GORKA OGNJICA
GORKA OGNJICA
Crna gorušica, senf - BRASSICA NIGRA (L.) KOCH.
Eng: nigra, black mustard.
D: schwarzer senf.
Fr: moutarde nera.
Tal: senape nera.
Sinonimi: Brassica sinapis Noul., Brassica sinapoides Roth., Erysimum glabrum Presi, Melanosinapis communis Spenn., Raphanus sinapis Crantz, Sinapis erysimoides Roxb., Sinapis nigra L.
Narodni nazivi: crna slačica, črna ogrščica, gorušica, goruštica, gorčica, muštarda, gorka ognjica, senf, slačica.
Gorka ognjica (iberis amara l., Krstašice - kupusovke, kupusnjače; Brassicaceae) upravo je takva biljka, gotovo nepoznata, unatoč tome što se lijek na bazi nje već 50 godina uspješno koristi u medicini.
Zanimljivo, francuska i engleska literatura spominju je vrlo rijetko, a proizašla je iz njemačke škole fitoterapije, kojoj je ona odvajkada poznata.
Kemijski sastav
Biljka sadrži amine, kukurbitacine, flavonoglikozide, te sumporne spojeve glukozinolate srodne nekim spojevima u goruščici. Sadrži i lektine.
Gorka ognjica mala je jednogodišnja biljka koja voli vapnenačka tla. Visoka je 10 do 30 cm, ima malene listove razdijeljene na nekoliko lobusa, blago nazubljenih rubova. Cvate od travnja do kraja rujna malenim, grozdastim bijelim do blago purpurnim cvjetovima. Plodovi su mali, veličine tri do pet milimetara
Opis
Biljka je jednogodišnja sa preko 1 m visokom i razgranjenom stabljikom. Listovi su s peteljkom, cijeli ili različito izrezani, donji su listovi slabo čekinjasti dok su gornji, naprotiv, glatki. Žuti i sitni cvjetovi razvijaju se na vrhu stabljike i njezinih ogranaka u vidu grozda. Komuške su priljubljene uz stabljiku, duge su 2 do 2,5 cm i sadrže tamnocrvene do crne sjemenke.
Vrijeme cvatnje: lipanj do kolovoza, a vrijeme sazrijevanja plodova od kolovoza do rujna.
Stanište
Gorka ognjica dolazi u slobodnoj prirodi u poludivljem stanju na obalama rijeka te na šljunčanim i pjeskovitim mjestima, no najviše se uzgaja te su za to prikladna glinasta i ilovasta tla bogata vapnom ili humozna pješčana tla.
Ekstrakt ove biljke smanjuje pretjerano stvaranje kiseline u želucu,
Olakšavajući istodobno probavu i u slučaju nedostatna lučenja
Postoji mnogo ljekovitih biljaka u Europskoj tradicionalnoj i kliničkoj fitoterapiji. Neke od njih su svima poznate, poput nevena, gospine trave ili sljeza. Neke su, pak, skrivene iza vela potpune anonimnosti, premda zaslužuju punu pozornost, ne samo ljudi koji koriste ljekovito bilje, nego i profesionalaca u zdravstvu, poput liječnika i farmaceuta.
Dijelovi biljke koji se koriste:
Koristi se zelen (nadzemni dio), najčešće svježe biljke, s formiranim plodovima.
GORKA OGNJICA - DETALJI
Indikacije:
Lijekovi na bazi gorke ognjice registrirani su za tegobe kod funkcionalne dispepsije (loše probave), sindroma iritabilnog crijeva i gastritisa.
U pretkliničkim ispitivanjima utvrđeno je da se ekstrakt gorke ognjice veže za cijeli niz funkcionalno važnih receptora u probavnom sustavu, kao što su serotoninski, opioidni i muskarinski receptori.
To djelovanje kod eksperimentalnih životinja i ljudi iskazuje se regulacijom lučenja probavnih sokova želuca. Zanimljivo, ekstrakt ove biljke smanjuje pretjerano stvaranje kiseline u želucu, dok istodobno olakšava probavu i u slučaju nedostatna lučenja.
Stoga je "tonik za želudac" možda zastarjeli, ali sasvim opravdan naziv za njezino djelovanje. Standardizirani ekstrakti gorke ognjice pokazali su se djelotvornima kod navedenih indikacija i u kliničkim, placebo kontroliranim pokusima.
Dobro spazmolitičko djelovanje (protiv grčeva) umanjuje simptome boli i tipične simptome sindroma iritabilnog crijeva.
Činjenice da ne djeluje na središnji živčani sustav i ima vrlo mali profil nuspojava, pogotovo u živčanom sustavu, čine je jednim od učinkovitih lijekova za ove vrlo česte bolesti današnjice.
Motilitet (pokretljivost) probavnog sustava već je godinama u samoj žiži znanstvenog interesa. Stoga je vrijeme da se otkrije ova vrlo vrijedna biljka koja pomaže postizanje narušene ravnoteže motiliteta.
Način primjene i doze
Biljka se vrlo rijetko koristi u obliku infuza. Najčešće se koristi tinkutra u 50-postotnom etanolu (1:1,5-2,5 w/v). Sama biljka prilično je gorka, što i samo ime govori. Dnevna doza je 3 do 4 ml raspodijeljena na tri manje doze, odnosno 20 kapi u malo vode, tri puta dnevno, najčešće nakon obroka.
Druge biljke slična djelovanja:
Problem dispepsije (loše probave) boljka je koja prati ljude otkako postoje. Stoga postoji cijeli niz biljaka, najčešće gorkih, koje su se koristile za slične namjene. Njih dijelimo u četiri grupe:
Biljke koje djeluju na regulaciju lučenja probavnih sokova u želucu, poput gorkog pelina (artemisia absinthium), srčanika (gentiana lutea) i kičica (centaurium erythraea) - poznatije su kao aperitivi koji pospješuju probavu
Biljke koje pospješuju rad žuči, poput listova artičoke (cynara scolimus) i korijena maslačka (taraxacum officinale) - koriste se kod ljudi s nedostatnim stvaranjem žuči potrebne za normalno odvijanje probave masti
Spazmolitičke biljke, poput svima poznate kamilice (chamomila recutita), stolisnika (achilea millefolium) i matičnjaka (melissa officinalis) - smanjuju bol nastalu zbog grča mišića probavnog kanala
Protuupalne biljke, poput korijena sladića (glycyrrhiza glabra) - smanjuju upalne procese nastale zbog dugotrajnih tegoba probavnog sustava (npr. Gastritisa).
Postoje biljke koje iskazuju i nekoliko oblika djelovanja, poput ljekovite anđelike (angelica archangelica), olakšavajući stvaranje probavnih sokova i djelujući spazmolitično (ublažavaju grčeve). Gorka ognjica pripada ovoj grupi biljaka koje, djelujući na više načina, maksimalno olakšavaju tegobe u probavnom sustavu.
Toj klasi biljaka katkad se pribrajaju i tipično karminativne biljke (smanjuju nadutost), poput kima (carum carvi), anisa (pimpinella anisum) i komorača (foeniculum vulgare).
Gorka ognjica u takozvanim fiksnim preparatima često se nalazi u smjesama upravo u kombinaciji s navedenim biljkama.
GORKA OGNJICA
Djelovanje:
Ljekoviti dijelovi biljke:
Sabiru se zrele komuške iz kojih se izlupa sjeme. Kod oraničnog uzgoja gorušice biljke se u kolovozu ili rujnu, već prema vremenu i zrelosti, prirežu, povežu u snopove i metnu na ponjave da bi se izbjegao gubitak sjemena jer gorušica vrlo nejednoliko dozrijeva. Nakon vršenja sjeme se mora razastrijeti u posve tanak sloj te ga treba stalno miješati. Zdrobljeno sjeme ima oštar miris koji grize i oštar okus koji peče.
Ljekovito djelovanje:
Sitno tamnosmeđe do crveno-crno sjeme u službenoj je upotrebi (Semen Sinapis) i primjenjuje se iznutra i izvana.
Ljekovite i djelotvorne tvari:
Treba prije svega spomenuti gorušičino ulje kojeg ima u sjemenu do 25 % (Oleum Sinapis), nadalje eterično ulje, te glikozid sinigrin i alkaloid sinapin.
Gorušica uzimana iznutra bilo kao sjeme u prahu na vrhu noža bilo pripremljena kao slačica (senf), ali uvijek u malim količinama, pobuđuje apetit, povećava izlučivanje probavnih sokova i primanje hranjivih tvari.
Unutarnja upotreba preporuča se naročito kod onih probavnih smetnji koje su uzrokovane manjkavom opskrbom krvi sluznice. Prevelike količine ili stalna upotreba gorušice može dovesti do nadražaja i upale želuca i crijeva, a kod žena još i smetnji kod menstruacije i upale jajnika.
Gorušičino ulje izlučuje se putem bubrega i djeluje na izlučivanje mokraće, pa veće količine mogu uzrokovati nadražaje bubrega, upalu bubrežne nakapnice i smetnje kod izlučivanja mokraće.
Najčešća je upotreba gorušice izvana u obliku tzv. gorušičinog tijesta ili paste. Ta pasta, kao sredstvo za nadražaj kože, prije svega intenzivno djeluje na protok krvi. Gorušičina pasta je izvanredno ljekovita jer njeno djelovanje prodire u dublje dijelove kože pa se izmjena tvari potiče i u dubljim dijelovima tijela.
U tom smislu se gorušičina pasta ne upotrebljava samo kod akutnih upala zglobova i živaca (išijas, neuritis) nego je izvanredno dobra i kod upale pluća, naročito kod djece, kod jakog bronhitisa i kod upale porebrice.
Nadalje se primjenjuje kod hripavca ako nastupe smetnje u disanju i stanje iscrpljenosti, pri smetnjama u optoku krvi, upale žučnog mjehura, bubrežnih grčeva, angine pectoris, kod nadimanja u želucu i crijevima te kod kronične začepljenosti.
Gorušičina pasta djeluje brzo na umirenje bolova i grčeva pa je značajno da bolovi većinom prestaju gotovo trenutno. Ispravnim ponavljanjem primjene gorušičine paste postižu se većinom bolji uspjesi, bez nepovoljnih posljedica, nego zračenjem, kemijskim lijekovima ili čak i injekcijama.
GORKA OGNJICA
Priprema i upotreba:
Priprema i upotreba gorušičinog tijesta (paste): gorušičinu pastu treba uvijek pripremati iz svježe mljevenog gorušićinog brašna (Farina Seminis Sinapis) jer staro mljeveno brašno jako gubi na vrijednosti.
Gorušičino brašno pomiješa se s mlakom vodom, voda ne smije biti toplija od 40° C, jer se inače rastvara ljekoviti ferment te gorušičino brašno postaje nedjelotvorno. Kod vrlo osjetljivih osoba može se gorušičinom brašnu prema potrebi dodati raženo brašno, da bi se oslabilo djelovanje.
Dobro izmiješana gorušičina pasta nanese se u debelom sloju na lanenu krpu, veličine primjerne veličini onog dijela tijela koje se liječi. Kod bolova kičme ili kod upale porebrice dovoljan je oblog s gorušičinom pastom veličine raširenog dlana; u tu svrhu se izmiješa oko 5 jedaćih žlica gorušičinog brašna s približno jednakom količinom vode.
Oboljeli zglobovi mogu se u cijelosti pokriti pastom.
Kod išijasa se položi kao dlan široka traka duljine oko 40 cm od stražnjice prema dolje na stražnju stranu stegna.
Prije nego se gorušičina pasta nanese na kožu, navlaži se komad gaze, nešto veći nego oblog, mlakom vodom i položi na mjesto koje se liječi.
Na tu gazu dolazi oblog od gorušičine paste, koji mora ostati na oboljelu dijelu tijela tako dugo dok ne počne osjetljivo peći.
Taj jaki osjećaj pečenja treba izdržati još 1 minutu i tada ukloniti oblog zajedno s gazom.
Gaza sprečava da se gorušičina pasta ne prilijepi na kožu. Vrijeme trajanja gorušičine paste kao obloga ne može se točno propisati, jer ne samo da je vrlo različito djelovanje gorušičinog brašna, nego i svaki čovjek na to reagira drugačije.
Dobro, svježe gorušičino brašno osjeća se prema prilikama već nakon nekoliko minuta, dok staro gorušičino brašno ili razrijeđeno raženim brašnom, počinje djelovati tek za oko 15-30 minuta. Nakon uklanjanja obloga koža je intenzivno crvena, lagano otečena, a i više ili manje vrlo osjetljiva.
To se mjesto na koži lagano pospe rižinim brašnom i preko toga se lagano stavi suhi zavoj. Nakon nekoliko dana nestane crvenilo, a osjetljiva se mjesta na koži, ne uvijek, ljušte.
Naročito osjetljiva mjesta na koži, lice, prsa ili predjeli oko spolnih organa, ne smiju se tretirati oblogom od gorušičine paste.
Kod glavobolje, uzrokovane visokim krvnim tlakom, stavlja se oblog na zatiljak ili na listove nogu da bi se snizio krvni tlak i time otklonila glavobolja.
Neposredno nakon udara kapi, stavlja se oblog na listove nogu.
Kod oskudne menstruacije ili, ako je sasvim izostala, stavlja se oblog u predjelu križa, kod angine pectoris na leđa u predjelu lijeve nadlaktice ili čak na područje srca. Kod upale žučnog mjehura oblog se stavlja na desnu stranu trbuha prema gore ili na desnu stranu leđa.
Grčeviti bolovi bubrega brzo nestaju ako se oblog položi na područje bubrega. Kronična začepljenost uklanja se često za nekoliko mjeseci unaprijed ako se na području pupka položi samo jedan oblog. Kod stavljanja obloga potrebna je uvijek najveća opreznost!
Gorušičin papir (Charta sinapisata) navlaži se mlakom vodom i položi na kožu te nakon i 5 minuta skine. Svježe pripremljena gorušičina pasta više je cijenjena nego taj gotov preparat.
Kod pritiska krvi u glavu, kod hladnih nogu ili početne groznice, topla kupelj nogu izvanredno će dobro djelovati ako se u nju stavi na močenje kroz najmanje 5 minuta platnena vrećica sa oko 100 g gorušičinog brašna. Pritisak u glavi popusti, odnosno kroz tijelo prođe ugodna toplina, a prolazi i groznica.
GORKA OGNJICA - SJEME
Senf:
Što je senf?
Kiselkasta žuta pasta koju većina ljudi zove senfom proizvodi se iz sjemenki biljke gorušice. Kako bi se stvorio ovaj začin prvo je potrebno samljeti sjemenke gorušice, te se onda taj prah pomiješati vodom, octom te drugim tekućinama. Ponekad se u ovu mješavinu mogu dodati još i drugi okusi i začini.
Senf ima jako malo kalorija, što može iznenaditi mnoge koji o njemu ne znaju puno. Naime, jedna čajna žličica senfa ima svega tri kalorije i uopće nema masti. Za razliku od kečapa i majoneze, u senf se naknadno ne dodaje šećer, zbog čega ta dva umaka imaju iznimno puno kalorija. Želite li izgubiti kilograme, a ne možete se odreći umaka i namaza, senf možete jesti u gotovo neograničenim količinama i ne "zgriješiti". Čak i ona najdosadnija dijetalna hrana može biti zanimljivija i ukusnija uz malo senfa.
Neke su studije pokazale i kako bi mogao pomagati u prevenciji Alzheimerove bolesti. Očekujte u narednim godinama još puno novih znanstvenih otkrića kad je ovaj sastojak u pitanju.
Sjemenke gorušice spada u skupinu biljnih vrsta roda Brassica, u kojoj se među ostalim nalaze i drugo visoko cijenjeno povrće, poput brokule i kupusa. Ovo je povrće poznato po visokom udjelu glukosinolata, sastojaka za koje se vjeruje kako imaju snažna anti kancerogena svojstva.
Za koju se god vrstu senfa odlučite, ne možete pogriješiti. U današnje vrijeme postoji doista mnogo varijacija, i gotovo je nemoguće da nećete pronaći barem jednu koja će vam se najviše svidjeti. Bacite kečap i majonezu te počnite koristiti ovaj fenomenalni i zdravi umak.
Recept:
Kupelji cijelog tijela povisuju protok krvi kroz čitavo tijelo i djeluju neobično osvježavajuće jer gorušičino brašno vrlo jako podražuje kožu.
Za pripremu kupke uzme se 200 do 250 g gorušičinog brašna te se brašno ostavi stajati u 2 litre hladne vode, nakon čega se procijedi i ta se gorušičina voda ulije u vruću kupelj.
Ako se 1 dio gorušičinog ulja pomiješa sa 40 dijelova alkohola, dobije se dobro sredstvo za masažu protiv bolova kičme, reumatizma i bolova uzrokovanih gihtom.
Primjena u pučkoj medicini: opisana gorušičina pasta proistekla je iz pučke medicine te dugo nije bila priznata od znanstvene medicine, no konačno je ipak postignuto potpuno priznanje.
Moderna medicinska kemija uklonila je dobrim dijelom gorušičinu pastu iz upotrebe u gradovima, no seljačko stanovništvo, koje je više ostalo vezano s prirodom, služi se često gorušičinom pastom te vrećica gorušičinog brašna ostaje i dalje sastavni dio kućne apoteke, naročito u udaljenim seoskim gospodarstvima.
Gorušičino brašno, pomiješano s malo meda i guščjom masti, naneseno kao mast rastvara zgrušanu krv, a priređeno s octom liječi lišaje, čireve, kožne osipe i svrab.
Gorušica pomiješana s octom odstranjuje kamence.
Zdrobljeno sjeme gorušice, pomiješano s octom i stavljeno kao oblog, izvlači otrov iz rana od ugriza, a na selu se upotrebljava kao prva pomoć kod ugriza zmija.
Gorušičino brašno pomiješano s mednom vodom daje vrlo djelotvornu vodu za ispiranje grla.
Ugrijani oblog od stucanog gorušičinog sjemena i smokava odstranjuje zujanje u ušima i poboljšava sluh.
Gorušica namočena u despikov špirit dobro je sredstvo za masiranje udova.
Primjena u kuhinji:
Ukusu jela pridonosi i gorušica, pa je gorušica našla primjenu i u kuhinji. Sjeme gorušice dodaje se cikli, a upotrebljava se i pri konzerviranju krastavaca, marinadama, umacima te kao dodatak jelima od kelja i kiselog zelja. Gorušica i i umak od gorušice koriste se kao osnova i dodatak raznim pikantnim umacima za začinjanje raznih salata i namaza, jela od povrća i riže, pa i sira.
Sjeme gorušice uporeblava se kao začin već tisućama godina i jedna je od najproširenijih i najpoznatijih začina na svijetu. U tvorničkoj proizvodnji gorušice (senfa) koriste se tri vrste gorušice; bijela, crna i indijska. Kao mirodije upotrebljavaju se samljevene sjemenke biljke koja ima okus rotkve.
Iz brašna gorušice, iz kojeg je odstranjeno ulje, pripremaju se razne vrste slačice (senf). Jednu vrst takve slačice, koja ne djeluje štetno, a koja pospješuje probavu, možete sami lako pripremiti za kućnu upotrebu.
Recept za to je slijedeći:
500 g brašna od crne gorušice
500 g brašna od bijele gorušice
100 g pšeničnog brašna
2 g pimenta (klinčićev papar — Fructus Amomi)
2 g klinčića u prahu (Flores Caryophylli)
5 g mljevenog crnog papra
5 g ingvera (đumbir — Rhizoma Zingiberis)
100 g soli
100 g šećera u prahu
Sve to pomiješa se uz dodatak najboljeg vinskog octa dok ne nastane kaša. Po želji se može jedna ili druga mirodija izbaciti ili zamijeniti drugom.
GORKA OGNJICA - BIJELA - SJEME
BIJELA GORČICA (srodnik GORKE OGNJICE):
SINAPIS ALBA L. — bijela gorušica
Brassica alba L.
Eng: alba, white mustard.
D: weisser senf.
Tal: senape bianca.
Fr: moutarde blanche.
Napomena:
Po sastavu ljekovitih tvari i po ljekovitosti vrlo je slična crnoj gorušici, samo nešto slabija:
Sinonimi: Brassica alba L., Brassica dissecta Smaljg, Leucosinapis alba Spach, Napus leucosinapis Spen.
Narodni nazivi: bijela gorušica, bijela slačica, gorušnica, gorčica, muštarda, senf, slačica, sladčica.
Upotrebljavaju se žućkaste sjemenke (Semen Sinapis albae ili Semen Erucae) kao začin, za pripremu slačice, za dobivanje masnog ulja i u liječenju.
Domovina je bijele gorušice južna Europa. Začinska svojstva i ljekovitost ove biljke, poznate i kao slačica, poznavale su sve stare civilizacije Europe. U Drugom svjetskom ratu koristila se za proizvodnju bojnih plinova "senfgasa".
Dobar je narodni lijek koji se tradicionalno upotrebljava za liječenje uzetosti, upale porebrice, grčeva želuca i žučnog mjehura, protiv izljeva krvi u mozak, moždanog udara, prehlade, gihta, išijasa, bolova u leđima, kao oblog za abdomen, želudac, kralježnicu, zglobove nogu, ukočenost i utrnulost dijelova tijela (za poboljšanje površinske cirkulacije i smanjenje bolova) te za liječenje kožnih problema.
Najprepoznatljivija svojstva bijele gorušice su što je jak antiseptik pa to ljekovito djelovanje koristimo i iznutra i izvana, a jak je i antireumatik.
U tom se slučaju primjenjuje kao oblog koji stavljamo na oboljelo mjesto i na taj način smanjujemo bol, pojačavamo površinsku cirkulaciju (reumatski bolovi i degenerativne promjene na zglobovima). Dobar je laksativ i upotrebljava se kad je riječ o kroničnom zatvoru (jedemo sjemenke koje u crijevima brzo bubre ili ih prethodno namočimo u vodi, one na mehanički način razbijaju krutu stolicu slično kao i sjeme lana).
Primjena u pučkoj medicini:
U pučkoj medicini poznate su kupke s bijelom slačicom (temperatura vode oko 28 Celzijevih stupnjeva), a preporučuju se kad imate osjećaj hladnoće u leđima, kralježnici i abdomenu.
U hrvatskim ljekarnama moguće je nabaviti flastere za liječenje reumatskih bolesti, bolova u leđima (išijalgije, išijasa, tj. bolnog grča leđnih mišića), kralježnici i mišićima (prema uputama proizvođača za primjenu). Bijelu gorušicu rabimo kao analgetik, antiseptik, antibakterik, antireumatik, antiskorbut, antispazmodik, diuretik, dermetik, emetik, iritant, hiperemik, laksativ, rubifacijens, stimulans i vermifug.
Kod vodene bolesti uzme se pola kg sjemenaka bijele gorušice koje se stucaju i na to nalije 1 litra dobrog bijelog vina. Nakon stajanja od 24 sata procijedi se 2 do 3 puta kroz tanku lanenu krpu i od tako procijeđenog vina uzima se dnevno 3 puta po 1 puna žlica.
Često se na oranicama, među usjevima, pojavljuje u velikom mnoštvu kao vrlo dosadan korov poljska gorušica (Sinapis arvensis L.) čije sjemenke imaju sličan sastav kao i opisane crna i bijela gorušica, samo su u djelovanju znatno slabije.
Kontraindikacije: nisu poznate osim kad je riječ predoziranju, nepoštovanju mjera opreza u pripremi i o alergičnima na ovu biljku.
Kontraindikacije i nuspojave:
Gorka ognjica je sigurna biljka. Ipak, oprez je potreban kod težih upalnih problema želuca i ulceracija u probavnom sustavu. Vrlo rijetko može se javiti preosjetljivost na kemijske tvari iz biljke. Ne preporučuje se djeci predškolske dobi.
