica. Od davnine je omiljeni sastojak kuhinja diljem svijeta...[...]

Nastavi dalje...

ČEŠNJAK
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Češnjak Lat. allium sativum l, Eng: garlic, D: knoblauch, Fr: l*ail cultive. Još je u starom rimu plinije stariji tvrdio: "nema bolesti koja se pred češnjakom neće povući" Češnjak (lat. allium sativum l., porodica liliaceae; u nekim krajevima poznat i pod nazivom bijeli luk) je tisućljećima poznat kao univerzalni začin, ali i jedan od najčešće rabljenih prirodnih lijekova. Uzgaja se u kulturi već više od 4000 godina. Pradomovina mu je srednja azija, a bio je poznat indijcima, grcima i starim rimljanima...[...]

Nastavi dalje...

LIMUN
DODATAK PRIPRAVKA

limun

Limun (Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae). Hibridno voće davnog križanja, po svoj prilici, pomela i citrone. Drevni citron (Citrus medica) bio je manji i smežurane kore, a korišten je u Mezopotamiji prije oko 6000 godina. Smatra se da limun, kao i naranča potječe iz Kine i Indije. Oko 700. godine je uvezen u Perziju, Irak i Egipat. Često je korišten kao ukrasna biljka. U Europu je prvi limun uvezen u Genovu sredinom 15. stoljeća. U Ameriku stiže 1493. godine, s Kristoforom Kolumbom. Riječ limun nastala je od arapske riječi limun... [...]

Nastavi dalje...

ČIČAK
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Čičak - (arctium lappa l., a. majus bernh., asteraceae). Čičak korijen (Bardanae radix) čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, podlanica, veliki čičak, veliki lepuh. Eng: burdock. Botanički podaci: čičak je višegodišnja zeljasta biljka. Korijen je velik, sočan, razgranjen i do 60 cm. dug. Stabljika je uspravna, tvrda, žilava, razgranata i visoka do 150 cm. Listovi su vrlo veliki, s peteljkama, srcasti ili jajasti, s donje strane sivo-bijeli i pustenasto dlakavi, narovašeno-nazubljenih rubova. Prema vrhu stabljike listovi se smanjuju. Cvjetne glavice združene su u rahli grozdasti ili metličasti cvat, a nalaze se na kratkim stapkama. Vanjski ovojni listovi cvjetne glavice na vrhu nose kukice (takva glavica rasprostranjuje se kao cjelina i obično se naziva "čičak"). U sredini glavice nalaze se purpurno-ljubičasti cjevasti cvjetovi..[...]

Nastavi dalje...

STOLISNIK
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Stolisnik. asteraceae-glavočike. Farmakopejski naziv: millefolii herba, folia et flores. Narodni naziv: hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kostrijet, romonika, ranjenik, vražja kopriva, petrovsko cvijeće. Povijest: legenda priča (Grčka mitologija) da je tijekom Trojanskog rata Ahileja koji je bio simbol hrabrosti i snage, bio ranjen u petu od njegova neprijatelja Parisa, krvareći odlazi do Afrodite koja mu opere petu stolisnikom, i od tada stolisnik prema tom mitu i Grčkom junaku dobiva ime Ahilej (achillea). No unatoč ljekovitosti Ahilej umire, a stolisnik ostaje vjeran pratitelj ranjenicima. Biljka se koristi već 2000.GODINA.[...]

Nastavi dalje...

RUSOMAČA
DODATAK PRIPRAVKA

rusomaca
Rusomača. Capsella bursa pastoris. Drugi nazivi: čobanska torbica, gusomača, gudomok, ćeslika, goramuk, hoću neću, kesica, pastirska torbica, rosomača, skrižan, surlin. Rusomača je uglavnom dvogodišnja biljka s vretenastim korjenom i uspravnom stabljikom visine do 40 cm. Listovi su prizemni, većinom perasto razdjeljeni. Listovi na stabljici su nerazvijeni i produženi. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne grozdasto složene cvjetiće. Raste kao samonikla po livadama i uzgaja se u vrtovima. Za lijek sakuplja se cijela biljka sa cvjetovima, listovima i komušicama. Ljekovita je biljka koja djeluje na zaustavijanje raznih krvarenja.[...]

Nastavi dalje...

NEVEN
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Neven (calendula officinalis l. - asteraceae) Porodica; Compositae - glavočike, Farmakopejski naziv: calendulae flos, herba. Narodna imena: kalendula, prstenčac, bilec, ognjac, vrtni ognjač, zimorod, žutelj. Strana imena:Njemački: gartenringelblume. Engleski: Mary goldflower. Francuski: la fleur de souci. Talijanski: calendula. Neven se koristi od davnina i poznat je kao dragocjena ljekovita biljka. Može se čak reći kako je riječ o jednoj od najpoznatijih biljaka zapadnoeuropske biljne medicine. Koristio se kao ljekovito sredstvo protiv žutice, kuge i nekih lakših oboljenja, primjerice bradavica. [...]

Nastavi dalje...

SLADIĆ
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Sladić nije samo korektor okusa, nego drevna biljka iznimno zanimljivih ljekovitih svojstava i farmakološkog djelovanja. Propisivati ljekovite biljke u obliku čajeva, tinktura, SIPF-ova i sličnih pripravaka katkad je neugodan zadatak fitoterapeuta. Za razliku od kapsula i tableta moderne farmaceutske i dijetetske industrije, gdje su okusi maskirani različitim pomoćnim tvarima, takvi tipovi pripravaka potpuno su "goli" i otvoreni za najizbirljiviji od svih ljudskih osjetila - čulo okusa. Budimo iskreni, većina ljekovitih biljaka nije najugodnijeg okusa. Vrlo je malo biljnih lijekova ugodna okusa, a mnogi su gorki ili bljutavi. To se zasigurno ne odnosi na sladić, to jest slatki korijen. [...]

Nastavi dalje...

TROSKOT
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Troskot. Lat: polygonum aviculare. Eng: common knotgrass. D: der vogelknöterich, Fr: la renouée des oiseaux ou traînasse ou centinode ou herbe aux cent nouds. Druga imena troskota su još i oputina, pasja trava, ptičja trava, ptičji dvornik i troskovac. Latinski naziv aviculare dobiva po Grčkom "avis", što u prijevodu znači ptica, jer su ptice jele sjemenke troskota. Najstariji zapisi datiraju iz vremena Kineske dinastije Shin - nong oko 3000 godina prije rođenja Krista, koji govore o ljekovitoj uporabi troskota. Jednogodišnja je, niska, prilegla kozmopolitska biljka korov, visine do 40 cm. Gusto je razgranana, sastavljena od crvenkastih članka, s ovalnim izduženim linearnim listovima koji su zašiljeni ili tupi. [...]

Nastavi dalje...

MATIČNJAK
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Matičnjak je trajna zeljasta biljka visoka od 30 do 90 cm, najčešće bogato razgranata, kratko dlakava, s mirisom limuna... Botanički podaci: Matičnjak (melissa officinalis l.) Je trajna zeljasta biljka visoka od 30 do 90 cm, najčešće bogato razgranata, kratko dlakava, s mirisom limuna. Listovi su jajasti, grubo pilastih rubova, suženi u kratke peteljke, nasuprotni i dugi od 2 do 8 cm. U pazušcima gornjih listova nalaze se bijeli dvousnati cvjetovi združeni u prividne pršljene. Cijev vjenčića cvijeta trbušasto je proširena i savijena prema gore. Čaška je tronasta, također dvousnata. Matičnjak se katkad pogrešno naziva prema Latinskom imenu melisa, a pod tim imenom se često prodaje kao eterično ulje. [...]

Nastavi dalje...

VALERIJANA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Valerijana. Za nesanicu se kombira sa kamilicom za spravljanje umirujućeg čaja. Kod povišenog krvnog tlaka i srčanih tegoba prouzrokovanih stresom valerijani se mogu dodati lipa i glog, za dodatno rasterećenje srčanog mišića. Valerijana utječe na smanjenje krvnog tlaka, pa osobe koje inače imaju probleme izazvane niskim krvnim tlakom trebaju o tome voditi računa. U tim slučajevima glog može biti koristan u kombinaciji sa valerijanom. Upotrebljava se za različita stanja: Kod uznemirenosti i nervozi koja se može još povećati usljed razdraženosti, kod nesanice koja je posljedica nervoze, kod živčano srčanih tegoba propraćenim lupanjem srca i osjećajem straha u predjelu srca. Djelovanje valerijane: Valerijana ispoljava sedativno i spazmoličko djelovanje. Izaziva smanjenje lokomotorne aktivnosti i agresivnog ponašanja. Koristi se u slučaju tjeskobe, glavobolje izazvane napetošću, migrena, depresije izazvane tjeskobom. [...]

Nastavi dalje...

RUŽA
DODATAK PRIPRAVKA

ruza

Ruža Lat: Rosa centifolia. Eng: rose (the provence rose or cabbage rose or rose de mai)D: die rosen (zentifolie, provence-rose, oder kohl-rose). Fr: la rose (le rosier cent-feuilles). Imena su još i crvena ruža, Francuska ruža, majska ruža, šipak i vrtna ruža. Domovina ruže je Perzija iz koje ju Rimljani u 1.ST.pr.n.e. Donose u Europu. Ruža je najpoznatiji cvijet na svijetu a simbol je čiste ljubavi, majčinske ljubavi, bezuvjetne ljubavi, erotičnosti i seksualnosti lišene osjećaja krivnje, prijateljstva i odanosti, a za umjetnike predstavlja neiscrpno nadahnuće stvaralaštva. Ruža je trajna bodljikava biljka, naraste do 2 m visine sa dugim granama i listovima srcolikog kopljastog oblika koji su na rubovima nazubljeni. [...]

Nastavi dalje..

ROSOPAS
DODATAK PRIPRAVKA

rosopas

Rosopas - vaš tihi susjed. Lat. Chelidonium Maius L. Eng: Greater celandine / tetterwort. D: Das Schöllkraut. Fr. La chélidoine / Grande chélidoine. Rosopas pripada obitelji makova (Familiae Papaveraceae), a ljekarnički mu je naziv Herba Chelidonii maioris. Rosopas je zeljasta biljka, plavozelena, razgranjena i visoka 30 do 80 cm. Svi dijelovi biljke sadrže žuti mliječni sok. Listovi su izmjenični, donji su perasti, a gornji perasto izrezani. Cvjetovi su zlatnožuti, s četiri latice i brojnim prašnicima, združeni u paštitaste cvatove na vrhovima ogranaka. Plod je duga višesjemena komuška. Zanimljivo, sjemenke imaju privjeske koje mravi rado jedu i sakupljajući ih rasprostiru ovu vrstu. [...]

Nastavi dalje...

SLJEZ





SLJEZ

Latinski: Althea officinalis

Engleski: marshmallow, Malow, Garden mallow - Hollyhock

Francuski: Rose tremiere - Passe rose

Njemački: Gewohnliche Stockrose Pappelrose - Schwarze Malve - Stockmalve - Stockrose - Winterrose

Slovenski: rožlin - rdeči slez

Srpski: vrtni slez

Talijanski: Malvarosa - Malvone roseo - Rosone

Obitelj: Malvaceae, sljezovi

Narodni nazivi: Bijeli sljez, bili sliz, obični bijeli sljez, pitomi sljez, ljekoviti sljez, sljezovina, crni šljez, ćureća trava, divlji papel, divji slezenovc, planinski sliz, slez, slezovača, slijez, sljež.

Prirodni je antiinflamatorik, antidiaorik, antitusik, ekspektorant, diuretik, dermetik, emetik, emolient, karminativ, katarik, kozmetik, laksativ, mucilaginoz, sekretolik i tonik.

Opis biljke:

Bijeli sljez poznata je biljka svim starim civilizacijama, gdje se koristila za liječenje respiratornih i mokraćnih organa. Ime dobiva po latinskoj riječi "althaino" što znači izliječiti.

Sljez je stara ljekovita biljka. Kralj Karlo Veliki u svom je djelu Capitularia de villis vel curtis odredio da se mora uzgajati na njegovim državnim imanjima.

Stanište: Raste na vlažnim livadam i grmovitim mjestima, uz potoke, u blizini naselja, na nasipima, uz rijeke, na poplavljenim područjima, muljem nanešena zemlja.

Katkada se uzgaja u vrtovima, a zbog svoje iznimne ljekovitosti bi trebao rasti u svakom vrtu.

Sljezovi su višegodišnje biljke, ali na okućnici se uzgajaju kao dvogodišnja kultura. Sjeme se zasijava početkom ljeta, a na mjesto za cvatnju slijedeće godine, presađuje se koncem ljeta. Dobro ga je staviti na sunčan položaj, plodno zemljište, ali u zavjetrinu, jer bez kolca, visoke stabljike lako nastradaju od ljetnih oluja.

Stabljika je visoka do jednog metra i puna je srži.

Listovi su baršunasto bijeli, mekano zvjezdasto dlakavi i izmjenično poredani, jajastog oblika i šiljasti, donji su razdijeljeni, a gornji trokrpasti i nazubljeni.

Iz pazuha listova na vrhu stabljike izbijaju cvjetovi koji su skoro sjedeći, a imaju pet latica, puno prašnika i plodnicu izgrađenu od 10 plodnih listića.

Vanjska je čaška rascijepana većinom na 9 listića.

Latice su blijedoružičaste ili bijele.

Plod je zvjezdasto dlakavi kalavac.

Biljka nema mirisa i sluzavog je okusa.

Cijela biljka je dlakava, pa joj je izgled siv.

Korijen je dug, mesnat i dobro razvijen.

Za sve vrste sljeza karakterističan je plod kalavac koji se u sazrijevanju raspada na mnogobrojne jednosjemene plodiće.

Vrijeme cvatnje: lipanj do sredine rujna, a vrijeme sazrijevanja plodova kolovoz, rujan.

Miris i okus: čitava biljka je bez mirisa te neukusna sluzava okusa.

Listovi nakon sušenja jako mirišu na miševe.




SLJEZ - BERBA



Sakupljanje i sušenje:

Ujesen ubiremo odebljalo korijenje jedno- ili višegodišnjih biljaka. Tada je količina sluzi najveća, dok starije, odrvenjeno korijenje ima bitno manje aktivnih tvari.

Korijenje operemo, a možemo ih i oguliti tako da ostanu posve bijeli, razrežemo po dužini i brzo osušimo. Uglavnom koristimo umjetne izvore topline, ali tako da temperatura ne prijeđe 35°C. Korijen je najljekovitiji dio biljke.

Sušenje traje više dana, a osušena se biljka čuva u dobro zatvorenim posudama.

Nepotpuno osušena biljka često popljesnivi, poprima mrlje i neugodan miris.

Meke i dlakave listove ubiremo u doba cvatnje, u lipnju i kolovozu; potom ih dobro sušimo, a istodobno se mogu brati i svijetloružičasti cvjetovi.

Djelovanje i upotrba:

Djelovanje i upotrba: Biljene sluzi djeluju lokalno na kožu i sluznicu i sprječavaju te ublažavaju sve vrste upala u cjelokupnom probavnom traktu, kod proljeva, osobito u dojenčadi i manje djece, pri upali želučane i crijevne sluznice, somatskim želučanim bolestima, čirevima na želucu.

Važna je upotreba i kod katara glasnica, kod promuklosti, upornog kroničnog katara kod pušaća, kašlja, hripavca, kod upala usne šupljine, kod paradentoze i rasta zuba u djece.

Obloge koristimo kod upala na koži, svrbljive, suhe kože u djece s neurodermatitisom te svrbeža kože u starosti.

Velike molekule sluzi mogu vezivati vodu, te tako kožu održavaju glatkom i mekom.

Vrući oblozi pospješuju dozrijevanje ognojaka.

Oboljele osobe na dišnim, probavnim i mokraćnim organima s bijelim sljezom sigurno uspostavljaju pokretački ljekoviti učinak, koji dovodi do ublažavanja i liječenja svih iritantnih čimbenika (hrana, zrak, bakterije, infekcije) koje su uzrok tim tegobama.

Korijen bijelog sljeza (može i kombinacija korijena i lista), rabimo za:

- liječenje probavnih organa (želuca, slabog i osjetljivog želuca,

- tegoba poradi viška želučane kiseline,

- čira na želucu,

- gastritisa,

- katara želuca,

- te raznih iritantnih uzročnika oštećenja želučane sluznice kao što su alkohol, kava, hrana, cigarete, lijekovi).



SLJEZ



Sastav i aktivne tvari:

Bijeli slijez sadrži ugljikohidrate 75 posto, masno ulje 1,5 posto, šećer 10 posto, saharozu, sluz 35 posto (glukozan), škrob 35 posto, pektin 11 posto, mineralne tvari (fosfor, cink, željezo itd.), asparagin, altain, fosfate, lecitin, jabučnu kiselinu, polifenole, sterole, flavonide (kvercetin, kamfor), vitamine B kompleksa, karotin i druge korisne sastojke.

Korijen ujesen sadrži 15% sluzi, u proljeće tek 5-6%. Listovi i cvjetovi sadrže 6-9% sluzi.

U korijenu se nalazi i dosta škroba, pektina, biljnog sterolija, poneštoeteričnog ulja, bjelančevina i aminokiselina.

Sluzi se u korijenu nalaze u posebnim lsuznim kanalima, koji nastaju tako što se stanične stijenke zasluze. Posljednjih je godina utvrđeno da polisaharidi kompleksne građe stimuliraju imunološki sustav i djelomično suzbijaju razvoj tumora.

Razgranati heteroglikani, koji nerijetko sadrže glukuronsku kiselinu, osim u sljezu, otkriveni su u pirici, nevenu, brđanki, kamilici, bijeloj imeli i još nekim biljkama. Sljez se u hladnoj vodi razlaže na glikozu, galaktozu i ksilozu.

Lječenje:

Njime liječimo i crijeva (katar crijeva, kolitis, ulcerozni kolitis, enteritis, proljev, dezinterija, slabi rada crijeva, Cronova bolest, konstipacije, infekcije, nametnici, grčevi), kao i respiratorne organe i puteve (astma, bronhitis, kronični bronhitis, emfizam, katar, infekcije, upale pluća, porebrice, katar dišnih puta, upala sluznica usta, grla i bronha, grč glasnica, promuklost, kašalj, iritirajući kašalj, kašalj pušača, za liječenje nosa u obliku kapi, curenje nosa, začepljenost nosa, sinusitis, prehlada, nazeb, hunjavica).

Djelotvoran je i kod bolesti mokraćnih organa i putova (upalna stanja, nefritis, cistitis, infekcije, bakterije, katar mjehura, kamenci i pijesak u bubregu i mjehuru, teškoće u mokrenju, bakterijske infekcije mokraćnih kanala), te kod problema s kožom (u obliku obloga ili ispiranja otklanja razne nečistoće kože, dermatitis, osipe, lišaj suhi i vlažni, urtikarije; dok se u obliku masti koristi za liječenje čireva, varikoznih vena, abcesa, proširenih vena, opeklina, kao mast za ruke, kod psorijaze, te u obliku čaja za razna ispiranja kože).

Ljekovito djeluje i na spolne organe (početna upala sluznica, infekcija bakterijama itd.).

Danas u neku ruku postoji pravilo uporabe pojedinih dijelova bijelog sljeza u liječenju prema kojima možemo i mi postupiti, pa se tako za digestivne (probavne) organe i kožu koristi korijen bijelog sljeza, a za respiratorni i urinarni trakt list bijelog sljeza.

Kombiniranjem cvijeta bijelog sljeza ili drugog ljekovitog bilja sličnog djelovanja, na primjer, kod čira na koži, korijenu sljeza dodaje se korijen gaveza (Symphitum off.), a čaju za respiratorne i urinarne organe dodaje se listu sljeza list marulje (Marrubium vulgare) ili sladić (Glycyrrhiza glabra).

Slično ljekovito djelovanje bijelog sljeza imaju oman, lišaj islandski, sladić, sljez crni, jagorčevina, divizmA, trputac.

U pučkoj medicini rabi se još i cvijet za liječenje respiratornih organa te sjeme za liječenje kožnih oboljenja.



SLJEZ - CRNI I BIJELI - DETALJI



Priprema:

Svi dijelovi bijelog sljeza, list, cvijet, sjeme, korijen, pripremaju se na hladan način (ljekoviti učinak sluzi – mucilaginozno protuupalno djelovanje).

Dvije čajne žlice suhog korijena (može i svježeg) močimo u hladnoj vodi nekoliko sati. Kuhanje korijena nije dobro, jer se škrob koji se nalazi u biljci djelomično zasluzi i sprječava ekstrakciju biljnih sluzi.

Tako spravljamo čaj od listova i cvjetova.

Čaj koristimo i za ulkusnu terapiju: svako jutro prije ustajanja, na prazan želudac, u razmacima i manjim gutljajima, pijemo veliku šalicu mlakog čaja. Pri tome 5 minuta ležimo na leđima, 5 minuta, na lijevoj strani, 5 minuta na trbuhu i 5 minuta na desnoj strani.

Time postižemo da cijeli želudac ostaje obložen sluzima koje štite njegovu sluznicu.

Postupak je dugotrajan, a kod redovitog uzimanja dovodi do poboljšanja znakova bolesti pa čak i do ozdravljenja.

Protiv upale grla, jednjaka i dušnika: priprema se čaj od 50 grama narezanog korijana bijelog sljeza, 30 grama korijena sladića, 10 grama korijena ljubičice i 40 grama lišća podbjela, kuhamo 10-15 minuta, procijedimo i onda kuhamo s 3 velike žlice meda i piju se dvije do tri šalice dnevno.

Dobro je 3 velike žlice te mješavine popariti s pola litre kipuće vode i pošto odstoji 3 sata, procijediti i piti umjesto vode tijekom dana.

Taj se čaj može davati i djeci, osobito zimi, uz dodatak 50 grama kamilice.

Daje se također kod promuklosti, bolesti dišnih organa i katara probavnih organa.

Bijeli je sljez pomiješan s kamilicom prikladan za grgljanje.

Dobro je 10 grama suhog ili svježeg sljeza kuhati 20-25 minuta u 2,5 dcl mješavine od pola vina i pola vode uz dodatak velike žlice meda. Pije se dnevno 1-2 šalice, svaki sat po 1 žlica. To liječi bolesti bubrega, žutice, žučnog mjehura, slezene, upale gušterače, hemeroida, maternice i bijelog pranja.

Katkad se preporuča i čajna mješavina jednakih dijelova korijena, listova i cvijetova sljeza. Čaj spravljamo kao hladnu iscrpinu i pijemo po dvije do tri šalice dnevno.

Druge se čajne mješavine spravljaju kao oparci.

Kod kašlja i prehlade osobito su djelotvorne mješavine od: sljezovog korijena, podbjelovog lista, komoračevog ploda i lista suličastog trputca.

Još je jedna mogućnost mješavine: sljezov korijen, komoračev plod, anisov plod.

Prilikom pripremanja oparka uzimamo po dvije čajne žličice prve ili druge mješavine. Na dan pijemo po tri šalice vrućeg, medom zaslađenog čaja.

Mješavinu sljezovog korijena, sljezovog lista i korijena glatkog sladića namočimo u hladnu vodu. U toj je vodi držimo pola sata, zatim je ugrijemo do temperature prikladne za pijenje. Zaslađeni čaj pijemo kod kašlja, a nezaslađeni kod želučanih tegoba.

Sljezov čaj je vrlo dobar čaj za žene jer on redovito uziman liječi upalu maternice i bijelo pranje.

Bijeli sljez se dosta koristi u kanditorskoj industriji za izradu slatkiša najčesće za izradu tkz. salon bombona koji se koriste za kičenje božićnih jelki.

SLJEZ



Recept:

Od oboljenja cijelog probavnog trakta koja se mogu liječiti bijelim sljezom treba navesti: upalu debelog crijeva (colitis), proljev, srdobolju, povraćanje s proljevom kod dojenčadi i dr. Kod liječenja ovih bolesti čaj se pije nezaslađen i u gutljajima.

Sljezov korijen upotrijebljen izvana nalazi također niz mogućnosti primjene. Tako se iz fino nastruganog korijena bijelog sljeza pomiješanog s medom pri­prema kaša koja služi za sazrijevanje čireva i potkožnih čireva. Ta se kaša namaže na lanenu krpu i položi na oboljelo mjesto. Oblog se obnavlja svaka 2 do 3 sata. Kaša od korijena bijelog sljeza pomiješana s medom otklanja upalu očiju i vrlo je dobar oblog za opekotine jer smanjuje boli i liječi.

Čaj od bijelog sljeza, pripremljen na hladan način i malo ugrijan, hvaljen je kao voda za ispiranje usta i kao sredstvo za grgljanje.

Primjena u pučkoj medicini: osim već navedenih metoda liječenja nalazi bijeli sljez u pučkoj medicini još nekoliko varijanti primjene.

Tako se kod slabosti pluća, a također i kod grčeva u trbuhu, pije vino u kojem je kuhan korijen bijelog sljeza ili se jede ugrijani korijen.

Kod bolnog mokrenja stavlja se na mjehur oblog od sitno struganog korijena bijelog sljeza.

Kod prehlada i plućnih bolesti preporuča se slijedeća čajna mješavina: pripreme se 3 šalice sljezovog čaja hladnim načinom, nakon čega se pripremi čaj od slijedeće mješavine:

20 g sjemena anisa, 40 g listova podbijela, 40 g biljke plućnjaka

Od te se mješavine uzmu 2 čajne žlice za 1 šalicu, pripremi se čaj kao oparak, procijedi se i tome se dolije hladno pripremljen i procijeđen čaj od bijelog sljeza. Pije se u gutljajima s dodatkom meda.

Čisti čaj od sljezovog sjemena služi u pučkoj medicini kao sredstvo protiv bo­lesti uzrokovanih kamencem ili pijeskom. Svježe zdrobljeni listovi polažu se na ubode od insekata.

Mlaki čaj od bijelog sljeza služi kao sredstvo za klistiranje kod tromosti crijeva kod djece, ali i kod odraslih.

Oblozi: topli se oblozi od razmrvljene biljke stavljaju na ognojke, kako bi ovi prije dozreli i omekšali.

Upotrba u veterini: Kod tvrdog vimena i za omekšavanje čireva upotrebljavamo obloge s toplom pastom od korijena.

Kod kašlja i plućnih bolesti, pri crijevnim bolestima, proljevima i kolikama, životinjama dajemo čaj.

Sljez je vrlo preporučljiva biljka koja treba biti sastavni dio svake priručne ljekarne.

Recept: Sljez se koristi tako da se pripremi čaj hladnim postupkom.

Oko 2 čajne žličice narezanog i posušenog korijena dodamo u četvrtinu litre hladne vode i dobro promiješamo. Korijen ostavimo u vodi pola sata, i povremeno pomiješamo. Na kraju još jednom dobro promiješamo i ocijedimo kroz platnenu krpu.

Macerat:

Uzmu se 1-2 velike žlice sitno izrezanog korijena i namoće se u 2-4 dl hladne vode 2-3 sata, uz češće protresanje. Na taj način se ekstrahira samo sluz. Korijen se ne smije ni kuhati ni naparivati, jer tada izlazi škrob, tekučina postaje gušća, mutna i lako se i brzo kvari. Osim toga, smanjuje se ljekovito djelovanje. Sluz je blago sredstvo protiv upala sluznica mokračnih, spolnih, dišnih i organa za probavu. Koristi se i za klistiranje.

SLJEZ - BIJELI



molimo pročitati izjavu