LAZARKINJA
LAZARKINJA
Latinski: Asperula odorata
Ljekarski: Herba Asperulae
Obitelj: Broćike (Rubiaceae)
Narodni: divlji broć, dišeća perla, jari broć, jaslenjak, lazarkinja mirišljava, lazina trava, mirisna broćanica, mirisni broć, prvenec, prvijenac, rožna perlica
U narodnoj medicini koristi se Kao diuretik, Kod grčeva Crijeva, žučnih puteva, pospješuje san.
Lazarkinju - (Asperula odorata) često zamijenjuju sa Ivanjskim cvijećem (Galium verum L.) Iako obje vrste spadaju u familiju broćike, to su ipak dvije različite biljke.
OPIS:
Lazarkinja - lat. Asperula odorata biljka je iz porodice Rubiaceae, udomaćena u Europi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji. Naraste do 50 cm visine.
Biljka se koristi u narodnoj medicini. U Njemačkoj je vrlo popularno spravljanje svibanjskog osvježavajućeg napitka od biljke močene u bijelom vinu, uz dodatak šećera.
Biljka je ugodnog mirisa koji se sušenjem još pojačava.
Lazarkinja je trajna biljka s puzavim crveno-smeđim podankom. Četverokutna stabljika visoka je do 50 cm te na donjem dijelu nosi obično šestorodjelne, a na gornjem osmorodjelne lisne pršljene.
Pojedinačni listovi u pršljenu duguljasta su do suličasta oblika, bez peteljke i po rubu proviđeni sitnim čekinjama.
Cvjetovi su poredani u račvastim cvatovima, snježno su bijele boje, zvonasti i zvjezdasta oblika.
Plodovi su mali oraščići poput čička.
Miris i okus:
Svojevrstan miris biljke potječe od kumarina koji nije sadržan samo u cvjetovima nego i u čitavoj biljci. Miris biljke naročito se razvija kada se biljka osuši. Sličan je i okus kada se biljka namoči u vinu.
Vrijeme cvatnje: od svibnja do sredine lipnja.
Stanište:
Ljekovita biljka koja obitava u šumama i uz stjenovite prirodne žive ograde na glinastoj zemlji, vrlo je rasprostranjena u listopadnim šumama, posebno u bukovoj šumi, a rijetko u crnogoričnim šumama.
U Njemačkoj se lazarkinja naziva Waldemeister, što u prijevodu znači gospodar šume. Namače se u bijelom vinu kako bi se dobilo Maibowle, što se pije 1. svibnja.
Danas se koristi u Francuskoj gdje je raširena priprema čaja za smirenje. Korištenjem se osigurava miran san bez nuspojava farmaceutskih pripravaka.
LAZARKINJA
Ljekoviti dijelovi biljke:
Sabire se biljka u cvatu, a i nakon cvatnje (Herba Asperulae i staro ime Herba Matrisilvae). Biljku prilikom sabiranja treba rezati, a ne čupati, jer se čupanjem pomiješa redovito podanak biljke i zemlja, što svakako umanjuje izgled i pogoršava kvalitet sabrane biljke, a osim toga se i prorjeđuju prirodna staništa.
Suši se u sjeni zajedno sa bijelim cvetovima. Najbolje je kada se suši na promaji, jer ukoliko sušenje traje predugo, lazarkinja postaje crna i gubi mnoga od svojih svojstava.
Tijekom svibnja i lipnja prikupljaju se nadzemni dijelovi biljke koji sadrže kumarine. Oni imaju smirujući učinak, a biljci daju karakterističnu aromu.
Odrezani dijelovi se suše i tada dobivaju profinjenu aromu. Kad je sušenje gotovo, biljka se upotrjebljava za izrađivanje oparaka.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine:
Ljekovitost lazarkinje prvi puta je opisao benediktinac Wandalbertus god. 854. Iz toga vremena potječe i slijedeći stari samostanski recept za pripremu "majskog napitka".
U tu svrhu potrebno je: 30 g svježe biljke lazarkinje u cvatu, 20 g listova šumske jagode i po 10 listova crnog ribiza i dobričice.
Navedene biljke, odnosno listove, stavi se u umjereno ugrijanu porculansku zdjelu, posipa sa 150 g šećera u prahu, pokrije i nakon 2 sata na to se naliju 2 do 3 litre dobrog starog bijelog vina, ostavi se 2 do 3 sata stajati i konačno se procijedi. Ovo piće vrlo osvježava, jača srce i pospješuje probavu, a treba ga piti poslije jela.
LAZARKINJA
Ljekovite i djelotvorne tvari:
Kao glavna sadržajna tvar utvrđen je u lazarkinji kumarin, nadalje tanin i gorka tvar. Nadalje su dokazane rubiklor, citronska i katehu kiselina.
Postojanje glikozida asperulozida uvjetovano je staništem biljke pa na suhim staništima, kao npr. u crnogoričnim šumama, taj glikozid nije dokazan. Niz elemenata koji se javljaju u tragovima obogaćuju biljku djelotvornim tvarima.
Biljka sadrži glikozide kumarinske kiseline, iz kojih se sušenjem oslobađa kumarin, zatim iridoide, treslovine, gorke tvari, organske kiseline, vitamine (C, nikotinamid) i tragove eteričnog ulja.
Kumarin ima blago narkotički učinak (ekstrakt u malim dozama djeluje umirujuće), povećava lučenje mokraće, štiti krvne žile, poboljšava cirkulaciju ne djelujući značajnije na sedimentaciju. Ublažava grčeve i djeluje protuupalno. Asperulozid i treslovine imaju protuupalni i adstringentni učinak. Osim kumarina sadrži eterično ulje, tanin i gorčine.
LAZARKINJA - PRIPREMA ZA SUŠENJE
Ljekovito djelovanje:
Lazarkinja se ne nalazi na popisu ljekovitog bilja koje je u službenoj upotrebi, a ipak joj se pripisuju takve ljekovitosti da se već dugo ubraja među obljubljene ljekovite biljke u pučkoj medicini.
Kumarin, koji je sadržan u biljci, bistri mokraću i vrši antiseptično djelovanje.
Čaj od lazarkinje pospješuje mokrenje, umiruje bolove u trbuhu, regulira nepravilan rad srca, uklanja nesanicu, djeluje bez sumnje na čišćenje krvi i uzrokuje lagano izlučivanje znoja.
Upotrebljava se za razne bolesti: liječenje živaca, lupanje srca, migrene, pijeska u mjehuru i drugih tegoba. U suhom stanju jako miriši na kumarin koji uspavljuje. Kumarin je u zelenim djelovima biljke prisutan tijekom cijelog proljeća i ljeta.
Kod žutice, bolesne jetre, ili slezene svojom organskom kiselinom povećava mokraću i rastvara kamence. Lazarkinja se upotrebljava kod oboljenja vena i problema krvotoka.
Recepti:
Čaj od lazarkinje odličan je napitak kod zastoja normalnog rada jetre i kod žutice, a preporučuje se i kod sklonosti stvaranju pijeska i mokraćnih kamenaca.
Konačno, dokazano je da čaj od lazarkinje djeluje kao sredstvo za umirenje bolova kod migrene i neuralgije, a vrlo umirujuće djeluje i kod nemira i histerije.
Za pripremu čaja uzmu se 2 pune čajne žlice sitno izrezane i dobro osušene biljke te se stavljaju u 1 šalicu vode na močenje kroz 8 sati. Nakon što je pripravak procijeđen, ugrije se po želji i pije.
Uživanje prejako koncentriranog čaja ili prekomjerno uživanje čaja lazarkinje izaziva laganu uzetost centralnog živčanog sistema što se očituje u mučnini, vrtoglavici i povraćanju. Ako se poznata bola (bowla) od lazarkinje umjereno uživa, ona je ukusna, osvježuje i pospješuje probavu.
Čaj od lazarkinje označen je u pučkoj medicini kao lijek protiv glista. Kod bolova u trbuhu djeluje čaj od lazarkinje na umirenje bolova kao i na pospješenje izlučivanja mokraće.
Kod žutice, stvaranja mokraćnih kamenaca i pijeska preporučuje se čajna mješavina sa srčanikom, ili s plodovima borovice odnosno, s pelinom.
Odličan ljekoviti čaj je također čajna mješavina od jednakih dijelova biljke lazarkinje, timijana, listova šumske jagode, listova kupine i listova maline, od te se mješavine uzima 1 vrhom puna čajna žlica za 1 šalicu čajnog oparka.
Vanjska upotreba:
Kao rastvor za ispiranje vaginalne šupljine i rana.
LAZARKINJA
Zbog svog mirisa, osušena biljka se pakira u vrećice te se stavlja u ormare, kako bi odjevnim predmetima dala svježinu i aromu, te ih istovremeno zaštitila od insekata. Upotrebljava se i za dodavanje arome duhanu, likerima, vinima i sirevima.
Sirup:
Sastojci: 2 vezice lazarkinje, 3 dl vode, 2 kg smeđeg šećera, 60 g limunske kiseline, 3 limuna
Šećer preliti vodom i kuhati na laganoj vatri uz konstantno mješanje. Kada se rastopi, skloniti sa ringle i ostaviti da se ohladi. Sipati u limuntos malo sirupa, razmutiti pa pomješati sa ostatkom tečnosti, ubaciti lazarkinju i limun isječi na kriške. Pokriti i držati na hladnom i tamnom mjestu pet dana, pa procjediti i sipati u flaše.
Osvježavajući napitak:
Sastojci: 2 dl sirupa od lazarkinje, 2 limuna, 6 dl soka od jabuke, 4 dl mineralne vode
Sipati u posudu sirup od lazarkinje i sok od limuna i jabuke. Promješati i dodati ohlađenu mineralnu vodu.
Liker:
Sastojci: 60 g lazarkinje, 5 dl vode, 300 g šećera, 1 dl alkohola ( 70%), 7 dl votke
Koncem uvezati strukove biljke, staviti u posudu, preliti vodom, pokriti i ostaviti da prenoći. Sutradan kuhati na laganoj vatri, dodati šećer i mješati dok se ne rastopi, pa procjediti i ostaviti da se ohladi. Sipati alkohol i ostaviti da odstoji mjesec dana na sunčanom mjestu uz povremeno mućkanje. Sirupu dodati votku i sipati piće u čiste boce. Čuvati na hladnom i tamnom mjestu.
Ledeni čaj:
Žlicu lazarkinje preliti sa pola litra kipuće vode, skloniti sa vatre i držati poklopljeno pet minuta. Čaj ohladiti i prije služenja dodati kockicu leda. Po želji, zasladiti medom.
Desertno vino:
Šaku sitno isjeckanih svježih listova lazarkinje preliti litrom bijelog vina i ostaviti da odstoji sat vremena. Procjediti, dodati žlicu smeđeg šećera ili meda. Služiti rashlađeno.
Koristiti mlade biljke
Za sirupe i likere upotrebljavaju se mlade biljke, koje se beru prije cvjetanja. Aromatični listići se koncem povezuju u buketiće.
Lazarkinja se često koristi radi mirisa, oko biljke se širi miris pokošenog sijena koji može trajati godinama. Danas se koristi u proizvodnji parfema. Može se koristiti i kao lavanda za obranu od moljaca.
LAZARKINJA
OPREZ:
U svibnju se priređuje napitak od broćike ili lazarkinje (Asperula odorata): on ne smije sadržavati više od 3 g svježe biljke na 1 litru. Ako redovito uzimate veće doze, može doći do pojave mučnine, glavobolje, povraćanja, pospanosti i smetenosti, a može se oštetiti jetra i djelovati na sedimentaciju krvi.
Uzimanje velike količine čaja može zbog sadržaja kumarina oštetiti jetru. Zbog brojnih nuspojava treba je koristiti u malim dozama.
