TRNINA
TRNINA
Lat: Prunus spinosa L.
Eng: Blackthorn (biljka) sloe (plod)
D: Der Schlehdorn, Schlehendorn, Schlehe, Heckendorn, Schwarzdorn
OPIS:
Trnina ili crni trn (Prunus spinosa) ponekad i nazivana trnjina, trnula, trnavka, trn, crni trn, divlja šljiva mačja šljiva) je vrsta roda Prunus (Maloideae, Rosaceae). Stablo ima vijek do oko 40 godina. Visine je izmedu jednog do pet metara a u rijetkim slučajevima, i do 6 m visine.
Trnina je uglavnom poznata kao ljekovita biljka za koju malo ljudi zna da je i još jedna vrsta divljeg jestivog voća. Iako je njena prehrambena uporaba ograničena, u mnogim se europskim kuhinjama još uvijek upotrebljava, a kod nas je neopravdano pala u zaborav. Činjenica je da trpko-kiseli okus ploda trnine u svježem stanju nije za svačije nepce, ali nakon nekoliko mrazeva okus postaje prihvatljiviji, a i brojne su mogućnosti prerade ovog zdravog voća.
- Nekada su ljudi od osušenih plodova radili brašno, a od njih se dobiva i vrlo ukusan čaj
- U Rusiji od plodova trnine proizvode poznato i cijenjeno alkoholno piće - rakiju trnovku.
- U Francuskoj trnine ukiseljene u octu rabe umjesto maslina, naročito su poznati francuski likeri pripremljeni od sjemenki trnina (prunelle)
- Od plodova trnine prave se voćni sokovi, vino, ocat i liker, kompoti, žele,miješane marmelade i konzerviranje zrelih plodova sušenjem
- Listovi trnine u nekim krajevima rabe kao zamjenu za "duhan", te za "ruski čaj".
Opis: Trnina je razgranati grm ili manje drvo iz roda šljiva (Prunus) porodice ruža (Rosaceae). Kao grm raste u visinu 1-3 metra, kao drvo može narasti do 5 metara, rijetko više.
Ljekoviti dijelovi su plodovi, cvjetovi, listovi, kora i korijen.
Plod je koštunica tamnoplave boje, promjera 10-12 mm. Plod dozrijeva od kolovoza do listopada, ali tada je izrazito trpkog okusa. Za konzumaciju u svježem stanju pogodan je nakon pojave nekoliko mrazova, u studenom ili prosincu. Nakon mraza postaju ukusnije. U prosincu su najukusniji.
Trn se smatra pretkom Šljiva. Pripisuju joj se brojna ljekovita svojstva.
U plodu i kori ima tanina i gorkih tvari, u stabljici i lišću ima kalija, kalcija i flavonskih heteroida, a u plodu ima pektina, jabučne i cijanovodične kiseline, kao i vitamina C, te šećer.
Miris i okus: oba su svojstvena, nalik na gorki badem.
Vrijeme cvatnje: Cvate sitnim cvjetovima u ožujku i travnju, prije listanja, a pojedinačno još u svibnju. Cvate sitnim cvjetovima. Miris cvjetova sličan je gorkom bademu, a i okusa su trpka i pomalo gorka. Ljekovite i djelotvorne tvari sadržane u cvijetu većim dijelom nisu još do kraja istražene, no trebao bi postojati u vrlo malim količinama glikozid koji sadrži cijanovodičnu kiselinu.
Vrijeme sazrijevanja plodova: listopad.
Ljekoviti dijelovi biljke: sabiru se cvjetovi (Flores Pruni spinosae ili Flores Acaciae) u travnju i svibnju, a kora s korijena i plodovi (Fructus Pruni spinosae) u listopadu i studenom. Plodovi se sabiru zreli, no može se sa sabiranjem pričekati dok plodovi 2 do 3 puta ne promrznu.
Budući da se plodovi beru u kasnu jesen, kada ih s obzirom na vremenske prilike nije moguće sušiti prirodnim putem, treba ih sušiti uz umjerenu umjetnu toplinu, pazeći pri tom da se dobro osuše, a da ne budu spaljeni. Ako se plodovi dobro ne osuše, postaju pljesnivi te se ne smiju više upotrebljavati.
Mala povijest:
Konzumacija trnine ima dugu tradiciju, postoje dokazi da je konzumirana još u mladjem kamenom dobu, a kao voće poznavali su je i u starom Rimu.
Na temelju nekih nalaza sjemenki trnine iz neolitika (najmlađeg razdoblja kamenog doba) zaključuje se kako je uporaba plodova tog divljeg voća za jelo prastara.
Nalazi povijesnih istraživanja pokazali su kako su trnine – kao voće – jeli i stari Rimljani. Primjerice, u Rumunjskoj trnine beru u vrijeme zime – nakon što prezriju, i tada ih suše.
U vrijeme Drugoga svjetskog rata u našim primorskim krajevima osušene trnine služile su za dobivanje brašna.
Trnina je u prirodi rasprostranjena u gotovo cijeloj Europi i dijelu sjeverne Afrike. Smatra se pretkom današnjih kultiviranih vrsta šljiva. Raste uglavno po pašnjacima ili rubovma šuma ili ponekad kao gusto razgranat grm s trnovitim ograncima. Raste u gotovo cijeloj Europi i dijelovima sjeverne Afrike.
Uporaba:
Osim kulinarske i ljekovite uporabe, zbog svoje fine strukture drvo trnine upotrebljava se za izradu više klase drški alata, štapova i palica. Drvo trnine izgara sporo s malo dima, uz dosta topline. Zbog oštrih i dugačkih bodlji trnina se sadi u gustu živicu kao živi zid oko vrta ili dvorišta za obranu od prolaska stoke i divljih životinja. Plodovi se mogu korisititi kao izvor prirodne boje za bojenje tkanina u crvenkastu boju koja ispiranjem postaje postojana blijedo plava.
Pogodna je za uzgoj na zemljištima koja klize jer bujnim korijenom sprječava eroziju tla.
PLOD TRNINE:
Kulinarska primjena. Od prezrelih (mrazom "ofurenih") plodova moge se raditi sirupi, džem, miješane marmelade ili voćne pite. Dodaje se u kompote od šljiva, jabuka i krušaka, poboljšava im okus i dodaje im ljekovitu komponentu. Iako je plod najbolje ubirati u studenom i prosincu, sličan efekt može se dobiti tako da se ranije ubrani plodovi ostave nekoliko tjedana u zamrzivaču. Dodaje se kao začin u jela od divljači, posebno u gulaše kojima naglašava okus i daje tamno obojenje.
Ukiseljene trnine delikatesa su posebno cijenjena u Francuskoj, gdje se vrlo često serviraju kao zamjena za masline.
Od sušenih bobica spravlja se ukusan i ljekovit čaj.
Trnina se upotrebljava i kao sirovina za proizvodnju alkoholnih pića. U Velikoj Britaniji proizvodi se sloe gin (koji nije pravi džin), a biljni likeri od trnine proizvode se u Italiji (bargnolino), Francuskoj (épine) i Španjolskoj (patxaran). U Rusiji se od trnine proizvodi delikatesna rakija ternovka. Od ferementiranih plodova proizvodi se i vino.
Ljekovita svojstva:
Narodna medicina odavno poznaje ljekovitost trnine, iako je u današnje vrijeme njezina upotreba zapostavljena. U ljekovite se svrhe prvenstveno se koristio plod, ali i cvijet, list, kora i korijen.
Od plodova se rade pekmez i sok ljekovitog djelovanja. Pekmez se najčešće se koristi kao sredstvo za pospješivanje probave kod osoba s neurednom stolicom, a sok se koristi za ublažavanje problema uzrokovanih bolestima u usnoj šupljini i grlu (upale sluznice usne šupljine i desni, upaljeno ždrijelo).
Čaj od cvjetova pospješuje izlučivanje mokraće, smanjuje intenzitet grčeva probavnog sustava i općenito se upotrebljava za jačanje probavnog sustava.
Čajem su se također ispirali kožni osipi.
Pripravci od korijena (najčešće čaj) nekada su se upotrebljavali za liječenje groznice.
TRNINA - ČAJ
Uzgoj:
Trnina je vrsta koja je u potpunosti prilagođena našoj kontinentalnoj klimi i prisutna u cijeloj Hrvatskoj kao prirodna vrsta.
Može se uzgajati kao špalir ili živa ograda ili kao solitarno manje drvo.
Podnosi većinu vrsta tala, u prirodi raste i na slabije plodnim tlima.
Odgovara joj sunačana pozicija, iako će uspješno rasti i u djelomičnom hladu, na rubu voćnjaka, šume ili parka.
Pogodna je za uzgoj na zemljištima koja klize jer bujnim korijenom sprječava eroziju tla.
Mršavljenje:
Kad se mršavljenju pristupa na posve prirodan naćin onda se u obzir uzimaju namirnice koje sadrže dosta minerala, vitamina, antioksidansa a malo šečera.
Trnina je upravo takvo voće.
Trnina djeluje na mršavljenje jer u svojim plodovima sadrži lagano laksativno svojstvo, a pripravci od cvjetova blago diuretičko djelovanje.
TRNINA - CVAT
Ljekoviti pripravci:
Čaj od cvjetova trnine:
1 žličicu suhih cvjetova preliti sa 2,5 dl kipuće vode, ostaviti da odstoji pokriveno 5 minuta, procijediti i dva puta dnevno uzimati za čišćenje i izlučivanje vode.
Čaj od plodova trnine:
U litru kipuće vode staviti žlicu zdrobljenih plodova trnine i kuhati tri minute. Nakon toga maknuti sa vatre i ostaviti da se ohladi. Posve ohlađen, čaj ocijediti i piti u više navrata tijekom dana, laganim gutljajima. Čaj od trnine pomaže kod umora i stoga se preporučuje sportašima i starijim osobama.
Ako taj procijeđeni čaj prokuhamo sa 1 žlicom meda, dobijemo lijek za upalu pluća i bronhija, koji omekšava sluz i olakšava iskašljavanje.
Piju se 2-3 šalice dnevno, svakih pola sata po jedna žlica.
Protiv osipa kod djece se daje 1 šalice tog čaja dnevno, tako da se količina razdjeli na četiri dijela.
Protv pretjeranog debljanja:
6 gr. cvijeta trnine, 6 gr. cvijeta preslice (Equsetum arvense). Prouha se 5 minuta u 1 l vode. Piju se dnevno 2-3 šalice u tijeku mjesec dana.
Protiv pretjeranog debljanja II:
1 žlica meda, zakuha se sa 2,5 dl vode, pa se prelije preko:
5 gr. cvijeta trnine, 5 gr. ruzmarina (Rosmarinus officinalis) 5 gr. krkavine (Rhamnus frangula), 5 gr kadulje (Salvia officinalis), 2 gr. pelina (Artemisia absinthium), zatim se ostavi da odstoji poklopljeno 25 minuta i procijedi. Piju se 1-2 šalice dnevno u tijeku mjesec dana.
Bobice kuhane u crnom vinu liječe od dizenterije, a ako se namoče u vino ili konjak i ostave da stoji 10 dana, liječe bolesti bubrega i mokraćnih organa.
Protiv žutice se uzme 5 gr. istucane unutarnje kore korijena ili 50 gr. svježe, kuha u 2,5 dl bijelog vina, dok ne ukuha za trećinu. To se podijeli na tri dijela i pije prije obroka ujutro, u podne i navečer.
Prašak od samljevenih suhih cvjetova uklanja bolove oko srca i pritisak oko jetre. Uzima se, na vrhu noža ujutro i navečer, pola sata prije jela.
Plodovi prerađeni u ukusan pekmez pospješuju stolicu. Taj se pekmez preporučuje naročito djeci koja pate od neredovite stolice ili začepljenosti. Uvarak od korijena trnine uzima se kod groznice.
Primjena u pučkoj medicini: istiješteni sok plodova trnine hladi upaljeni želudac i izvanredno djeluje protiv žutice.
OCAT:
Ocat je vrlo fin, odličan je za sve vrste salata. Trnine su čest dodatak jelima u francuskoj kuhinji. Pročitala sam da kod nas samo oni restorani koji teže posebnostima i različitosti od drugih ugostitelja, imaju ovo na svojem meniu.
1 - Očistimo bobice trnine, odstranivši im peteljke. Dobro ih operemo u hladnoj vodi i prosušimo na zraku prethodno ih obrisavši papirnatim ubusima.
2 - Tako pripremljene bobice stavimo u staklenku, dodamo papar u zrnu i korijander i zalijemo pripremljenom tekućinom - u voćni ocat dodamo med i miješamo dok se med ne otopi.
3 - Staklenku zatvorimo i odložimo na tamno mjesto da se "kiseli" mjesec dana.
4 - Nakon mjesec dana, ocat procijedimo, a plodove trnine služimo kao dodatak ribama i mesnim narescima - umjesto maslina. Plodovi pripremljeni u octu izgube opor okus i mogu se konzumirati. A ocat je aromatiziran i zaista poseban.
TRNINA - SUŠENJE
Narodne priće vezane uz Trninu
CRNI TRN (trnina)
Crni trn (Prunus spinosa) je gusti grm s trnovitim ograncima i sitnim bijelim cvjetićima, koristi se u narodnoj medicini za liječenje groznice, kožnih osipa i vodene bolesti. Jača želudac i spriječava stvaranje kamenca. Vjeruje se da je crni trn sveto drvo za vile, koje se oko njega okupljaju svakog 11. studenog na dan svoje najznačajnije godišnje svečanosti.
Trnu 1 a, trnina, trnjinica, trninica. (Prunus sjlvestr.-Varaž. nar. pj.)
"Oj trnina, trnina, moja ženska gizdava,
Kupil sem joj peŽicu, neće je nositi."
"Belo lice kak šipek rožice,
Crne oćl kakti trninice,
Sladka usta kakti jagodice".
-Kajkav. nar pj.
Jes´ išao niz to polje?
Jes´ vidio trnjinice?
Ovake su oči moje!
-Vuk. nar. pj.
NUSPOJAVE:
Kontraindikacije: Male ili gotovo neznatne.