VRATIĆ
VRATIĆ
Lat: Tanacetum vulgare
Vrsta: Asteraceae
Opis:
Vratić (lat. Tanacetum vulgare) je biljka iz porodice Asteraceae, udomaćena u Europi i Aziji.
Biljka je visoka 50-150 cm, žutih cvjetova. Miris je biljke nalik kamforu, pomalo sličan ružmarinu.
Biljka je otrovna ako se uzima u većoj količini, između ostalog sadrži i tujon.
Biljka raste na obalama, krčevinama, ruševinama i livadama, od nizine do planinskog pojasa.
Još od starih Grka korišten je kao ljekovita i začinska biljka.
Može poslužiti i kao prirodni insekticid.
Vratić - Tanacetum vulgare cvate od lipnja (lat. junius) sve do mjeseca rujna (lat. september) sićušnim malim žutim cvjetovima združenim u okruglaste glavice, koje smještene na vrhu stabljike čine bogati cvat.
Ta zeljasta otporna biljka raste posvuda pripada porodici Aster, a porijeklom je iz umjerenih krajeva Europe i Azije.
Uz listove dužine 10-15 centimetara može narasti sama može narasti vrlo visoko, i do 1,5 metara.
Sama se biljka iz davnina uzgaja i koristi kao sredstvo protiv ugriza insekata, a zbog svog korisnog učinka i za zaštitu namještaja od napada insekata. Nekad su se mrtvi čak i pokapali sa listovima te biljke, npr Henry Dunster - prvi predsjednik Harvarda.
Vratić se često nosio čak i u cipelama kako bi se spriječila malarija i drugih groznice, ali i neke vrste komaraca npr Culex pipiens kojima smeta nektar iz cvjetića te biljke.
U pčelarstvu osim što odbija nepoželjne insekte ova biljka osušena koristi se još i kao gorivo za dimilice.
Biljka je ljekovita i u povijesti je imala jako široki spektar primjene, ali ima i toksične sastojke te treba biti oprezan s primjenom – u većim količinama je otrovna za čovjeka.
Na mnogim područjima ova se biljka tako uspješno proširila da je postala i jako invazivan korov.
TANACETI FOLIUM: Sakupljamo listove. Suhi imaju snažan, aromatičan miris te aromatičan i gorak okus.
Upotreba:
Dio biljke koji se koristi: zelen
Sastav: Steroidi, terpenoidi, eterično ulje, gume, sluzi, smole i tanini.
Upotreba: U fitoterapiji je korišten kod infekcije nematodama, površinski kao antiskabioz i kod pruritusa, a posebno kod glista u djece. U nekim zemljama se koristi kod želučanih, crijevnih i bolesti žuči, ali se zbog sadržaja tujona savjetuje izbjegavati samoliječenje.
Doziranje: 1-2 g suhe zeleni 3 puta dnevno kao infuz. 1-2 mL tekućeg ekstrakta (1:1 u 25% alkoholu) 3 puta dnevno.
VRATIĆ
Ffarmakološko djelovanje:
Istraživanja na životinjama pokazala su antispastičko, koleteričko, anthelmintičko, antifungalno, antihiperkolesteremijsko i hipoglikemijsko djelovanje.
Jedno dokumentirano kliničko istraživanje pokazalo je poboljšanje kod pacijenata sa žučnim i jetrenim bolestima.
Vratić navodno liječi:
- crijevne i želučane grčeve
- istjeruje crijevne nametnike
- reuma
- kožni osip
- raspucalu kožu
- potkožnjake
Izrada tinkture protiv osipa, čireva, potkožnjaka, raspucalih ruku i reume(narodna medicina):
Napuni se boca svježe ubranim cvjetovima vratića i zalije alkoholom/rakijom. Ostavi se otprilike 3-4 tjedna na suncu ili na toplom mjestu, nakon toga se procijedi i stavi u bocu koju možemo začepiti.
Iako je vratić rasprostranjen u Grčkoj i Italiji, kod antičkih ga pisaca ne pronalazimo. Prvi se put pojavio kao "tanacita" u "Kapitularima" Karla Velikog. Neki autori knjiga o ljekovitom bilju njegov su naziv izveli iz grčke riječi athanasia, šio znači besmrtnost. Početkom srednjeg vijeka listovi snažno aromatičnog mirisa polagali su se u lijesove, kako bi "otjerali crve".
U svrhu liječenja obični i majčinski vratić koristili su se kod ženskih bolesti i probavnih smetnji, ali i za istjerivanje glista. Obje se vrste još i danas koriste u homeopatiji, kod grčeva maternice.
Djelovanje biljke i upotreba u liječenju:
Zbog velike količine tujona u nekim uljima, droga djeluje protiv crijevnih parazita.
Povećava prokrvljenost trbušnih organa i time potiče menstruaciju.
Kod takve uporabe i zloupotrebe ulja za pobačaje, često je dolazilo do trovanja sa smrtonosnim ishodom.
U nekim se zemljama bilježi česta uporaba kod želučanih, žučnih i crijevnih bolesti, bez ikakvih neželjenih djelovanja.
Takva se uporaba može objasniti različitim kemijskim formama koje sadrže malo tujona i podosta drugih neotrovnih aktivnih tvari.
VRATIĆ
Ako niste znali...
U biovrtlarstvo je jako cjenjena biljka jer se od njega pripravljaju juhe, gnojiva i čajevi protiv nametnika koji napadaju bobičasto voće, hrđe i pepelnice – biljke se njime prskaju tijekom zime, a ljeti samo tlo.
Vratić - 3 kg svježeg ili 300 gr. suhog vratića i 10 litara vode moči se 1 -3 dana i nerazrijeđeno koristi za zimsko prskanje voća, protiv lisnih ušiju, crvi na malinama, grinja u kupinama.
Uvarak od vratića zajedno s preslicom i stolisnikom razrjeđuje se 10-20 puta i služi za pospješavanje rasta svih vrsta biljaka.
Vratić je jedina otrovna biljka koja se koristi u biološkoj zaštiti bilja.
Razni čajevi djeluju na biljke kao što je čaj od pelina, djeluje protiv ušiju i gusjenica, čaj od kamilice protiv ušiju na grahu, čaj od aloje protiv puževa.
VRATIĆ
KONTRAINDIKACIJE:
Nema dokumentiranih interakcija, ali je potreban oprez pri korištenju lijekova istog ili suprotnog djelovanja. Vratić je kontraindiciran u trudnoći i laktaciji.
NUSPOJAVE: Ulje vratića sadrži toksični keton – ß-tujon. Simptomi trovanja su brz i slab puls, teški gastritis, jake spazme i konvulzije. Iako se većina trovanja dogodila kod unosa ulja, moguće je i trovanje prahom i infuzom pa se upotreba ne preporučuje. Vratić sadrži i seskviterpene koji mogu izazvati alergijsku reakciju koja se očituje kao kontaktni dermatitis.
Moguća neželjena djelovanja:
Zbog mogućih nuspojava, danas ne savjetujemo uporabu droge. Tujon u većim količinama uzrokuje upale probavnog trakta, grčeve, oštećenja bubrega i krvarenje srčanog mišića. Za vrijeme trudnoće ne koristimo ni majčinski vratić. Zbog velike količine seskviterpenskih laktona, kod osjetljivih osoba može doći do alergijskih reakcija.
VRATIĆ