LIŠAJ GRMAŠ
Hrvatski naziv: LIŠAJ GRMAŠ
Latinski naziv: Cetraria islandica L.
Ljekarnički naziv: Islandski lišaj - Cetrariae lichen.
Obitelj: Parmeliaceae
Narodni nazivi: bohinski mah, gorski mah, islandska lihena, islandska mahovina, islandska pletika, planinska mahovina, planinski mah, plućnik
Opis biljke:
Biljka se najčešće naziva islandska mahovina što dovodi do krivog shvaćanja da se radi o mahovini.
To ime potječe iz vremena kada se botanički nije pravila nikakva razlika između lišaja i mahovina.
Po današnjem shvaćanju biljka je lišaj pa je njezino pravo ime samo islandski lišaj.
Islandski lišaj nije raščlanjen na korijen, stabljiku i listove jer on spada u posebnu skupinu biljnih organizama čija je steljka sastavljena od alga i gljiva.
Steljka tog lišaja tvorevina je slična listu, visoka oko 10 cm te se s kratkim končastim organima učvršćuje na površinu zemlje.
Ubraja se u lišaje grmaše jer mu je steljka uspravnog rasta i nepravilno razgranjena poput malog grma.
Islandski lišaj (Cetraria islandica L) je biljna vrsta koja je zajednica gljive mješinarke i zelene alge.
Raste u arktičkim zemljama na tlu, među mahovinom i travom.
Rasprostranjen je najviše na sjevernom dijelu Europe, Sjeverne Amerike i sjeverne Azije.
U našim krajevima lišaj raste na Velebitu, Plješivici i Dinari. Za biljni materijal koji koristimo za ljekovite pripravke, beremo samonikle lišajeve zato što uzgojeni lišaj ne sadrži ljetkovite tvari u tolikoj koncentraciji kao samonikli.
Na našim područjima ovaj se lišaj javlja često u velikom mnoštvu na planinskom području u svijetlim i smrekovim šumama i na visinskim pašnjacima među kamenjem, naročito na otvorenim područjima, koja su često pod utjecajem vjetra.
Za razliku od drugih lišajeva raste na tlu.
Strana lišaja, okrenuta suncu, je maslinasto do smeđe-zelena, a donja strana je svijetlosive boje s bijelim mrljama.
Ogranci lišaja su žljebasti, na vrhu prošireni i nepravilno trepavičasti.
Najdonji dijelovi stelje su crvenkaste boje.
U svježem stanju lišaj je mekan i kožasto-žilav, dok je u suhom stanju krt i lomljiv, te mnogo svjetlije boje.
Miris i okus: lišaj ima slabi miris dok je okusa bljutava, sluzava i gorka.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabire se čitav lišaj (Lichen islandicus) isključivo po suhom vremenu tijekom čitave godine, tj. dok je moguće sabiranje s obzirom na vremenske uvjete.
Lišaj se očisti od raznih primjesa, kao npr. zemlje, iglica, četinara, mahovine i dr. te se dosuši u hladu.
LIŠAJ GRMAŠ
Zanimljivo:
Islandski lišaj je vrlo važan u ekologiji jer je dobar pokazatelji onečišćene atmosfere.
Mnogi lišajevi opstaju samo u čistom okolišu jer su osjetljivi na koncentraciju sumpora u zraku.
Tamo gdje on raste, znamo da je zrak čist.
Ljekovitost lišaja poznata je od 17. stoljeća. U sjevernim krajevima naše planete poznat je kao hrana i lijek.
Islandski lišaj ili u našim krajevima poznat kao lišaj grmaš pravi je primjer uporabe biljke na razne načine.
Uz korijen i list bijelog sljeza, islandski lišaj je sastavni dio naše kućne biljne ljekarnice, i to kao prirodni antibiotik za liječenje tegoba respiratornih organa.
Djeluje antiinflamatorno (protuupalno), kao antibakterik - antimikrobik (uništava bakterije - mikrobe).
Ljekovite i djelotvorne tvari:
Sastav:
Islandski lišaj sadrži više od 50% polisaharida topivih u vodi.
Za gorak okus lišaja odgovorne su lišajne kiseline.
Osim toga, u islandskom lišaju se nalaze male količine eteričnog ulja, tragovi željeza i joda.
Kemijski sastav ovisi o geografskom podrijetlu.
Ljekovite i djelotvorne tvari:
Lišaj sadrži preko 50% sluzi, vitamin B-12, nadalje lišajev škrob, lišajevu gorku kiselinu, gorku tvar cetrarin, lihenin, šećer, gumu i još neke ne pobliže istražene antibiotske djelotvorne tvari.
Za ovaj se lišaj drži da od svih kopnenih biljaka sadrži najviše joda.
Od mineralnih tvari utvrđena je uglavnom kremična kiselina i nešto eteričnog ulja.
Vitamin B-12 ubraja se u najdjelotvornije sredstvo protiv slabokrvnosti.
Djeluje:
Kao ekspektorant djeluje dvojako, i to kao ekspektorant relaksant (opušta, umiruje relaksira bronhe, pomaže u sazrijevanju sluzi) te kao stimulativni ekspektorant i resolvens (rastvara, razlučuje žilavu sluz te stimulira i potiče izbacivanje sekreta i sluzi iz bronha).
Ujedno umiruje posljedice iritantnih čimbenika (hladan, zagušljiv zrak, dim cigarete itd.).
Djeluje i kao antispazmodik (umiruje grčeve), što nas upućuje na to da sva njegova prirodno ljekovita djelovanja rabimo pri prehladi, respiratorno-dišnom kataru, kašlju, bronhitisu, kroničnom bronhitisu, laringitisu, promuklosti, gingivitisu, pneumoniji, upali porebrice, hripavcu, za zaustavljanje krvarenja iz kaverni – bacanja krvi, pri tuberkulozi, kod osoba sklonim prehladama ili kod osoba s padom imuniteta itd.
Na isti način djeluje ta ljekovita gorčina i na sluznicu želuca i crijeva (gastritis, gastroenteritis, čir na želucu i dvanaesniku, regulira izlučivanje želučanog soka naročito kod hiperaciditeta, katara želuca i crijeva, dizenterije - griže, iritabilnog kolona, dijareje – proljeva, trovanja hranom, dispepsije želuca, refluksa, sprječava povraćanje i mučninu u želucu itd.).
Islandski lišaj rabimo kao: antiinflamatorik, antibakterik, antiseptik, antidiaroik, antibiotik, antikarcinom, antidizenterik, antiemetik, antitusik, ekspektorant, galaktogog, katarik, laksativ, mucilaginoz, sekretolik, tonik.
LIŠAJ GRMAŠ
Koristi kod:
Za islandski lišaj vrijedi pravilo koje se ujedno i preporučuje; jača (kod bolesnih osoba i oporavljenika) rekonvalescente, slabe ili slabašnu djecu, služi protiv iscrpljenosti, anoreksije itd.), krijepi, ublažuje nadražaje, smanjuje sekreciju, potiče apetit (kod nepravilne prehrane).
Kod plućnih oboljenja islandskom lišaju možemo dodati; divizmu (Verbascum thapsus), oman (Inula helenium), marulju (Marrubium vulgare) plućnjak, (Pulmonaria officinalis) itd.
Primjena u pučkoj medicini:
Malo rashlađeni čaj, po mišljenju pučke medicine, može se kao hladni oblog primijenili preko noći kod guše (slruma).
Po receptu islandske pučke medicine ljekoviti se napitak nakon preboljelih bolesti za jačanje i ponovo postizanje tjelesne snage priprema na slijedeći način: kao dnevna količina uzme se oko 20 g suhe droge i namoči u hladnoj vodi kroz 5-6 sati, potom se ta voda odlije, izmekšana se droga istiješti te se iz toga ostatka čaja pripremi čajni oparak kome se doda oko pola čajne žlice anisa, a nakon što se procijedi i ohladi, zaslađuje se prema potrebi medom.
Pučka medicina još rabi islandski lišaj za liječenje jetrenih i žučnih tegoba, žutice, vodenih bolesti, šećerne bolesti - dijabetesa (kao dijetik – kruh), manjka mlijeka kod dojilja jer potiče stvaranje mlijeka (galaktogog), slabokrvnosti (potiče stvaranje krvi), bubrežnih oboljenja (upale bubrega), ženskih bolesti (kod vaginalnog iscjedka), bolesti mjehura (katar mjehura), za posipa rana te gušavosti (zbog sadržaja joda), impetiga (kao oblog i čaj) itd.
Zapadna i europska medicina preporučuje islandski lišaj kod infekcije HIV-om i karcinoma.
I u pučkoj medicini Švicarske mnogo se upotrebljava sušeni i u prah stučeni islandski lišaj kao prah za posipavanje rana.
Islandski lišaj uživa u švicarskoj pučkoj medicini visoki ugled kao mnogostrani prirodni lijek.
Za šećerne bolesnike preporučuje se hranjivi kruh pripremljen od suhog lišaja.
LIŠAJ GRMAŠ
Opće upute za upotrebu:
Kao čaj može se islandski lišaj primijeniti dva puta. Droga se namoči preko noći u hladnoj vodi, ujutro se malo podgrije i ocijedi, poslije toga se procijeđena droga ponovo namoči u hladnoj vodi, ostavi preko dana, navečer se stavi da jednom kratko provrije, ocijedi se i pije lako ponovo dobiveni čaj u gutljajima topao ili rashlađen.
Važno je zapamtiti: droga se nikada ne smije kuhati - ma kako se to ponekad pogrešno preporuča - s dodatkom sode bikarbone ili potaše radi oslobađanja od gorke cetrarne kiseline, jer je upravo ta cetrarna kiselina jedna od najljekovitijih sastojaka islandskog lišaja.
Taj napitak koji gasi žeđ, a pije se topao ili rashlađen, pije se kod oboljenja s pojavom žeđi.
Pazite da šećerni bolesnici kao dodatak uzmu samo dijabetsku čokoladu.
Primjena u liječenju životinja:
Čaj kao ljekoviti napitak daje se domaćim životinjama kod gubitka volje za uzimanjem hrane, kod crijevnih oboljenja, griže, kolika, kao i kod kašlja i svih plućnih bolesti, uključujući tu i tuberkulozu.
Kod gubitka krvi uslijed ozljeda islandski će lišaj djelovati povoljno, a i kao prašak za posipavanje rana nalazi mnogostruku primjenu u veterinarstvu.
Recepti:
Čajna mješavina za ublažavanje hripavca:
Jako je dobra mješavina od jednakih dijelova timijana i islandskog lišaja.
Punu čajnu žličicu te mješavine preliti s 1/4 l kipuće vode, pričekati približno 5 minuta te čaj procijediti. Preporuka je piti po jednu šalicu 2 do 3 puta dnevno.
Čaj:
Priprema: Dvije žlice Islandskog Lišaja potopiti u 2 dcl hladne vode, ugrijati do vrenja, ostaviti poklopljeno 10 minuta, potom procijediti. Zasladiti po ukusu. Čaj se pije nezaslađen, u gutljajima, 2-3 šalice dnevno. Istu tvar možete koristiti dva puta tako da ocijeđeni lišaj ponovno namočite u hladnoj vodi, ostavite preko dana, a navečer kratko provrijete.
Protiv povraćanja pije se hladan čaj.
Hladetina:
Takozvana "hladetina" od islandskog lišaja - izvanredno sredstvo za osvježenje i okrepu bolesnika - priprema se namakanjem lišaja preko noći u hladnoj vodi, nakon čega se kratko popari i zatim procijedi. Taj napitak gasi žeđ, a pije se topao ili rashlađen. Za poboljšanje okusa može se dodati nešto sitno naribane čokolade.
Lišaj se nikada ne smije kuhati - makar se to ponekad pogrešno preporučuje - s dodatkom sode bikarbone radi oslobađanja od gorke cetrarne kiseline jer je upravo ta kiselina jedan od najljekovitijih sastojaka islandskog lišaja.
Tinktura:
20 g lišaja treba odstajati 10 dana u 100 ml alkohola jačine 70%. Uzima se 15-20 kapi dnevno.
Sirup:
Sirup od islandskog lišaja, koji je efikasan protiv kašlja i bronhitisa te olakšava iskašljavanje, pravi se na ovaj način:
30 grama suhog lišaja namače se u hladnoj vodi (4 dcl) u trajanju od 4-6 sati. Vodu procijediti u posudu i ostaviti da stoji. Na ostatak lišaja ponovo nasuti 3 dcl vode i ponovo ostaviti da stoji 4-6 sati. Zatim procijediti, spojiti sa predhodnom tekućinom, dodati 250 grama meda i kuhati do gustine sirupa.
Uzimati 3 puta po jednu žlicu.
LIŠAJ GRMAŠ
NUSPOJAVE:
Kontraindikacije: Ne preporučuje se velika i dugotrajna uporaba islandskog lišaja jer može izazvati mučnine i tegobe s jetrom.
Svakako treba posebno naglasiti da nerazumna i pretjerana primjena te tako dragocjene ljekovite biljke može prouzročiti i vrlo neugodne posljedice; prevelike doze i dugotrajna upotreba mogu dovesti do osjetljivih nadražaja u probavnom traktu, a mogu izazvali i smetnje u jetrima.
Količinu i trajanje primjene najbolje će odrediti liječnik na temelju pažljivih promatranja.
Napomena: islandski lišaj se ne smije zamijeniti s crvenom algom Chondrus crispus (L.) Stackhouse iz koje se dobiva droga karagen ili irski mah. Ta alga raste na stjenovitim obalama Sjevernog mora i Atlantskog oceana, a najviše se droga priređuje u Irskoj.
