SURUČICA
SURUČICA
Lat: Spiraea ulmaria L.
Eng: Bridewort, Dolloff, Lady of the Meadow, Meadow Queen, Meadow-wort, Meadsweet, Pride of the Meadow, Queen of the Meadow
Ital: Olmaria, Regina dei prati
Obitelj: Ruže - Rosaceae
Sinonimi: Filipendula ulmaria Maxim, Ulmaria palustris Moench, Ulmaria pentapetala Gilib.
Narodni nazivi: blaga jabuka, buditeljica, medunika, močvirski oslad, oslad, osinka, svinjurak, sračica, livadni aspirin, končara
SURUČICA - DETALJI
Opis:
To je višegodišnja, grmolika i do 1,5 m visoka biljka s neodebIjalim i puzavim korijenom. Stabiljka je kutasta, u gornjem dijelu razgranjena, s perasto sastavljenim i dlakavim listovima. Mali kremasto-bijeli cvjetovi skupljeni su u sastavljenim cvatovima. Suručica (močvarna končara). Filipendula ulmaria (L.) Maxim. je višegodišnja biljka iz porodice ružovki koja raste na našim vlažnim livadama.
Stabljika do 2m visine raste iz vodoravno položenog odrvenjelog podanka. Na vrhu je razgranata.
Listovi su perasto sastavljeni od 2-5 pari liski. Liske su s gornje strane tamnozelene, a s donje svijetlozelene i pustenasto dlakave, nazubljenog ruba.
Cvate ljeti rastresitim paperjastim krem bijelim cvatovima u obliku metlica koje se izdižu iznad okolne travnate mase. Prašnici su dvostruko duži od latica.
Miris i okus: cvjetovi mirišu ugodno, slično gorkom bademu. Okus korijena je sluzav, pomalo oštar, nalik na okus vanilije.
U medicini se upotrebljavaju osušeni listovi i cvjetovi.
Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza.
Stanište: suručica raste na vlažnim livadama, među vrbama i johama, uz potoke i manje rijeke, na svijetlim prostranim šikarama, na zemljištu bogatom ili siromašnom vapnom. Ovo je domaća kultura u Europi i zapadnoj Aziji, a u Ameriku je unesena.
Ljekoviti dijelovi biljke:
Sabiru se cvjetovi (Flores Spiraeae), zatim biljka u cvatu (Herba Spiraeae) tako da se odreže 30 do 40 cm od zemlje, kako sabrana droga nebi sadržavala mnogo debelih i odrvenjenih stabljika, a u proljeće ili jesen sabire se i korijen (Radix Spiraeae). Staro farmakološko ime za tu drogu je Flores, odnosno, Radix Barbae caprinae.
Cvjetovi i biljka suše se u sjeni, dok se korijen, nakon što se temeljito očisti, naniže i suši obješen u sjeni na prozračnom mjestu. Naročito cvjetovi se koriste protiv bolesti mokraćnih organa.
Čaj za čišćenje krvi. Podzemni dijelovi sadrže treslovine, te se koristi kao lijek protiv proljeva i krvarenja. Koristi se kao lijek za dišne organe, skrofulozu, reumu, gripu i sl. Esencija korijena služi u homeopatiji za bolesti srca, bubrega i mjehura.
Cijela biljka sadrži glikozid gauterin, a u korijenu i cvjetovima je postotak eteričnog ulja (2%). Sadrži i male količine salicila. Koristi se i protiv akutnog i kroničnog reumatizma, protiv uloga (gihta) i gojaznosti.
Ljekovite i djelotvorne tvari:
Različitim laboratorijskim analizama je utvrđen sadržaj sljedećih tvari u suručici: askorbinska kiselina, tanini, kumarin, flavonoidi, heparin, sluz, fenolne kiseline, fenolni glikozidi, fenilkarboksilne kiseline, salicin (biljni aspirin), salicilati, vanilin.
Njeno eterično ulje sadrži: salicilaldehid, etilsalicilat, metilsalicilat i metoksibenzaldehid.
Ljekovite i djelotvorne tvari: suručica sadrži u cvjetovima, korijenu, a dijelom i u listovima, eterično ulje sa spojevima salicilne kiseline.
U eteričnom ulju sadržan je i heliotropin i vanilin. U cvatućoj biljci može se dokazati slobodna salicilna, citronska i taninska kiselina.
U korijenu je, nadalje, dokazan glukozid gaulterin i mnogo kremične kiseline.
U cijeloj biljci sadržani su kamforu slični spojevi, terpeni, smola, mast i bojena tvar spirein.
Ljekovito djelovanje:
Ljekovito djelovanje: salicilni spojevi čine ovu biljku vrlo prikladnom za liječenje gihta i reumatizma. Velika moć izlučivanja znoja tih salicilnih spojeva djeluje na brzo izlučivanje svih otrovnih tvari pa je suručica punovrijedna ljekovita biljka za čišćenje krvi.
Čaj se vrlo preporuča kod vodene bolesti, naročito kod potkožnog i trbušnog skupljanja vode, kod bolesti mjehura i bubrega i protiv glista. Kako velika količina salicila ne djeluje samo protiv procesa gniljenja i vrenja nego i smanjuje povišenu fibroznu temperaturu tijela, suručica je kao lijek vrlo dobra kod oboljenja želuca i crijeva uslijed probavnih smetnji. Suručica se baš kao i ovaj čuveni lijek upotrebljava kod reumatizma, artritisa, upale mišića.
Naravno, suručica je pokazale dobre rezultate u liječenju glavobolje, zubobolje i bolova u zglobovima. Pored salicilata, suručica sadrži i tanine i flavonoide koji umiruju mišićne grčeve i rešavaju probleme sa digestivnim traktom.
U unutarnjoj upotrebi se koristi za prejaku kiselost u želucu, kod gastritisa i čireva. Najbolje ju je uzimati kao čaj. Za pripremu čaja uzmite dvije žličice osušenih cvjetova i prelijte ih šalicom kipuće vode, te sve ostavite poklopljeno 15 minuta.
Kod glavobolje se brzi rezultati postižu, ako tek ubrani list suručice žvačete nekoliko minuta.
U narodnoj medicini suručica se koristi za olakšavanje tegoba povezanih s kašljem i prehladom.
Njemačka vlada je zato službeno priznala čaj od suručice kao sredstvo za liječenje kašlja i prehlade. Dokazana su adstringentna svojstva suručice i slabo izraženi učinci slični onima salicilne kiseline (aspirina).
Za ublažavanje bolova koristi se zbog sadržaja prekursora aspirina izoliranog iz cvjetnih glavica suručice.
Također, dugo se koristila kao sredstvo za izlučivanje tekućine i znojenje. Ispoljuje antikancerozna djelovanja u eksperimentima na stanice B16 melanoma, Raji stanice limfoblasta, i na karcinom grlića maternice.
Cvjetovi suručice sadrže salicilnu, citronsku i taninsku kiselinu pa ona djeluje kao sredstvo protiv grušanja krvi.
Dodatno, suručica posjeduje antioksidativne karakteristike pa je istraživana njena upotreba kao konzervans za margarin.
U eteričnom ulju ove biljke ima i vanilina koji čaju daje ugodan miris.
U srednjem vijeku suručica se dodavala u pivo i vino radi okusa.
Povijest:
Povijest suručice:
Suručica je jedna od tri biljke koje su se smatrale svetima u vrijeme starih druida. U 16. stoljeću ova se biljka koristila kao stelja (tepih) na podovima u kućama. Služila je kao izolacija ugodnog smirujućeg mirisa.
U srednjem vijeku se koristila kao začin za piće medovinu (fermentirani med). Dodatno, cvjetovi su se koristili za zaslađivanje čajeva jer imaju okus nalik medu. I listovi su se koristili za začinjanje vina.
Davne 1838. godine talijan Rafaele Piria prvi je proizveo salicilnu kiselinu iz suručice i kore bijele vrbe. Makar je salicilna kiselina u tom obliku pokazivala sva aspirinska svojstva, uzrokovala je želučane tegobe.
Tek je njemački kemičar Felix Hoffmann 1897. godine ublažio nuspojave i sintetizirao ono što danas nazivamo aspirinom (acetilsalicilnu kiselinu) upotrijebivši salicin iz suručice.
SURUČICA
Pučka medicina:
Primjena u pučkoj medicini: u pučkoj medicini oduvijek je suručica hvaljena kao sredstvo koje tjera vodu pa se upotrebljava kad postoji upalni nadražaj bubrega. Tu je primjenu više puta potvrdila naučna medicina. Suručica je vrlo korisna i ljekovita biljka koja se nedovoljno upotrebljava.
Tek od prije dva ili tri stoljeća ona se značajnije spominje u knjigama o liječenju biljem. Ovu stanovnicu vlažnih livada svakako treba uvrstiti u svoju kućnu biljnu ljekarnu.
U pučkoj je medicini suručica oduvijek vrijedila i kao prirodni lijek protiv ugriza bijesnog psa. To sredstvo iz iskustva pučke medicine potvrdila je i medicinska nauka.
Kao lijek protiv posljedica ugriza bijesnog psa žvače se više puta dnevno, kroz 3 do 4 dana, sitno izrezani svježi korijen (dr med. Kunen).
Homeopatski lijekovi se propisuju po principu da se "slično liječi sličnim"
SURUČICA
Ljekovitost:
U prehrani: Negdje se mladi listovi koriste kao salata, a gomolji se mogu jesti sirovi ili pripremljeni. U našoj je zemlji primjena ove biljke zaboravljena. U Skandinaviji je još uvijek koriste najviše za začinjanje rakije od fermentiranog meda (okus sličan vaniliji).
Cvatovi se mogu dodavati u pekmeze jer daju voću blago bademasti okus. Sirup od suručice je u sjevernoj Europi popularan kao bazgin sirup kod nas.
U veterini: Dugo se primjenjivala kod vodenih oteklina nogu i trbuha kod domaćih životinja. Kod šepavosti teleta suručica se vrlo koristila kao oblog.
Zbog ugodnog mirisa, redovito se koristi i za pot pourri.
Suručica privlači pčele.
Uzgoj:
Sije se od ožujka do svibnja na kompost. Može se razmnožavati i dijeljenjem podanaka u jesen ili proljeće. Voli vlažno bogato tlo na suncu ili u djelomičnoj sjeni.
Ova biljka ne uspijeva na kiselim tlima. Do početka klijanja treba održavati temperaturu tla na 20-25°C u trajanju od 21 dan. Radi očuvanja stalne temperature tlo se može prekriti vrtlarskom koprenom. U suhim uvjetima držanja podložna je gljivičnim oboljenjima.
Sjeme se brzo raširi u okoliš pa ukoliko ne želite da se to dogodi, uklonite ocvale cvatove prije nego se sjeme zametne.
Kada bazga ocvate, suručica taman počne cvasti i evo nove zabave. Cvatovi i list se beru kad je polovina cvjetova otvorena. Kratko se osuše na prozračnom mjestu.
Osušeni dijelovi moraju zadržati prirodnu boju.
Suručica (F. ulmaria) je zavičajna svojta zaštićena zakonom što znači da morate imati dozvolu izdanu iz Ministarstva okoliša za komercijalno sakupljanje. Ako ju berete za svoje potrebe, nemojte brinuti. Stoga je ove godine naberite naramak za čaj i sok, te zabilježite njeno stanište. Krajem ljeta sakupite sjeme i sljedećeg je proljeća posijte u svojem vrtu.
Gomoljasta končara (F. vulgaris) nije zaštićena zakonom.
Ne daje se pacijentima preosjetljivim na salicilate (aspirin). Kod prevelikih doza i dugotrajne upotrebe, mogu se javiti efekti, kao kod prevelike upotrebe aspirina.
Astmatičari ne bi smjeli uzimati ovu biljku zbog aspirinskog djelovanja.
Listovi i stabljike sadrže salicilate koji daju okus nalik lijekovima. Zato je preporučljivo ukloniti sve stabljike prije kuhanja. Drugo rješenje je da ne kuhate biljku već ju samo potopite u vruću vodu. Na ovaj će način okus cvatova prevladati nad okusom salicilata.
Zaboravimo brige i stres, ugasimo televizore i računala na par sati. Uzmimo vremena za sebe, povedimo dragog prijatelja i krenimo u prirodu. U naš genetski kod usađena je potreba za šetanjem, branjem i sakupljanjem i ovi trenuci nam mogu samo pomoći da se osjećamo zdravije i ljudskije.
Recepti:
Ako ste od onih koji vole sirup od bazge, sirup od suručice će vam biti još bolji.
Sirup od suručice:
Recept 1:
Sastojci: 50 cvatova končare (bez stabljika), 2 L vode, 250 g šećera (ili više prema vlastitom ukusu), 2 limuna.
Postupak: U veliki lonac utočite vodu i potopite cvatove suručica. Zakuhajte i dodajte šećer miješajući. Kada se šećer otopi, skinite s vatre i dodajte sok jednog ocijeđenog limuna. Ostavite ovako preko noći da se okusi međusobno prožmu. Sljedeći dan procijedite i dodajte sok od još jednog limuna. Poslužite pomiješano s vodom prema vlastitom ukusu (1:2), dodajući kocke leda i dekorirajte s kriškom limuna. Jako dobro paše i s gaziranom vodom.
Recept 2:
Sastojci: 1 vreća cvatova končare bez stabljika i peteljki (oko 800g), 3 kg šećera, 2L vode, ružine vodice (150ml)
Postupak: Pomiješajte šećer i vodu u velikom loncu na štednjaku dok se sav šećer ne otopi. Uklonite sa vatre i tek onda dodajte končarine cvatove, promiješajte i ostavite na 2-3 dana. Nakon što su se okusi proželi, procijedite kroz gazu. Probajte sirup. Možete ga naknadno koncentrirati zagrijavajući ako takav volite. Ako ste zadovoljni, dodajte ružinu vodicu kap po kap probavajući stalno. Punite u sterilizirane staklene boce ili do 3 u plastične boce pa u zamrzivač.
Recept 3:
Sastojci: 2L vode, 500g šećera, sok od 2 limuna, cca 50 cvatova končare
Postupak: U velikom loncu zakuhajte vodu. U njoj rastopite oko 250g šećera. Dodajte sok od limuna. Na kraju dodajte 4 pune šake končarinih cvatova (oko 50), potopite ih u vruću vodu, te kuhajte još 2-3 minute. Ostavite preko noći. Sutradan procijedite, opet zakuhajte i dodajte još 250g šećera. Kuhajte još 5 minuta i onda punite sterilizirane boce. Ovaj se sirup može upotrijebiti i kao preljev za sladolede i palačinke.
ČAJ:
Priprema čaja vrši se kao oparak od 1 do 2 čajne žlice cvjetova ili biljke u cvatu za 1 šalicu, a piju se u gutljajima 2-3 šalice dnevno i nezaslađeno. Sitno izrezani suhi ili svježi korijen stavlja se kroz 6 sati u hladnu vodu, zatim se jednom kratko prokuha, ostavi stajati 1-2 minute i procijedi. Uzima se 1-2 čajne žlice korijena za 1 šalicu čaja, a piju se 2-3 šalice dnevno u gutljajima i nezaslađeno.
Svježe istiješteni sok iz čitave biljke može se upotrijebiti i tako da se dnevno uzima 1 jedaća žlica soka s malo vode, bez ikakvog dodatka.
Tinktura: tinktura se priprema s etanolom (65 posto V / V), koristeći svježe cvjetne glavice od Filipendule ulmaria, pustiti da odstoji 3-5 tjedana, potom procijediti. Preporučena doza je 20-40 kapi razrijeđen u malo vode, 2-3 puta dnevno.
SPIRAEA FILIPENDULA L. gomoljasta suručica:
Sinonimi: Filipendula filipendula Voss. Filipendula hexapetala Gilib. Filipendula vulgaris Moench. Ulmaria filipendula Kostel.
Narodni nazivi: gruželj, grizica, gripelj zelje, kripelj, ljetna liandra, mali paprat, osladje, pasja ruta, sračica, suručarka, suručica, trava od šuljeva, tukica, želudovo zelje.
Ova vrst suručice ima tanko korijenje s vretenastim odebljanjima i bijele cvjetove, ali izvana purpurno-crvene boje.
Korijen je ranije bio u službenoj upotrebi pod nazivom Radix Filipendulae. Ta vrsta suručice u pučkoj se medicini ne razlikuje od ranije opisane suručice i za liječenje se primjenjuje na isti način.
SURUČICA - ČAJ
NUSPOJAVE:
Nuspojave: Suručicu ne bi trebali uzimati oni koji su alergični na aspirin (salicilate) ili oni koji pate od astme. Pri predoziranju mogu nastupiti želučano – crijevne tegobe.
Ograničenja u primjeni: Nema spoznaja o primjeni u trudnoći uli tijekom dojenja.
