SIKAVICA
SIKAVICA - Silimarin
Latinski: Carduus marianum L.
Narodni nazivi: badelj, bijeli stričak, bodena neža, divji artičok, gospin trn, magareća salata, ostropec, ošebalj, ošljebad, sjekavica, šarena badeljka, šareni čkalj, trn svete Marije, zmijina trava.
Sikavica - kućni liječnik vaše jetre:
Opis biljke: razgranjena, smeđa sjajna stabljika, bogato je obrasla listovima. Listovi su proviđeni žutim bodljikama i bjelkasto su maljasti.
Nešto povijena velika cvjetna glavica ima purpurno-crvene cvjetove.
Sikavica je stepska i kamenjarska biljka koja potječe iz južne Europe, središnje Azije i sjeverne Afrike.
Poput zvjezdana i Ivančica, pripada porodici glavočika (Asteraceae ili Compositae), iako se na prvi pogled razlikuje od tipičnih članova te porodice.
Sikavica je do dva metra visoka, trnovita, zeljasta dvogodišnja biljka. Crveno-ljubičasti cjevasti cvjetovi združeni su u kuglaste glavice obavijene snažno trnovitim ovojnim listovima.
Iz cvjetova se razvijaju tamno sivi do crni sjajni plodovi (roške), s čuperkom svilenkastih dlaka na vrhu, koje služe za rasprostranjivanje. Samonikla je u sredozemlju, a uzgaja se u cijelom svijetu.
Vrijeme cvatnje: srpanj, kolovoz, a vrijeme sazrijevanja plodova kolovoz, rujan.
Stanište: prvobitno u stepama sjeverne Afrike; udomaćila se u južnoj Evropi i prodrla u srednjem vijeku u sjevernu Njemačku gdje se još ponekad uzgaja.
Uglavnom je udomaćena u zemljama Sredozemlja pa i kod nas dolazi u južnim krajevima s toplijom klimom. Uspijeva u mnoštvu na toplim, suhim i kamenitim položajima, susreće se često na željezničkim nasipima, a ne zaobilazi ni oranice.
Sikavicu su u srednjem vijeku bilinari visoko cijenili, a upravo je postala glasovita zaslugom narodnog liječnika Rademachera, koji ju je s mnogo uspjeha primijenio kao lijek kod kroničnih bolesti jetre i slezene, kod kašlja, kod krvavog izbacivanja sputuma, kod žutice i grčeva uzrokovanih žučnim kamencima.
Ljekoviti su dijelovi biljke plodovi (Fructus Cardui mariani ili Fructus Silybi) i biljka u cvatu (Herba Car dui mariani ili Herba Silybi).
Neposredno prije sazrijevanja sakupljaju se cvjetne glavice te se objese ili stavljaju na zračni i suhi prostor radi naknadnog dozrijevanja. Nakon toga se sjeme sakupi istresanjem iz cvjetnih glavica.
Ljekovite i djelotvorne tvari: u sjemenu su utvrđeni tanin, masno ulje, gorke tvari, amini, bjelančevina, nadalje tiranin, histamin i agmatin.
Ljekovito djelovanje: sjeme sikavice navodi se kao izvrstan prirodni lijek kod bolesti žuči i jetre, osobito kod oteklih jetara, upale jetre (hepatitis), kod bolesti slezene, žutice i grčeva uslijed žučnih kamenaca.
SIKAVICA
Ljekoviti dio - biljka u cvatu:
Djelovanje:
Silimarin je glavna ljekovita tvar iz sikavice, a on štiti i obnavlja stanice jetre. Zbog toga se čaj od sikavice može preporučiti kod otekle jetre, masne jetre, jetre oštećene alkoholom, lijekovima ili otrovima, upale jetre, žutice, grčeva usljed žučnih kamenaca, te kod bolesti slezene.
Ona se može korisitit i u obliku obloga kod proširenih vena i čireva.
Priprema čaja: 1 žličica sikavice se prelije s 2 dcl vrele vode, ostavi da ostoji 10 do 20 minuta, procijedi i nezaslađeno pije prije jela, 2 do 3 puta dnevno, polako u gutljajima.
Zbog svojega simetričnog oblika i zagasitih boja, sikavica je idealan partner šarenim cvjetnicama, kao što su vrtni stolisnik (Achillea), helenij (Helenium) i žuta pupavica (Rudbeckia).
U prirodnim i modernim vrtovima sikavice unose zanimljive akcente, a rado ih posjećuju i pčele.
Obilježja:
Jedna od najvažnijih vrsta je Echinops ritro. Ovisno o sorti, visina ove sikavice iznosi 60 do 100 cm, a cvjeta od srpnja do rujna modrim cvjetićima okupljenima u kuglast glavičasti cvat promjera oko 5 centimetara. Jedna od najboljih sorti je 'Veitch's Blue'. Echinops bannaticus također cvate od srpnja do rujna cvjetićima intenzivne modre boje.
Ova vrsta naraste 80 do 160 cm (kultivar 'Taplow Blue' 120 cm, 'Blue Glow' 160 cm). Echinops sphaerocephalus (npr. kultivar 'Arctic Glow' i 'Niveus') od srpnja do rujna cvate bijelim cvjetićima, a naraste 160 do 180 centimetara.
Položaj:
Budući da potječu iz sunčanih i vrućih krajeva, sikavicama najbolje odgovaraju sunčani položaji i propusno, oskudnije tlo bez mnogo hranjivih tvari. Na vlažnom tlu korijenje trune i biljku napadnu gljivice.
SIKAVICA (Echinops ritro)
Njega:
Sikavice se razmnožavaju sjemenom ili dijeljenjem u proljeće ili jesen.
Visoke vrste često trebaju potporanj kako ih snažan vjetar ne bi srušio i slomio.
Sikavica se sama rasijava ako ostavite glavice na biljci.
Ako vam to nije po volji, onda ocvale glavice odrežite prije nego što nastane sjeme.
Glavice su zimi vrlo dekorativne.
U podnebljima gdje su zime vlažne preporučuje se zaštititi podnožje biljke crnogoričnim grančicama.
Nema nikakve sumnje da je svijet današnjice posve drukčiji od svijeta u kojem se razvijao moderan čovjek. Kroz tisuće godina, sve strane tvari (ksenobiotici) s kojima se čovjek susretao dolazile su iz biljnog svijeta.
Neke otrovne biljke naučili smo izbjegavati zahvaljujući iskustvu, dok su druge sadržavale spojeve koje je naša jetra naučila prerađivati bez većih metaboličkih napora.
No, tada je došlo moderno doba.
Čovjek je stvorio stotine tisuća novih kemijskih spojeva, mnogih do tada nepostojećih u prirodi.
Tisuće takvih spojeva koristimo kao da su oduvijek bili s nama.
Neki od njih dio su naše prehrane (od boja, aroma, do konzervansa), a drugi su lijekovi, koje s više ili manje uspjeha koristimo za liječenje ili uklanjanje simptoma bolesti.
Cijelu plejadu spojeva ljudi profesionalno susreću u svojim zanimanjima, tiskarama, kemijskoj, tekstilnoj i farmaceutskoj industriji, autolakirnicama i mnogim drugim mjestima.
Čak i ako pretpostavimo da je većina tih spojeva malo škodljiva, ostaje činjenica da moderna civilizacija ipak nameće sasvim drukčiji unos stranih molekula od onog kakav su imali naši pradjedovi. Htjeli ili ne, moramo ih ukloniti iz organizma.
Jetra, organ s druge strane ove priče, prilično je fascinantna.
Uspješno se nosi sa svom tom šumom spojeva. Nije jetra samo kemijska tvornica.
To je metabolički, imunološki i probavni organ, kojem je s vremena na vrijeme potrebno pomoći kad je stisnu neprirodan način života ili bolesti.
Međutim, unatoč agresivnom marketingu dodataka prehrani i lijekova, današnja medicina olako je potisnula preventivno pomaganje jetri i njezinu pridruženom organu, žučnom mjehuru.
Možda je vrijeme da poslušamo mudrost svih tradicionalnih medicina na planetu koje su iznimnu pažnju poklanjale zdravlju tih organa.
Golem broj ljekovitih biljaka odabran je upravo zbog povoljna djelovanja na jetru i njima su se liječile brojne bolesti koje s današnjeg aspekta nemaju previše veze s jetrom.
Razmislimo o promjeni ovog stava kroz upoznavanje još jedne svete biljke - sikavice.
Od biljke svete Marije do moderne farmakologije:
Sikavica (osljebod, silybum marianum (l.) Gaertn., Asteraceae) je u većini mediteranskih kultura vezana uz svetu Mariju i mlijeko koje se prolilo po ovoj biljci dok je dojila isusa.
Jedan od francuskih naziva je lait de notre-dame ili Marijino mlijeko.
Sličan mit postojao je u staroj Grčkoj i bio vezan uz Heru.
Nekoć ljudi nisu olako posvećivali biljke svetim osobama. One su to morale zaslužiti iznimnom ljekovitošću, poput gospine trave i gospina plašta.
SIKAVICA
Mlijeko čička:
Opravdavajući njegovo korištenje za zaštitu jetre, puno nas zna kako je mlijeko čička snažni antioksidant i jetreni detoksifikator. Širom svijeta osobe sa hepatitisom C radije uzimaju mlijeko čička nego li bilo koji vitamin, ili biljni dodatak hrani. Iako, kad se uzima oralno, ne pojačava bilo koje antivirusno svojstvo, mlijeko čička je pomoglo puno ljudi s hepatitisom C u sprječavanju napredovanja jetrenog oboljenja, te dajući bolje šanse za uspješan tretman. Sve dok u potpunosti ne shvate kako mlijeko čička može pomoći u bitki sa hepatitisom C, puno ljudi nije svjesno mogućnosti ove biljke u održavanju zdravlja jetre.
Iako mu antioksidativne kvalitete nisu upitne, stotine kliničkih ispitivanja su ispitale tvrdnje da mlijeko čička doista štiti jetru.
Mlijeko čička (sikavica-silimarin) može koristiti nekome sa hepatitisom C na slijedeće načine:
Mlijeko čička snižava nivo aspartat aminotransferaza (AST) – Krvni marker koji indicira oštećenje tkiva u jetri, AST je enzim koji se često mjeri za vrijeme tretmana hepatitisa C. Izvješće predstavljeno 2008 na međunarodnoj AIDS konferenciji iz male studije o mlijeku čička pokazalo je kako kod sudionika ko-inficiranih sa hepatitisom C i HIV-om, oni koji su uzimali mlijeko čička su imali prosječno smanjenje AST od 8.4 dok je placebo skupina pokazala prosječno povećanje AST od 27.9.
Intravenozno mlijeko čička pokazuje antivirusnu aktivnost – Objavljeno u studenom 2008. godine u žurnalu Gastroenterology, istražitelji su otkrili kako je velika doza silibina (najaktivniji sastojak mlijeka čička), primijenjena intravenozno, bila dobro podnošena od strane sudionika. Dodatno, intravenozni silibin je pokazao značajni antivirusni efekt protiv hepatitisa C prilikom punog doziranja pegiliranog interferona/ribavirina kod osoba koje nisu imale odgovor na terapiju. Ovo smanjenje viremije kod hepatitisa C je bilo naznačeno kao ovisno o količini doze.
Mlijeko čička pomaže regeneriranju jetrenog tkiva – Za osobe sa kroničnim hepatitisom C, mogućnost regeneriranja jetre je ključna za oporavak oštećenih jetrenih stanica. Mlijeko čička zaista pomaže jetri da se sama regenerira stimulirajući rast jetrenih stanica koje zamjenjuju dijelove koji su oštećeni. Kao što je objavljeno 2008 godine u lipanjskom izdanju „Pharmacognosy Reviews“, mlijeko čička stimulira vitalnu sintezu proteina preko RNA enzimske polimeraze 1.Silibinin, za koji se vjeruje da je odgovoran za ovaj proces može ovo postići imitirajući steroidni hormon.
Mlijeko čička smanjuje zalihe željeza u ljudskom tijelu – Eksperimentalne i kliničke studije sugeriraju kako višak željeza može pogoršati oštećenje jetre kod pacijenata sa kroničnim virusnim hepatitisom povećavajući rizik od hepatične fibroze i ciroze, pogodujući razvitku raka jetre i sprječavajući stalni virološki odgovor na antivirusnu terapiju. Studija objavljena 2008 godine u rujanskom broju „Journal of Clinical Gastroenterology“ pokazuje kako je tretman silibinom phytosomom bio povezan sa smanjenjem zaliha željeza u tijelu posebno među pacijentima sa uznapredovanom fibrozom.
Većina njegovih zagovornika vjeruje u mlijeko čička kao zaštitnika jetre zbog toga što je snažan antioksidant, i pomaže u detoksifikaciji otrova. Ipak, manje poznata četiri svojstva, koja su gore opisana, čine mlijeko čička jednostavnijim za uporabu za svakoga tko živi s kroničnim hepatitisom C.
SIKAVICA
Način primjene i doziranje:
U medicini se koristi plod.
Kroz brojna ispitivanja uvidjelo se kako je biljka slabije učinkovita kao infuz ili dekokt (čaj), jer se aktivni spojevi slabo otapaju u vodi.
Nekoć popularne tinkture potisnuli su moderni pripravci spravljeni od suhih standardiziranih ekstrakata.
Kemijski spojevi zaduženi za djelovanje su flavanolignani, u farmaceutskoj praksi olako nazvani kao silimarin, što katkad ostavlja dojam kako je silimarin jedan spoj. Silimarin je kompleks različitih spojeva (silibina a i b, izo-silibina a i b, silikristina i silidianina).
Sadrži i flavonoide poput kvercetola i taksifolina
Premda nema praktičnog značenja, sjemenke sadrže i iznimno kvalitetno biljno ulje bogato linolnom kiselinom i sterolima.
Kako to i biva u biljnom svijetu, ne postoji jedan spoj čiju bismo ljekovitost posebno istaknuli, nego svi zajedno ostvaruju više bioloških učinaka koji dovode do ljekovitog djelovanja, a to je regeneracija jetre i njezina zaštita od oštećenja izazvanog različitim uzrocima.
Čitajući velik broj znanstvenih radova koji su pokušali rasvijetliti farmakologiju ove biljke, moram priznati da vrlo malo njih može jasno uputiti na njezin mehanizam djelovanja.
Zna se da ekstrakt sikavice sprječava oštećenja različitih tipova stanica u kulturi i oštećenja jetre u eksperimentalnih životinja, povećava sintezu proteina i nukleinskih kiselina u stanicama i pojačava regeneracijske procese.
Smatralo se da su u to upleteni mehanizmi koji sprječavaju nastanak opasnih metabolita u jetrenim enzimima citokromima koji, među ostalim, obrađuju i štetne tvari.
Objavljeni su brojni radovi o antioksidativnim učincima ekstrakta sikavice, no flavonoidi i flavanolignani su tvari koje in vitro lako iskazuju antioksidativne učinke, koji često nemaju veze sa stvarnim djelovanjem u ljudskom tijelu.
U znanstvenom smislu, mit o antioksidansima prestao je imati prijašnji kredibilitet i postao je više marketinški termin.
Vrlo vjerojatno sikavica ostvaruje i imunomodulatorne učinke, sprječavajući imunološki sustav da svojim djelovanjem razori tkivo jetre, a flavonoidi i flavanolignani su poznati spojevi koji ostvaruju takve učinke.
Kako god bilo, kliničkim ispitivanjima dokazano je kako ekstrakt sikavice usporava proces propadanja jetrenog tkiva i djeluje regenerirajuće.
Kronična upotreba različitih lijekova, nepravilna prehrana, profesionalna izloženost opasnim kemikalijama, oštećenja jetre izazvana sintetskim i biljnim otrovima (poput otrova gljiva koji napadaju jetru), virusni i autoimuni hepatitis - sve su to stanja koja zahtijevaju dulju primjenu sikavice.
Kako se koristi i koliko je sigurna?
Najčešće se komercijalno proizvodi kao suhi standardizirani ekstrakt u obliku kapsula ili tableta.
Prema europskim propisima, trebalo bi dnevno uzeti količinu ekstrakta koji sadrži 200 do 400 mg silimarin grupe spojeva.
Kako je sikavica posve neškodljiva i podesna za dugotrajnu upotrebu, ako je potrebno, uvijek bi trebalo razmisliti o upotrebi najveće propisane doze, a ne najmanje.
Moderni terapijski sustavi pokušali su poboljšati apsorpciju tvari iz sikavice, pa na tržištu postoje pripravci sa silimarinom u lecitinskom kompleksu koji to omogućuje.
Sikavica ulazi i u složene pripravke s više biljnih vrsta, poput iberogasta, koji djeluju na probavni sustav.
Treba upamtiti kako postoje dvije grupe ljekovitih biljaka koje djeluju na jetru - velika grupa potiče proizvodnju ili lučenje žuči, dok druga, manja direktno štiti jetru od oštećenja.
Sikavica ne povećava lučenje žuči, nego samo djeluje hepatoprotektivno.
Stoga ju je mudro koristiti s biljkama koje djeluju na lučenje žuči, poput lista artičoke, u obliku sipf pripravka, kako bi se povećala učinkovitost.
Možemo zaključiti kako je sikavica sigurna i netoksična biljka, koja nema jasnih kontraindikacija, a unatoč tome što djeluje na jetru, uglavnom se ne kosi s primjenom lijekova.
Upotrebljava se ili u obliku čaja, 1 puna čajna žlica droge za 1 šalicu, a pije se 2-3 šalice tokom dana nezaslađeno i u gutljajima ili se uzme 1 čajna žlica fino stucanog sjemena 4-5 puta dnevno, nakon čega se zalije s nešto vode ili 15-25 kapi tinkture od sikavice, također 4-5 puta dnevno.
Primjena u pučkoj medicini: uz već navedenu primjenu sikavica se u pučkoj medicini primjenjuje još kod čireva potkoljenice (ulcus cruris), kod opakih izjedajućih čireva kože (ulcus rodens) i kod proširenih vena (variccs).
Primjenjuje se dijelom posipanjem bolesnih mjesta prahom od sjemena ili oblozima pripremljenim od čaja sikavice, odnosno, kurama čaja.
