|
TRANSLATOR
Timijan - lat. Thymus vulgaris. Obitelj: lamiaceae (labiatae) - usnatice. Farmakopejski naziv: serpylli herba - (sastoji se od osušenih cvatućih nadzemnih izdanaka.) thymi herba = timijan, sastoji se od osušenih listova i cvjetova te vrhova stabljike vrsta timijan ili mješavinom obiju vrsta. Droga sadrži najmanje 1,5 % eteričnog ulja i najmanje 0,5 % hlapećeg fenola, naročito timola. Aetheroleum. Narodna imena: tamjanika, bakina dušica, popovac… majčina dušica. Strana imena: Eng: wild – thyme. Fr: thym serpolet, D: quendel, Tal: pepolino.. Povijest i nastanak te objašnjenja naziva: thymus – od Grčkog thymos ili thymon – tamjan, zbog sličnosti mirisa. Također thymos po Grčkom znači hrabrost, snaga te ukazuje na stimulirajuće djelovanje biljke. [...] Nastavi dalje...
BOKVICA LJEKOVITO BILJE
Bokvica (plantaginaceae) plantago lanceolata (muška) D: spitzwegerich. Ostali nazivi: trputac, bukvica, duga bokva, mala bokvica, dugi trputac, mali trpotec, konjsko rebro, koncula, žilovlak, packavica. Ljekovite materije: Fitocidi, flavonoidi, tanini, saponini, iridoid glikozid (spajanje šečera i organske kiseline), sluzi, gorku tvar, soli i minerale. Ljekoviti dio biljke: Listovi pred cvjetanje ili dok biljka cvjeta. Stanište: Po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, šumama i drugim mjestima. Ima je po cijeloj Europi.
Nastavi dalje...
Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene. [...] Nastavi dalje...
LIPA LJEKOVITO BILJE
Lipa. Lat: Tilia, Eng: Tilia, D: Die Linden, Fr: Tilia. Drugi nazivi: lipac, lipolist, lipa velelista, zimska lipa. Lipa je veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost od nekoliko stotina godina. Krošnja je gusto zatvorena, a listovi zagasitozeleni, koso srcasti, zašiljeni i pilasti, a s lica dlakavi. Cvjetovi su na dugoj stabljici što je, otprilike, do polovine srasla sa pricvjetnim listom, a složeni su u štitaste cvatove. Pricvjetni su listovi duguljasti, blijedozelene boje, dugi do 8 cm i mrežasto isprepleteni žilicama. Plod je okrugao i ima jedno sjeme. Cvijet je vrlo ugodnog mirisa.[...] Nastavi dalje...
Kamilica - matricaria recutita. Lat: matricaria chamomile l., Eng: german or blue chamomile, D: die echte kamille, Fr:camomille sauvage. Jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, visine 15-50 cm. Tankog i razgranatog korjena, dvostruko perasto razdjeljenih listova. Stabljika je uspravna, gola, većinom razgranjena. Listovi su izmjenični, 2-3 puta perasto razdjeljeni, sa uskim, linearnim režnjevima. Mirišljive cvjetne glavice su pojedinačne, na dugim stapkama.[...] Nastavi dalje...
PERŠIN LJEKOVITO BILJE
Peršin. Lat: Petroselinum sativum, Eng: Parsley, D: Die petersilie, Fr: Le persil. Ostali domaći nazivi: Peršun, petersilj, petrusimul, petroselin. Peršin pripada porodici štitarki (familiae umbelliferae - apiaceae), a ljekarnički su joj nazivi fructus petroselini i oleum petroselini. Uzgoj: Većina ljudi koja uzgaja peršin u svojim vrtovima, rabi jednogodišnje vrste, iako ima i višegodišnjih vrsta sa vrlo lijepim cvatom koji mogu i dekorirati vrt. Priprema i pohranjivanje: Najbolji način za korištenje peršina je u svježem stanju. Možete početi rezati vanjske listove čim izbije 5-6 stabljika. Stavite ih u vazu i ostat će nekoliko dana svježi, a u hladnjaku i cijeli tjedan. Možete ga osušiti u sušari, dehidratoru ili u pečnici, a može se i zamrznuti.[...]
Nastavi dalje...
Cikorija. Lat: Cichorium intybus, Eng: Chicory, D:gemeine wegwarte, Fr: la chicorée amere ou chicorée sauvage. Domaći nazivi: Vodopija, Goluguza, Kažiput, Konjska trava, Radić, Sunčevo cvijeće. Iz povijesti: Divlju Cikoriju, iz koje su danas nastale razne vrste, zbog njezine jestivosti koristili su u dalekoj prošlosti svi narodi Sredozemlja. Uzgajali su je i poznavali njezinu ljekovitost Rimljani, Grci i Egipćani. [...]
Nastavi dalje...
PELIN LJEKOVITO BILJE
Pelin. Lat: Artemisia absinthium, Eng: Wormwood (absinth wormwood), D. Wermutkraut, Fr. Absinthe. Vrijeme cvatnje: lipanj-kolovoz. Miris i okus: Karakterističan miris, a okus jako gorak. Stanište: Pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima. [...] Nastavi dalje...
Borovnica. Vaccinium myrtillus (bobice,crne bobice,prava borovnica) Obitelj: Vrijesovi, Ericaceae, LJekoviti dijelovi biljke: plodovi i listovi. Opis: Borovnica je grmolika biljka, te naraste obično do 50 cm.visine, te je relativno razgranjena. Grane su zelene i oštrobridaste, obrasle izmjeničnim listovima na kratkim peteljkama. Listovi su jajastog oblika,lagano zašiljeni prema vrhu. Borovnica ima zvonasto kuglaste cvjetove,iz kojih se početkom ljeta razvijaju sočne crnoplave bobice veličine graška, sa sjemenkama i sokom tamnoplave boje. [...]
Nastavi dalje...
LIMUN LJEKOVITO BILJE
Limun (Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae). Hibridno voće davnog križanja, po svoj prilici, pomela i citrone. Drevni citron (Citrus medica) bio je manji i smežurane kore, a korišten je u Mezopotamiji prije oko 6000 godina. Smatra se da limun, kao i naranča potječe iz Kine i Indije. Oko 700. godine je uvezen u Perziju, Irak i Egipat. Često je korišten kao ukrasna biljka. U Europu je prvi limun uvezen u Genovu sredinom 15. stoljeća. U Ameriku stiže 1493. godine, s Kristoforom Kolumbom. Riječ limun nastala je od arapske riječi limun... [...]
Nastavi dalje...
ČIČAK LJEKOVITO BILJE
Čičak (arctium lappa l., a. majus bernh., asteraceae). Čičak korijen (Bardanae radix). Čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, podlanica, veliki čičak, veliki lepuh. Eng: burdock. Botanički podaci: čičak je višegodišnja zeljasta biljka. Korijen je velik, sočan, razgranjen i do 60 cm. dug. Stabljika je uspravna, tvrda, žilava, razgranata i visoka do 150 cm. Listovi su vrlo veliki, s peteljkama, srcasti ili jajasti, s donje strane sivo-bijeli i pustenasto dlakavi, narovašeno-nazubljenih rubova. Prema vrhu stabljike listovi se smanjuju. Cvjetne glavice združene su u rahli grozdasti ili metličasti cvat, a nalaze se na kratkim stapkama. Vanjski ovojni listovi cvjetne glavice na vrhu nose kukice (takva glavica rasprostranjuje se kao cjelina i obično se naziva "čičak"). U sredini glavice nalaze se purpurno-ljubičasti cjevasti cvjetovi. [...] Nastavi dalje...
Stolisnik. asteraceae - glavočike. Farmakopejski naziv: millefolii herba, folia et flores. Narodni naziv: hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kostrijet, romonika, ranjenik, vražja kopriva, petrovsko cvijeće. Povijest: legenda priča (Grčka mitologija) da je tijekom Trojanskog rata Ahileja koji je bio simbol hrabrosti i snage, bio ranjen u petu od njegova neprijatelja Parisa, krvareći odlazi do Afrodite koja mu opere petu stolisnikom, i od tada stolisnik prema tom mitu i Grčkom junaku dobiva ime Ahilej (achillea). No unatoč ljekovitosti Ahilej umire, a stolisnik ostaje vjeran pratitelj ranjenicima. Biljka se koristi već 2000.GODINA. [...] Nastavi dalje...
Rusomača. Capsella bursa pastoris. Drugi nazivi: čobanska torbica, gusomača, gudomok, ćeslika, goramuk, hoću neću, kesica, pastirska torbica, rosomača, skrižan, surlin. Rusomača je uglavnom dvogodišnja biljka s vretenastim korjenom i uspravnom stabljikom visine do 40 cm. Listovi su prizemni, većinom perasto razdjeljeni. Listovi na stabljici su nerazvijeni i produženi. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne grozdasto složene cvjetiće. Raste kao samonikla po livadama i uzgaja se u vrtovima. Za lijek sakuplja se cijela biljka sa cvjetovima, listovima i komušicama. Ljekovita je biljka koja djeluje na zaustavijanje raznih krvarenja.[...] Nastavi dalje...
NEVEN LJEKOVITO BILJE
Neven (calendula officinalis l. - asteraceae) Porodica; Compositae - glavočike. Farmakopejski naziv: calendulae flos, herba. Narodna imena: kalendula, prstenčac, bilec, ognjac, vrtni ognjač, zimorod, žutelj. Strana imena:Njemački: gartenringelblume. Engleski: Mary goldflower. Francuski: la fleur de souci. Talijanski: calendula. Neven se koristi od davnina i poznat je kao dragocjena ljekovita biljka. Može se čak reći kako je riječ o jednoj od najpoznatijih biljaka zapadnoeuropske biljne medicine. Koristio se kao ljekovito sredstvo protiv žutice, kuge i nekih lakših oboljenja, primjerice bradavica. [...] Nastavi dalje...
SLADIĆ LJEKOVITO BILJE
Sladić nije samo korektor okusa, nego drevna biljka iznimno zanimljivih ljekovitih svojstava i farmakološkog djelovanja. Propisivati ljekovite biljke u obliku čajeva, tinktura, SIPF-ova i sličnih pripravaka katkad je neugodan zadatak fitoterapeuta. Za razliku od kapsula i tableta moderne farmaceutske i dijetetske industrije, gdje su okusi maskirani različitim pomoćnim tvarima, takvi tipovi pripravaka potpuno su "goli" i otvoreni za najizbirljiviji od svih ljudskih osjetila - čulo okusa. Budimo iskreni, većina ljekovitih biljaka nije najugodnijeg okusa. Vrlo je malo biljnih lijekova ugodna okusa, a mnogi su gorki ili bljutavi. To se zasigurno ne odnosi na sladić, to jest slatki korijen. [...] Nastavi dalje...
TROSKOT LJEKOVITO BILJE
Troskot. Lat: polygonum aviculare. Eng: common knotgrass. D: der vogelknöterich, Fr: la renouée des oiseaux ou traînasse ou centinode ou herbe aux cent nouds. Druga imena troskota su još i oputina, pasja trava, ptičja trava, ptičji dvornik i troskovac. Latinski naziv aviculare dobiva po Grčkom "avis", što u prijevodu znači ptica, jer su ptice jele sjemenke troskota. Najstariji zapisi datiraju iz vremena Kineske dinastije Shin - nong oko 3000 godina prije rođenja Krista, koji govore o ljekovitoj uporabi troskota. Jednogodišnja je, niska, prilegla kozmopolitska biljka korov, visine do 40 cm. Gusto je razgranana, sastavljena od crvenkastih članka, s ovalnim izduženim linearnim listovima koji su zašiljeni ili tupi. [...] Nastavi dalje...
|
BLAŽENI ČKALJ - CNICUS BENEDICTUS L.
Latinski naziv: Cnicus Benedictus L.
Engleski: St. Benedict's thistle, blessed thistle, holy thistle, spotted thistle
Njemački: Das Benediktenkraut, Kardobenedikte, Benediktendistel, Benediktenkarde, Benediktenwurz, Bitterdistel, Bernhardinerwurzel, Bornwurz, Distelkraut, Spinnendistel, Natter(n)kraut
Francuski: Le chardon béni, cnicaut béni
Drugi nazivi: Blaženi čkalj, babino zelje, badalj, benedikta, biskupova brada, blažena, božja plahtica, čkalj, divji Jeruzalem, kraljevac, meki trn, papino zelje, pitomi čkalj, sveta sikavica, šikalina.
Sinonimi: Centaurea benedictus L., Carduus benedictus auct. ex Sttp., Carlina benedictus Benth.
Blaženi čkalj je jednogodišnja i do 70 cm visoka biljka s razgranjenom stabljikom obraslom čupavim i ljepljivim dlakama i s listovima po rubu nazubljenim i bodljikavim. Cvjetne glavice razvijaju se pojedinačno na vrhovima stabljike, a okružene su ovojnim listovima. Cjevasti cvjetovi žute su boje, čaška je jajastog oblika s paučinastim dlakama. Ovojni listovi cvjetne glavice završavaju se bodljikama.
Čitava je biljka gorka okusa i aromatičnog mirisa. Raste samoniklo na morskom obalnom području Sredozemlja a kod nas u Dalmaciji i to među kamenjem, uz puteve i vinograde.
Uzgaja se u vrtovima.
Stanište:
Prvobitna domovina blaženog čkalja bila su područja Sredozemnog mora ali se već odavno javlja u poludivljem stanju ili kultiviran i u Srednjoj Evropi, a i prekomorskim područjima. Na oranicama može za poljoprivrednika biti vrlo neugodan korov. Uzgaja se na oraničnim površinama, na dubokoj i dobroj zemlji, jer daje velike količine zelene mase. Kod nas je blaženi čkalj poznat i kao samonikla biljka kamenitog obalnog područja.
Ljekoviti dio biljke:
Sabire se biljka u cvatu bez korijena (Herba Cardui benedicti), a rjeđe i plodovi neposredno nakon sazrijevanja u jeseni. Biljka se suši u hladu nakon što se sitno izreže. Osušenu pohranimo u dobru ambalažu.
Mala povijest:
Zbog velikog broja bolesti, naročito želuca i bolesti srca ova je biljka vrlo tražena u srednjem vijeku. Martin Luther uspješno je rabio plodove kod bolova slezene. Jaka biljna gorčina je zapravo pravi prirodni lijek za sve bolesti. A čaj od osušenih cvjetnih glavica i listova benedikte svojom gorčinom podsjeća na upravo to staro pučko pravilo.
BENEDIKTA - DETALJI
Benedikta se rabi za liječenje mnogih bolesti, ali je suština liječenja jačanje cijelog organizma (potiče metabolizam te pridonosi boljoj izmjeni tvari, kao i odstranjivanju štetnih tvari iz organizma, -detokskacija), a u prvom redu želuca (jača želudac, potiče na rad, jača apetit, regulira izlućivanje želučanog soka, gastritis, pomaže kod dispepsije, prehlađenog želuca,katara, čira na dvanaesniku, hipoaciditeta). Rabi se za liječenje grozničavih bolesti, bolesti krvi (čisti i jača krv, slabokrvnost, anemiju, povišene masnoće od kolesterola do triglicerida, zaustavlja krvarenje), bolesti srca (jačanje srca, aritmije, srčani tonik, srčane astme, kod pritiska na ošit), bolesti dišnih organa i puteva (astme, katara pluća, bronha i dišnih puteva, upale grla i ždrijela, upale pluća, kašlja), kožnih bolesti (ospica, akni, čireva, osipa, opekotina, rana, uboda i ugriza otrovnih životinja i insekata, lupusa,oštećenja kože), ženskih bolesti (izostala mjesečnica, menstrualni grćevi, PMS, upala maternice, grćeva maternice, bolova maternica, bolnih mjesečnica), vrtoglavice, glavobolje, bolesti crijeva (katara, parazita i nametnika, tegobe kod pražnjenja crijeva, hemeroida, nadimanja, raznih infekcija, opstipacija, crijevnih grčeva i kolika), bolesti jetre i žuči (potiče izlučivanje žučnog soka, pročišćava žučne kanale, jača i čisti jetru, žutice), bolesti urinarnog trakta (infekcija), vodenih bolesti, (edemi, voda oko srca, hidropsija, ascites, vodene otekline zglobova, pojačava volumen mokraće i mokrenja), reume i gihta (odstranjuje iz organizma mokraćnu kiselinu i ureu).
Plodovi su dobar purgativ i emetik ako ih žvačemo i jedemo. Kod tegoba sa slezenom i podmuklim bolovima ispod rebara pije se čaj od plodova benedikte.
Benedikta se odlično slaže sa kičicom, lincurom, metvicom, pelinom, stolisnikom te vrbom ivom.
BENEDIKTA
U prvom redu treba navesti glikozidnu gorku tvar knicin radi čega je blaženi čkalj značajan kao biljka s gorkom tvari.
Osim gorke tvari sadrži eterično ulje, treslovinu, smolu, knicin, gorke tvari, tanin, sluzne tvari, boje, gumu i znatne količine kalijevih, kalcijevih i magnezijevih soli, željezo, sumpor, vitamini B kompleksa itd.
Dokazane su i minimalne količine neznatno otrovnih bjelančevina. Plodovi sadrže osim navedenih tvari još i bogate količine masnog ulja.
Ljekovito djelovanje: ono je mnogostrano. Blaženi čkalj se primjenjuje za liječenje izvana i iznutra. Primjena blaženog čkalja donosi primjetno poboljšanje kod svih smetnji u probavnim organima, oboljenja žuči i jetre, kod žutice (icterus), katara želuca (gastritis), probavnih smetnji (dyspepsia), nadimanja (flatulentia), začepljenosti (obstipatio), grozničavih oboljenja i tromosti probavnog trakta i kod teškoća nakon operacije želuca, a uzima se kao čajna kura dnevno 2-3 šalice pripremljenog čaja kao oparak od 1 čajne žlice blaženog čkalja za 1 šalicu čaja; pije se bez šećera i u gutljajima.
U lakšim slučajevima oboljenja nastupa skoro potpuno ozdravljenje. Ta ljekovita biljka djeluje i na poboljšanje i čišćenje krvi, prema tome je upotrebljiva kod bljedoće, smetnji uslijed lošeg sastava krvi, slabokrvnosti i dr.
Nadalje vrlo povoljno utječe na pluća i srce i to naročito kod kašlja, katara, početnog stanja upale pluća, kod plućne ili srčane astme i kod srčanih teškoća i smetnji uzrokovanih poremećajem u želucu i crijevima.
U svim tim slučajevima blaženi čkalj donosi olakšanje.
BENEDIKTA
U prah smrvljena biljka posipana na rane, odnosno često kupanje rana nalik na rak u oparku od blaženog čkalja, uzrokuju ozdravljenje oboljelih mjesta. Blaženi čkalj se prema mnogim izvještajima primjenjuje oduvijek u pučkoj medicini kod čireva crijeva i želuca nalik na rak.
Kod neredovite menstruacije donosi čaj od blaženog čkalja brzo poboljšanje.
Blaženi čkalj važi nadalje kao biljka koja liječi živce. Nervozne smetnje sna, histerija i nervozne probavne teškoće izliječe se kurom čaja, a u težim slučajevima dolazi do znatnog poboljšanja.
U pučkoj medicini primjenjuju se plodovi protiv bolova ispod rebara i u području slezene. Martin Luther, kao zagovornik prirodnog liječenja, čuo je za tu primjenu, pio je mnogo čaja od plodova i bio je godinama oslobođen tih bolova.
U svježem stanju sažvakani plodovi važe kao sredstvo za čišćenje (purgativa) i kao sredstvo za povraćanje (vomitiva, emetica).
Vanjska upotreba: u obliku vlažnih toplih obloga kod čireva nalik na rak (dr Madaus), kod rana koje teško zacjeljuju, kod ozeblina i kod kožne tuberkuloze (lupus). Uz vanjsku primjenu biljke bolesnik se mora podvrći i kuri čajem radi čišćenja krvi.
BENEDIKTA - Suha droga
Znanstvena istraživanja potvrđuju ljekovito djelovanje blaženog čkalja na razne vrste bakterija (E. coli, Proteus, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus, Brucella, Streptococcus, Klebsiella, Pseudomonas).
Dokazano je antivirusno djelovanje na virus herpesa i influence.
Recept za vino od benedikte:
Dvije jedaće žlice sitno izrezane i osušene biljke stavi se na močenje kroz 8 dana u 1 litru bijelog vina i nakon toga se ocijedi. Taj ljekoviti napitak upotrebljava se za jačanje želuca i također i za otklanjanje suvišne sluzi u prsima. Kod upale bubrega (nephritis) treba u svakom slučaju izbjegavati i čajnu terapiju od benedikte i vino od benedikte.
Recept začaj:
1 čajna žličica bilja, 2 dl vode
Priprema: vručom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15-20 minuta i procijedimo.
Tinktura:
200 grama usitnjenih vrhova biljke, 1 litra 70-postotnog alkohola
Priprema: močimo bilje u alkoholu 30 dana, procijedimo. Uzimamo 3 puta po 10-15 kapi s malo čaja ili vode.
Benedikter nosi oznaku D.O.M. "Deo optimo maximo". U benedikteru je najviše zastupljen blaženi čkalj. Uz blaženi čkalj u njemu dominiraju macerati ljekovitih biljaka; list pelina, korijen i sjeme anđelike, korijen anisa, korijandera, izopa te matičnjaka. Naročito ugodnu aromu daje macerat izopa i pelinova lista. Također se koriste destilati sljedečih ljekovitih biljaka; alpska menta, kardamon, iđirot, muškatni oraščić, pelin i majčina dušica.
Treća grupa ljekovitih biljaka koja se koristi kao destilat su list brđanke i kamilice,klinčić, šafran, celer, cimet, kriške limuna, lazarkinja i sjeme tonke (semen dipterix odorata).
U četvrtoj grupi destilata dominiraju brđanka i kamilica te cimet. Četvrta grupa ljekovitog bilja u benedikteru su lavanda, sljez, ružmarin i borovica.
Ukupna količina svih biljaka koje se koriste za pripremu benediktera je oko 20g. za jednu litru pića. Ne priprema se mješavina svih biljaka, već se grupiraju po skupinama i dalje obrađuju. Pripremi se odgovarajuća smjesa biljaka te se prelije sa vinskim alkoholom, macerira nekoliko dana.
Od macerata se pripremaju destilati, a nakon svih pripravaka (macerati, destilati) posebna pažnja se posvečuje proizvodnji biljnih likera koji sadrže 350g. šećera ili meda na jednu litru, jer med odnosno šećer, može pravilnim doziranjem "prikriti" sve eventualne nedostatke u ranijim fazama proizvodnje.
Benedikta se ne uzima kod povraćanja. Čaj izaziva povraćanje i to djelovanje rabimo kod raznih trovanja kako bismo izazvali čišćenje želuca. Kod upale bubrega se ne koristi.
|
