MOTAR
MOTAR
Latinski: Crithmum maritimum L.
Engleski: Rock samphire
Familija: Polugrmovita biljka iz reda (Apiales), porodice štitarki (Apiaceae) i roda (Crithmum)
Narodni: motar, matar, motrika, morski koper, morski koromač, petrovac, trava sv.Petra, primorski obalac, šćulac, slatki kopar
Po viški: Trova ca reste uz more
Shakespeare spominje ovu biljku u drami Kralj Lear.
OPIS:
Trajna i snažna, pri podnožju odrvenjela štitarka, koja može narasti do 50 cm visoko. To su oni zeleni mesnati čvrsti listići s cvatom štitarke koji podsjećaju na sekulente i imaju jak neobičan aromatičan miris.
Štitasti cvatovi sa zelenkastožutim cvjetićima razvijaju se u kolovozu i rujnu.
Nalazi se na našem priobalju u neposrednoj blizini mora, gdje obilno raste iz stijena i u pijesku.
Raširena je po cijelom obalnom pojasu Europe, pa i u hladnijim krajevima.
Mesnati i čvrsti listovi imaju slan i aromatičan okus. Pomorci su listove motara u prošlosti nosili uložene u octu na svoje plovidbe kao sredstvo protiv skorbuta.
Svježe ubrani listovi su zapravo relativno siromašni vitaminom C. Sušenjem listova dio eteričnog ulja (kojemu je glavni sastojak dilapiol) ispari, pa se mogu prirediti jela s blažim mirisom.
Upotrebljava se u prehrani, za salate, ukiseljena i za umake, ali i u medicini kao antiskorbutik i diuretik.
Motar je najčešće na strani od bure. Jer bura donosi dragocjenu posolicu a i vedro vrijeme pa sol ostaje još danima na biljkama. Motar i kapara u potpunosti ovise o morskoj posolici. Sol na njihovom lišću širi pore i tako omogućava prodor vlage i jutarnje rose. A za jakih zima sprječava smrzavanje biljke. Motar još nazivaju i petrovac, jer je u srednjem vijeku ta biljka bila posvećena Sv. Petru, Francuzi ga zovu "herbe du St-Pierre".
Najviše motara, čitave livade ima na otocima uz Velebitski kanal, gdje posolice ima u izobilju zahvaljujući buri.
Sadrži:
Od davnina se upotrebljava kao antiskorbutik, diuretik, aromatik, aperitiv, digestiv, depurativ, karminativ te kao povrće i začin.
Listove rabe u liječenju tegoba s mjehurom, za detoksikaciju organizma i čišćenje krvi, za jače mokrenje, protiv bubrežnih komplikacija i tegoba želuca te za mršavljenje.
Istraživanja pokazuju kako matar sadržava eterično ulje, aminokiseline, kumarine i flavonoide.
Sadrži puno eteričnih ulja pa listovi imaju snažan miris.
Listovi se mogu ostaviti nekoliko dana da se suše jer će onda eterična ulja ishlapiti, pa pripremanja s takvim listovima znatno manje mirišu i ukusniji su.
Kod motra kao samoniklog jestivog povrća u prvom redu gledamo na lakoprobavljivu zdravu namirnicu osebujnog i pomalo egzotičnog okusa.
Iako se po starijoj pa tako i novijoj literaturi stalno i iznova prepisuje ista rečenica po kojoj motar ima slabu nutritivnu vrijednost, činjenica je da u novije vrijeme nisu rađena nikakva značajnija istraživanja njegovog sastava.
Sklona sam vjerovati da nas Priroda ne bi obdarila u tolikoj mjeri tako ukusnom namirnicom da je ona potpuno mineralno/vitaminski bezvrijedna.
Duboko sam uvjerena da ćemo pravu vrijednost motra tek otkriti.
MOTAR
U kulinarstvu:
Moj savjet: kada ga upotrebljavate da ga prije samo kratko (2 -15 min) prokuhate u nesoljenoj vodi. Vrijeme kuhanja ovisi o tome koliko je biljka stara (tvrda). Meni su najukusniji mladi listići. Zašto ne soliti vodu? Zato jer je motar prirodno slan! Raste uz more, slan je i ima okus po moru!
Za njegov aromatičan okus zaslužno je eterično ulje koje će dužim kuhanjem nažalost ispariti. Eteričnog ulja je manje u mladim listićima ubranim prije cvatnje ali možete ih zapravo brati bilo kada.
Mlade listove motara naši ribari sa Lastova, koriste od pamtivijeka u buzarama i kao prilog ribi. Po otocima je sastavni dio pazije. A od sušenog lišća motara u pučkoj medicini se činio čaj za upalu mjehura. Osušeno lišće se upotrebljava kao začin ribljim jelima.
Tradicionalno se motar još od antičkog doba i kiseli. Ponekad, tijekom zimske prehrane ovakav kiseo ali aromatičan dodatak uz jelo zna dati zanimljiv ton cijelom obroku i podsjetiti na ljeto i toplije dane.
Dakle, nađite čistu obalu i počastite se obrokom od motra sa okusom mora. Pa možda prilikom blagovanja na trenutak začujete zvuk valova i osjetite miris mora.
Rekli su mi "samo ga napravi kao blitvu s kuhanim krumpirima", i vjerujte mi na riječ - fantastičan je!
Provri se motar na par minuta u čistoj vodi i pomiješa se sa skuhanim krumpirima, prelije se sa par kapi maslinova ulja, češnjak po želji i to je to!
Osim toga možete ga napraviti na varivo, na fritaju sa jajima, može biti osnovni sastojak vege lazanja, pizze, rižoto, u pitama, zapečeno s drugim povrćem i sirom u pećnici, na juhice, sirovo na kašaste sokove, popis je zaista dug.
Možete ga upotrijebiti na bilo koji način kako biste upotrijebili tikvicu, patliđan, blitvu ili špinat. Možete ga blanširati i zamrznuti.
MOTAR
RECEPTI:
MOTAR LEŠO ILI NA SALATU
Mlado lišće motara kratko oprati i staviti kuhati u blago posoljenu vrelu vodu. Neka kuha 15-20 min. Potom procijediti, dok je još vruće začiniti maslinovim uljem.
Može se služiti kao prilog ribi sa gradela. A uz njega se može poslužiti tvrdo kuhano jaje ili slane sarđele. Kad se tako kuhani motar ohladi može se u njega dodati ožica kapara iz osta i malo osta pa se služi kao salata. Lišće svježeg motara se može dodati u zelenu salatu sa rikulom i rovanjelama.
Najjednostavniji recept je "motar na lešo" (sa krompirima ili bez - kuhano u vodi bez krompira intezivnije se osjeća njegov izvorni okus)
Odvojiti i oprati mekše grančice motara. Ako vam je čisto more blizu, najbolje ga je oprati u moru.
U lonac se napuni voda da uskuha. Kad uskuha ubaciti očišćene mladice motara, posoliti i pustiti da kuha na smanjenoj vatri oko 10-15 minuta.
Kad je gotovo procijediti i poslužiti začinjeno maslinovim uljem.
Krumpir se može skuhati posebno kao prilog, a uz motar se mogu još servirati i tvrdo kuhana ili pržena jaja.
Ribu i ostale morske specijalitete ne treba posebno spominjati, to se podrazumjeva.
MOTAR
Najljepša priča potječe iz grčke mitologije
"Kako je zapisao grčki povjesničar Teopomp, bog mora Posejdon zaveo je Zeusovu miljenicu nimfu Dahomar, te onako zaljubljeni, strepeći pred bijesom olimpskog vrhovnika, utekoše u Hadrijski zaljev, kako se tada zvalo Jadransko more. Misleći da su pronašli utočište, na usamljenoj hridi predadoše se strasti.
Ipak, nisu mogli tek tako uteći Zeusu. I dok su sljubljeni ležali na postelji od busja matara koje se ispružilo kao tepih po oštrim otočnim hridima, Zeus, izbezumljen od ljubomore, hitnu s neba smrtonosnu munju na iznenađene pohotnike. Odmah su, prije negoli je munja pogodila i zapalila postelju od motara, zaronili u more, a Posejdon je svoju ljubavnicu zaštitio zakrivši joj tijelo svojim leđima pokrivenim školjkama i morskom travom, a potom su, na Zeusovo zaprepaštenje, nastavili ljubavnu igru.
I baš kad je strast u podmorju dosegnula vrhunac, sjeme koje je izbacio uzdrhtali Posejdon suknu iz njegova uda prema površini. Tek što su kapi iskočile kao mali vodoskok spali ih Zeusova munja i pretvori u kameno otočje. Po nekima u Kornate, a po Teopompu Paklinski arhipelag pred Hvarom, gdje još i danas viri iz mora ona hrid, ljubavna ložnica Posejdona i nimfe Dahomar.
Kad su izronili i, zadovoljeni, ali još uvijek u strahu od kazne, zagrljeni sjeli na obalu najvećeg od otoka nastalih od sprženog sjemena, Zeus je stišao svoj bijes i oprostio svom braci ljubavnu psinu. Zadovoljan što je od njegova sjemena uspio stvoriti novo otočje, vratio se svojim kočijama natrag na Olimp. Pa je zatražio da mu posluže neko jelo od motara, uzmorskih biljaka koje su grčki sladokusci i pomorci obožavali. Njihov kiselkastogorkasti okus, upotpunjem mirisom mora i eteričnih ulja, posvema je smirio njegovu ljutnju i on je zaspao odmah nakon užine. A Posejdon i Dahomar opet se predadoše silini svoje strasti, a umjesto otoka i hridi, svaki put kad bi on isbacio svoje sjeme, koje je klizilo niz nimfina bedra, pod njima je nicalo mlado busje motara i mirisalo podjedanko zavodljivo kao ono na Olimpu.
Pa kad je i njih svladao umor, a potom i glad, zaroni Posejdon i vrati se stežući u rukama velikog ugora, kojeg potom skuha na suncu, u slanoj kamenoj duplji uz samo more, ispunjenoj kapljicama koje su se otresle sa vala koji se prelio na obalu pri izronu morskog boga. Dahomar, koja je već progutala nekoliko mladica motara, ubaci još jedan mali bus u neobičnu juhu od tog uzmorskog bilja i zmijolike ribe.
Uživali su kao maločas Zeus za svojim blagovaonikom. Ali on je nakon dobrog objeda snivao stvoriteljske snove, potaknute motarom, i već je u svom budnom duhu zamišljao nove otoke i luke koje će stvoriti i podignuti, dok su Dahomar i Posejdon, siti od jela, ali nezasitni u svojoj strasti, opet zalegli na postelju od motara i prepustilji se ljubavnom užitku kao da ih se nimalo ne tiču ni svijet ljudi ni svijet bogova.
Tek kad bi niz nimfina bedra kliznulo Posejdonovo sjeme, na mjestu gdje bi plodna kapljica dotaknula kamen i prodrla u pukotinu, niknuo bi novi busen motara, podatno uzdarje njihove neutažive strasti i ljubavi."
MOTAR
NUSPOJAVE:
Meni nisu poznate