TRANSLATOR














MAJČINA DUŠICA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Timijan - lat. Thymus vulgaris. Obitelj: lamiaceae (labiatae) - usnatice. Farmakopejski naziv: serpylli herba - (sastoji se od osušenih cvatućih nadzemnih izdanaka.) thymi herba = timijan, sastoji se od osušenih listova i cvjetova te vrhova stabljike vrsta timijan ili mješavinom obiju vrsta. Droga sadrži najmanje 1,5 % eteričnog ulja i najmanje 0,5 % hlapećeg fenola, naročito timola. Aetheroleum.Narodna imena: tamjanika, bakina dušica, popovac… majčina dušica. Strana imena: Eng: wild – thyme. Fr: thym serpolet, D: quendel, Tal: pepolino.. Povijest i nastanak te objašnjenja naziva: thymus – od Grčkog thymos ili thymon – tamjan, zbog sličnosti mirisa. Također thymos po Grčkom znači hrabrost, snaga te ukazuje na stimulirajuće djelovanje biljke.[...]

Nastavi dalje...

BOKVICA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Bokvica (plantaginaceae) plantago lanceolata (muška) D: spitzwegerich. Ostali nazivi: trputac, bukvica, duga bokva, mala bokvica, dugi trputac, mali trpotec, konjsko rebro, koncula, žilovlak, packavica. Ljekovite materije: Fitocidi, flavonoidi, tanini, saponini, iridoid glikozid (spajanje šečera i organske kiseline), sluzi, gorku tvar, soli i minerale. Ljekoviti dio biljke: Listovi pred cvjetanje ili dok biljka cvjeta. Stanište: Po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, šumama i drugim mjestima. Ima je po cijeloj Europi.

Nastavi dalje...

KESTEN DIVLJI
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene.[...]

Nastavi dalje...

LIPA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Lipa. Lat: Tilia, Eng: Tilia, D: Die Linden, Fr: Tilia. Drugi nazivi: lipac, lipolist, lipa velelista, zimska lipa. Lipa je veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost od nekoliko stotina godina. Krošnja je gusto zatvorena, a listovi zagasitozeleni, koso srcasti, zašiljeni i pilasti, a s lica dlakavi. Cvjetovi su na dugoj stabljici što je, otprilike, do polovine srasla sa pricvjetnim listom, a složeni su u štitaste cvatove. Pricvjetni su listovi duguljasti, blijedozelene boje, dugi do 8 cm i mrežasto isprepleteni žilicama. Plod je okrugao i ima jedno sjeme. Cvijet je vrlo ugodnog mirisa.[...]

Nastavi dalje...

KAMILICA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet
Kamilica - matricaria recutita. Lat: matricaria chamomile l., Eng: german or blue chamomile, D: die echte kamille, Fr:camomille sauvage. Jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, visine 15-50 cm. Tankog i razgranatog korjena, dvostruko perasto razdjeljenih listova. Stabljika je uspravna, gola, većinom razgranjena. Listovi su izmjenični, 2-3 puta perasto razdjeljeni, sa uskim, linearnim režnjevima. Mirišljive cvjetne glavice su pojedinačne, na dugim stapkama.[...]

Nastavi dalje...

PERŠIN
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Peršin. Lat: Petroselinum sativum, Eng: Parsley, D: Die petersilie, Fr: Le persil. Ostali domaći nazivi: Peršun, petersilj, petrusimul, petroselin. Peršin pripada porodici štitarki (familiae umbelliferae - apiaceae), a ljekarnički su joj nazivi fructus petroselini i oleum petroselini. Uzgoj: Većina ljudi koja uzgaja peršin u svojim vrtovima, rabi jednogodišnje vrste, iako ima i višegodišnjih vrsta sa vrlo lijepim cvatom koji mogu i dekorirati vrt. Priprema i pohranjivanje: Najbolji način za korištenje peršina je u svježem stanju. Možete početi rezati vanjske listove čim izbije 5-6 stabljika. Stavite ih u vazu i ostat će nekoliko dana svježi, a u hladnjaku i cijeli tjedan. Možete ga osušiti u sušari, dehidratoru ili u pečnici, a može se i zamrznuti.[...]

Nastavi dalje...

CIKORIJA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Cikorija. Lat: Cichorium intybus, Eng: Chicory, D:gemeine wegwarte, Fr: la chicorée amere ou chicorée sauvage. Domaći nazivi: Vodopija, Goluguza, Kažiput, Konjska trava, Radić, Sunčevo cvijeće. Iz povijesti: Divlju Cikoriju, iz koje su danas nastale razne vrste, zbog njezine jestivosti koristili su u dalekoj prošlosti svi narodi Sredozemlja. Uzgajali su je i poznavali njezinu ljekovitost Rimljani, Grci i Egipćani. [...]

Nastavi dalje...

PELIN
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Pelin. Lat: Artemisia absinthium, Eng: Wormwood (absinth wormwood), D. Wermutkraut, Fr. Absinthe. Vrijeme cvatnje: lipanj-kolovoz. Miris i okus: Karakterističan miris, a okus jako gorak. Stanište: Pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima. [...]

Nastavi dalje...

BOROVNICA
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Borovnica. Vaccinium myrtillus (bobice,crne bobice,prava borovnica) Porodica: Vrijesovi, Ericaceae, LJekoviti dijelovi biljke: plodovi i listovi. Opis: Borovnica je grmolika biljka, te naraste obično do 50 cm.visine, te je relativno razgranjena. Grane su zelene i oštrobridaste, obrasle izmjeničnim listovima na kratkim peteljkama. Listovi su jajastog oblika,lagano zašiljeni prema vrhu. Borovnica ima zvonasto kuglaste cvjetove,iz kojih se početkom ljeta razvijaju sočne crnoplave bobice veličine graška, sa sjemenkama i sokom tamnoplave boje. [...]

Nastavi dalje...

LIMUN
DODATAK PRIPRAVKA

limun
Limun (Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae). Hibridno voće davnog križanja, po svoj prilici, pomela i citrone. Drevni citron (Citrus medica) bio je manji i smežurane kore, a korišten je u Mezopotamiji prije oko 6000 godina. Smatra se da limun, kao i naranča potječe iz Kine i Indije. Oko 700. godine je uvezen u Perziju, Irak i Egipat. Često je korišten kao ukrasna biljka. U Europu je prvi limun uvezen u Genovu sredinom 15. stoljeća. U Ameriku stiže 1493. godine, s Kristoforom Kolumbom. Riječ limun nastala je od arapske riječi limun... [...]

Nastavi dalje...

ČIČAK
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Čičak (arctium lappa l., a. majus bernh., asteraceae). Čičak korijen (Bardanae radix). Čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, podlanica, veliki čičak, veliki lepuh. Eng: burdock. Botanički podaci: čičak je višegodišnja zeljasta biljka. Korijen je velik, sočan, razgranjen i do 60 cm. dug. Stabljika je uspravna, tvrda, žilava, razgranata i visoka do 150 cm. Listovi su vrlo veliki, s peteljkama, srcasti ili jajasti, s donje strane sivo-bijeli i pustenasto dlakavi, narovašeno-nazubljenih rubova. Prema vrhu stabljike listovi se smanjuju. Cvjetne glavice združene su u rahli grozdasti ili metličasti cvat, a nalaze se na kratkim stapkama. Vanjski ovojni listovi cvjetne glavice na vrhu nose kukice (takva glavica rasprostranjuje se kao cjelina i obično se naziva "čičak"). U sredini glavice nalaze se purpurno-ljubičasti cjevasti cvjetovi.[...]

Nastavi dalje...

STOLISNIK
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Stolisnik. asteraceae-glavočike. Farmakopejski naziv: millefolii herba, folia et flores. Narodni naziv: hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kostrijet, romonika, ranjenik, vražja kopriva, petrovsko cvijeće. Povijest: legenda priča (Grčka mitologija) da je tijekom Trojanskog rata Ahileja koji je bio simbol hrabrosti i snage, bio ranjen u petu od njegova neprijatelja Parisa, krvareći odlazi do Afrodite koja mu opere petu stolisnikom, i od tada stolisnik prema tom mitu i Grčkom junaku dobiva ime Ahilej (achillea). No unatoč ljekovitosti Ahilej umire, a stolisnik ostaje vjeran pratitelj ranjenicima. Biljka se koristi već 2000.GODINA. [...]

Nastavi dalje...

RUSOMAČA
DODATAK PRIPRAVKA

rusomaca
Rusomača. Capsella bursa pastoris. Drugi nazivi: čobanska torbica, gusomača, gudomok, ćeslika, goramuk, hoću neću, kesica, pastirska torbica, rosomača, skrižan, surlin. Rusomača je uglavnom dvogodišnja biljka s vretenastim korjenom i uspravnom stabljikom visine do 40 cm. Listovi su prizemni, većinom perasto razdjeljeni. Listovi na stabljici su nerazvijeni i produženi. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne grozdasto složene cvjetiće. Raste kao samonikla po livadama i uzgaja se u vrtovima. Za lijek sakuplja se cijela biljka sa cvjetovima, listovima i komušicama. Ljekovita je biljka koja djeluje na zaustavijanje raznih krvarenja.[...]

Nastavi dalje...

NEVEN
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Neven (calendula officinalis l. - asteraceae) Porodica; Compositae - glavočike. Farmakopejski naziv: calendulae flos, herba. Narodna imena: kalendula, prstenčac, bilec, ognjac, vrtni ognjač, zimorod, žutelj. Strana imena:Njemački: gartenringelblume. Engleski: Mary goldflower. Francuski: la fleur de souci. Talijanski: calendula. Neven se koristi od davnina i poznat je kao dragocjena ljekovita biljka. Može se čak reći kako je riječ o jednoj od najpoznatijih biljaka zapadnoeuropske biljne medicine. Koristio se kao ljekovito sredstvo protiv žutice, kuge i nekih lakših oboljenja, primjerice bradavica. [...]

Nastavi dalje...

SLADIĆ
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Sladić nije samo korektor okusa, nego drevna biljka iznimno zanimljivih ljekovitih svojstava i farmakološkog djelovanja. Propisivati ljekovite biljke u obliku čajeva, tinktura, SIPF-ova i sličnih pripravaka katkad je neugodan zadatak fitoterapeuta. Za razliku od kapsula i tableta moderne farmaceutske i dijetetske industrije, gdje su okusi maskirani različitim pomoćnim tvarima, takvi tipovi pripravaka potpuno su "goli" i otvoreni za najizbirljiviji od svih ljudskih osjetila - čulo okusa. Budimo iskreni, većina ljekovitih biljaka nije najugodnijeg okusa. Vrlo je malo biljnih lijekova ugodna okusa, a mnogi su gorki ili bljutavi. To se zasigurno ne odnosi na sladić, to jest slatki korijen. [...]

Nastavi dalje...

TROSKOT
DODATAK PRIPRAVKA

cvijet

Troskot. Lat: polygonum aviculare. Eng: common knotgrass. D: der vogelknöterich. Fr: la renouée des oiseaux ou traînasse ou centinode ou herbe aux cent nouds.Druga imena troskota su još i oputina, pasja trava, ptičja trava, ptičji dvornik i troskovac. Latinski naziv aviculare dobiva po Grčkom "avis", što u prijevodu znači ptica, jer su ptice jele sjemenke troskota. Najstariji zapisi datiraju iz vremena Kineske dinastije Shin - nong oko 3000 godina prije rođenja Krista, koji govore o ljekovitoj uporabi troskota. Jednogodišnja je, niska, prilegla kozmopolitska biljka korov, visine do 40 cm. Gusto je razgranana, sastavljena od crvenkastih članka, s ovalnim izduženim linearnim listovima koji su zašiljeni ili tupi. [...]

Nastavi dalje...


OMAN



OMAN

Latinski: Inula helenium

Porodica: Glavočike cjevnjače (Asteraceae)

Dijelovi za upotrebu: Podanak (korijen)

Podrijetlo: Europa i umjerena područja Azije

Narodni: Oman, bodljikava zečina, veliko zelje, lepuh, pravi oman, tusti koren, ovnak, injola, koren kravski, ovlika, veliki koren, obratiš



Opis i podrijetlo:

Oman je trajna biljka, visoka često i preko 2 m s dugim mesnatim glavnim korijenom gomoljasto odebljalim te sporednim vlaknastim korijenjem.

Čitavo korijenje je na vanjskoj strani smeđe, a iznutra bijele boje.

Korijenje ima slab miris i gorak okus no u osušenom stanju, okus je blaži, a miris od osušenog korijenja nalik je mirisu ljubice.

Listovi su s gornje strane obrasli kratkim dlačicama, s donje su strane sivo pustenasti i po rubu tupo nazubljeni.

Listovi na stabljici su sjedeći, srcolikog, a katkada i jajastog oblika.

Cvjetovi su skupljeni u cvjetnim glavicama žute boje.

Vrijeme cvatnje: lipanj do rujna.

Stanište: pradomovina omana je najvjerojatnije centralna Azija iz koje se oman raširio na današnja staništa južne Evrope, a pojedinačno čak i do Norveške.

Kod nas je oman biljka nizinskih područja gdje kao korov vrlo često raste u priličnoj množini uz obale potoka i rijeka, kraj putova i željezničkih nasipa, po rubovima šuma i šikara te po vlažnim livadama i u blizini obrađenih površina.

U Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji i Francuskoj oman se mnogo uzgaja u vrtovima.

Oman svakako zaslužuje makar malo mjesta u svakom kućnom vrtu. Oman zahtijeva duboku pjeskovito-ilovastu zemlju koja ne smije biti pognojena svježim stajskim gnojem.

Sunčani položaji imaju bitan utjecaj na stvaranje korijenove mase. Uzgoj omana trpi radi pomanjkanja vode, naročito u sušnim razdobljima pa je potrebno marljivo zalijevanje ukoliko se želi postići obilna žetva korijenja.




OMAN - DETALJI



Ljekovite i djelotvorne tvari:

Ljekoviti dio biljke: glavni mesnati dio korijena, kao i sporedno koiijenje (Rhizoma Enulae, Radix Helenii odnosno Radix Entdae) treba iskopali od dvogodišnjih do trogodišnjih biljaka u kasnoj jeseni (studeni do sredine prosinca).

Nakon iskapanja korijen se očisti od zemlje i nadzemnih dijelova stabljike, razreže po dužini, a kod većih komada reže se u ploške te se suši u hladu u tankom sloju. Kod manjih količina razrezani korijen se može nanizali na konac i objesiti u hladu radi sušenja.

Ljekovite i djelotvorne tvari: od sadržaja ljekovitih tvari treba u prvom redu istaknuti inulin. Najveća je količina inulina, oko 40-45 % u jesenskim mjesecima.

Osim inulina korijenje sadrži eterično ulje, alantolnu kiselinu, kamfor, manje količine smolastih tvari, zatim azulen, peklin, vosak kao i neku pobliže neimenovanu gorku materiju.

Ljekovito djelovanje:

U centralnoj Aziji, u svojoj pradomovini, bio je i jest vrlo cijenjena ljekovita biljka. Po istočnjačkim nazorima (Kinezi su oman zvali Hsun Fu Hua) pospješuje kolanje krvi, uklanja zastoje, oslobađa tvrdokornu sluz i kao mast, liječi mišićne i druge lomove.

Hipokrat je hvalio omanov korijen kao "ljekoviti napitak za uterus" (maternicu). Narodni liječnici srednjeg vijeka preporučivali su korijen omana protiv nadimanja, u liječenju plućnih bolesti te kao sredstvo za pospješenje iskašljavanja i za pospješenje izlučivanja mokraće.

U srednjem vijeku omanovo vino (Vinum enulatum nazvano i Potio saneti Pauli) igralo je znatnu ulogu kao ljekoviti napitak te je bilo trošeno u velikim količinama kao univerzalno sredstvo protiv gotovo svih bolesti glave, pluća, želuca, a što više, i protiv kuge i svake vrste zaraznih bolesti.

Oko god. 1420. u Regensburgu je dobro poslovala "Vojvodsko-bavarska pecara omanovog vina" koja je za vojvode bila zapaženo vrelo prihoda. Ne samo iskustva pučke medicine nego i ranije zdravstvene upute srednjovjekovne medicine, moderna je medicina zabilježila kao točne.

Lagani uvarak korijena s uspjehom se primjenjuje za ispiranje kod kožnih bolesti, kožnih nečistoća te za obloge kod svrbeža kože i kod svraba (scabies).

Oman je izvrstan za nadražujući kašalj, bez obzira da li je kašalj izazvan astmom, infekcijom, kroničnim bronhitisom, emfizemom ili nekim drugim uzrokom. U prošlosti se često koristio za liječenje tuberkuloze. Ima jedinstvenu kombinaciju sastojaka koja umiruje upalu, stimulira izlučivanje sluzi, uništava infekciju i ima ljekovit učinak na pluća i probavni sustav.

Oman može pomoći i ljudima koji se oporavljaju od bolesti, te može biti dragocjen i u liječenju kroničnog umora. Stara predaja kaže kako oman može izliječiti svakoga na koga su se okomili vilenjaci, a to se vidjelo prema gubljenju vitalnosti navodne žrtve.

Oman mogu koristiti i djeca i odrasli, a može ga se uzimati koliko god je potrebno. Za kašalj se može kombinirati s biljem kao što su sladić, ljekoviti sipan, pupavica ili stolisnik.. Za rekonvalescenciju i kronični umor, iskušajte ga sa zobi, sporišem ili maslačkom.



Primjena u pučkoj medicini:

Uz čaj se preporuča za pojačanje teka žvakanje svježeg dobro očišćenog korijena prije glavnih obroka.

Svježi listovi omana, ubrani u svibnju, lipnju ili srpnju mjesecu stavljaju se na rane ili vlažne kožne lišaje.

Po shvaćanju narodne medicine sadržaj kamfora djeluje povoljno za liječenje tuberkuloze pluća jer sprečava širenje tuberkuloznih bakcila.

Uzimanje čaja od omanova korijena kroz određeno vrijeme donosi oboljelima od plućne tuberkuloze zaista osjetno olakšanje.

Omanovo vino se vrlo preporuča protiv krvoliptanja i tjelesnog slabljenja, a omanov čaj, upotrijebljen u obliku obloga, djeluje na jačanje očiju.

Korijen omana upotrebljava se i kao zaštita od komaraca stavljanjem suhog korijena na žeravicu.

Omanov čaj ima vrlo široku primjenu: on se upotrebljava za pospješenje izmjene tvari, protiv šećerne bolesti, protiv teškoća u želucu, prekomjerne sluzi u crijevima, katara crijeva (enteritis), proljeva (diarrhoea), žutice (icterus) protiv prekomjerne sluzi dišnih organa, a povoljno utječe i na slabokrvnost.

Kao ljekovita biljka oman ne samo da povoljno utječe na slabokrvnost nego i na čišćenje i obnavljanje krvi.

OMAN



Kulinarstvo

Oman se nekoć uzgajao u vrtovima, pa se njegovo korijenje kandiralo i jelo kao slatkiš, samo radi užitka ili za pomoć kod kašlja i loše probave.

U Švicarskoj je jedan od tradicionalnih sastojaka apsinta.

Uzgoj:

Oman izgleda kao velika tratinčica, pa je kao biljka prevelika za manje vrtove, može je se usporediti s veličinom suncokreta.

Često je samonikla biljka koja raste na vlažnim i hladovitim mjestima.

Cvjeta jarko žutim cvjetovima od lipnja do kolovoza.

Korijenje se iskopava između rujna i listopada, a prije sušenja potrebno ga je narezati.

Primjena u liječenju životinja:

Čajni uvarak ili mast vrlo se uspješno primjenjuje kod oboljelih domaćih životinja i to kod rana i ozljeda te protiv kožnih oboljenja (šuga).

Čaj pripremljen kao oparak daje se stoci protiv kašlja i prekomjerne sluzi.

Sitno izrezani korijen primiješan stočnoj hrani povećava volju za uzimanjem hrane domaćih životinja, no kod tog dodavanja korijena ne treba pretjerivati u količini jer stoka neće uzimati hranu.

Goveda i konji koji ponekad dobiju kao piće čaj od omana postaju otporniji protiv tuberkulozno-grozničavih oboljenja.

OMAN - SUHI KORIJEN



Recepti:

Za pripremu omanova čaja uzima se pola čajne žlice sitnog izrezanog svježeg ili sušenog korijena u obliku preljeva za 1 šalicu. Dnevno se pije nezaslađeno 2 do 3 šalice.

Kod slabokrvnosti, prekomjerne sluzi dišnih organa i za opće jačanje može se čaj zasladiti medom i to 1 čajnu žlicu meda za 1 šalicu čaja.

Čajna mješavina iz jednakih dijelova korijena omana, vrtnog timijana, lista koprive i plućnjaka daje zaslađen medom vrlo dobar ljekoviti čaj protiv velikog kašlja (hripavac) i kod bronhalnog katara.

Čaj od omana, uziman dulje vremena, odstranjuje smetnje pri mokrenju.

Omanovo vino: 40 g svježeg dobro opranog korijena izrezanog u ploške prelije se sa 50 g vinske žeste (80 % alkohol dobiven destilacijom vina) i ostavi stajati pokriveno kroz 24 sata.

U tu se otopinu ulije 1 litra dobrog bijelog vina i ostavi kroz 3-4 dana bilo na suncu ili u blizini štednjaka, zatim se istiješti i procijedi kroz lanenu krpu. Tako pripremljeno omanovo vino, uzimano po rakijsku čašicu prije glavnog obroka, dobro djeluje kod pomanjkanja teka, uklanja slabosti želuca i opće tjelesne slabosti poslije operacije ili dulje bolesti.

Omanova mast: dobro očišćen i sitno izrezan korijen s nešto vode treba stalnim miješanjem usitnjavati i lagano kuhati dok se ne stvori kaša. Na još vruću, dobro izmiješanu smjesu, treba dodati svinjsku mast i kroz krpu procijedili u posudu u kojoj će se mast čuvati. Tom mašću premažu se oboljela mjesta na koži i zaštite zavojem.

Omanova tinktura: U 1,5 litre jake (60 %) rakije stavi se 50 g sitno izrezanog omanovog korijena, 20 g pelina, 30 g kičice i 50 g kore od slatke naranče, drži se 10-12 dana na umjerenoj sobnoj temperaturi, zatim se procijedi, a ostatak dobro istiješti. Uzima se tri puta po 15-20 kapi, uvijek prije jela, a primjenjuje se kod slabosti želuca, pomanjkanja teka i prekomjerne sluzi u organima za disanje.

OMAN SJEME



NUSPOJAVE:

Nisu mi poznate.



molimo pročitati izjavu