|
TRANSLATOR
Timijan - lat. Thymus vulgaris. Obitelj: lamiaceae (labiatae) - usnatice. Farmakopejski naziv: serpylli herba - (sastoji se od osušenih cvatućih nadzemnih izdanaka.) thymi herba = timijan, sastoji se od osušenih listova i cvjetova te vrhova stabljike vrsta timijan ili mješavinom obiju vrsta. Droga sadrži najmanje 1,5 % eteričnog ulja i najmanje 0,5 % hlapećeg fenola, naročito timola. Aetheroleum.Narodna imena: tamjanika, bakina dušica, popovac… majčina dušica. Strana imena: Eng: wild – thyme. Fr: thym serpolet, D: quendel, Tal: pepolino.. Povijest i nastanak te objašnjenja naziva: thymus – od Grčkog thymos ili thymon – tamjan, zbog sličnosti mirisa. Također thymos po Grčkom znači hrabrost, snaga te ukazuje na stimulirajuće djelovanje biljke.[...] Nastavi dalje...
Bokvica (plantaginaceae) plantago lanceolata (muška) D: spitzwegerich. Ostali nazivi: trputac, bukvica, duga bokva, mala bokvica, dugi trputac, mali trpotec, konjsko rebro, koncula, žilovlak, packavica. Ljekovite materije: Fitocidi, flavonoidi, tanini, saponini, iridoid glikozid (spajanje šečera i organske kiseline), sluzi, gorku tvar, soli i minerale. Ljekoviti dio biljke: Listovi pred cvjetanje ili dok biljka cvjeta. Stanište: Po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, šumama i drugim mjestima. Ima je po cijeloj Europi.[...]
Nastavi dalje...
Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene. [...] Nastavi dalje...
Lipa. Lat: Tilia, Eng: Tilia, D: Die Linden, Fr: Tilia. Drugi nazivi: lipac, lipolist, lipa velelista, zimska lipa. Lipa je veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost od nekoliko stotina godina. Krošnja je gusto zatvorena, a listovi zagasitozeleni, koso srcasti, zašiljeni i pilasti, a s lica dlakavi. Cvjetovi su na dugoj stabljici što je, otprilike, do polovine srasla sa pricvjetnim listom, a složeni su u štitaste cvatove. Pricvjetni su listovi duguljasti, blijedozelene boje, dugi do 8 cm i mrežasto isprepleteni žilicama. Plod je okrugao i ima jedno sjeme. Cvijet je vrlo ugodnog mirisa.[...] Nastavi dalje...
Kamilica - matricaria recutita. Lat: matricaria chamomile l., Eng: german or blue chamomile, D: die echte kamille, Fr:camomille sauvage. Jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, visine 15-50 cm. Tankog i razgranatog korjena, dvostruko perasto razdjeljenih listova. Stabljika je uspravna, gola, većinom razgranjena. Listovi su izmjenični, 2-3 puta perasto razdjeljeni, sa uskim, linearnim režnjevima. Mirišljive cvjetne glavice su pojedinačne, na dugim stapkama.[...] Nastavi dalje...
Peršin. Lat: Petroselinum sativum, Eng: Parsley, D: Die petersilie, Fr: Le persil.
Ostali domaći nazivi: Peršun, petersilj, petrusimul, petroselin. Peršin pripada porodici štitarki (familiae umbelliferae - apiaceae), a ljekarnički su joj nazivi fructus petroselini i oleum petroselini. Uzgoj: Većina ljudi koja uzgaja peršin u svojim vrtovima, rabi jednogodišnje vrste, iako ima i višegodišnjih vrsta sa vrlo lijepim cvatom koji mogu i dekorirati vrt. Priprema i pohranjivanje: Najbolji način za korištenje peršina je u svježem stanju. Možete početi rezati vanjske listove čim izbije 5-6 stabljika. Stavite ih u vazu i ostat će nekoliko dana svježi, a u hladnjaku i cijeli tjedan. Možete ga osušiti u sušari, dehidratoru ili u pečnici, a može se i zamrznuti.[...]
Nastavi dalje...
Cikorija. Lat: Cichorium intybus, Eng: Chicory, D:gemeine wegwarte, Fr: la chicorée amere ou chicorée sauvage. Domaći nazivi: Vodopija, Goluguza, Kažiput, Konjska trava, Radić, Sunčevo cvijeće. Iz povijesti: Divlju Cikoriju, iz koje su danas nastale razne vrste, zbog njezine jestivosti koristili su u dalekoj prošlosti svi narodi Sredozemlja. Uzgajali su je i poznavali njezinu ljekovitost Rimljani, Grci i Egipćani. [...]
Nastavi dalje...
Pelin. Lat: Artemisia absinthium, Eng: Wormwood (absinth wormwood), D. Wermutkraut, Fr. Absinthe. Vrijeme cvatnje: lipanj-kolovoz. Miris i okus: Karakterističan miris, a okus jako gorak. Stanište: Pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima. [...]
Nastavi dalje...
Borovnica. Vaccinium myrtillus (bobice,crne bobice,prava borovnica) Porodica: Vrijesovi, Ericaceae, LJekoviti dijelovi biljke: plodovi i listovi. Opis: Borovnica je grmolika biljka, te naraste obično do 50 cm.visine, te je relativno razgranjena. Grane su zelene i oštrobridaste, obrasle izmjeničnim listovima na kratkim peteljkama. Listovi su jajastog oblika,lagano zašiljeni prema vrhu. Borovnica ima zvonasto kuglaste cvjetove,iz kojih se početkom ljeta razvijaju sočne crnoplave bobice veličine graška, sa sjemenkama i sokom tamnoplave boje. [...]
Nastavi dalje...
Limun (Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae). Hibridno voće davnog križanja, po svoj prilici, pomela i citrone. Drevni citron (Citrus medica) bio je manji i smežurane kore, a korišten je u Mezopotamiji prije oko 6000 godina. Smatra se da limun, kao i naranča potječe iz Kine i Indije. Oko 700. godine je uvezen u Perziju, Irak i Egipat. Često je korišten kao ukrasna biljka. U Europu je prvi limun uvezen u Genovu sredinom 15. stoljeća. U Ameriku stiže 1493. godine, s Kristoforom Kolumbom. Riječ limun nastala je od arapske riječi limun... [...]
Nastavi dalje...
Čičak (arctium lappa l., a. majus bernh., asteraceae). Čičak korijen (Bardanae radix). Čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, podlanica, veliki čičak, veliki lepuh. Eng: burdock. Botanički podaci: čičak je višegodišnja zeljasta biljka. Korijen je velik, sočan, razgranjen i do 60 cm. dug. Stabljika je uspravna, tvrda, žilava, razgranata i visoka do 150 cm. Listovi su vrlo veliki, s peteljkama, srcasti ili jajasti, s donje strane sivo-bijeli i pustenasto dlakavi, narovašeno-nazubljenih rubova. Prema vrhu stabljike listovi se smanjuju. Cvjetne glavice združene su u rahli grozdasti ili metličasti cvat, a nalaze se na kratkim stapkama. Vanjski ovojni listovi cvjetne glavice na vrhu nose kukice (takva glavica rasprostranjuje se kao cjelina i obično se naziva "čičak"). U sredini glavice nalaze se purpurno-ljubičasti cjevasti cvjetovi. [...] Nastavi dalje...
Stolisnik. asteraceae - glavočike. Farmakopejski naziv: millefolii herba, folia et flores. Narodni naziv: hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kostrijet, romonika, ranjenik, vražja kopriva, petrovsko cvijeće. Povijest: legenda priča (Grčka mitologija) da je tijekom Trojanskog rata Ahileja koji je bio simbol hrabrosti i snage, bio ranjen u petu od njegova neprijatelja Parisa, krvareći odlazi do Afrodite koja mu opere petu stolisnikom, i od tada stolisnik prema tom mitu i Grčkom junaku dobiva ime Ahilej (achillea). No unatoč ljekovitosti Ahilej umire, a stolisnik ostaje vjeran pratitelj ranjenicima. Biljka se koristi već 2000.GODINA. [...]
Nastavi dalje...
Rusomača. Capsella bursa pastoris. Drugi nazivi: čobanska torbica, gusomača, gudomok, ćeslika, goramuk, hoću neću, kesica, pastirska torbica, rosomača, skrižan, surlin. Rusomača je uglavnom dvogodišnja biljka s vretenastim korjenom i uspravnom stabljikom visine do 40 cm. Listovi su prizemni, većinom perasto razdjeljeni. Listovi na stabljici su nerazvijeni i produženi. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne grozdasto složene cvjetiće. Raste kao samonikla po livadama i uzgaja se u vrtovima. Za lijek sakuplja se cijela biljka sa cvjetovima, listovima i komušicama. Ljekovita je biljka koja djeluje na zaustavijanje raznih krvarenja. [...]
Nastavi dalje...
Neven (calendula officinalis l. - asteraceae) Porodica; Compositae - glavočike. Farmakopejski naziv: calendulae flos, herba. Narodna imena: kalendula, prstenčac, bilec, ognjac, vrtni ognjač, zimorod, žutelj. Strana imena:Njemački: gartenringelblume. Engleski: Mary goldflower. Francuski: la fleur de souci. Talijanski: calendula. Neven se koristi od davnina i poznat je kao dragocjena ljekovita biljka. Može se čak reći kako je riječ o jednoj od najpoznatijih biljaka zapadnoeuropske biljne medicine. Koristio se kao ljekovito sredstvo protiv žutice, kuge i nekih lakših oboljenja, primjerice bradavica. [...] Nastavi dalje...
Sladić nije samo korektor okusa, nego drevna biljka iznimno zanimljivih ljekovitih svojstava i farmakološkog djelovanja. Propisivati ljekovite biljke u obliku čajeva, tinktura, SIPF-ova i sličnih pripravaka katkad je neugodan zadatak fitoterapeuta. Za razliku od kapsula i tableta moderne farmaceutske i dijetetske industrije, gdje su okusi maskirani različitim pomoćnim tvarima, takvi tipovi pripravaka potpuno su "goli" i otvoreni za najizbirljiviji od svih ljudskih osjetila - čulo okusa. Budimo iskreni, većina ljekovitih biljaka nije najugodnijeg okusa. Vrlo je malo biljnih lijekova ugodna okusa, a mnogi su gorki ili bljutavi. To se zasigurno ne odnosi na sladić, to jest slatki korijen. [...] Nastavi dalje...
|
VRBICA
Latinski naziv: Lythrum Salicaria L.
Engleski: Purple loosestrife
Francuski: La Salicaire commune
Njemački: Der Gewöhnliche Blutweiderich
Slovenski - Navadna krvenka
Srpski - Potočnjak, vrbica
Talijanski - Salcerella commune
Drugi nazivi: Potočnjak, Vrbica crvena, vrbica močvarna, vrbičica, vrbnica.
Vrbica je uspravna, slabo razgranata biljka sa stabljikom visine do 1 metra.
Na vrhu svake stabljike nalazi se lijepo razvijena jarkocrvena cvast poput klasa sitnih cvjetića .
Listovi su duguljasti i šiljasti bez peteljki. Listovi obuhvaćaju stabljiku.
Vrijeme cvatnje. Lipanj - rujan.
Miris i okus. Bez posebnog mirisa, gorkog okusa.
Stanište. Raste u velikom broju na vlažnom tlu uz potoke, rijeke, jezera, u vlažnim šumama, močvara, na livadama.
Branje i prerada. Mlade listove sabiremo za pripremu raznih variva i juha, a vršne dijelove biljke, za vrijeme cvatnje, za sušenje na toplom i zračnom mjestu.
Cvjetove sabiremo za bojenje slatkiša i pića.
Ljekoviti sadržaj: Treslovina, sluz, šećer, pektin, masti, eterična ulja, organske kiseline, salikarin, vosak, karotin, fitosterin, biljne sluzi, željezo.
Za lijek se sabire vrh biljke sa cvijetnim klasom.
Koristi se izvana i iznutra protiv crvenila kože i ekcema, raznih upala kože i svraba te protiv krvarenja maternice i krvave stolice.
VRBICA - DETALJI
Adstrigent, antibakterik, antibiotik, antidijaroik, antiinflamatorik, dermetik, hemostatik, stiptik, tonikum.
Svaka biljka koja u sebi sadrži mnogo treslovine tj tanina i sluzi, u narodu se koristila kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja: vanjskog i unutarnjeg, zatim kod proljeva i kožnih oboljenja.
Osim toga je vrbica imala mnogo primjena, kao:
- kod upalnih tegoba,
- upala ženskih genitalnih organa
- kožnih bolesti naručito onih koji se javljaju kao posljedica debeljine kod muškaraca i žena i to ispod pazuha, na vratu i grudima, između butina, raznog svraba kože, ekcema, crvenila i izjedene kože, raznih rana a poglavito onih od vena
- kod uzbuđenja, stanja živaca
- kod krvarenja
- kod svih proljeva
- kod krvi u stolici.
VRBICA
Prašak od suhih cvjetova vrbice je tradicionalno sredstvo za zaustavljanje nosnog krvarenja.
U cvjetovima ima oko 14% tanina, u listovima oko 12% a u stabljici oko 8% tanina.
Također se rabi u kozmetici za njegu i tijela, te za liječenje raznih kožnih nečistoća.
Zapadna medicina korijen vrbice rabi u liječenju brojnih zdravstvenih tegoba: za jačanje krvi i protiv upala, te proljeva, dizenterije, raznih rana, čireva itd, a cvijet kao tonikum.
U nekim državama Europe rabi se kao čistač limfnog sustava, za ispiranje grla kod raznih infekcija i influence, kod bakterijalne i amebične dizenterije, za ispiranje rana i očiju, kod gastrointestinalnih bolesti kao što su Crohnova bolest i iritativni Bowel sindrom (IBS), te kod šećerne bolesti.
VRBICA
Korijen vrbice je jak i mesnat te se jede kuhan kao i mladi listovi koji su bogati kalcijem.
Cvjetovi se dodaju raznim jelima kako bi jelu dali crvenu boju.
VRBICA - ČAJ
Čaj: (za navedena oboljenja)
1 jušna žlica usitnjenih suhih cvjetnih vrhova, 2dl vode
Priprema. Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji 15 minuta i procijediti.
Uporaba: Piti 2-3 šalice čaja na dan, može zaslađenog medom.
Sirup: (za dječje proljeve)
150 grama praška od cvjetova vrbice, 1kg šećera, litra vode
Priprema: Vodom preliti prašak vrbice (toliko vode da ga pokrije te močiti 24 sata, procijediti. Rastopiti u vodi šećer i dodati ekstrakt tj vodu u kojoj se močio prašak i kuhati na laganoj vatri dok ne dobijemo gustu smjesu sirupa.
Uporaba: Uzimati 2-3 puta na dan po jednu čajnu do jedne jušne žlice, s čajem.
VRBICA - CVIJET
Proljeće: Beru se mladi listovi za pripremu raznih variva i juha.
Ljeto: Uz listove beru se i cvjetovi, za pripremu čaja.
Jesen: Vadi se korijen kojeg kuhamo.
Kontraindikacije: Vrbicu ne bi trebale uzimati osobe s komplikacijama želuca, žuči te jetre.
|
