MEDVJETKA
MEDVJETKA
Lat: Arctostaphylos uva ursi L.
Sinonimi: Arbutus uva-ursi L., Arctostaphylos procumbens E. Mey, Arctostaphylos officinalis Wimm. Et Grab., Uva ursi buxifolia S. F. Gray
Eng: Bearberry
Narodni nazivi: Divlja maginja, gornik, medvedovo grožđiče, medveđe grožđe, medvedovo uho, mečije grožđe, medvetka, medvijedica, opernik, planika, planika crvena, vučja jabuka, zimzeleni gornik.
OPIS:
Opis biljke: Višegodišnji zimzeleni grm koji raste prilegnut uz podlogu, visok do 70 cm.
Grm medvjetke gusto je obrašten 2-3 cm dugim, jajastim i čvrstim kožnatim listovima.
Zvonasti cvjetovi bijele su ili svijetloružičaste boje, obješeni u grozdovima.
Plod je crveno obojena, brašnava okrugla boba.
Biljka je vrlo slična brusnici (list, cvijet, plod).
Medveđe grožđe ili medvjetka uglavnom je polegnuti grm obrastao jajastim, čvrstim i kožastim listovima.
Prirodni je antiseptik, antidijaroik, adstrigent, antimikrobik, antiinflamatorik, diuretik, dermetik, detoksikant, hipnotik, hemostatik, tonik.
Vrijeme cvatnje: Od travnja do lipnja
Stanište:
Raste po suhim, rijetkim, pješčanim ili kamenitim borovima i drugim crnogoričnim šumama, među grmljem po sunčanim obroncima, po planinskim pašnjacima Balkanskog poluotoka, naročito u zapadnim dijelovima.
Biljka je rasprostranjena gotovo u čitavoj Europi te Sjevernoj Aziji i Sjevernoj Americi.
Mjestimice dolazi u velikom mnoštvu, uglavnom na dosta nepristupačnim mjestima i često daleko od ljudskih naselja, što otežava sabiranje.
Napomena:
Zbog velike primjene te biljke u medicini kao i zbog toga što se sabiranje vrši prirezivanjem grančica, a vrlo često i čupanjem čitave biljke, kod sabiranja se mora voditi računa da se biljka na pojedinom staništu ne uništi, tim više što je njezin rast vrlo spor.
Ljekoviti dijelovi biljke:
Prema europskoj regulativi, službeno su ljekoviti listovi medvjetke. Prema Europskoj farmakopeji, suhi list mora sadržavati najmanje 7 posto arbutina.
Kao droga u zdravstvene svrhe upotrebljavaju se listovi.
Sabiru se grančice koje se suše na zračnom mjestu u hladu. Sabiranje se vrši u rano proljeće ili u jesen kada biljka u vegetaciji miruje.
List i duljim stajanjem na za to prikladnom i suhom mjestu ne gubi svoju ljekovitost.
MEDVJETKA - CVIJET
Ljekovite i djelotvorne tvari:
Listovi medvjetke sadrže fenolne šećerne spojeve, arbutin (5 - 15 posto) i metilarbutin (do 4 posto).
Fenoli su inače grupa spojeva koji djeluju iritirajuće na sluznicu, no arbutin i metilarbutin su zbog prisustva šećera znatno manje agresivni.
Osim njih, biljka sadrži i kinone te čak do 20 posto galotanina i flavonoide (derivate kvercetina, kemferola i miricetina).
Premda se općenito misli kako su upravo fenolni spojevi ti koji iskazuju antibakterijski učinak u mokraći, smatra se da ipak i drugi spojevi, pogotovo flavonoidi protuupalnog djelovanja, pridonose učinku biljke kod upala mokraćnog mjehura.
Arbutin, djelotvorna supstanca medvjetke, otkriven je 1896.godine, ali ova je biljka bila poznata mnogo ranije.
Indikacije:
Biljka je službeno odobrena kao biljni lijek za urinarne infekcije.
Ljekovito djelovanje:
Čaj od listova medveđeg grožđa ili medvjetke liječi povećanu prostatu, mokraćne organe, proljev i šećernu bolest. Punu kašičicu isitnjenih listova preliti sa šalicom kipuče vode, ostaviti otklopljeno 15 minuta. Piti tri puta dnevno.
Listovi pomiješani s drugim ljekovitim biljem služe kao dezinfekcijsko sredstvo mokraćnih kanala, naročito kod kronične upale mokraćnog mjehura i drugih bolesti.
List se upotrebljava u obliku čaja za liječenje organa za mokrenje. Pri izradi čaja potrebno je list zdrobiti i duže kuhati, jer kožasta i čvrsta konzistencija lista otežava i onemogućava ekstrakciju arbutina i tanina.
Inače, list treba u ljekarni čuvati u jednom komadu, jer se tako mnogo duže i bolje održi.
Priprema se još i čaj protiv pijeska ili kamena u bubregu.
Način primjene i doziranje:
Infuz - Priprema se tako da se tri do četiri grama suhoga lista prelije sa 250 mL kipuće vode, ostavi stajati 10 - 15 minuta i procijedi. Ta se količina priprema isključivo svježa tri puta na dan i pije se između obroka. To znači da dnevna doza lista medvjetke, uzeta u obliku infuza, iznosi 10 - 12 grama.
Sa svakom dozom čaja mora se uzeti pola čajne žličice soda bikarbone (natrijeva hidrogenkarbonata).
Alternativno, mogu se uzimati slični preparati koji alkaliziraju (čine manje kiselim) mokraću, poput basenpulvera.
MEDVJETKA - CVIJET
Najčešće pogreške u terapiji medvjetkom:
Uzimanje tvari koje zakiseljuju mokraću - Zbog razgradnog metabolizma, tijelo uglavnom stvara konstatni višak kiseline. Bubrezi održavaju pravilnu kiselost krvi pa višak kiseline izlučuju u mokraću, tako da i prosječni pH mokraće (mjera kiselosti) bude kisela, ispod pH = 7.
Aktivni spojevi medvjetke djeluju isključivo u mokraći koja je alkalna, čija je pH vrijednost iznad 7! Stoga je bitno da se sa svakom dozom čaja uzima i pola čajne žličice soda bikarbone, tvari koja zalužuje organizam, kako bi se omogućilo djelovanje medvjetke u mokraći.
To znači da je zabranjeno uzimanje tvari koje zakiseljuju mokraću, a to su: svi gazirani slatki napitci, pogotovo ako sadrže fosfornu kiselinu (poput Coca-Cole, Fante, Pepsi Cole...), pretjerane količine octa ili pretjerane količine agruma poput limuna.
Slatke namirnice - Dijetetske mjere uključuju i smanjenje unosa slatkih namirnica (slatkiša, čokolade, kolača...), čijom razgradnjom nastaje veća količina kiselih tvari.
Srodna vrsta medvjetki je brusnica (lat. Vaccininum vitis-idaea). Često rastu zajedno, tj. jedna pored druge, te je brusnica ujedno i idealna zamjena za medvjetku jer sadrži manje količine trjeslovine, tj. manje nadražuje želudac.
Listovi brusnice sadrže tvari slične onima u medvjetki, pa njihov infuz jest djelotvoran kod mokraćnih infekcija. No, plod brusnice je dvojbene učinkovitosti, a više je agresivno reklamiran nego djelotvoran. Vrlo je bitno da se ne uzimaju istodobno preparati plodova brusnice (sokovi, kapsule, tablete) i preparati medvjetke jer će brusnica poništiti učinak medvjetke.
Vitamin C - Na žalost, čak i mnogi liječnici propisuju velike količine vitamina C (više od 500 mg na dan) zajedno s medvjetkom. To nije ispravno jer vitamin C kemijski i biokemijski reagira s aktivnim spojevima medvjetke i sprječava njihovo djelovanje. Stoga, ako se uzima vitamin C, ne smije se prelaziti razina od 500 mg na dan, i po mogućnosti uzimati preparate koji usporeno otpuštaju vitamin C.
Pretjerano uzimanje tekućine:
Pretjerano uzimanje tekućine - Premda povećano uzimanje tekućine može katkad imati povoljan utjecaj na infekcije, uzimanje prevelikih količina tekućine može tijekom terapije smanjiti učinkovitost medvjetke.
To je stoga što dolazi do razrjeđivanja aktivnih tvari medvjetke u mokraći, pa njihova koncentracija pada ispod razine na kojoj one djeluju na bakterije.
Stoga se klonite savjeta koji vam propisuju uzimanje od, primjerice, dvije litre čaja medvjetke na dan.
Trajanje liječenja:
Trajanje liječenja (terapije) - Medvjetka, za razliku od drenažnih biljaka koje potpomažu radu bubrega poput lista koprive, nije namijenjena uzimanju duljem od 7 do 14 dana (osim iznimno). Apsolutno izbjegavajte opasne savjete koji propisuju uzimanje medvjetke više od mjesec dana!
Medvjetka ili djeluje u navedenom roku ili nema učinka.
Medvjetka ne djeluje jednako na sve uzročnike upale mjehura - To znači da će, primjerice, dobro djelovati kod infekcija s Eschericia coli ili Proteus vrstama, ali će je kod Enterococcus vrsta trebati dopuniti terapijom s infuzom lista breze, a kod streptokoknih i stafilokoknih infekcija radije ćemo prepisati dekokt korijena čička, a ne medvjetku.
Što se može uzimati uz medvjetku?
Vrlo korisno je uzimanje kvalitetnih preparata ehinaceje, i to isključivo onih iz korijena vrste Echinacea pallida i zelene vrste Echinacea purpurea. O odabiru kvalitetnih pripravaka Echinacea vrsta bit će riječi u nekom od idućih članaka, no treba zapamtiti da pripravci budu isključivo od navedenih vrsta (pazite da piše na kutiji proizvoda), te da bude striktno precizirano da su spravljeni od posve svježe, nesušene ehinaceje.
Ako to nije precizirano, nemojte kupovati takve preparate jer nisu djelotvorni.
Kvalitetni priravci su, primjerice proizvedeni tehnologijom SIPF (integralna suspenzija ljekovitog bilja).
MEDVJETKA - PLOD
NUSPOJAVE:
Kontraindikacije i nuspojave:
Osim iznimno, medvjetku treba izbjegavati kod djece mlađe od šest godina. Kod osoba s gastritisom i ulkusom želuca ili dvanaesnika treba biti oprezan te prva tri do četiri dana početi s manjom dozom (pola doze) infuza, a poslije povećati na propisanu dozu.
U slučaju nepodnošenja niti te doze, uz pojavu mučnine i povraćanja, treba razmisliti o drugim biljkama, poput lista brusnice, lista borovnice i sličnim vrstama.
Oprez je potreban kod trudnoće i dojenja, pa se koristi isključivo ako je upotreba opravdana.
Koristiti uz velik oprez, ili izbjegavati, u slučaju glomerulonefritisa.
Infuz medvjetke uglavnom se smije kombinirati s antibioticima, no ipak se preporučuje da se uzima ili kao samostalna terapija ili tek nakon završetka terapije antibioticima.
Bolesnici, osjetljivi na želudac, ne podnose čaj pripremljen iz lista medvjetke radi visokog sadržaja taninske kiseline. Kao negativne posljedice mogu nastati mučnina, pomanjkanje teka pa čak i snažno povraćanje. Iz tih razloga moderno prirodno liječenje ne preporuča više list medvjetke u tolikoj mjeri kao što je ranije bio upotrebljavan.
Kod konzumiranja čaja od medvjetke urin poprima crvenkastu boju, što kod čovjeka može izazvati strah, sumnju i raznorazne misli: krv u urinu.
Nepotrebno je paničiti, jer je to normalna pojava i dokazi da biljka djeluje i da su se svi njeni prirodni sastojci aktivirali, a ujedno još jedna potvrda da je dobro znati šta konzumiramo i šta možemo očekivati kao nuspojavu!