HRAST
HRAST
Latinski naziv: Quercus petraea
Obitelj: Fagaceae
Hrast kitnjak (Quercus petraea) je bjelogorično drvo iz roda hrastova, obitelji Fagaceae.
Narodni nazivi za hrast kitnjak su: dub, dubovina, hrast lužnik, lužni hrast, lužnjak, rani hrast, brdnjak, gorun, beljik, črepinjak, graden, ljutik.
U Hrvatskoj su poznate vrste: Hrast crnika, hrast lužnjak, hrast plutnjak, hrast kitnjak...
Opis biljke:
Naraste do 40 m u visinu.
Debljina debla može biti i 1-3 m prsnog promjera.
Kora debla, mnogo je tanja i pliće ispucala nego kod hrasta lužnjaka.
Pupovi su smeđi, goli, čunjasto–ušiljeni.
Izbojci su goli.
Lišće je 8-12 cm dugo, obrnuto jajoliko, podjednakih lapova (5-7 pari), s donje strane slabije dlakavo uz srednju žilu.
Peteljka je 1-3 cm duga.
Plod je žir, kraći i deblji od žira, hrasta lužnjaka, jednolično svjetlo-žućkaste boje.
Ima manje raskošnu krošnju nego hrast lužnjak.
Ženski cvatovi kod hrasta lužnjaka imaju kratku stapku, dok kod hrasta kitnjaka nemaju stapku, već su sjedeći.
Cvate u travnju i svibnju, žirevi se drže 2-5 zajedno.
Lužnjak (Ouercus robur): Listovi gotovo da i nemaju peteljke te izgledaju kao da su odmah zalijepljeni za granu na kojoj se nalaze. S druge strane, žirevi se nalaze na peteljkama (stapkama) i često su po dva žira zajedno. Lužnjak je najpoznatije stablo nizinske Hrvatske. Voli poplave i dosta vode pa ga se zato nikada ne može pronaći u brdskom području.
Kitnjak (Quercus petraea): Listovi imaju peteljke koje mogu biti duge do 4 centimetra, no žirevi nemaju peteljke i izgledaju kao da su zalijepljeni za granu na kojoj se nalaze. Obično se zajedno nalazi po nekoliko žireva. Raste – za razliku od lužnjaka, kitnjak voli brežuljke i brdska područja te se može pronaći diljem kontinentalnog dijela Hrvatske.
Cer (Quercus cerris): Za razliku od prethodne dvije vrste, cer ima izduženije listove i malo su više nazubljeni. Ipak, najlakše ga je prepoznati prema njegovom žiru. Naime, kapica mu je čupava. Raste – cer raste po cijeloj Hrvatskoj, ipak nije toliko česta vrsta kao što su kitnjak i lužnjak. Također, u kontinentalnom dijelu Hrvatske raste u brdskim područjima jer ne voli poplave.
Medunac ili dub (Quercus pubescens): Medunac je jedan dlakavi hrast, odnosno listovi su mu dlakavi. Kada su mladi, onda su dlakavi s obje strane, no kasnije budu jako dlakavi i mekani samo s donje strane (s naličja). Ima sitne žireve, koji nemaju peteljku. Raste – U Hrvatskoj je medunac najčešći na našoj obali budući da voli topla staništa. Tu i tamo se može pronaći i u kontinentalnom dijelu Hrvatske, ali onda se nalazi na južnim, toplim stranama naših planina kao što su Medvednica ili Papuk.
Crnika ili česmina (Quercus ilex): Za razliku od svih prethodnih vrsta, crnika je zimzeleno stablo. Ima tvrde listove koji su tamno zeleni s gornje strane, a s donje su bijeli i mekani. Rubovi listova nisu nazubljeni, kao što je to kod svih ostalih vrsta spomenutih u ovom članku, ali mlade biljke imaju nešto sitnih bodlji na rubovima. Žirevi imaju svjetlosmeđu kapicu i nemaju bodljice (treba paziti da ga se ne zamijeni s hrastom oštrikom koji raste na krajnjem jugu Hrvatske i koji ima sitne bodljice na kapici te ima bodljikave listove). Raste – Crnika se može pronaći na Hrvatskoj obali, budući da je on mediteranska vrsta i voli topla staništa.
Budući da rastu po cijeloj Hrvatskoj, hrastovi su oduvijek bili važni stanovništvu našeg područja. Drvo je korišteno za ogrjev i proizvodnju namještaja, žirevi su se u doba nestašice hrane često koristili za proizvodnju brašna (iako su gorki), itd. Kao što je i spomenuto u uvodu, mnogi narodi su ova važna stabla posvećivali svojim vrhovnim božanstvima. No, koje točno vrste? Pa vjerojatno baš one koje su najčešće rasle na njihovom području.
Tradicija...
Od starih Grka sveto drvo posvećeno Zeusu, kod Latina bio je posvećen Jupiteru (jestiv hrast – Quercus edulis).
Plinije pripovijeda o građanskom vijencu (napravljen od lišća i plodova hrasta), kao najvišem priznanju.
Baltički Slaveni posvećuju sveti "dub" bogu Perunu koji gospodari munjama i gromovima.
U Germana je kult hrasta bio jako razvijen te je to sveto drvo pripadalo gromovniku Donaru ili Thoru.
Veliku i stoljetnu tradiciju ljekovite uporabe hrasta gotovo je nemoguće opisati u kontekstu skraćene verzije opisa i ljekovitog djelovanja jer njegovi razni dijelovi kao što su list, kora, plod i šiška imaju svoj način uporabe i ljekovito djelovanje.
U narodnom liječenju mladi hrastov list rabimo za liječenje; tuberkuloze, rekonvalescenta (osobe koje se oporavljaju nakon teških preležanih bolesti ili operacija), kod noćnog mokrenja, za čišćenje krvi, za jačanje organizma.
Uporaba:
Za liječenje upaljene sluznice želuca i crijeva, katara želuca i crijeva, proljeva, griže, infekcija, upale bubrega – nefritis, tegoba s jetrom i gušteračom te u obliku čaja za grgljanje upale usne sluznice, grla i jednjaka, za regulaciju rada štitnjače, krvarenja čmara... te kao antidot – protuotrovno sredstvo (prašak hrastove kore uzimamo zbog dobra svojstva da veže otrovne sastojke i tako stvara neprobavljivi sastojak, to jest daljnju apsorpciju otrova kroz crijevne resice u krvotok, a ga rabimo ga i kod različitih vrsta trovanja).
Hrastov list rado miješamo s gospinom travom, koprivom, pelinom, stolisnikom... Hrastova kora (rabi se u obliku čaja i tinkture) poznati je lijek za liječenje unutarnjih i vanjskih tegoba u obliku obloga ili za ispiranja. Njeno ljekovito svojstvo rabimo kao antiseptik – adstrigent.
Vanjska uporaba: u obliku obloga za liječenje površinskih rana i ozljeda na koži kod kojih dolazi do upala i gnojnih procesa, otečenih žlijezda na vratu, upale grla, zagnojenih rana i čireva...
HRAST - ŽIR
Žir:
Žir sazrijeva krajem rujna i početkom listopada. Kupula pokriva 1/3 do 1/2 žira. Ljuske na kupuli su razmaknute, ima ih manje nego kod kitnjaka, široke su i nešto dlakave.
Žir je po veličini i obliku varijabilan, obično izduženo jajast, dug 20-40 mm, rijetko duži, svijetlo smeđ ili žućkast. Na svježem žiru vide se tamnije uzdužne pruge.
Hrastov žir možemo pripremiti za hranu i lijek na više načina, od kojih je najpoznatiji sljedeći: žiru oljuštimo vanjsku koru i skinemo kapicu, usitnimo na manje komadiće i posušimo na toplom mjestu te pohranimo u hermetičku staklenku. Za uporabu posušene komadiće pržimo (prženjem se škrob pretvara u dekstrin ) na tavi dok ne dobije tamnosmeđu boju te ohladimo.
Pečeni žir koji je dobro pečen može se lako mljeti u obliku brašna ili krupice.
Dobiveni prašak rabimo kao surogat za kavu od žira (koja se rabi za liječenje bolesti krvi, u prvom redu za detoksikaciju ili čišćenja krvi, tegoba sa želucem i crijevima od nadimanja – nadutosti do pojave vjetrova, slabe probave, tegoba sa štitnjačom, neuroze, malaksalosti, malokrvnosti, skrofuloze, regulira prejaku ili preobilnu mjesečnicu, nesanice, rahitisa, kostobolje, šećerne bolesti, zaustavlja kronični ili akutni proljev).
Kava od žira:
Ovaj napitak se preporučuje naročito kod rahitisa, skrofuloze, griže i bolesti mokraćnog mjehura.
Sve osobe koje naginju prekomjernoj mršavosti, oticanju žlijezda, ekcemima i očnom kataru, trebale bi najmanje jednom do dva puta tjedno redovito piti kavu od žira, pa će do poboljšanja brzo doći.
S obzirom da se kava često priprema potpuno neispravno, evo pravog recepta.
U jesen, kad žir sazrije, i kad sam otpadne sa stabla, sabere se, oljušti i izreže na komadiće, veličine kavenog zrna te prži na laganoj vatri.
Čuvanje preženog žira najbolje je u tamnim i dobro zatvorenim staklenim posudama.
Žir ne treba prije prženja popariti kuhanom vodom da bi mu se na taj način oduzela gorčina jer pri tom gubi karakterističan okus hranjive i ljekovite tvari.
Žir naime, osim tanina sadrži i velike količine škroba, šećera, bjelančevina i masti.
Usitnjen žir prži se kao i kava, ali toliko da postane tamno smeđ, jer prejako prženi žir gubi okus i ljekovitost.
Žir nije potrebno samljeti. Ovako pripremljeni žir stavi se u vruću vodu, kuha oko 10 minuta, procijedi i pomiješa sa šećerom, a tek na kraju s mlijekom.
Naravno da je ukusnija kava kad se uprženi žir sitno samelje. Najukusniji su žirevi hrasta crnike, oni su slatki poput kestena. Slabije uprženi (smeđe boje) su ukusni baš poput kestena, pa se mogu tako uprženi jesti.
HRAST - ŽIR
Ljekoviti dio biljke:
Za lijek se upotrebljava mlado lišče i mlada kora, koja se prikuplja u proljeće, a plod u jesen.
U narodnoj medicini kora, list i plod (žir) koriste se za zaustavljanje krvarenja, liječenje čireva, ekcema, bijelog pranja, preobilnih menstruacija, hemoroida, nemogućnosti zadržavanja urina, krvarenja desni, a hrastovo lišće koje se skuha u otopini octa i vode (u odnosu 1:1) liječi zubobolju.
Hrastova kora sadrži tanine, organske kiseline, flavonoid kvercetin, triterpenoide, steroide, katehine, pantotensku kiselinu, vitamine B1, B2, B6, C, PP.
Zbog ovih sastojaka ima jaka skupljajuća i antiseptička svojstva.
Po potrebi, koristi se kao protuotrov u slučaju trovanja alkaloidima i teškim metalima.
Od hrastove kore se pripremaju kupke i obloge protiv reumatizma, a uvarak se koristi za ispiranje grla, liječenje otečenih vratnih žlijezda i promuklosti.
Njime se mogu ispirati rane nastale dugotrajnim ležanjem.
Rakija u kojoj je odstajala hrastova kora prirodan je lijek za bolesti jetre i kamena u žuči i bubregu.
Kora se prikuplja u rano proleće, pijre nego što hrast prolista, ili u jesen kada list opadne.
Sa stabla se skida tako što se nožem naprave dva uzdužna reza na rastojanju od 20 cm. Komadi se potom isitne da bi se brže osušili na suncu ili u sušari na oko 50 stupnjeva Celzijusovih. Čuva se na suhom mjestu najduže pet godina.
HRAST - CVAT
Ljekovito djelovanje:
Čaj od mladog hrastovog lišča preporučuje se slabiin Ijudima, rekonvalescentima, tuberkuloznim bolesnicima i bolesnicima koji boluju od srcanih bolesti.
Čaj priprernljen od mješavine hrastova lišča i drugih Ijekovitih biljaka koristi se u liječenju čireva svih vrsti, za želudac i čiščenje i jačanje krvi.
Uvarak od mlade hrastove kore koristi se za grgljanje kod upale grla, protiv promuklosti i kad naoteknu vratne žlijezde.
Čaj od mlade hrastove kore priprernljen s vinom i medom koristi se u liječenju protiv povračanja krvi iz želuca i pluća, kod krvavih proljeva, kolere, griže i fistula u čmaru, kada zaustavlja krv i liječi.
Kava pripremljena od prženog žira koristi se kao lijek za malaksalost, malokrvnost, nervozu, nesanicu, kostobolju, rahitis, od sluzi iz ušiju i dr.
Kava od žira preporučuje se za čišćenje krvi, kod šečerne bolesti, nadimanja i otvorenih i zatvorenih šuljeva.
HRAST - MLADA BILJKA
Recepti:
PROTIV KRVARENJA:
2 žličice hrastove kore preliti sa 2 dl kipuče vode, ostaviti da odstoji oko 30 minuta i piti po potrebi.
MELEM ZA RANE.
Žličicu hrastove kore kuhati u 1/2 l vode najmanje 10 minuta. U prohlađenu smjesu umočiti pamučno platno, dobro ocijediti i stavljajti na ranu ili lišaj na koži.
ZA ČIŠĆENJE I JAČANJE KRVI:
20 g hrastovog lista, 3 g kantariona, 2 g pelina.
Sastojke sipati u 6 dl kipuče vode i kuhati dok ne zakipi. Čaj piti 3 puta dnevno po 2 dl nakon obroka.
ČAJ SA VINOM:
Žličica meda, 1,25 dl crnog vina, 25 g hrastovog lista, 2 zrna bijelog tamjana.
Pomiješati med i vino i kuhati dok ne zakipi. Dodati hrastovo lišće i pustiti da kipi još 3 minute. Poklopljeno ostaviti 30 minuta, dodati tamjan i piti prije spavanja.
HEMOROIDI:
Žličica mlade hrastove kore, 2 žličice ženske bokvice, 3 žlice hajdučke trave.
Izmiješati sve sastojke pa jednu žlicu dobijene smjese preliti sa 2 dl kipuče vode. Ostaviti poklopljeno 10-15 minuta, procijediti, po želji zasladiti medom i piti toplo 3 puta dnevno prije obroka.
KOŽNE BOLESTI I RANE:
30 g hrastove kore, 30 g lista bršljana, 20 g cvijeta lavande, 20 g cvijeta kamilice, 20 g lista kadulje, 10 g lista ružmarina.
Sastojke izmešati i skuhati u 2 l vode. Ne cijediti nego po potrebi uzimati po malo tečnosti dok se ne potroši. Nakon pranja bolna mjesta na koži namazati gustim melemom.
HRAST - KORA - ŽIR - KAVA
Kontraindikacije:
Kod prevelike oralne uporabe može doći do zatvora crijeva te se preporučuje mjera opreza.
Treba izbegavati bilo kakav kontakt sa očima, kao i potapanje cijelog tijela u kupku.
U slučaju većih otvorenih rana, hrastovu koru i druge preparate koji sadrže tanine ne koristiti zbog opasnosti od oštećenja jetre.
Pogrešno je vlažan oblog pokriti nepropusnom tkaninom, jer time stvaramo vlažnu komoru koja ne hladi nego grije i pogoršava upalu. Na donju stranu staviti nepropusno platno da se jastuk ili plahta ne smoče.