PRESLICA
PRESLICA
Lat: Equisetum arvense l.
Eng: Field horsteail or commonhorsetail
D: Der acker-schachtelhalm, auch zinnkraut, acker-zinnkraut, katezenwedel, pferdeschwanz.
Fr: La prele des champs.
Drugi nazivi: konjski rep, kositerka, njivska preslica, poljska preslica, rastavić, šutkavac, vošće, barska metlica, cinkrot, hvošć, poljski cinkrot, potočna voščejnka.
Preslica je jako rasprostranjen korov koji se teško iskorjenjuje. Ubraja se u red papratnjača. Trajna podzemna stabijika crne je boje i poput niti rasprostranjuje se u dubinu i širinu i jako je otporna.
Stabljika je uspravna s tankim i brojnim listovima u pršljenu te je zbog toga zovu konjskim repom.
Opis i stanište:
Raste po livadama, poljima, jarcima, uz rijeke, na vlažnim obroncima planina, na glinenim zemljištima... na pjeskovitim livadama i poljima te duž željezničkih nasipa.
Preslica je trajna višegodišnja uspravna korovska biljka, koja naraste i do 80 cm visine. Na vrhu stabljike su, u obliku klipa, sporangije, koje se nakon sazrijevanja osuše.
Zelena sterilna neplodna vegetativna stabljika javlja se poslije fertilne.
Nema izražen miris, a okus joj je opor i neugodan.
Za lijek se sakuplja cijela biljka!
Listovi s donje strane nose trusnike (sporangiji) s truskama (spore).
U nekih se preslica razvijaju dvije vrste stabljika: u rano proljeće plodne svijetlosmeđe stabljike koje na vrhu nose sporangije združene u oblik sličan klipu strobilus.
Ugibaju nakon rasijavanja spora.
Nakon toga razvijaju se neplodne zelene stabljike u oblik sličan boru. Iz spora kliju sitni, do 1 cm dugi, najčešće jednospolni protaliji muški s anteridijima i ženski s arhegonijima.
Nema izražen miris, a okus joj je opor i neugodan.
Ljekovita preslica nije viša od 30 cm, nema šuplju stabljiku, voli vlagu, ali se ne bere na veoma vlažnim mjestima jer su ta rezervirana za neljekovitu barsku preslicu. Bere se po proplancima, daleko od svake ostale preslice, kako bismo bili sigurni da je prava. Naime, tamo gdje ima više preslica znaju se udružiti u neku poluljekovitu poluneljekovitu preslicu. Ako imalo izgleda sumnjivo bolje je ne brati.
I na tržnicama se veoma često prodaje pogrešna preslica. Jedna snaša se naljutila kad je upozorena da prodaje otrovnu preslicu s obrazloženjem da ona poznaje preslicu jer ovakvu prodaje već 30 godina! Kolikom broju ljudi li je ta skršila bubrege! Naime, ova preslica može izazvati krvarenje, pa ako nakon čajnog tretmana preslicom počnete krvariti lijepo ste se počastili pogrešnom biljkom.
"nije svaka preslica iz Božje ljekarne"
Za lijek se sakuplja cijela biljka!
Preslica se bere u svibnju i srpnju.
Za branje i preradu kao i za uporabu u medicini koriste se sljedeće vrste preslica:
E. arvense, E. maximum, E. hiemale, kod svakog branja preslice pogledamo je li čista ili je napadnuta nametnicima.
Čistu mladu preslicu režemo u dužinu 10-30 cm te slažemo u snopiće koje objesimo na toplom sloju kojeg treba često prevrtati.
Osušenu preslicu usitnimo i spremimo na odgovarajuće mjesto.
Mlada preslica za razliku od starije, prikladnija je za pripremu čaja; mladu treba namakati kraće vrijeme, dok se starija mora, prije kuhanja, duže namakati.
Kod kuhanja čaja od preslice preporučljivo je staviti i žličicu šećera, jer šećer kremičku kiselinu izvlači iz preslice.
Višestruka ljekovitost preslice poznata je od davnina.
Jedno je od najboljih sredstava za liječenje bolesti pluća, posebno kod plućnih krvarenja i tuberkuloze.
Preslica je veoma dobra i u liječenju svih oblika malokrvnosti jer pospješuje stvaranje crvenih krvnih zrnaca.
Nenadoknadivo je sredstvo u liječenju čira na želucu, hemoroida i raznih oblika čireva te u liječenju bolesti mokraćnih puteva.
Dobri rezultati se postižu kod liječenja grčeva u mjehuru, bolnog mokrenja, zadržavanja mokraće, upale bubrega s pojavom bjelančevina u mokraći, upale bubrežne nakapnice, krvarenja bubrega, kod hroničnog nadražaja mejhura s pritiskom na mokrenje (kod žena) te kod početne tuberkuloze, bubrega i mjehura.
Pomiješana s drugim biljkama koristi se i u liječenju raznih drugih bolest
Preživljavanje u prirodi:
U proljeće: mlade fertilne, sočne žutosmeđe stabljike preslice beru se i očiste od ovojnica na pršljenovima, vezuju u snopiće i kuhaju kao šparoge.
Ime dobiva po Latinskoj rjieči equus što znači konj i seta što znači struna, zbog sličnosti njezinih grančica s konjskom strunom.
U prošlosti najrasporostranjenija biljka, nekada drvo, iz grupe bescvjetnih biljka, iz koje je, smatra se, nastao crni ugljen.
O ljekovitosti preslice pisali su još Dioskurid i Plinije.
Terapija:
U totalnoj terapiji (terapiji gladovanja) dr. Breussa, preslica se preporučuje za liječenje bubrega i pripremu vrućih obloga za liječenje jetre.
Preslicu rado rabe travari Kine i cijelog svijeta.
Preslica je u prošlosti predstavljala nezaobilaznu biljku u liječenju bolesti pluća, urinarnog trakta, bolesti kože, rana, protiv upala i infekcija.
Kneipp: "ne možemo dovoljno naglasiti koliko ta poznata ljekovita biljka odlično i svestrano djeluje.
Tek je Kneipp spasio preslicu potpunog zaborava; i on hvali mnogobrojnu ljekovitost te biljke. Preslica je zaista jedinstvena ljekovita biljka te se o njoj ne bi trebalo uvijek govoriti kao o dosadnom korovu.
Kneipp je uspio liječiti i tuberkulozu kože (lupus) duljim čajnim kurama od preslice zajedno s kupkama od preslice. Primjena preslice pripada terapeutskim mjerama čak i kod gnojenja kostiju (Univ. prof. dr F. Eckstein, Freiburg — dr med. S. Flamm, Bad W6rishofen).
Katkada nešto pretjerani Plinije Sekund je tvrdio da je dovoljno preslicu uzeti samo u ruku pa da se smiri krvarenje rane na tijelu. Preslica je hvaljena u svim bilinarskim knjigama, no početkom novog vijeka o toj se vrijednoj ljekovitoj biljci čulo sve manje.
Ostalo o preslici:
Preslica ne samo da čisti posuđe, zbog čega je sve domaćice mnogo cijene kao sredstvo za čišćenje, nego liječi i unutarnja i vanjska oštećenja ljudskog tijela.
Zbog kremičke kiseline, koja sadrži silicij (10 %) i kalcij, danas se preslica najčešće koristi kod problema s vezivnim tkivom i hrskavicom.
Silicij je sastavni dio kostiju, hrskavica i vezivnog tkiva te njegova uloga u liječenju pučkim načinom kod zarašćivanja kostiju kod prijeloma, povrede ligamenata, i danas nam je poznata.
Kako razina silicija u kostima, vezivnom tkivu, ligamentima, arterijama i koži s godinama života opada, to je nadomjestak preko preslice, jedan od prirodnih načina preventivnog djelovanja u starijoj dobi, a za mlađe preslica je važna kao hrana za nokte, kosu, kožu i mišićno tkivo.
Teško oboljelo i već neotporno plućno tkivo, ne samo da će se učvrstiti dodavanjem kremične kiseline, nego će doći (po Kuhnu) do ožiljkastog ograničenja dijelova pluća, tzv. kaverna. Uz to će se uskoro pojaviti i daljnji faktori ljekovitosti: većinom bez apetita, više ili manje oslabljeni bolesnik s temperaturom koja stalno pada i raste, ponovo će dobiti apetit, njegova će se tjelesna snaga i njegova težina povisiti a prestat će i karakteristično noćno znojenje te stalno povišena temperatura.
Kontrole ispljuvka jasno pokazuju smanjenje tuberkuloznih bacila A nastupa, iako polagano, ali ipak osjetno ozdravljenje. I upravo taj osjetan preokret uzrokuje kod bolesnika i duševnu promjenu.
Duševna potištenost i beznadnost zamjenjene su uvjerenošću u ozdravljenje a to znači daljnji ljekoviti faktor. Preslicom se ne liječe samo tuberkulozna oboljenja pluća; ona donosi osjetno poboljšanje i kod tuberkuloznih fistula, otečenih žlijezda i kod tzv. hladnih apscesa.
MLADA PRESLICA
Kemijski sastav:
Biljka sadrži oko 10 posto silicija, a dvije trećine tog silicija je silicijeva kiselina.
Ostali spojevi su različiti silikati koji su topivi u vodi.
Flavonoidi su jedni od aktivnih spojeva u biljci. Europski oblici uglavnom sadrže spojeve kvercetina, a Azijski spojeve luteolina. Od drugih spojeva, karakteristični su derivati kavene kiseline te neuobičajene kiseline poput ekvizetolične.
Zanimljivo, biljka sadrži vrlo malene količine alkaloida nikotina, inače karakteristična za duhan.
Zapadna pučka medicina danas rabi preslicu u liječenju mnogih bolesti, jer je znanstveno potvrđena njena ljekovitost.
Tako, na primjer, u Americi važi kao biljka kojom se liječi rak kostiju.
U španjolskoj razni tumori.
A u ostalim dijelovima svijeta zadržala je svoja stoljetna svojstva.
Pa se tako u Turskoj rabi za liječenje sušice, hemeroida i bolesti pluća.
Na Haitiju je koriste protiv bjelančevina u mokraći, kod kamenaca žuči, mjehura i bubrega, kod dijareje, otežanog mokrenja, tuberkuloze, te vodenih bolesti.
U Iraku za dijabetes i bolesti bubrega.
A u Kanadi za rane i bolna mjesta.
Arapska pučka medicina rabi preslicu za liječenje mokraćnih organa i kanala.
Ljekovito djelovanje:
Dijelovi biljke koji se koriste:
U medicini se koristi zeleni, sterilni oblik biljke, a smeđi, fertilni se ne koristi. Ljekovit je cijeli nadzemni dio (zelen) biljke.
Višestruka ljekovitost preslice poznata je od davnina.
Jedno je od najboljih sredstava za liječenje bolesti pluća, posebno kod plućnih krvarenja i tuberkuloze.
Preslica je veoma dobra i u liječenju svih oblika malokrvnosti jer pospješuje stvaranje crvenih krvnih zrnaca.
Preslica samljevena u prah pomaže u zaustavljanju krvi iz nosa.
Eto pomoći narkomanima koji su snifanjem zločestih trava sebi uništili krvne stijenke. Kako usnifati prah preslice kod krvarenja iz nosa oni dobro znaju. Koji ne znaju neka se kod njih propitaju.
U tu svrhu sabere se svježa preslica, zgnječi se i svježa položi na ranu, ili se suha preslica zdrobi u prah i posipa na ranu.
To u prvom redu smiruje krvarenje, stišće ranu i liječi je, a vrućina i upala na rani nestaje.
Nenadoknadivo je sredstvo u liječenju čira na želucu, hemoroida i raznih oblika čireva te u liječenju bolesti mokraćnih puteva.
Dobri rezultati se postižu kod liječenja grčeva u mjehuru, bolnog mokrenja, zadržavanja mokraće, upale bubrega s pojavom bjelančevina u mokraći, upale bubrežne nakapnice, krvarenja bubrega, kod hroničnog nadražaja mejhura s pritiskom na mokrenje (kod žena) te kod početne tuberkuloze bubrega i mjehura.
Pomiješana s drugim biljkama koristi se i u liječenju raznih drugih bolesti.
Preslica djeluje i preventivno protiv nastajanja bubrežnih kamenaca.
Noviji rezultati istraživanja opravdavaju pretpostavku da se duljom upotrebom čaja od preslice sprečava rast zloćudnih oteklina (tumori) koji konačno odumiru.
Ljekovito djelovanje:
- kod povreda i bolesti kostiju i vezivnog tkiva
- kod zaustavljanja gotovo svih vrsta krvarenja
- protiv upala
- kod liječenja edema, urinarnih putova, mjehura i bubrega
- kod liječenja gonoreje
- kod problema s prostatom
- kod noćnog ili nekontroliranog mokrenja djece
- kod kožnih oboljenja
- kod liječenja gihta i reume
- u liječenju raka i to raka kostiju, a nakon dužeg pijenja čaja od preslice nestaju i neki oblici tumora
- kod svih problema ili bolesti koje su posljedica loše izmjene tvari
- u liječenju celulita
Način primjene i doze:
Vodeni pripravci:
Premda se većina čajeva zelenih dijelova biljaka spravlja kao infuz, odnosno potapanjem biljnog materijala kipućom vodom, od poljske preslice spravlja se isključivo dekokt, odnosno pripravak dobiven kuhanjem u vodi. Razlog tome je u silicijem bogatoj strukturi biljnog materijala, koji se tek kuhanjem otapa u vodi.
Dva do četiri grama droge kuha se pet minuta u 250 mL ključale vode, a zatim se makne s vatre i ostavi stajati još 10 do 15 minuta. Procijedi se i doza popije uvijek svježa i topla, između obroka. Takva doza spravlja se tri puta dnevno. To znači da dnevna doza iznosi 6 do 12 grama biljke na dan.
Prema nekim autorima, može se spravljati macerat biljke u mlakoj vodi - 8 grama biljke ostavi se stajati u 6 do 8 dcl mlake vode preko noći (10 do 12 sati). Takva otopina procijedi se i razdijeli u tri manje doze koje se uzimaju između obroka.
Tinktura:
Spravlja se u visokopostotnom etanolu, obično 70-postotnom. 2 mL takve tinkture uzima se tri puta dnevno u 1 do 2 dcl vode.
Suhi ekstrakti:
Normirani su na količinu biljke iz koje se dobiva suhi ekstrakt. Primjerice, na zapadnoeuropskom tržištu postoje kapsule sa 250 mg suhog ekstrakta dobivenog sušenjem tinkture biljke. Kod nas takvi pripravci nisu uobičajeni.
SIPF ekstrakt (integralna suspenzija ljekovitog bilja) koji se nalazi na tržištu jedan je od najboljih pripravka zbog visoke razine silicijevih spojeva i flavonoida. Uzima se u dozi od 3 ml u 100 - 200 ml vode, dva do tri puta dnevno.
Terapija drugih bolesti, kao što je osteoporoza, traje nekoliko mjeseci, nakon koje se napravi stanka od nekoliko tjedana. Prije terapije obvezno se konzultirajte s fitoaromaterapeutom i liječnikom.
Sok:
Iz samljevene preslice cijeđenjem istisnuti sok. Uzimati tri puta na dan po jednu do dvije jušne žlice čistog soka, ili s vodom.
ČAJ OD PRESLICE
Čaj:
Usitnjenu preslicu najprije namakati 3-4 sata. Kuhati 10-15 minuta. Poklopiti da odstoji 1-2 sata i procijediti. Piti 2-3 šalice čaja dnevno.
Napomena: Preporuča se prekid u tretmanu čajem nakon dva ili tri tjedna u trajanju od dva tjedna.
Čaj 2:
Po 1 jušnu žlicu preslice i smrdljive koprive (galeopsis dubia) kuhati u 4dl vode dok ne ishlapi pola vode, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Piti po šalicu čaja ujutro natašte i navečer prije spavanja, kod raznih unutarnjih krvarenja.
Čaj od preslice povećava broj leukocita, pa se preporučuje za jačanje imuniteta.
U vanjskoj primjeni ekstrakt preslice rabi se za tretman kožnih oboljenja, rana koje teško zacjeljuju, za jačanje vezivnih tkiva, te za liječenje vena, i to u obliku ispiranja, raznih aplikacija - obloga, te kao kupelji ruku, nogu, čmara itd.
Prašak:
Fino mljevenu ili u avanu istucanu preslicu uzimati u obliku praška dva puta na dan, i to ujutro natašte koliko stane na vrh noža, s čajem ili medom, te navečer.
Uporaba praška se preporučuje osobama koje imaju manjak minerala u organizmu.
Homoterapija:
Homeopatski pripravak od preslice equsetium, rabi se za liječenje cistitisa, i nekontroliranog mokrenja, te tuberkuloze.
Za umorne noge:
I na kraju jedan dobar savjet pučke medicine za umornost nogu. Ako nakon duljeg pješačenja ili nakon dnevnog rada nastaju bolovi u nogama ili ako su čak noge ranjave, uzima se topla kupelj za noge pripremljena od uvarka preslice.
Uzmite 4 vrhom pune žlice preslice na jednu litru vode, 1—2 puta prokuhajte, ostavite l/2 sata da odstoji, nakon čega je pomoću finog sita ulijte u pripremljenu kupelj za noge. Razne soli za kupelji nogu kao i ostale dodatke za kupelji ne treba u ovom slučaju primjenjivati. Ova kupelj za noge treba trajati oko 20 minuta, nakon čega se noge radi daljnjeg osvježenja urone u hladnu vodu te istrljaju da budu suhe. Djelovanje će biti jače ako se noge na kraju natrljaju tinkturom brđanke, (Tinctura Arnicae), namažu jelenjim lojem i na kraju dignu u povišeni položaj.
Ovaj postupak ponovite 2 do 3 puta tjedno; uskoro ćete utvrditi da je nestalo težine i umornosti nogu i da noge nisu ranjave.
Primjena u liječenju životinja:
Sve navedene bolesti, ukoliko se pojave kod domaćih životinja, isto se tako uspješno liječe preslicom, pri čemu se količine preslice odgovarajući povećavaju.
Svježu preslicu krave ne smiju imati u hrani, dok je konjima preslica veoma tečna.
Preslica je kako kažu seljaci »konjima kruh - kravama smrt«, pri čemu kod svih životinja nastupajuće pojave otrovanja dolaze največim dijelom od močvarne preslice, ako se nalazi u krmi ili ako je stoka pojede na paši, ona vjerojatno sudjeluje u stvaranju otrovnog alkaloida ekvizetina — koja nagoni na povraćanje i kljenut. Veće količine mogu kod čovjeka i životinje prouzročiti smrt.
PRESLICA - SUHA DROGA
Kontraindikacije i nuspojave:
Mnogo je strahova vezano uz uporabu poljske preslice. Neki autori izriču velik strah zbog mogućeg iritativnog djelovanja na bubrege, a neki navode kako poljska preslica izaziva manjak nekih vitamina B kompleksa. Moderna klinička fitoterapija smatra poljsku preslicu posve sigurnom biljkom. Kao i svaka druga biljka koja djeluje diuretički, ne smije se koristiti kod glomerulonefritisa i težih oštećenja bubrega. Najvjerojatnije je pogoršanje stanja tijekom uzimanja poljske preslice u takvim bolestima nagnalo autore, sasvim pogrešno, da općenito upozoravaju o "iritativnom" djelovanju na bubrege.
Katkad dolazi do opasne zamjene poljske preslice s vrstom Equisetum palustre.
Premda je znalci lako razlikuju od poljske preslice, ipak treba paziti od koga kupujete biljku. Navedena vrsta otrovna je zbog sadržaja alkaloida kao što su palustrin i spermidin.