|
TRANSLATOR
Timijan - lat. Thymus vulgaris. Obitelj: lamiaceae (labiatae) - usnatice. Farmakopejski naziv: serpylli herba - (sastoji se od osušenih cvatućih nadzemnih izdanaka.) thymi herba = timijan, sastoji se od osušenih listova i cvjetova te vrhova stabljike vrsta timijan ili mješavinom obiju vrsta. Droga sadrži najmanje 1,5 % eteričnog ulja i najmanje 0,5 % hlapećeg fenola, naročito timola. Aetheroleum. Narodna imena: tamjanika, bakina dušica, popovac… majčina dušica. Strana imena: Eng: wild – thyme. Fr: thym serpolet, D: quendel, Tal: pepolino.. Povijest i nastanak te objašnjenja naziva: thymus – od Grčkog thymos ili thymon – tamjan, zbog sličnosti mirisa. Također thymos po Grčkom znači hrabrost, snaga te ukazuje na stimulirajuće djelovanje biljke...[...] Nastavi dalje...
Bokvica (plantaginaceae) plantago lanceolata (muška) D: spitzwegerich. Ostali nazivi: trputac, bukvica, duga bokva, mala bokvica, dugi trputac, mali trpotec, konjsko rebro, koncula, žilovlak, packavica. Ljekovite materije: Fitocidi, flavonoidi, tanini, saponini, iridoid glikozid (spajanje šečera i organske kiseline), sluzi, gorku tvar, soli i minerale. Ljekoviti dio biljke: Listovi pred cvjetanje ili dok biljka cvjeta. Stanište: Po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, šumama i drugim mjestima. Ima je po cijeloj Europi...[...]
Nastavi dalje...
LIPA DODATAK PRIPRAVKA
Lipa. Lat: Tilia, Eng: Tilia, D: Die Linden, Fr: Tilia. Drugi nazivi: lipac, lipolist, lipa velelista, zimska lipa. Lipa je veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost od nekoliko stotina godina. Krošnja je gusto zatvorena, a listovi zagasitozeleni, koso srcasti, zašiljeni i pilasti, a s lica dlakavi. Cvjetovi su na dugoj stabljici što je, otprilike, do polovine srasla sa pricvjetnim listom, a složeni su u štitaste cvatove. Pricvjetni su listovi duguljasti, blijedozelene boje, dugi do 8 cm i mrežasto isprepleteni žilicama. Plod je okrugao i ima jedno sjeme. Cvijet je vrlo ugodnog mirisa.[...] Nastavi dalje...
KAMILICA DODATAK PRIPRAVKA
Kamilica - matricaria recutita. Lat: matricaria chamomile l., Eng: german or blue chamomile, D: die echte kamille, Fr:camomille sauvage. Jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, visine 15-50 cm. Tankog i razgranatog korjena, dvostruko perasto razdjeljenih listova. Stabljika je uspravna, gola, većinom razgranjena. Listovi su izmjenični, 2-3 puta perasto razdjeljeni, sa uskim, linearnim režnjevima. Mirišljive cvjetne glavice su pojedinačne, na dugim stapkama.[...] Nastavi dalje...
PERŠIN DODATAK PRIPRAVKA
Peršin. Lat: Petroselinum sativum, Eng: Parsley, D: Die petersilie, Fr: Le persil. Ostali domaći nazivi: Peršun, petersilj, petrusimul, petroselin. Peršin pripada porodici štitarki (familiae umbelliferae - apiaceae), a ljekarnički su joj nazivi fructus petroselini i oleum petroselini. Uzgoj: Većina ljudi koja uzgaja peršin u svojim vrtovima, rabi jednogodišnje vrste, iako ima i višegodišnjih vrsta sa vrlo lijepim cvatom koji mogu i dekorirati vrt. Priprema i pohranjivanje: Najbolji način za korištenje peršina je u svježem stanju. Možete početi rezati vanjske listove čim izbije 5-6 stabljika. Stavite ih u vazu i ostat će nekoliko dana svježi, a u hladnjaku i cijeli tjedan. Možete ga osušiti u sušari, dehidratoru ili u pečnici, a može se i zamrznuti...[...]
Nastavi dalje...
CIKORIJA DODATAK PRIPRAVKA
Cikorija. Lat: Cichorium intybus, Eng: Chicory, D:gemeine wegwarte, Fr: la chicorée amere ou chicorée sauvage. Domaći nazivi: Vodopija, Goluguza, Kažiput, Konjska trava, Radić, Sunčevo cvijeće. Iz povijesti: Divlju Cikoriju, iz koje su danas nastale razne vrste, zbog njezine jestivosti koristili su u dalekoj prošlosti svi narodi sredozemlja. Uzgajali su je i poznavali njezinu ljekovitost Rimljani, Grci i Egipćani. [...]
Nastavi dalje...
PELIN DODATAK PRIPRAVKA
Pelin. Lat: Artemisia absinthium, Eng: Wormwood (absinth wormwood), D. Wermutkraut, Fr. Absinthe. Vrijeme cvatnje: lipanj-kolovoz. Miris i okus: Karakterističan miris, a okus jako gorak. Stanište: Pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima.[...]
Nastavi dalje...
Borovnica. Vaccinium myrtillus (bobice,crne bobice,prava borovnica) Porodica: Vrijesovi, Ericaceae, LJekoviti dijelovi biljke: plodovi i listovi. Opis: Borovnica je grmolika biljka, te naraste obično do 50 cm.visine, te je relativno razgranjena. Grane su zelene i oštrobridaste, obrasle izmjeničnim listovima na kratkim peteljkama. Listovi su jajastog oblika,lagano zašiljeni prema vrhu. Borovnica ima zvonasto kuglaste cvjetove,iz kojih se početkom ljeta razvijaju sočne crnoplave bobice veličine graška, sa sjemenkama i sokom tamnoplave boje...[...]
Nastavi dalje...
Stolisnik. asteraceae-glavočike. Farmakopejski naziv: millefolii herba, folia et flores. Narodni naziv: hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kostrijet, romonika, ranjenik, vražja kopriva, petrovsko cvijeće. Povijest: legenda priča (Grčka mitologija) da je tijekom Trojanskog rata Ahileja koji je bio simbol hrabrosti i snage, bio ranjen u petu od njegova neprijatelja Parisa, krvareći odlazi do Afrodite koja mu opere petu stolisnikom, i od tada stolisnik prema tom mitu i Grčkom junaku dobiva ime Ahilej (achillea). No unatoč ljekovitosti Ahilej umire, a stolisnik ostaje vjeran pratitelj ranjenicima. Biljka se koristi već 2000.GODINA.[...] Nastavi dalje...
RUSOMAČA DODATAK PRIPRAVKA
Rusomača. Capsella bursa pastoris. Drugi nazivi: čobanska torbica, gusomača, gudomok, ćeslika, goramuk, hoću neću, kesica, pastirska torbica, rosomača, skrižan, surlin. Rusomača je uglavnom dvogodišnja biljka s vretenastim korjenom i uspravnom stabljikom visine do 40 cm. Listovi su prizemni, većinom perasto razdjeljeni. Listovi na stabljici su nerazvijeni i produženi. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne grozdasto složene cvjetiće. Raste kao samonikla po livadama i uzgaja se u vrtovima. Za lijek sakuplja se cijela biljka sa cvjetovima, listovima i komušicama. Ljekovita je biljka koja djeluje na zaustavijanje raznih krvarenja.[...] Nastavi dalje...
NEVEN DODATAK PRIPRAVKA
Neven (calendula officinalis l. - asteraceae) Porodica; Compositae - glavočike, Farmakopejski naziv: calendulae flos, herba. Narodna imena: kalendula, prstenčac, bilec, ognjac, vrtni ognjač, zimorod, žutelj. Strana imena:Njemački: gartenringelblume. Engleski: Mary goldflower. Francuski: la fleur de souci. Talijanski: calendula. Neven se koristi od davnina i poznat je kao dragocjena ljekovita biljka. Može se čak reći kako je riječ o jednoj od najpoznatijih biljaka zapadnoeuropske biljne medicine. Koristio se kao ljekovito sredstvo protiv žutice, kuge i nekih lakših oboljenja, primjerice bradavica. [...] Nastavi dalje...
SLADIĆ DODATAK PRIPRAVKA
Sladić nije samo korektor okusa, nego drevna biljka iznimno zanimljivih ljekovitih svojstava i farmakološkog djelovanja. Propisivati ljekovite biljke u obliku čajeva, tinktura, SIPF-ova i sličnih pripravaka katkad je neugodan zadatak fitoterapeuta. Za razliku od kapsula i tableta moderne farmaceutske i dijetetske industrije, gdje su okusi maskirani različitim pomoćnim tvarima, takvi tipovi pripravaka potpuno su "goli" i otvoreni za najizbirljiviji od svih ljudskih osjetila - čulo okusa. Budimo iskreni, većina ljekovitih biljaka nije najugodnijeg okusa. Vrlo je malo biljnih lijekova ugodna okusa, a mnogi su gorki ili bljutavi. To se zasigurno ne odnosi na sladić, to jest slatki korijen. [...] Nastavi dalje...
|
PUCALINA - Žuti Bagrem
Latinsko ime: Colutea arborescens
Obitelj: Fabaceae (syn. Leguminosae)
Eng: Baguenaudier
Pucalina (lat. Colutea arborescens) je vrsta biljke iz porodice mahunarki. Rasprostranjena je na području srednje i južne Europe, sjeverne Afrike i Male Azije. Ova biljka obično raste obično na vapnenastom tlu. Dosta je prilagodljiva biljka i jako brzo raste.
Pucalina je listopadni, razgranati grm koji naraste 2 do 4 metra u visinu. Mladi vitki izbojci obavljeni su zelenkastom korom posutom bijelim dlačicama, dok je na starijim granama kora sivkasta i ljušti se.
Korijen ove biljke je jako dobro razvijen pa se pucalina koristi za zaštitu tla od erozije.
Listovi su neparno perasti. Sastavljeni su od 7 do 13 jajolikih do široko elipsastih listića. Na vrhu su listići plitko usječeni, a rub im je cjelovit. Dugi su oko 3 centimetra.
Žuti cvjetovi skupljeni su u rijetke cvatove smještene u pazusima listova.
Plod je u obliku nabrekle, mjehuraste mahune. Ispočetka je zelenkasta, a kasnije postaje svijetlosiva. Duga je 2-3 centimetra, te sadrži brojne sjemenke.
Pucalina plijeni pogled radoznalaca svojim žutim cvjetovima ali još više i velikim napuhanim, nabreklim, mjehurastim mahunama. Mahune ostaju na stabljici još dugo nakon što sa stabljike otpadne lišće. Upotrebljava se i u suhim cvjetnim aranžmanima.
Ova biljka cvijeta krajem proljeća ili početkom ljeta, odnosno od svibnja do kolovoza. Plodove pak daje od kraja svibnja, pa sve do rujna.
Brzo raste pa je zbog toga a i zbog ljepote sade u parkovima za oblikovanje lijepih i visokih živica. Ima razgranat korjenov sustav pa se koristi na tlima gdje prijeti erozija.
Pucalina je rasprostranjena po srednjoj i južnoj Europi, sjevernoj Africi i Maloj Aziji. Može se pronaći u mediteranskim i submediteranskim šumama, kamenjarima i si. Pucalina je listopadni grm koji naraste 2 do 4 m visoko.
PUCALINA - DETALJI
U narodnj medicini malo se koristi. Svi dijelovi biljke sadrže dosta tanina, a najviše se koriste sjemenke ali samo u malim količinama jer se drži da su otrovne.
Dosta su bogati proteinima pa ih stoka voli jesti. Napuhani plod na pritisak puca – po tome je i dobila ime. Pucalina cvjeta od svibnja do kolovoza, a plodovi se stvaraju od lipnja (ponegdje i krajem svibnja) do rujna. Ova biljka se ponegdje sadi i u parkovima.
PUCALINA
Zbog dugog perioda cvjetanja, pucalina ima istovremeno cvijetove i sasvim zrele plodove.
Neke mahune ostaju na stablu i do slijedećeg proljeća. Sjemenke su sitne, tamne i u više redova postavljene u mahuni.
Postoji više Colutea – vrsta, ali u rgiji je rasprostranjena samo jedna vrsta, odnosno C. Arborescens.
Raste u prozračnim hrastovim šumama, u šibljacima, šumarcima, na kamenjarima, u šumi cera i sl. Vrlo je česta na vapnenačkoj podlozi u šumama hrasta medunca.
PUCALINA
Predstavlja mediteransku vrstu. Smatra se da su lišće, mahune i sjemenke otrovni. Biljka nije dovoljno proučena.
Prisustvo citizina nije pouzdano utvrđeno. Lišće pucaline, i pored neugodnog i gorkog okusa, brste ju u prirodi koze i ovce. Otud se pucalina od davnina uzgaja za proizvodnju stočne hrane.
Lišće žutog bagrema okusa je ljutog i gadnog. U većoj dozi tjera na stolicu i može zamijeniti lišće od sene.
Njene mahune takođe teraju na stolicu i mogu također zamijeniti mahune od sene.
J. Tucakov piše: "List se upotrebljava protiv zatvora. Po 10 g pucaline (mahuna) i sladića se pomiješa, prokuha 15 minuta u 300 g vode, ocijedi i odjedanput popije".
PUCALINA
Smatra se da su lišće, mahune i semenke otrovni.
Biljka nije dovoljno proučena.
Mišljenja o prisustvu i količini citizina su podeljena.
Simptomi trovanja citizinom isti kao kod žutilice (Genista tinctoria L).
|
