BORAČ
BORAČ - boražina
Lat: Borrago officinalis L
Obitelj: Borraginaceae
Ljekarski naziv: Herba borraginis
Narodni nazivi: Boraga, boražina, borač, krastva, krastavac, kozmelj, kvaska lisičina, poraga, volovski jezik, zajičac, zdravilna boraga.
Naziv za borač u mnogim je europskim jezicima vrlo sličan.
Primjerice, u francuskom jeziku se naziva bourrache,
Njemačkom; Borretsch
Baskijskom: Borrai
Mađarskom: Borágófű
Grčkom: Borantsa
Talijanskom: Borragine i slično.
U nekim jezicima je naziv za borač korijenski vezan uz krastavac (cucumber) zbog arome koja podsjeća na njegov okus, pa se tako u prijevodu sa švedskog, finskog, ruskog ili baltičkih jezika naziva - "krastavac biljka".
OPIS:
Boražina, borač ili poreć naraste do 60 cm visine. Stabljika je uspravna, razgranjena i šuplja te je zapravo tamnozelene boje, no budući da je cijela prekrivena sitnim dlačicama, čini se kao da je srebrnkasta.
Sivo - zeleni listovi su na kratkoj peteljci, dugi do 10 cm, ovalni ili jajasti s valovitim ili slabo nazubljenim rubom. Široke su i pahuljaste teksture.
Cvjetovi su zvjezdasti, s pet šiljastih latica i uočljivim crnim vrhovima prašnika, skupljeni u obješene rahle cvatove.
Pet prašnika prirasli su uz vjenčić i proviđeni duljim privjeskom, nagibaju se prema sredini i stvaraju crnkasti stožac.
Miris čitave biljke je aromatičan i ponešto sličan mirisu crvenog luka, okusa je začinskoga i ugodan te podsjeća na okus krastavaca.
Biljka ima okus krastavca i dodaje se salatama.
Uzgaja se po vrtovima, a ima ga i u poljima i na napuštenim zemljištima, posebno u primorju.
Branje: Cvijeće za vrijeme cvatnje, od lipnja do kraja srpnja. Suši se u hladu, na zraku.
Ego borago gaudia semper ago:
Borač (lat. Borago officinalis L.), biljka s reputacijom "one koja daje hrabrost" bila je vrlo popularna među ratnicima starog doba, Keltima i Rimljanima. Stari su rimski vojnici imali su čak izreku: "Ego borago gaudia semper ago." - Borač mi uvijek daje radost (misli se na životnu snagu, hrabrost). Jednogodišnja je zeljasta biljka iz porodice oštrolistki.
Stara je mediteranska kultura koja se i danas uzgaja u sredozemnim zemljama. Za područje Korzike i Sicilije tipična je sorta Borago pygmaea, dok je Borago officinalis najraširenija vrsta. Raste samoniklo u središnjoj i istočnoj Europi, uz morsku obalu, na poljima i zapuštenom zemljištu.
Kod nas se uzgaja i samoniklo raste u Dalmaciji i Primorju i to najčešće na neuređenim divljim područjima na kojima uspijeva puno bolje nego u kultiviranim i urednim vrtovima. Cijela biljka je prekrivena sitnim dlačicama bijele boje koje teksturu borača čine pomalo neugodnom. Ono što borač čini prepoznatljivim i posebnim su njegovi prekrasni cvjetovi koji mogu biti bijele boje (Borago alba) ili plave, ružičaste pa čak i jarkoljubičaste boje.
BORAČ - DETALJI
Ukras vrta i hrane:
Iako komercijalno nije posebno atraktivan, borač se vrlo jednostavno uzgaja. Dapače, toliko je nezahtjevan da ga je nakon prvog sijanja teško zadržati pod kontrolom u vrtu pa ga mnogi smatraju tek korovom, a nekada je bio vrlo poželjan u okućnicama i blizini prozora i vrata jer privlači pčele i druge insekte. Zapravo je za rast boraču potrebno tek sunčano mjesto, čak niti zemlja ne mora biti posebno kvalitetna i ne traži često zalijevanje. Može se uzgojiti iz sjemena odmah nakon što prođe vrijeme smrzavanja tla.
Nakon klijanja se vrlo brzo razvija i dobro je presaditi mlade biljke u prostraniji prostor kako bi se mogle raširiti. Borač voli rahlu, dobro prozračenu i vlažnu zemlju i široki prostor oko korijena. Može se povremeno zemlju oko biljke prihraniti kompostom. Borač se može dobro uzgojiti i u loncu u zatvorenim prostorima jer traži samo puno topline i sunca.
Tijekom cijele sezone cvatnje, od lipnja do rujna, mogu se koristiti svježi listovi i cvjetovi za kulinarsku upotrebu. Iako je listove borača najbolje čuvati u octu, ipak se mogu koristiti i sušeni. Na taj način zadržavaju malo arome, a kako bi se bolje sačuvala potrebno ih je odmah nakon ubiranja sušiti na žičanim stalcima u prozračnoj prostoriji bez vlage.
Borač je danas podcijenjena začinska biljka, dostupan je u cijelome svijetu i vrlo je jeftin začin koji se jednostavno uzgaja i možda je baš to razlog da je gotovo marginaliziran i zaboravljen u silnoj količini komercijalnijih, jačih i popularnijih začina.
No, najkreativniji kuhari znaju prepoznati posebnost autohtonih začinskih biljaka koje ipak daju jelima onaj lokalni, jednostavni "štih" koji svako takvo jelo čini jedinstvenim.
BORAČ:
Ljekovita svojstva:
Budući da borač ima i ljekovita svojstva, listove borača može se brati prije cvatnje i sušiti ih na hladnom i prozračnom mjestu. Tonici od sušenih listova borača imaju umirujući i osvježavajući hladni efekt i mogu se koristiti protiv vrućica, a kao čajevi protiv visokog krvnog tlaka i za smirenje. Za borač se kaže da podiže duh, tjera melankoliju i daje hrabrost.
Potiče znojenje i ima diuretička svojstva. Vrlo je učinkovit kod liječenja problematične kože i osipa, kao i reumatizma i artritisa u obliku tinktura i tonika, ali i kao sirup za čišćenje organizma od toksina ili kod prehlada i infekcija.
Nije ga dobro koristiti prečesto ili u prejakim koncentratima, jer sadrži određene spojeve koji djeluju štetno na jetru. Listovi borača sadržavaju malo eteričnih ulja, ali dosta vitamina C, nešto sluzi i karotena, a od minerala dosta kalija.
Aroma koju voli cijeli svijet:
U čitavom nizu evropskih zemalja, kao u Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu i Rumunjskoj, borać, poreč je službeno priznata, tj. oficijalna ljekovita biljka. I u samom imenu poreča naznačeno je vrlo važno ljekovito djelovanje te biljke: poreč (boreč, borač, boraga) dolazi od latinskog naziva borago, a izvedeno je od staro-arapskog abo-rag; što znači "otac znoja".
U svijetu se borač koristi na brojne načine, u kulinarstvu ili prirodnom liječenju, a prisutan je na svim kontinentima. U Latinskoj Americi se listovi borača koriste za liječenje plućnih oboljenja, Kinezi listove pune i rolaju - slično našoj sarmi ili češće, punjenim listovima vinove loze. Nijemci koriste borač uglavnom u kulinarstvu, u umacima, salatama, uz špinat i slično, a u Engleskoj je omiljen za aromatiziranje alkoholnih pića.
Borač je tradicionalni sastojak Pimm's No.1, pića na bazi džina koje je prije stotinjak godina izmislio vlasnik restorana "Pimm's" u Londonu. Amerikanci vole jela ukrašavati cvjetovima borača, svježim, kandiranim ili smrznutim u kockicama leda.
U Njemačkoj su u proljetno vrijeme posebno omiljeni biljni umaci, a mnogi od njih sadrže borač. Svakako je najpoznatniji od tih umaka – "Zeleni umak" (Grüner sauce, Frankfurter Grüner Sauce, Grie soss) u kojem je, prema originalnom receptu, sadržano čak devet osnovnih sastojaka, a neki od njih su: peršin, krasuljica, vlasac, dragušac, kiselica, krvara i borač. U nekim se krajevima dodaju još i kiseli krastavci, kopar ili estragon. Taj se umak servira uz kuhano ili dinstano meso, mlade kuhane krumpire, ribu i povrće.
Svježi listovi se dodaju napitcima i salatama za osvježavajući okus nalik na okus krastavaca. Izvrsni su izmiješani s kuhanim povrćem na maslacu, sitno nasjeckani u preljeve za sendviče ili tjesteninu, u začinjenom maslacu, jogurtu, sirnom namazu ili tek mekom siru. Malo hrabriji kuhari rado će listove borača blanširane koristiti kao zamjenu za špinat. Iako su najukusniji svježi, listovi se mogu i osušiti za kasniju uporabu. Takve je dobro čuvati u hermetičkim posudama.
Cvjetovi će efektno ukrasiti salatu, posebno zelenu, kao i hladne juhe od voća i povrća. Stabljike se mogu dodati u punč, vinske kupove ili pića s džinom.
BORAČ
Zeleni umak" iz Frankfurta:
Borač se koristi u cijelome svijetu, a najviše u središnjoj Europi. Lagan kiselkasti okus nalik na onaj krastavca idealan je za salate pripremljene od sirovog povrća, a ponekad se borač koristi i za pripremanje krem juha. Važno je napomenuti da se termičkom obradom vrlo brzo uništavaju aroma i svi karakteristični okusi borača, pa i listove i cvjetove treba dodati netom prije posluživanja jela.
Premda je njegova upotreba u kuhinji relativno ograničena, ipak se može koristiti gotovo cijela biljka i to u svježem obliku, a cvjetove se može ušećeriti ili kandirati za prekrasnu prirodnu dekoraciju, primjerice salata ili slatkih jela od voća. Može ih se i zalediti u kockicama leda što će izvanredno dekorirati ljetne napitke, sokove ili koktele. Danas se na tržištu može naći i mljeveni i sušeni borač.
Svježi listovi se dodaju napitcima i salatama za osvježavajući okus nalik na okus krastavaca. Izvrsni su izmiješani s kuhanim povrćem na maslacu, sitno nasjeckani u preljeve za sendviče ili tjesteninu, u začinjenom maslacu, jogurtu, sirnom namazu ili tek mekom siru. Malo hrabriji kuhari rado će listove borača blanširane koristiti kao zamjenu za špinat.
Iako su najukusniji svježi, listovi se mogu i osušiti za kasniju uporabu. Takve je dobro čuvati u hermetičkim posudama. Cvjetovi će efektno ukrasiti salatu, posebno zelenu, kao i hladne juhe od voća i povrća. Stabljike se mogu dodati u punč, vinske kupove ili pića s džinom.
BORAČ
Gastrolovka:
Prije upotrebe listove uvijek sitno nasjeckajte jer imaju neugodnu bockavu teksturu. Cvjetove dodajte u salatu neposredno prije posluživanja jer od octa gube boju i brzo venu. Da biste dobili ušećerene cvjetove, treba kistom namazati latice otopinom arapske gume i ružine vodice, uvaljati u šećer i osušiti na žičanim stalcima.
Frankfurtski Zeleni umak: (za 2-3 šalice)
3 šalice mješavine začinskog bilja (peršin, vlasac, krasuljca, borač, kopar, kiselica, dragušac (potočarka), estragon, bosiljak, krvara), 1 šalica kiselog vrhnja ili jogurta, 2 male glavice luka, (nasjeckane), 2 žlice slatkog vrhnja, 2 žlice majoneze, 2/3 šalice nemasnog svježeg sira (protisnutog, bez grudica), bijeli papar
malo šećera, 1-2 jaja, tvrdo kuhana i sitno nasjeckana.
Začinsko bilje operite i osušite. Pripazite da ne stavite previše estragona jer može preuzeti aromu. Nasjeckajte svo bilje tako da stane u tri šalice. Od toga dvije šalice pomiješajte s kiselim vrhnjem ili jogurtom i lukom i usitnite u procesoru. Ako nije dovoljno tekuće, dodajte još malo vrhnja. Ostatak začinskog bilja fino usitnite u procesoru kako bi umak dobio teksturu. Umiješajte toliko majoneze i svježeg sira koliko je potrebno da se dobije kremasti, glatki umak. Začinite solju i paprom te po potrebi s vrlo malo šećera. Tvrdo kuhana jaja mogu se ili usitnjena umiješati u umak ili posložiti po njemu kao dekoracija.
Iskašljavanje:
Kao čaj za iskašljavanje upotrebljava se mješavina jednakih dijelova cvijeta borača, ruže (Rosa centifolia), divizme (Verbascum thapsiforme), bijelog sljeza (Altheae officinalis) i podbjela (Tussilago farfara), od koje se uzme 1 velika žlica, popari s 2 dl kipuće vode, poklopi i, pošto 1/2 sahata odstoji, pije se svakih 15 min. po 1 velika žlica.
Kožni osip, groznica:
Protiv kožnih osipa i groznice s malom temperaturom, protiv reume i za jačanje srca uzima se čaj od 2 velike žlice cvijeta borača, prelivenog s 3 dl kipuće vode. Taj čaj ujedno čisti krv, potiče lučenje žuči i mokraće, a uzima se uvijek kad treba bubrege potaknuti na mokrenje i kožu na znojenje. Djelovanje mu je takvo zbog kalijum nitrata koji sadrži.
Olakšava mokrenje i znojenje:
Radi lakšeg mokrenja i znojenja uzme se 20 g cvijeta, prelije s 300 g kipuće vode, ostavi da stoji 1/4 sata pa se pije toplo u nekoliko obroka u toku dana. Radi mirisa može se dodati ruže ili lipe.
BORAČ
Ulje boražine za lijepu kožu:
Nekada se boražina više koristila cijela, ali danas je njeno ulje popularnije.
Ulje boražine blagotvorno je po zdravlje i ljepotu. Najčešće se primjenjuje u njezi kože, bilo tako da se pije ili koristi vanjski.
Ulje boražine ugodno djeluje na kožu te uklanja crvenilo tipično za osjetljivu i problematičnu kožu. Čisti kožu, potiče rast novih stanica i djeluje protuupalno.
Preporučljivo je kod kožnih problema uzrokovanih hormonima, jer uspostavlja prirodnu hormonalnu ravnotežu.
Pozitivna strana ulja je da se ne kvari poput većine ulja.
Skladištite ga na tamnom i hladnom mjestu. Kod kupnje ulja pazite da bude kvalitetno i hladno prešano.
Kod oralne upotrebe s ciljem liječenja kožnih poremećaja na dan uzimajte 0,5 do 3 g ulja boražine - triput dnevno po jednu malu žličicu tijekom jela.
Djeca uzimaju do dva grama ulja.
U slučaju reumatoidnog artritisa preporučuje se do 7,2 g ulja, što odgovara količini od 1,4 g gama-linolenske kiseline na dan. Ne propustite se u vezi s tim posavjetovati s liječnikom.
NUSPOJAVE:
Imate li epilepsiju ili vam se zgrušava krv, izbjegavajte boražinu. Osim u spomenutim slučajevima, bezopasna je za upotrebu i možete je nerazrijeđenu stavljati na kožu.
