LINCURA
LINCURA - Encijan
Lat: Gentiana Lutea var. Symphyandra L.
Eng: Great Yellow Gentian
D: Der Gelbe Enzian
Fr: La gentiane jaune
Lincura se naziva i drugim imenima, primjerice encijan, gencijana, gorčica, košutnik, sirištara žuta, sirištara i srčanik, licijan, ravan, ravet, vladisavka.
U našim krajevima lincura se zove i srdačica ili trava od srca.
Naše za tu biljku uobičajeno ime "gencijana" dolazi od latinskog naziva Gentiana kome trag ide od poznavaoca bilja, ilirskog kralja Gentisa koji je živio u starom vijeku i koji je lincuru preporučivao kao biljku za liječenje kuge.
LINCURA - DETALJI
OPIS:
Lincura u biti jača cijeli organizam, potiče rad žlijezde, jača mišiće, daje snagu, oživljava od nesvjestice, pomaže kod klonulosti, slabašnosti, kod preležane teške bolesti, te kod iznemoglosti ili kolapsa (uzima se u obliku vina, rakije, praška, tinkture, čaja). Od lincure se pripremaju razna pića i likeri.
Lincura je zapravo (neugledna???), trajna biljka, visine i do 1,5 metra, s jakom i šupljom uspravnom stabljikom na kojoj su smješteni nasuprotni, u dnu stabljike sjedeći, široki, a prema vrhu duguljasti listovi, s podzemnim debelim, i jako razgranatim korijenom. Za korijen kažu da može doživjeti i 60 godina. Cvjetovi su dvospolni, rastu u pazušcu listova, i žute su boje, a razvijaju se nakon 6-8 godina vegetacije biljke. Plod je višesjemeni tobolac.
Lincure ima više vrsta, ali žuta lincura je od davnina poznata kao ljekovita biljka.
Vrijeme cvatnje: Lipanj-kolovoz
Miris i okus: Oštrog je i odbojnog mirisa i jakog gorkog okusa i to posebno korijen.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se u jesen ili rano proljeće sabire korijen od starijih biljaka.
Stanište: Kod nas je najviše ima u velikom mnoštvu na vapnenačkom gorju, planinskim pašnjacima ili pored grmlja. Brdskim proplancima i viših planinskih dolina i obroncima, a raste i među kamenjem, te na planinskoj zemlji crnici. Raste i na škriljastim i granitnim zemljištima. Za potrebe prerade lincura se u novije vrijeme uzgaja u vrtovima, ali i na livadama kao industrijsko bilje. Zbog neracionalnog sabiranja biljka je sve rjeđa na našim ranije bogatim nalazištima pa je radi toga pod zaštitom i njezino je sabiranje zasada zabranjeno.
Branje i prerada: Ako ste u prilici brati ovu zakonom zaštićenu biljku tada otkopajte korijen tako da jedan dio korijena ostane kako bi se biljka mogla dalje razvijati. No, umjesto uzgoja svakako bi bilo rentabilnije da se tako vrijedna droga, kao što je korijen lincure, sabire planski i pod nadzorom te da se prilikom sabiranja, odnosno iskapanja korijena, korijenove glave vraćaju u zemlju radi daljnjeg razmnožavanja. Na taj bi se način prirodna nalazišta sačuvala tim više što su naša prirodna nalazišta bila mnogobrojna i uvijek dobro zastupana tom biljkom.
Ljekoviti sadržaj: Eterična ulja, genciopikrin, gencianoza, genciobiza, kiselina gentisin, mineralne soli, sluz, pektin, masne tvari, šećer, tanin, pepeo, lkaloidne gentanine, zatim biljna vlakna, biljne masti, eterična ulja, mineralne soli, pektin.
LINCURA
KORIJEN:
Svježi korijen ima neugodan, oštar, gotovo odvratan miris, dok je miris osušenog korjena aromatičan. Korijen treba brzo sušiti. Radi što bržeg sušenja dobro je korijen rezati po dužini, nanizati ga na špagu i objesiti na prozračno mjesto. Nizanje korijena može se vršiti samo kod onih količina koje se pripremaju za kućnu upotrebu no, ako se radi o većim količinama, tada se korijen obično suši prirodnim putem na prozračnom mjestu, kao npr. tavanu i to u vrlo tankom sloju.
Korijen je zanimljiv jer sadrži heterozide gorkog okusa, koji su njeni glavni ljekoviti sastojci. Neki među njima smatraju se najgorčim supstancama. Lincura se ubraja u tzv. droge s gorkim tvarima (amara), jer gorka tvar koju sadrži u najvećem je dijelu zastupana u sastavu ljekovitih i djelotvornih tvari.
Sastojci korjena nalaze se u velikom broju lijekova koji se proizvode u ljekarnama i farmaceutskoj industriji, ali je, takođe, izuzetno važan i u narodnoj medicini. U ljekarnama se uglavnom proizvodi ekstrakt od lincure, miješani gorki čajevi, ali i drugi preparati gorkog okusa.
Inače se korijen priprema za sušenje nakon jesenskog branja tako da se očisti od zemlje, nareže na štapiće i suši na toplom i prozračnom mjestu, najbolje u električnoj sušari, ako ju imate. Štapiće rabimo za dobivanje rakije travarice od lincure.
LINCURA
Savjet Kneippa:
Lincura je zaštitni znak na grbu malog istarskog mjesta Lanišća koje je nekad živjelo od uzgoja lincure. Danas ovoj zakonom zaštićenoj ljekovitoj biljci prijeti odumiranje poradi niza propusta kako u njenoj zaštiti tako i u neznanju da se dio korijena lincure može izvaditi a dio ostaviti u zemlji, tako da biljka dalje vegetira.
Poznato je da su lincuru kao lijek koristili i Iliri.
Gencijus je bio ilirski vladar koji je preporučivao ljekovitost lincure za jačanje organizma, protiv kuge i ostalih tegoba, te je zbog toga i po njemu dobila ime. Kneipp je obožavao lincuru te se zauzimao da je svatko posadi u svojem vrtu. Stari napisi o lincuri govore sljedeće: "kad ne valja jetra ili želudac, treba piti prah lincure u vinu, pa će se jetra očistiti, usmrtiti gliste, potjerati mokraću, umiriti grčeve u trbuhu i ojačati želudac". "Onaj tko ima i najmanji vrt, trebalo bi u njemu imati lincuru, kadulju i pelin, pa će tada imati istovremeno i ljekarnu u kući."
Taj savjet Kneippa trebalo bi mnogo više slijediti. Korijen lincure vrijedi kao jedno od najboljih sredstava za želudac. Kneipp naročito hvali ekstrakt lincure kojeg treba uzimati dnevno kroz dulje vrijeme i to 20 do 30 kapi na pet jedaćih žlica vode. To pospješuje probavu, otklanja pritisak u želucu, mučninu, a otklanja brzo i napadaje nesvjestice.
Ljekovitost:
Lincura pridonosi poboljšanju sastava krvi kroz povećanje crvenih i bijelih krvnih zrnaca u ispravnom omjeru. Lincura otklanja slabokrvnost i bljedoću, srčane i živčane slabosti i dobro je sredstvo protiv groznice. Kod nedovoljnog stvaranja želučanog soka, kod slabog pražnjenja želuca, kod kiselog podrigivanja, žgaravice, kod kronične začepljenosti, lincura je velika pomoć i pridonosi skorom ozdravljenju tih bolesnih stanja.
Pomaže kod tegoba:
- sa želucem (potiče želudac na rad i gibanje, jača ga, liječi mlohavost želuca, spušten i napet želudac, mučnine, lijenost želuca, dispepsije, slabog lučenja želučanog soka, loš apetit, prehlađen želudac, katar želuca, grčeve, razne infekcije, slabo pražnjenje želuca, žgaravice, podrigivanja, nadutosti, nadimanja, kronični zatvor: za liječenje ovih tegoba rabimo čaj, prašak i tinkturu od lincure, i to u pravilu uvijek prije jela)
- kod bolesti jetre i žuči (izvrsno pomaže kod žutice, insuficijencije jetre, slabog rada žuči, za jače lučenje žuči, groznice itd)
- kod srčanih bolesti ( slabosti srca, aritmija, djeluje kao srčani tonik itd)
- kod bolesti crijeva (amebe, razni nametnici i paraziti, katar crijeva, razne infekcije, proljevi, dizenterije, dijareje, grčevi, vjetrovi itd)
- kod bolesti krvi (anemija, malokrvnost, slabokrvnost, bljedoća, slabost organizma, slabašnosti, ženske tegobe, a povećava i broj crvenih i bijelih krvnih zrnca; pije se čaj od korijena lincure ili se rabi tinktura od lincure)
- kod kožnih bolesti (razne kožne nečistoće, povrede, ranice, rane koje posipamo s praškom od lincure, osipi)
- Lincuru treba uzeti i kod napada mučnine i nesvestice, kao i za lečenje malokrvnosti i bledila.
- U slučaju upale vena, kao oblog preporučuje se koren lincure pomešan sa rakijom.
- Omečine, tj. zgnječenja na tijelu mažu se svježim sokom iz korijena lincure ili se posipaju lincurinim prahom ili se pripremi razrijeđeni oblog lincurine tinkture.
OSTALO:
Rabi se i u veterini u tretmanu crva, nametnika itd.
U kuhinji se koristi kao začin, te za dobivanje dobre travarice, "vode života".
Primjenjuje u likerskoj industriji za proizvodnju gorkih napitaka (amara).
U Kini je tradicionalni lijek za liječenje reumatskih tegoba, artritisa.
A u Americi je traženi lijek za liječenje anoreksije i lošeg apetita.
LINCURA - SUHI KORIJEN
UZGOJ:
Lincura se razmnožava sjemenom koje se polaže u zemlju u jesen, i to u dobro pripremljeno tlo, sa dosta vlage i po mogućnosti obogaćeno vapnencom. U početku biljka vrlo sporo raste, zbog čega je neophodno, da se tijekom ljetnjeg perioda tek izniknula lincura dobro zalijeva i čuva od jakog sunca.
Druge godine biljka se rasađuje u dublje jamice, na razmaku 50x50 cm. Mora se često zalijevati, a zemljište pljeviti od korova. Korijen se vadi polako, a pupoljci iz rizoma vračaju u zemlju, potom se opere pod mlazom vode, izreže na komadiće dugačke pola centimetra i suši na mjestu koje ima dobru ventilaciju.
Osušen korijen lincure je žute ili crvenosmeđe boje. Korijen, iskopan iz duboke vrtne zemlje, može biti dug do 1 metar i težak do 4 kg.
RECEPTI:
Čaj:
1 čajnu žličicu praha lincure ili 1 čajnu žličicu grubo usitnjenog korijena lincure preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti, nakon pola sata procijediti i piti 2-3 šalice čaja na dan nezaslađeno kod probavnih tegoba, a zaslađeno kod ostalih tegoba.
Napomena: lincuru se nikad ne smije kuhati, ali se može namakati 4-8 sati u vodi (količinu preporučenu za pripremu čaja) i potom piti.
Lincura je tzv. gorko sredstvo pa ga treba uzimati najmanje 1 sat prije jela. Lincuru uzet nakon jela djeluje izričito nepovoljno na probavu.
Nadalje, izričito osjetljive osobe kod kojih postoji sklonost krvarenja iz nosa ili krvarenju želuca, ne trebaju uzimati lincuru u bilo kojem obliku.
Prašak:
Osušeni korijen lincure usitnimo u prah i koristimo za posipanje raznih rana, pripremu čaja, kao začin itd. U terapiji se preporučuje uzimanje 1g praška lincure s malo vode ili čaja jedan dan prije jela, i to do 3 puta na dan.
Kao lijek protiv kiselog podrigivanja, žgaravice, nadutog stomaka, spravlja se rasol od:
1 gr. lincure, 2,5 dcl. hladne vode
Ostaviti da stoji namočeno 4 sata. Jedan sat prije jela treba popiti 1 šalicu tog rasola. Protiv hladnih nogu pije se jedna šalica tog rasola ujutro, a druga u toku dana.
Protiv glista se uzima prašak od mljevenog korijena, tri puta dnvno koliko stane na vrh noža.
Lincura se može namočiti u vino ili rakiju i ostaviti da stoji najmanje 14 dana.
Pije se po čašica prije jela, kao aperitiv.
Vino od lincure:
Usitnjen korijen od lincure, u količini 30 do 50 grama treba potopiti u litri bijelog vina. Ostaviti da tako stoji deset sati, a zatim procijediti i piti po žličicu, tri puta dnevno, pola sata pre jela.
Tinktura:
Pravi se tako što se deset grama lincure prelije sa sto mililitara 70 % medicinskog alkohola, koji inače predstavlja izuzetan antiseptik.
Preparate od lincure isključivo treba uzimati pola do sat vremena prije jela. Ukoliko se uzimaju neposredno pijre obroka ili nakon jela, mogu izazvati probleme u probavi.
Napomena:
Svi lijekovi od lincure se piju prije jela.
Lincura se ne kuha!
LINCURA
Kontraindikacije:
Kod akutnog čira na želucu ili na dvanaestercu ne smije se uzimati lincura u bilo kojem obliku, kao i kod visokog tlaka, a ne smiju je uzimati ni trudnice.
Konzumiranje većih količina zbog prevelike gorčine, može dovesti do reakcije želuca, do mučnina i povraćanja, ili može škoditi organizmu.
