IVANČICA
IVANČICA
Lat: Leucanthemum vulgare
Engleski: Oxeye daisy
Njemački: Margarite
Obitelj: glavočika (Compositae)
Rod: Krizanteme
U Hrvatskoj ih raste nekoliko vrsta.
Na vlažnim travnjacima česte su rana ivančica (Leucanthemum praecox), obična ivančica (Leucanthemum ircutianum, Leucanthemum vulgare) i ljetna ivančica (Leucanthemum leucolepis), dok gorska ivančica (Leucanthemum montanum) raste pretežito u zajednicama planinskih rudina.
Endemična liburnijska ivančica (Leucanthemum platylepis, Leucanthemum liburnicum) raširena je na primorskim suhim pašnjacima i kamenjarskim travnjacima od Slovenskoga primorja, Istre i Kvarnera do Senja i Gorskoga kotara.
Endemična hrvatska ivančica (Leucanthemum croaticum) raste na kamenjarskim pašnjacima i suhim travnjacima, rjeđe u pukotinama stijena, na otocima Pagu i Rabu te u podvelebitskome primorju.
Opis
Ivančica - latinski: Leucanthemum vulgare; Sinonim: Chrysanthemum leucanthemum), zvana i margarita i margaritela trajna je zeljasta biljka iz porodice glavočika (Compositae). Podrijetlom je iz umjerenih dijelova Europe i Azije.
Višegodišnja je biljka, grmolikog oblika s malim cvjetovima, ne većim od 5 cm, bijelih latica koje omeđuju žuto središte a rastu na vitkoj dugoj peteljci.
Lišće je tamno zeleno na obje strane. Bazni i srednji listovi su petolisne, obrnuto jajolike, u obliku na žlicu, te napiljene i nazubljene. Gornji listovi su kraći, nasjedaju uzduž stabljike. Cvjetna glavica, ne veća od 5 cm sastoji se od oko 20 bijelih latica koje okružuju žuti disk.
Mnoge će sigurno podsjetiti na djetinjstvo i branja poljskog cvijeća na livadama, gdje često raste. Unatoč tome što je poljsko cvijeće, mnogi ju rado uzgajaju u svojim vrtovima, bilo za ukras, bilo za rezano cvijeće, jer ovo je još uvijek jedan od mnogima omiljenih cvijetova.
Ivančice su jako nezahtjevne cvjetnice, i uspijevaju na svim vrstama tala, čak i u teškim i vlažnim tlima. Dobro podnose sušu, a najviše vole sunčani položaj. Ako im uvjeti odgovaraju, sklone su brzom širenju. U nekim dijelovima Amerike, Australije i Novog Zelanda Ivančicu smatraju štetnim travama jer ih je teško iskorijeniti.
Ako se uzgaja iz sjemenja, prve godine uzgoja neće cvasti – prvi put cvate druge godine nakon sijanja. Ivančica je jedan od prvih cvijetova koji prolistaju na proljeće, zapravo već i u zimi. Formira simpatične male grmiće i tako se i stalno umnožava u grmićima, naraste u visinu samo u vrijeme cvatnje.
Živi na proplancima i otvorenim mjestima, na vlažnom i propusnom tlu, a uzgaja se i kao vrtna ukrasna biljka.
Cvate od travnja do rujna.
Danas je rasprostranjena i u Australiji, Novom Zelandu, te Sjeverno Americi, gdje je sade uzduž autoputeva
Prva cvatnja je u svibnju, i ta prva cvatnja je najobilnija. Već početkom svibnja na vrhovima stabljika pojavljuju se zeleni pupoljci, koji se ubrzo otvaraju u cvjetove.
Kad su u vrhuncu cvatnje, vrtni dio s Ivančicama jednostavno "blješti".
Nezgodno zna biti jedino ako u to doba jako padne kiša ili zapuše vjetar – tad se počnu polijegati i moramo ih privezivati za potpornje.
Sakupljanje sjemena
Nakon te prve cvatnje, preporučljivo je sve cvijetove porezati prije nego se počne rasipati sjeme. Razlog tome je što stvara jako puno sjemenja i jako se uspješno sama zasijava, tako da uskoro niče posvud uokolo ako se sama zasije.
Ako ipak želite skupiti sjeme, tad imajte na umu da ga na vrijeme poberete – ono nastaje ispod “žute sredine” – kad je zrelo, iz sredina se lako izdvajaju sivkaste duguljaste, ovalne sjemenke.
A nakon što se porežu cvjetovi, ova vrsta ivančice još cvijeta iste sezone, samo ne tako obilno, i ne tako visokim cvijetovima kao prvi put.
Nametnici
Bolesti do sada još nisam zapazila na njima, a od nametnika često ju napadau crne uši – skupljaju se na naličju cvijetova i cvijetnim stapkama. U biovrtu će uskoro doći i predatori koji se njima hrane, pa pustimo neka stvari idu svojim tijekom.
Jedino, takve cvjetove nemojte brati za vaze… ali nikad nisu na apsolutno svim cvjetovima, tako da će uvijek nešto biti za rezano cvijeće.
Također, na cvjetovima Ivančica često se hrane kukci.
IVANČICA - ČAJ
Ljekovita svojstva i primjena:
Prije više stoljeća čovjek je spoznao da sušenjem i mrvljenjem dijelova nekih biljaka ili korištenjem njihovog soka može kontrolirati prisutnost i brojnost insekata.
Jestivi dijelovi: Lišče sirovo ili kuhano, korijen sirov, dodaje se u salate. Cvjetovi, sušeni za čaj, a svježi za ukras salatama.
Od poznatih supstanci insekticidnog djelovanja (piretrin, nikotin, rotenon) koje se mogu dobiti iz biljaka, zbog skupe proizvodnje i kemijske nestabilnosti u komercijalnoj uporabi do danas se zadržao još jedino piretrin.
Ivančica- ljekovitost
Ivančica je: antispasmodik, diaforetik, diuretik, tonik.
Cijela biljka a pogotovo cvjetovi, su ljekoviti. Izvana se koristi kao losion za modrice, rane, čireve, i neke kožne bolesti. Čaj od suhih cvjetova i stabljike se koristi i za pranje ispucalih ruku, bora oko očiju, i za liječenje konjuktivitisa.
U prošlosti se koristila za liječenje magarečeg kašlja i drugih respiratornih bolesti
IVANČICA
Ivančica- Buhač
Pyrethrum cinerariaefolium (syn. Tanacetum cinerariaefolium, Chrysanthemum cinerariaefolium)
Piretrin se dobiva sušenjem i ekstrakcijom iz cvjetnih glavica buhača.
Prva pisana svjedočenja o insekticidnom djelovanju buhača potiču od prije dvije tisuće godina. Uzgajan je i korišten u Perziji, a stoljećima se veže uz put svile, preko kojeg je i stigao do Europe.
Dalmatinski buhač (chrysanthemum cinerariifolium) endemska je samonikla trajnica istočne obale Sredozemlja čiji cvjetovi i sjeme sadrže i do jedan posto piretrina. Raste na vrlo toplim, suhim, kamenitim i siromašnim tlima. Traži mnogo sunčeve svjetlosti i ne podnosi zasjenjenost.
Buhač izrasta u višegodišnje polugrmove, životnog vijeka i do 30 godina, visoke do 70 cm sa srebrno-zelenim rasperanim listovima u podnožju, iznad kojih se uzdižu cvjetovi na dugačkim stabljikama. Cvjetove buhača čine žuti, cjevasti plodni cvjetići u centru i neplodni bijele jezičaste latice koje ih okružuju. Nalikuju na Ivančice, odnosno krizanteme, pa otud potječu neki nazivi. Na jednoj biljci izraste i do 1000 cvjetova, koji cvatu od svibnja do srpnja.
Piretrin-Prirodni insekticid
Kako bi se estrahirao piretrin iz cvjetova buhača oni moraju biti osušeni odmah nakon berbe. Obično se suše na suncu u tankim slojevima pri čemu ih je potrebno često okretati kako bi se sprečila fermentacija. U slučaju proizvodnje velikih količina, da bi se ubrani cvjetovi na vrijeme osušili, ipak je potrebno koristiti sušnice sa toplim zrakom u kojima temperatura ne smije prijeći 80. stupnjeva celzija.
Piretrini se danas većinom koriste za suzbijanje insekata u domaćinstvu ili u skladištima hrane, ali ima preparata i za suzbijanje štetnih insekata povrtlarskih biljaka u zaštićenom prostoru jer je nestabilan na svjetlosti.
Kako je piretrin prirodni insekticid izvrsne učinkovitosti i brze razgradnje te nije otrovan za toplokrvne organizme, idealan je za organsku i ekološku poljoprivredu.
IVANČICA
Na osnovu građe prirodnih piretrina sintetizirani su piretroidi, grupa insekticida širokog spektra djelovanja.
Eko laguna - Dalmatinski buhač je ime za biljku, trajnicu, chrysanthemum cinerariifolium vis. Iz porodice asteraceae.
Ona se uzgaja zbog cvjetnih glavica iz kojih se nakon sušenja ekstrakcijom dobiva kemijska tvar koju nazivamo piretrum. Piretrum se koristi kao prirodni insekticid i stoga je vrlo interesantan. Pradomovina Dalmatinskog buhača je Hrvatska.
Uzgoj
Plan sadnje buhača u Hrvatskoj zamišljen je prije nekoliko godina kroz nekoliko etapa.
U nekoliko crta donosimo ovaj projekt: pronalaženje i dokazivanje pretpostavki gospodarske opravdanosti revitalizacije uzgoja dalmatinskog buhača u hrvatskoj putem organiziranja probnih polja u Solinu, Poreču i Zagrebu. Izrada cjelovite studije projekta dalmatinskog buhača (utemeljene na dobivenim rezultatima) "buhač od sjemena do robne marke", koja će detaljno obraditi postavke (principe), standarde reprodukcije; dati odgovore kako na detalje unutar projekta tako na cjelovit projekt.
Po potvrdi gospodarske opravdanosti i izradi studije, osnovat će se konzorcij "dalmatinski buhač" koji će se sastojati od interesno motiviranih pojedinaca, tvrtki i institucija (npr. Poljodjelci, prerađivači, znanstvenici, trgovci, izvoznici, financijeri itd.). Konzorcij će definirati optimalnu dinamiku gospodarske realizacije projekta, npr. minimalnu moguću površinu za uzgoj, trajne ugovore s poljodjelcima, ugovore s financijerima i prerađivačima, itd.
Po gospodarskom oživljavanju projekta "buhač", planira se izvesti (plasirati) novu Hrvatsku tehnologiju u susjedne zemlje koje su tradicionalno podobne i već zainteresirane za uzgoj Dalmatinskog buhača. Projekt se ostvaruje uz potporu ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i u suradnji s institutom za poljoprivredu i turizam u Poreču.
Buhač je nazivan još i Dalmatinska krizantema ili IVANČICA, a Dalmatinsko područje klimatski je najpovoljnije za njegov rast. Na našem području uzgajao se do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su ga iz upotrebe istisnuli jeftiniji i praktičniji sintetički insekticidi.
Međutim, svjetski trend povratka organskom, ekološkom i zdravom uzgoju biljaka i zdravom načinu života, vratio je život i ovoj zaboravljenoj korisnoj biljci. Samljeveni buhač uništava sve biljne i životinjske nametnike bez lošeg učinka na ljude i životinje, odbija kukce, brzo se razgrađuje i njegovom upotrebom na prirodan i nesintetički način nestaju svi nametnici koji smetaju u organskoj proizvodnji voća, povrća i biljaka.
Cvijet buhača raste na stabljici visokoj oko šezdeset centimetara, korijen je razgranat dosta duboko, ne treba je zalijevati, ne treba poboljšavati zemlju gdje raste, jer je u stvari i nastala na škrtom Dalmatinskom tlu. Na jedan hektar stane do 90000 sadnica, a na svakoj stabljici može procvjetati oko 400 cvjetova. U neka starija vremena cvjetovi buhača stavljali su se u "baule" sa djevojačkom "dotom" kako bi se odjeća sačuvala do udaje.
Od ove biljke mogu se izraditi sprejevi, eterična ulja, sapuni i drugi proizvodi koji će se koristiti protiv moljaca, štetnih kukaca i ostalih nametnika. Podnosi sve temperature, od najviših do najnižih, odolijeva i dalmatinskoj buri, a bere se oko svetog Antuna ili svetog Ivana, odnosno početkom ljeta. U današnje doba kada se pretjeranim korištenjem kemijskih sredstava i umjetnih gnojiva uništavaju poljoprivredna zemljišta i uzgaja se genetski modificirana hrana, Dalmatinski buhač ponovno je otkriven.
Još 2001. Godine pokrenut je projekt "mogućnost revitalizacije i provjera ekonomske opravdanosti uzgoja Dalmatinskog buhača u Hrvatskoj" uz potporu ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Nakon toga, u saboru je prihvaćen amandman saborskog zastupnika HSP-a Tonča Tadića prema kojem se buhač tretira kao i nasadi lavande, što znači kako treba osigurati poticaj sadnje lavande i buhača godišnjim plaćanjem po hektaru. Time bi se potaknula obnova uzgoja ove domaće biljke po kojoj je dalmacija nekada bila poznata, a do drugog svjetskog rata izvozilo se do 25 vagona ovog korisnog insekticida.
Uz poticaje za uzgajivače, nasadi se opet mogu obnoviti, a pri tome se može osigurati egzistencija velikom broju ljudi na otocima i na čitavoj obali.
Svijet je odavno shvatio blagodati Mediteranskog podneblja i Mediteranske prehrane, pa bi tako trebalo doći vrijeme u kojem ćemo i mi postati svjesni onoga što imamo, i to početi iskorištavati na najbolji mogući način. Ipak je sigurnije i lakše posaditi buhač, koji se takoreći brine sam o sebi, nego ulagati u kaveze za činčile, od kojih se rade bunde za tko zna koga, zar ne?
Mala, neugledna biljka, svojevrsno "ružno pače" ljekovitog i tradicijskog bilja, koja se bere poput kamilice, mogla bi se ponovo pojaviti "ispod domaćeg neba"...
IVANČICA
Recept
Mlade proljetne izbojke sitno nasjeckati i dodati salatama.
Osušene listove ili cvjetove, jednu žlicu suhe droge preliti sa šalicom prokuhane vode, zasladiti medom.
Nuspojave:
Štetnost: nije poznata.