RUTA
RUTA - Rutvica
Lat: Ruta graveolens l.
Eng: The common rue
D: Die weinraute
Fr: La rue officinale
Obitelj: Rutaceae (rutvice)
Farmakopejski naziv: Folium rutae
Narodna imena: Ruta, rutvača, sedef, sedefčić.
Strana imena: Weinraute; gartenraute, rue…
Opis:
Povijest i nastanak imena: vrsta koja divlja raste u našim krajevima.
Biljka je porijeklom iz južnih zemalja Europe, no za uporabu u kulinarstvu i za pripremu lijekova obično se uzgaja. Rutvica je igrala nekad veliku ulogu kod starih Egipćana; Grci i Rimljani su je cijenili kao svetu biljku i kao začin. Spominje ju i Hipokrat. U starom vijeku rutvica i ostale srodne vrste bile su sastavni dio «antidotum mithridaticum»
Razmnožavanje - sadnja, sjetva, uzgoj…. Razmnožava se sjemenom u travnju. Stanište joj je na suncu ili u polusjeni. Voli rahlu i laku zemlju. Potrebno ju je redovito zalijevati, ali s mjerom, ne obilno, dvaput tjedno.
Zemlja na gredici pomiješa se sa ponešto šljunka i malo vapna. Nakon što prođe 2-3 tjedna, niknu biljčice koje se rasade na međusobnoj udaljenosti 30 x 40 cm.
Pošto uzgoj iz sjemena polazi tek rijetkima za rukom, najbolje je biljku nabaviti kod vrtlara koji se bavi njenim uzgojem.
U prirodi je u nas rasprostranjena i njezina srodna sorta ruta divaricata l., Ali znatno slabijeg mirisa. Listovi se beru prije cvjetanja.
Za vrućih ljetnih dana pojačava se izlučivanje eteričnih ulja iz žlijezda na listićima.
Rutvica je trajna biljka drvenastoga korijena iz kojeg izbija prizemni i razgranati dio stabljike koji se nastavlja u uspravnim ograncima, često dugima do jednog metra.
Listovi su duguljasti, neparno perasti, s obostrano iscijepanim listićima, žućkastozeleni, dvospolni i pravilni cvjetovi smješteni su u paštitcima u gornjem dijelu stabljike.
Listovi su naizmjenični, bez zalistaka, u obliku bezbrojnih tupo urezanih lapova zeleno-plavičaste ili žućkaste boje, imaju svojevrstan miris i ljuto – oštar, pomalo gorkast okus.
Listove sabiremo prije cvatnje, a cijelu biljku u vrijeme cvatnje i sušimo na toplom i zračnom mjestu, u hladu.
Iz svježih listova cijeđenjem se dobiva sok.
Lišće se koristi i kao začin. Lišće se suši u hladu. Kao lijek koristi se u obliku praška, čaja, tekućeg ekstrakta i kao tinktura.
Kao začin lišće se stavlja u rakiju koja se aromatizira i tako pripremljena ima digestivno djelovanje.
U kulinarstvu zbog jake arome listići se upotrebljavaju u vrlo malim količinama.
Žućkasti cvjetovi čine cvatnu gronju s konkavnim laticama, valovitim i nazubljenim.
Cvate od svibnja do srpnja, a bere se od svibnja do kolovoza.
Cijela biljka ima intenzivan miris koji potječe od lako hlapljivih ulja iz žlijezda smještenih u zeljaste dijelove biljke, a okus joj je mirodijski.
Raste na siromašnom tlu, na kamenjarima, ali se također uspješno uzgaja u vrtovima i na poljima.
Suhu biljku usitnimo i pohranimo u hermetički zatvorenu ambalažu.
Upotreba: u ljekovite svrhe koristi se lišće i rascvjetana biljka, bez korijena.
Služi za liječenje: kao sedativ i kao sredstvo za izazivanje pobačaja.(ne preporučujem)
Te za bolju probavu, protiv navale krvi u glavu i nervoznog lupanja srca te tegoba u donjem dijelu trupa.
Jača oslabljene krvne žile i snižava krvni tlak.
Sastav:
Sadrži eterično ulje, flavonske glikozide, furanokumarine, alkaloide kinolinskog tipa, sadrži rutin koji se koristi sam ili u kombinaciji s drugim tvarima kao dodatak prehrani. On pospješuje učvršćivanje stijenki kapilara i vena, povećanje njihove elastičnosti te sprječava i ublažava stvaranje popucalih kapilara na koži listova i bedara.
Biljka sadrži mliječni sok, koji se koristi protiv bradavica i kurijih očiju.
RUTA - DETALJI
Recepti:
Mogu se kombinirati po šalicu bilo od kojih ovdje nabrojenih – preliti vrelom vodom i pustiti da odstoje 15-estak minuta; to su turica (agrimonia eupatoria), anđelika (angelica archangelica), čistac (betonica officinalis), čubar (satureja hortensis), kim (caminum carvi), majčina dobričica ( nepeta cataria), korijandar (coriandrum sativum), kineska angelica, poznata kao dang-quai (angelica sinensis), komorač (foenicum vulgare), sipan (hyssopus officinalis), borovica (juniperus communis), matičnjak ( melissa officinalis), kamilica, đumbir, neven, rutvica, ob. Vratić (tanacetum vulgare), stolisnik i td.
Oparak: osušene listiće preliti vrelom vodom u razmjeru: na žličicu listića rutvice šalicu vode, sredstvo koje služi za smirivanje.
Oprezniji će listiće rutvice pomiješati s lišćem matičnjaka, gloga ili još bolje valerijane. Učinak će biti bolji i smirujući.
Ekstrakt: iz svježe ubranog, uglavnom mladog lišća rutvice iscijedi se sok – mehaničkim načinom. To je sirovina za jačanje žila i smanjivanje krvnog tlaka u arterijama.
Preporučam ne uzimati 100 % sok, nego ga razrijediti (za početak 25% soka i 75% vode).
Obloge i ostala doziranja neka odredi liječnik – dobro se je s njim posavjetovati.
Istarska rakija pomiješana s rutom (travarica), daje rakiju posebnog intezivnog okusa. Takva rakija ima antibakterijska svojstva, poznata je u svim istarskim obiteljima, upotrebljava se kod vrtoglavice, menstrualnih tegoba, živčanih bolesti, teškog disanja, želučanih tegoba, reuma, gihta, kožnih bolesti.
Koristi se kao:
1) Začin (još od antičkog Rima) ali u jako malim količinama. Što zbog intenzivnog (nekima i neugodnog) mirisa i ukusa, što zbog činjenice da veće količine loše utječu na crijeva a može doći i do oticanja jezika.
2) U narodnoj medicini gdje ima jako široku primjenu i to: za pospješivanje probave, kao diuretik za pospješivanje izlučivanja znoja i mokraće, kod lupanja srca, kod reume i gihta, smiruje grčeve, za regulaciju menstrualnog ciklusa i bolesti maternice.
Uspješno odstranjuje nametnike i parazite u crijevima, pomaže uklanjanju nesvjestice, uklanja zastoj u venskom sustavu.
Čajni napitak liječe i bronhijalnu astmu, smiruje kašalj, naglo lupanje srca kao i upalu grla ukoliko se čaju doda i list kadulje.
Nekada su je koristili i kod ujeda zmija otrovnica.
3) U zapadnoj medicini se koristi i za regulaciju krvnog tlaka, tumora, i zubobolje
4) U homeopatiji za liječenje ukočenosti mišića i tetiva te povreda i trauma, išijasa, bolova u križima, artritičnih bolova i dr.
RUTA
Općenito:
Porijeklom iz južnih krajeva Europe, u kojima raste divlja i uzgajana, rutvica je u Antici važila kao sveta biljka Rimljana i Grka, rabljena i kao začin i kao lijek.
U starom se vijeku od rutvice pripremao protuotrov te je ona i danas sastavni dio nekih protuotrova.
U Italiji su se rutom štiti od loših pogleda. Potopljenom u svetu vodu, njome su svetili kuću.
U Švicarskoj, sa drugim sastojcima umotana ispod kućnog praga, štitila je od duhova i vještica.
Ruta, kako je nazivaju, omiljena je biljka koja se dodaje rakijama travaricama namijenjenima liječenju želučanih tegoba, smirivanju srca, a i za masažu kod reume, bolnih zglobova i ostalih bolnih mjesta na tijelu.
Prema starim narodnim zapisima ruta je imala čarobne moći pa su je rabili za skidanje uroka tako da su je stavljali u kupke.
Ne samo što je skidala uroke, nego ih je vraćala onome tko ih je poslao!
Kađenje prostorija rutom tjerat će se sve negativne sile iz nje.
Miris svježe rute otklanja zavist i egocentričnost, a u kući sve neželjene insekte.
Najzanimljivije je da ruta najbolje uspijeva u vašem vrtu ako je ukradena.
Ona uzima očima tamu i maglovitost te daje vedrinu licu. Zato je danas u svojoj prehrani uzimaju umjetnici, kipari i slikari, a u stara vremena takva je upotreba rutvice bila uobičajena."
Muhe, stjenice, buhe i zmije bježe iz vrta u kojem raste rutvica, a samo nekoliko njezinih listova u ormaru uspješno djeluje protiv moljaca.
Indikacije:
Ljekovito djelovanje: U pučkoj medicini rutvica ima širu primjenu i preporučuje se za:
- Jačanje želuca i za bolju probavu.
- Liječenje tegoba kao što je navala krvi u glavu.
- Jače izlučivanje mokraće i znoja.
- Umirenje i ravnotežu nervoznog lupanja srca.
- Liječenje tegoba u donjem dijelu tijela.
- Bolesti kože, liječenje histerije.
- Liječenje reume i gihta i smirivanje grčeva.
- Liječenje bolesnih živaca i noćnih mora.
- Reguliranje mjesečnog ciklusa i bolesti maternice.
- Liječenje tegoba kao što je krvavo mokrenje.
- Uspješno odstranjivanje crijevnih nametnika.
- Liječenje nevjestice, teškoće s disanjem, bolesti vena.
- Liječenje očnih bolesti kao što je glaukom.
- Liječenje bronhijalne astme i kašlja, išijasa.
- Liječenje katara ždrijela i upale grla.
- Liječenje ugriza zmija otrovnica.
RUTA
Način primjene i doziranje:
Čaj:
Čajnu žličicu listova preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i nakon 15 minuta procijediti. Piti u gutljajima 1-2 šalice na dan.
Čajna mješavina: - po 20 g rutvice, metvice i odoljena, po 30 g cvijeta crvenog gloga i imele i 10 g kima: malu žličicu ove mješavine prelijemo s 1 šalicom hladne vode i nakon 12 sati podgrijemo. Taj čaj pijemo topao, 2-3 šalice dnevno, u laganim gutljajima.
Čajna mješavina: - u jednakim dijelovima rutvica i kadulja: 1 punu čajnu žličicu te mješavine prelijemo 1 šalicom kipuće vode i nakon 5 minuta procijedimo. Pijemo 2-3 šalice dnevno, kao odličan lijek protiv padavice, vrtoglavice, tjeskobe (stezanja) oko srca.
Tinktura:
Šaku suhe rutvice močiti 21 dan u 7,5 dl 50-postotnog alkohola i procijediti. Uzimati 5-8 kapi 2-3 puta na dan s vodom ili sokom.
Ulje:
Priprema se na isti način kao i tinktura samo što se umjesto alkoholom rutvica prelije maslinovim ili jestivim uljem. Koristi se za masaže i kod bolova.
Ulje 2: - 2 žlice rutvice i 2 žlice crvenog luka kuhamo 10-15 minuta u 1/4 1 hladno prešanog maslinovog ulja; dobivenim uljem liječimo upaljene i otekle usne kanale, nekoliko dana nakapavamo u uho po nekoliko kapi 2-3 x dnevno.
Maslo - 1 pregršt suhe rutvice lagano kuhamo 30 minuta u 250 g svježeg maslaca, procijedimo i imamo izvanredan lijek protiv šumova u ušima (ako ti šumovi nisu izazvani srčanim smetnjama): po nekoliko puta dnevno stavlja se u uho nekoliko kapi ovog otopljenog masla i za tri dana će nestati i najjači šumovi.
Iz kulinarstva:
Rutvica ima jaku mirodijsku aromu i jak okus te se kao začin koristi rijetko i u malim količinama za začinavanje zelenih salata, jela od sira i ovčetine, kao dodatak namazima, umacima, marinadama, i za meso divljači, u pacu.
Dodaje se vinima kako bi dobila okus po muskantnom vinu te, kako je već rečeno, rakijama.
U dijeto-terapiji rutvica se koristi isključivo zbog njezinih stimulativnih svojstava.
RUTA
Kontraindikacije:
U većim količinama ili jačoj koncentraciji rutvica može izazvati upalu želučane sluznice i probavnih organa, a zgnječeni listovi na koži će izazvati crvenilo i plikove. Izaziva kontrakciju mišića, što dovodi do jačeg priljeva krvi u maternicu pa može eventualno izazvati pobačaj. To znači da rutvica u većim količinama predstavlja otrov.
Mnoge žene platile su životom kad su rutvicom htjele izazvati pobačaj!
Suviše riskantna bila bi primjena na svoju ruku!
Zbog svoje žestine izaziva crvenilo i mjehure na koži (osjetljive – alergične osobe ne bi je smjele brati ili ih brati u rukavicama).
Rutvica je ljekovita ili opasna – otrovna biljka, zato oprez!
Osobe sa slabim želucem, jetrom i žučnim tegobama, ne bi smjele uzimati rutu u bilo kojem obliku. U većim količinama ili jačoj koncentraciji rutvica može izazvati upalu želučane sluznice i probavnih organa.
