POTOČARKA
POTOČARKA
Lat: Nasturtium officinale
Eng: Watercress
D: Brunnenkresse
Tal: Crescione
Fr: Cresson de fontaine
Obitelj: Dragoljubi (Tropaeolaceae)
Upotreba: Ljekovito bilje, kulinarstvo
Dijelovi za upotrebu: Listovi, cvjetovi
Hrvatski naziv: Potočarka, ljekovita potočarka, gorušica vodena, mokriš ljuti, gusomača, resnik, gardum, turma, krešun, garbak, bobovnjak, drezga, garbać, garboć, grba mala, grbača, grešta, hren divji, kres vodeni, punkres, kreš, krešon, režnik, punkres, puščica, studenčica, ren vodeni, dragušac, ljekovita kreša
Opis:
Dragušac ili potočarka, vodena režuha, grbač, gardun, vodeni ren, krešun, ljuti mokriš, bobovnjak.
Trajna vodena biljka koja raste u izvorima, potocima, rijekama i jarcima s čistom vodom, rasprostranjena je po čitavom svijetu.
Samonikla zeljasta trajnica iz porodice krstašica (brassicaceae ili cruciferae).
Obitelj obuhvaća oko 3000 vrsta čiji se cvjetovi sastoje od 4 lapa i 4 latice postavljenih u križ, a cvjetovi se načešće javljaju skupljeni u grozdaste cvjetove na vrhu stabljike i ogranka.
Donji listovi potočarke su okruglasti, gornji ovalni, a najveći je list na kraju. Vrlo je razgranata vodena biljka čije 30-90 cm duge, šuplje i mesnate stabljike izviruju iz vode.
Samo vršci stabljika izviruju iz vode, a na svakom lisnom koljencu polegle stabljike, s donje strane, naknadno izrasta korijenje kojim se stabljika učvršćuje za podlogu.
Listovi najčešće ostaju zeleni i tijekom zime, tako da potočarku ili dragušac možemo smatrati zimzelenom biljkom
Potočarka potječe iz Europe i središnje Azije. Jedna je od najstarijih salatnih biljaka, a prvi put se spominje još 3000 godina prije Krista.
Zbog svog blago paprena okusa, dragušac je bio omiljeno povrće starih Grka i Rimljana.
Osim što su potočarku jeli kao salatu i dodavali kao začin drugim jelima, svježe iscijeđen sok mladih biljaka koristili su kao proljetni tonik.
Početkom 17. stoljeća potočarka se u Francuskoj i Njemačkoj počeo uzgajati u potopljenim poljima, a u vrijeme napoleonskih ratova raširio se po cijeloj Europi.
Zbog ugodnog i aromatičnog okusa, potočarka je danas u mnogim zemljama omiljeno divlje povrće koje se prodaje i na tržnicama. Osim toga, potočarka se danas i uzgaja, a kako bi bio dostupan tijekom cijele godine, uzgojene su ljetne i zimske vrste.
Stabljika ove biljke puzi ili raste uspravno i nosi različito izrezane, odnosno sastavljene listove. Bijeli cvjetovi se razvijaju od lipnja do listopada u rahlim cvatovima.
Uzgoj i prikupljanje:
Potočarka samoniklo raste u čistim sporo tekućim potocima i rijekama, uz obale jezera i slatkih voda stajačica, po jarcima te na izvorima čiste vode.
Mladi izdanci ili samo listovi dragušca najčešće se beru za jelo u proljeće, ali mogu se brati od jeseni do kraja proljeća.
Kasnije, tijekom cvatnje, listovi i stabljika postaju tvrdi i pomalo ljuta okusa, i više nisu tako ukusni za jelo.
Iako raste u čistim vodama, prije upotrebe ga treba dobro isprati pod mlazom hladne vode kako bi se uklonili pužići i razni vodeni organizmi koji bi, mogli uzrokovati neke bolesti, još bi bolje bilo potočarku ostaviti da odstoji u vodi kojoj je dodano malo soli ili octa, a potom ga opet oprati pod mlazom.
Potočarku možemo uzgojiti u posudi s vodom.
Potočarka je samonikla biljka u ili blizu voda tekućica pa se može uzgajati u sličnim uvjetima. Može se brati kad su listovi zeleni, ali najbolji i najukusniji su neposredno prije otvaranja cvjetova.
Položaj: sjenovit. Tlo: vlažna gredica, jarak natopljen vodom ili posuda sa zemljom i vodom.
Dragušac ili potočarka sadrži tvari antibiotskog djelovanja, a neki znanstvenici smatraju da sadrži i neke druge, čak mnogo djelotvornije tvari, a koje nauka još uvijek nije otkrila.
Primjene:
Čitava biljka, herba nasturtii, upotrebljava se i kao ljekovito sredstvo i kao hrana.
Kao ljekovito sredstvo su je propisivali već staroegipatski liječnici. Ranije se upotrebljavala u svježem stanju i osušena kao antiskorbutik, antiskrofulozum, antineuralgik i kao sredstvo protiv groznice.
Uživanje ove biljke u svježem stanju vrlo je zdravo, sok vrijedi više od suhe biljke. Još i danas je u narodu poznato uzimanje svježih listova za čišćenje krvi, kao lijek protiv osipa i u bolestima bubrega i jetara.
Uživa se i kao salata ili se uzima svježi sok, općenito se drži da svježa biljka ili sok pospješuje tjelesne funkcije, pojačava mokrenje, liječi razne upale, jača želudac i čisti krv kod skorbuta, bolesti srca, gihta, reume, žutice, smetnji u optoku krvi.
Danas se svježa biljka naročito preporuča kod avitaminoze.
Esencija služi u homeopatiji kao sredstvo protiv groznice i kao antineuralgik, a u starim knjigama o djelovanju biljaka opisano je da oblozi listova potočarke dovode i do izbjeljivanja kože.
Nasjeckano svježe lišče može zamijeniti peršin, za salatu, juhe, pečeni krumpir te kao namaz i posip za maslac i kravlji sir.
Preporuka za uzgoj:
Biljka se razmnožava generativno (izravnom sjetvom sjemena od jeseni do proljeća) ili vegetativno – dijeljenjem biljke (reznicama stabljike s adventivnim korjenjem).
Sjeme potočarke je vrlo sitno (1 g = 4000-5500 sjemenki), a hobistima se preporučuje uzgoj na vlažnim gredicama u sjenovitom dijelu vrta.
Na tržištu je moguće nabaviti i presadnice potočarke u prešanim blokovima, a sve je češći i hidroponski uzgoj tehnikom hranjivog filma (Nutrient Film Technique) te tehnikom otjecanja i dotjecanja (Ebb and Flow Technique).
Preporučeni razmak redova između biljaka je 15 do 30 cm.
Berba mladih izboja dužine 10 do 15 cm započinje 20 dana nakon sadnje, odnosno 40 do 50 dana nakon sjetve i može se provoditi višekratno.
POTOČARKA
Danas su sastojci potočarke vrlo dobro poznati, tako da se ekstrakti iz biljke mogu iskoristiti na najbolji mogući način. Uz vrlo mnogo različitih spojeva, u drogi se nalazi i mnogo vitamina A, B1, B2, C, i E, nešto vitamina D, veće količine rafanola, kalijevih soli glukoasturinsa i eteričnog ulja s najznačajnijom djelatnom tvari feniletil-lizotiocijanatom.
A potočarka sadrži i dosta kalcija, fosfora, željeza, arsena i joda.
100 gr svježeg lista daje 19 kalorija - 93,3 % vode, 2,2 gr bjelančevina, 0,3 gr masti, te 3 gr ugljikohidrata.
Od minerala sadrži 151 mg kalcija, 54 mg fosfora, 1,7 mg željeza, 52 mg natrija i 282 mg kalija.
Od vitamina sadrži 2940 µg beta-karotina, 0,08 mg tiamina (B1), 0,16 mg riboflavin (B2), 0,9 mg niacina i 79 mg C
Izbjeljivanje kože:
Način djelovanja potočarke u izbjeljivanju kože do danas nije u potpunosti razjašnjen, no postoji nekoliko mogućih modela objašnjenja. Prva teorija je da do izbjeljivanja dolazi zbog reduktivnog djelovanja vitamina C na pigmentne mrlje.
Takva sposobnost izbjeljivanja vitamina C opširno je opisana u literaturi.
Druga teorija se zasniva na pretpostavci o kompetitivnoj blokadi tirozinaze.
Postoji mogućnost blokade u prvom stupnju biokemijskih procesa stvaranja melanina, odnosno oksidacije tirozina u dihidroksifenilalanin pomoću izotiocijanata, koji je sastojak potočarke.
Ovaj mehanizam poznat je npr. kod hidrokinona.
Treća teorija tvrdi da djelovanje kiseline vitamina A blokira prijenos melanosoma od melanocita na stanice epidermisa, što je već poznato, iako se o tome još uvijek vode brojne diskusije.
Istraživanja:
Potočarka ima vrlo dobre iscjeliteljske sposobnosti, a zbog toga je u prošlosti bila vrlo cijenjena i koristila se na brojne načine.
Istraživanja su pokazala da redovitim uzimanjem potočarke tijelo postaje puno otpornije i manje osjetljivo na upale i zarazne bolesti.
Kao osvježavajuća salata u proljetnim kurama za čišćenje organizma, potočarka je najbolje sredstvo protiv umora, pospješuje izmjenu tvari i bolji rad bubrega, jetre i žuči, a pomaže i kod bolesti uzrokovanih smetnjama u izmjeni tvari, kao reuma i giht.
Kao ljekovitu hranu, potočarku treba upotrebljavati u sirovom stanju, jer ljekovite su samo svježe biljke.
Potočarka potiče izlučivanje želučanih sokova te potiče probavu. Djeluje kao diuretik i povoljno utječe na izmjenu tvari.
U mnogim se klinikama potočarka upotrebljava istovremeno kao hrana i prirodni antibiotik.
Kuhanjem, sušenjem i zamrzavanjem gubi ljekovitost.
POTOČARKA - CVIJET
Recepti:
Salata:
Potočarka ima oštar i papren okus. Kao salata, može se servirati kao pikantno predjelo, sama ili pomiješana sa sastojcima blažih okusa.
200 g. potočarke, sol, papar, 2-3 žlice maslinovog ulja, sok 1-2 limuna, 1 mala glavica crvenog luka, 2 češnja češnjaka.
Očišćenu potočarku posipati solju i paprom, dodati ulje, limunov sok, crveni luk izrezan na ploške, češnjak, te salatu promiješati (bolje je malo ostaviti da odstoji)
Sok od potočarke:
Potočarku samljeti i iscijediti sok, uzimati ga umiješan u juhu, varivo ili neko drugo jelo
Potočarka sa šečerom:
Listove potočarke samljeti, zgnječiti sa šečerom i uzimati tijekom dana.
Dobro se slaže sa sa; komoračem, đumbirom, peršinom, kiselicom i ostalim salatnim biljem.
Plodove ukiseliti kao kapare.
Od nje se često priprema osvježavajuća juha. Bogata je mineralima i vitaminima, osobito vitaminom C, te je bila veoma cijenjena u prevenciji skorbuta.
Kozmetika:
List potočarke čisti kožu, liječi akne, izbjeljuje sunčane pjege, njeguje masnu kosu, te pospješuje rast i sprječava ispadanje kose.
Losion od potočarke:
1 dcl svježeg soka potočarke, 1 dcl 70 % alkohola, 1 dcl destilirane vode. Svježi sok pomiješati s alkoholom i destiliranom vodom.
Krema od potočarke:
1 žličica soka potočarke, 1 žlica obične dječje kreme, 1 žličica bademovog ulja.
Svježi sok i bademovo ulje umiješati u dječju kremu.
POTOČARKA - HERBARIJ
Kontraindikacije:
Potočarka se ne smije uzimati u prevelikim količinama jer može uzrokovati nadražaj bubrega.
Ljekovita kura s potočarkom trebala bi trajati 3-4 tjedna, a zatim treba napraviti pauzu od najmanje 2 tjedna.
Uzimanje potočarke kao hrane i začina ne preporučuje se trudnicama.
Oprez!!!
Ako potočarku berete u prirodi, često je moguća zamjena sa vrsto divljim celerom (Apium nodiflorum) koja raste na istim mjestima i izgleda veoma slično, ali je otrovan.