VRBOVICA
VRBOVICA
Latinski naziv: Epilobium Angustifolium L.
Engleski: Fireweed, French-willow great, Rosebay willowherb, Willowherb
Francuski: Épilobe en épi, Laurier de Saint-Antoine
Njemački: Wurzel, Waldröschenwurzel, Unholdenkraut
Španjolski: Epilobio o adelfilla
Talijanski: Epilobio, Garofanino maggiore
Drugi nazivi: Kiprovina, vrbolika, vrbolika uzkolistna, vrbova ružica, vrbovka, crveni nocurak, svilovina uskolisni kiprej, ciperje, ciprovina
VRBOVICA - DETALJI
OPIS:
Vrbovica je samonikla, višegodišnja, zeljasta biljka koja naraste 50-150 (200) cm visine.
Ona je gemikriptofit - biljka, čiji nadzemni dijelovi preko zime odumru, a njihovi podzemni djelovi ostaju zaštičeni od niskih temperatura,
Vrbovica ima debeli puzajući rizom (podanak) od koga se, u obliku vriježe, odvajaju mnogobrojni, blijedi, podzemni staloni. Vlaknast korjenov sustav doseže dubinu od 2 m.
Stabljika je okrugla ili blago-uglasta, uspravna ili poluuspravna, prosta, rijeđe razgranata, pretežno gola, a pri vrhu crvenkaste boje.
Gusto je obrasla spiralno raspoređenim listovima slićnim vrbi (odatle ime, "vrbolika").
Listovi su obićni, izduženo-kopljastog oblika, na vrhu zaoštreni, a k osnovi konusno suženi.
Dugacki su 4-15(20) cm, a široki 0,7-2,0(3,0) cm. Mogu biti sjedeći ili stoje na kraćim lisnim drščicama. Po obodu su široko uvijeni, cijeli ili sitno žljezdasto-nazubljeni.
Lice pljoske je tamno-zeleno i sjajno, a naličje sivo-zeleno, purpurno-crveno ili blijedo-ružičasto. Prašnika ima 8, povijeni su nadolje i složeni u jedan krug.
Boja im je žutozelena.
Vrbovica cvate od lipnja do listopada, ovisno o nadmorskoj visini.
Cvjetovi opojno mirišu, naročito noću. Cvatnja traje od 30-35 dana.
Plod je uska, blagoizdužena, četvorouglasta čahura (slicna mahuni) crvenkaste boje. Paperjasto je prekrivena kratkim dlačicama. Dostiže dužinu od 4 do 8 cm.
Kad sazri otvara se pucanjem na četiri dijela, koji se povijaju unazad i oslobađaju veliku količinu sjemenja.
Na repu sjemenki viore se dugački, bijeli, svilenkasti čuperci (odatle i ime, "svilovina"). Dlačice su raščupane i podsječaju na krijestu.
One omogučuju vjetru da sjeme raznese daleko, jer obavljaju funkciju padobrana.
Plodovi sazrijevaju u kolovozu i listopadu.
Koristi se nadzemni dio biljke u cvatu (Epilobii herba )
Vrbovica, botaničkog naziva Epilobium, biljka iz obitelji pupoljica, je prirpdni antiseptik, antibakterik, adstrigen, antiinflamatorik i antikarcinom.
Kao važeće, priznaju se podvrste i varijetet vrbovice:
Epilobium angustifolium ssp. angustifolium (L.) Holub
Epilobium angustifolium subsp. circumvagum Mosquin
Epilobium angustifolium L. var. intermedium (Lange) Fernald
Epilobium fleischeri i druge.
Stanište:
Pripada cirkumpolarnom flornom elementu, tj. naseljava borealne šume (tajge) umjerenog pojasa sjeverne polutke. Invazivna je i ima sposobnost da brzo kolonizira otvorene prostore, pa najčešće raste u velikom mnoštvu: na krčevinama i požarištima, po poljima i isušenim tresetištima. Obrasta šumske čistine, usjede, vjetrometine.
Često raste zajedno sa malinom i drugim heliofilnim vrstama, sve dok je šipražje i drvenaste vrste ne potisnu i unište. Može se naći i na većim nadmorskim visinama čak do 1800 m.
Kao korov zauzima suha i osunčana mjesta kraj seoskih puteva i usjeva, uz ograde i živice, po bedemima nasipa i kanala, te pored željezničkih pruga i autoputeva.
Raste na svježim slabo kiselim, nitratima bogatim, humusnim, pješčanim, šljunkovitim i glinastim zemljištima, od nizina pa do subalpskog i alpskog vegetacijskog pojasa.
VRBOVICA
Povijest:
Prva spominjanja ljekovitih svojstva vrbovice zabilježena su još u XII stoljeću. U našoj tradicionalnoj medicini, ta biljka se i nije baš koristila.
Ona je eksploatirana u njemačkoj, ruskoj, tibetanskoj i mongolskoj pučkoj medicini. Sa otkrićem novog svijeta došlo se do saznanja da su američki indijanci iz plemena "Crna noga" trljali lice i ruke prahom načinjenim od unutrašnje kore vrbovice. On im je pružao veliku pomoć, kako bi se zaštitili od hladnoće tijekom zime. Od tog praha i rizoma vrbovice pravili su čaj, koji je služio kao klistir i pomagao njihovim bebama da riješe problem opstipacije (zatvora).
Dug vremenski period vrbovica je zapostavljana i gotovo da nitko na nju nije obraćao pažnju. Čak su engleski botaničari u XVIII stoljeću ovu tipićno korovsku biljku, registrirali kao rijetku (endemsku) vrstu.
Zbog svoje markantnosti i ljepote vrbovica je postala simbol i zaštitni znak mnogih nacionalnih parkova, gradova i teritorija. U konkurenciji velikog broja divljih biljaka, kandidiranih da postanu simbol županije u Londonu 2002.g, pobijedila je baš vrbovica.
Cvijet vrbovice stoji kao simbol na grbu oblasti Jukon u Kanadi, oblasti Hedmark u Norveškoj i oblasti Južna Ostrobotnija u Finskoj.
U Hrvatskoj raste po padinama gorja, najčešće na sjevernom Velebitu.
Etimologija:
Porijeklo znanstvenog imena roda dolazi od grčkog epi = na i lobium = ljuska, mahuna (zato što se na plodu zadržava cvjetni omotać).
Znanstveni naziv vrste potječe od latinskog. angustus = uzan i folium = list (uskolistan).
Na engleskom se zove fireweed, što je proisteklo iz njene sposobnosti da se brzo regenerira nakon požara.
Ljekoviti sadržaj:
Vrbovica sadrži fenolna jedinjenja, flavonoide, hanerol, pektine, masna ulja, šećere, alkaloide, tanine, triterpenske kiseline, askorbinsku kiseilinu, karotin, sluzi, soli kalcija, fosfora i kobalta, bakar, željezo, nikl, litijum, titanijum, mangan, bor, kalij, magnezij, molibden i natrij.
Iz kulinarstva:
Vrbovica se najčešće upotrebljava kao svježa biljka. Od proljeća do jeseni možemo uživati u posebnom okusu mladih izdanaka, listova i rizoma (podanaka) ove biljke.
Za jelo se koriste: sočni vrhovi mladih stabljika i kiselkasti listovi. Mogu se spremati kao vitaminska salata ili ukusno varivo, slično špinatu i kupusu. Ponekad se ova zelenjava miješa sa drugim biljkama kao što su: mišjakinja i loboda, a naročito je popularno varivo od mladih listova vrbovice i koprive.
Cvjetovi vrbovice dodaju se kao prilog jelima od mesa i mješanim salatama, ali se najviše koriste kao sirovina u organiziranoj industriskoj proizvonji želea.
Mladi rizomi vrbovice smatraju se delikatesom. Beru se u kasno proljeće ili rano ljeto. Jupik eskimi potapaju ih u ulje ili otopljenu mast, kako bi ih tako konzervirane koristili tijekom cijele godine.
Oni predstavljaju dobar izvor vitamina C i provitamina A (karotina). Vegeterijanci koriste kombinaciju proljetnjih izdanaka i oguljenih rizoma vrbovice (sirovih ili kuhanih), kao zamjenu za šparogu. Rizom vrbovice može se jesti sirov, kuhan ili sušen pa smljeven u brašno (prah).
Zbog sadržaja skroba i šecera ima slatkast okus, pa ga u SAD i Kanadi koriste kao zaslađivać. Stavlja se u slatkiše (bombone), želee, sirupe, pa čak i u sladoled. Kad rizom vrbovice sameljemo u brašno može se koristiti za pečenje kruha, spravljanje palačinki i domaćih kolaća.
U Rusiji se fermentacijom ovog brašna dobiva alkoholni napitak.
Sa starošcu lišće vrbovice postaje tvrdo i pomalo gorko, ali je u fazi precvjetavanja biljke jedino dostupno za spremanje salata i raznih prženija (bez ulja). Sa starim listovima treba biti oprezan i imati pravu mjeru, odnosno koristiti ih samo u umjerenim količinama.
Sirup koji se cijedi iz stabljike i cvjetova vrbovice u sebi sadrži visok postotak sluzi, što ga čini posebno kvalitetnim pri tradicionalnoj izradi vočnih pita.
Prvi naseljenici Aljaske koristili su slatku srčevinu sastruganu iz stabljike vrbovice za proizvodnju piva i octa. Masno ulje iz sjemena, također se može upotrebljavati u prehrani.
VRBOVICA - Epilobium fleischeri
Farmakološka svojstva:
Iz vrbovice su izolirani makrociklični elagni tanini (enotein A i enotein B), a oni inhibitorno djeluju na enzime: 5a-reduktazu i aromatazu, uključene u metabolizam tostesterona. Inhibitori ovih enzima su inaće potencijalni lijekovi protiv benigne hiperplazije prostate.
- antispazmodik - sredstvo koje uklanja grčeve
- ekspertorans - sredstvo za olakšano iskašljavanje i izbacivanje patološkog bronhijalnog sekreta
- laksativ - sredstvo za pražnjenje crijeva
- antiflogistik - sredstvo protiv upale kože i sluzokože
- sedativ - sredstvo za umirenje, protiv pojačane nervne razdražljivosti
- adstrigent - sredstvo za površinsko sakupljanje tkiva; smanjuje upale sluzokože i kože
- antipiretik - sredstvo za snižavanje povišene tjelesne temperature
- antiinflamator - sredstvo protiv upala
- hemostatik (hemostiptik) - sredstvo za zaustavljanje krvarenja
- dijaforetik - sredstvo za stimuliranje znojenja
- antiemetik - sredstvo protiv povračanja
- tonik - sredstvo za jačanje i oporavak organizma
Pučka medicina:
Upotrebljava se:
- kod benigne hiperplazije prostate, upale sluzokože i nekih ženskih bolesti
- kod angine i akutne respiratorne infekcije (odvar od rizoma vrbovice - za grgljanje)
- kod otitisa (upale srednjeg uha)
- kod anemije (malokrvnosti) i krvarenja (odvar od rizoma i nadzemnog dijela vrbovice - po mongolskoj medicini)
- kod liječenja inficiranih (gnojnih) rana i čireva (ispiranje čajem, odvarom, od nadzemnog dijela vrbovice i postavljanje melema - kompresura od mekinja mladih listova vrbovice)
- kod nesanice i glavobolje (čaj od nadzemnog dijela vrbovice) – vrbovica ima umirujuće djelovanje, samo neznatno slabije od valerijane (odoljena) - kod kolitisa, gastritisa, čira na želucu i dvanaestercu (čaj od nadzemnog dijela vrbovice)
- kod opeklina i kožnih oboljenja (mast)
- kod kancera (raka)
- kod morije jezika i oboljenja u usnoj šupljini (odvar od rizoma kiprovine - za grgljanje)
- kod gonoreje (tripera) i sifilisa (odvar od rizoma vrbovice – po tibetanskoj medicini)
- kod zatvora i glavobolja (odvar rizoma vrbovice)
- kod malih boginja i škrofula (čaj od nadzemnog dijela vrbovice)
- kod proljeva (dijareje), dizenterije i grčeva u trbuhu (čaj od listova i cvjetova vrbovice)
- kod promrzlina, uboja i modrica (posipanje suhim prahom od smljevenog rizoma vrbovice)
- kod skorbuta
Upotreba vrbovice u ljekovite svrhe nije duga, tek posljednjih 30-tak godina, no u ovom periodu pokazala je svoje magične moći kod liječenja problema urinarnih organa, posebno prostate.
Upalna stanja prostate, prostatitis, akutni prostatis koji je uzrokovan bakterijama E. Coli, Klebsiella, Proteus i drugima, hiperplazija prostate i tumori prostate česta su boljka modernog muškarca, a u pučkoj medicini kod navedenih boljki tu je neizostavna vrbovica.
Osim pri liječenju prostate vrbovica je učinkovita i kod liječenja bolesti mjehura poput infekcija mjehura, katara, a čak i karcinoma, kod upalnih bakterija u mjehuru i mokraćnim kanalima, ali i kod bolesti bubrega pri infekcijama, upalama, bakterijama i tumorima.
Uz pomoć vrbovice oboljela prostata kod mnogih pacijenata opet ozdravi, čak u toj mjeri da je moguće zaobići i operativne zahvate. Ako je operacija već obavljena, čaj od vrbovice uklanja žarenje ili druge tegobe koje se nakon operacije često javljaju. U svakom slučaju ipak se pri konzumiranju vrbovice valja posavjetovati s liječnikom.
Osim u liječenju upalnih stanja prostate učinkovitost pokazuje i kod bolesti mjehura, bubrega i bakterija u urinarnom traktu.
Vrbovica se osim kao suha biljka u čaju koristi i kao ekstrakt i tinktura, a najveću ulogu ima kod liječenja muške boljke s prostatom.
VRBOVICA - SJEME
Upotreba:
Topla obloga (kompresura):
Zaparenu ,"herbu" vrbovice (nadzemni deo biljke u cvetu), treba dobro izgnječiti i priviti na bolno mjesto kod: hematoma, upale uha, bolova u mišicima, kostima i zglobovima.
Melem od mrvljenog lišča vrbovice:
Pregršt svježih, mladih listova vrbovice, treba oprati i izlupati (izgnječiti) na dasci. Obrađena masa prebaci se u emajliranu posudu i doda joj se rakijska ašica čistog nerafiniranog maslinovog ulja. Smjesu zatim treba dobro umjesiti i njome natopiti čistu gazu. Ovako pripremljen melem privija se na čireve, rane i uboje, a potom se sve fiksira zavojem. Melem je nužno mijenjati jednom dnevno, sve do potpunog izliječenja.
Infuz od nadzemnog dijela vrbovice:
Napitak se priprema od 1 čaše hladne vode i 15 grama sirovog nadzemnog dijela vrbovice. Sadržaj treba kuhati 15 minuta, a zatim ostaviti da odstoji još 45 minuta, pa procijediti. Koristi se tako da se pije jedna žlica prije jela.
Čaj od nadzemnog dijela vrbovice u cvatu:
Količina od 20 grama suhe droge nadzemnog dijela vrbovice u cvatu, prelije se sa 200 ml kipuće vode. Sadržaj treba ostaviti da odstoji 2 sata, a zatim procijediti. Po 1 žlica ovako pripremljenog napitka uzima se 3-4 puta dnevno prije jela.
Odvar od rizoma vrbovice:
Napitak se priprema od 250 ml vode i 10 grama suhog rizoma vrbovice. Sadržaj treba kuhati 20 minuta, a zatim procijediti. Pije se 3-4 puta dnevno po jedna žlica.
Odvar od nadzemnog dijela vrbovice u cvatu:
15 grama suhe droge nadzemnog dijela vrbovice u cvatu treba preliti sa 250 ml kipuće vode i kuhati još 20 minuta. Nakon toga sadržaj maknuti sa vatre, poklopiti i ostaviti da odstoji još 1-1,5 sata. Ohlađen odvar treba procijedi i piti po jednu žlica 3-4 puta dnevno prije jela.
Čaj od fermentiranih listova vrbovice ,"Koporski čaj":
Največu iscjeliteljsku moč ima droga spravljena od sirovine koja je pijre faze sušenja bila izložena prirodnoj fermentaciji. Ona sadrži dosta prirodnih sastojaka, koje organizam lako usvaja.
Priprema čaja:
15 grama dobro osušenih, a prethodno fermentiranih listova vrbovice treba preliti sa 250 ml kipuće vode, poklopiti, ostaviti da odstoji 30 minuta a zatim procijediti. Dnevno piti tri puta po šalicu čaja, prije glavnih obroka, sa ili bez dodatka meda.
Sok od vrbovice:
Cjedi se iz mladih listova vrbovice, ubranih sa vršnog djela stabljike. Konzumira se 1 žlica svježe iscjeđenog soka sa isto tolikom kolicinom meda 4 (četiri) puta dnevno.
Brašno od rizoma vrbovice:
Rizomi vrbovice se ogule, očiste od tamnih dijelova iskomadaju na sitnije djelove i osuše. Ovako pripremljenu sirovinu smeljemo u mlincu za kavu. Dobivena smjesa se pomješa u jednakim dijelovima sa kukuruznim brašnom i koristi za pečenje kruha, pogačica i palačinki.
VRBOVICA
NUSPOJAVE:
Kad se ljekoviti pripravci od vrbovice koriste u precizno određenim dozama, ne postoji mogučnost da budu kontraindicirani. No, sa ovom biljkom moramo biti oprezni. Austrijski (njemački) naziv ,"Unholdenkraut" – prevodi se kao ,"vražja trava", čime se istiće upozorenje na njene halucinogene (sedativne) osobine.
Odvar od listova vrbovice može kod nekih ljudi izazvati mučninu. Ipak, najveća opasnost prijeti u rano proljeće, kad se mlada, tek iznikla, vrbovica može lako zamijeniti sa nekim otrovnim biljkama iz obitelji ljiljana. U toj fazi rasta, samo iskusno oko, može prepoznati mladu vrbovice.
Sigurnost u prepoznavanju, garantirana je jedino na osnovi karakteristićne strukture njene lisne nervature.
