|
TRANSLATOR
Timijan - lat. Thymus vulgaris. Obitelj: lamiaceae (labiatae) - usnatice. Farmakopejski naziv: serpylli herba - (sastoji se od osušenih cvatućih nadzemnih izdanaka.) thymi herba = timijan, sastoji se od osušenih listova i cvjetova te vrhova stabljike vrsta timijan ili mješavinom obiju vrsta. Droga sadrži najmanje 1,5 % eteričnog ulja i najmanje 0,5 % hlapećeg fenola, naročito timola. Aetheroleum. Narodna imena: tamjanika, bakina dušica, popovac… majčina dušica. Strana imena: Eng: wild – thyme. Fr: thym serpolet, D: quendel, Tal: pepolino.. Povijest i nastanak te objašnjenja naziva: thymus – od Grčkog thymos ili thymon – tamjan, zbog sličnosti mirisa. Također thymos po Grčkom znači hrabrost, snaga te ukazuje na stimulirajuće djelovanje biljke...[...] Nastavi dalje...
BOKVICA DODATAK PRIPRAVKA
Bokvica (plantaginaceae) plantago lanceolata (muška) D: spitzwegerich. Ostali nazivi: trputac, bukvica, duga bokva, mala bokvica, dugi trputac, mali trpotec, konjsko rebro, koncula, žilovlak, packavica. Ljekovite materije: Fitocidi, flavonoidi, tanini, saponini, iridoid glikozid (spajanje šečera i organske kiseline), sluzi, gorku tvar, soli i minerale. Ljekoviti dio biljke: Listovi pred cvjetanje ili dok biljka cvjeta. Stanište: Po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, šumama i drugim mjestima. Ima je po cijeloj Europi...[...]
Nastavi dalje...
Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene...[...] Nastavi dalje...
LIPA DODATAK PRIPRAVKA
Lipa. Lat: Tilia, Eng: Tilia, D: Die Linden, Fr: Tilia. Drugi nazivi: lipac, lipolist, lipa velelista, zimska lipa. Lipa je veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost od nekoliko stotina godina. Krošnja je gusto zatvorena, a listovi zagasitozeleni, koso srcasti, zašiljeni i pilasti, a s lica dlakavi. Cvjetovi su na dugoj stabljici što je, otprilike, do polovine srasla sa pricvjetnim listom, a složeni su u štitaste cvatove. Pricvjetni su listovi duguljasti, blijedozelene boje, dugi do 8 cm i mrežasto isprepleteni žilicama. Plod je okrugao i ima jedno sjeme. Cvijet je vrlo ugodnog mirisa.[...] Nastavi dalje...
KAMILICA DODATAK PRIPRAVKA
Kamilica - matricaria recutita. Lat: matricaria chamomile l., Eng: german or blue chamomile, D: die echte kamille, Fr:camomille sauvage. Jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, visine 15-50 cm. Tankog i razgranatog korjena, dvostruko perasto razdjeljenih listova. Stabljika je uspravna, gola, većinom razgranjena. Listovi su izmjenični, 2-3 puta perasto razdjeljeni, sa uskim, linearnim režnjevima. Mirišljive cvjetne glavice su pojedinačne, na dugim stapkama.[...] Nastavi dalje...
PERŠIN DODATAK PRIPRAVKA
Peršin. Lat: Petroselinum sativum, Eng: Parsley, D: Die petersilie, Fr: Le persil. Ostali domaći nazivi: Peršun, petersilj, petrusimul, petroselin. Peršin pripada porodici štitarki (familiae umbelliferae - apiaceae), a ljekarnički su joj nazivi fructus petroselini i oleum petroselini. Uzgoj: Većina ljudi koja uzgaja peršin u svojim vrtovima, rabi jednogodišnje vrste, iako ima i višegodišnjih vrsta sa vrlo lijepim cvatom koji mogu i dekorirati vrt. Priprema i pohranjivanje: Najbolji način za korištenje peršina je u svježem stanju. Možete početi rezati vanjske listove čim izbije 5-6 stabljika. Stavite ih u vazu i ostat će nekoliko dana svježi, a u hladnjaku i cijeli tjedan. Možete ga osušiti u sušari, dehidratoru ili u pečnici, a može se i zamrznuti...[...]
Nastavi dalje...
CIKORIJA DODATAK PRIPRAVKA
Cikorija. Lat: Cichorium intybus, Eng: Chicory, D:gemeine wegwarte, Fr: la chicorée amere ou chicorée sauvage. Domaći nazivi: Vodopija, Goluguza, Kažiput, Konjska trava, Radić, Sunčevo cvijeće. Iz povijesti: Divlju Cikoriju, iz koje su danas nastale razne vrste, zbog njezine jestivosti koristili su u dalekoj prošlosti svi narodi sredozemlja. Uzgajali su je i poznavali njezinu ljekovitost Rimljani, Grci i Egipćani. [...]
Nastavi dalje...
PELIN DODATAK PRIPRAVKA
Pelin. Lat: Artemisia absinthium, Eng: Wormwood (absinth wormwood), D. Wermutkraut, Fr. Absinthe. Vrijeme cvatnje: lipanj-kolovoz. Miris i okus: Karakterističan miris, a okus jako gorak. Stanište: Pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima. [...] Nastavi dalje...
Borovnica. Vaccinium myrtillus (bobice,crne bobice,prava borovnica) Porodica: Vrijesovi, Ericaceae, LJekoviti dijelovi biljke: plodovi i listovi. Opis: Borovnica je grmolika biljka, te naraste obično do 50 cm.visine, te je relativno razgranjena. Grane su zelene i oštrobridaste, obrasle izmjeničnim listovima na kratkim peteljkama. Listovi su jajastog oblika,lagano zašiljeni prema vrhu. Borovnica ima zvonasto kuglaste cvjetove,iz kojih se početkom ljeta razvijaju sočne crnoplave bobice veličine graška, sa sjemenkama i sokom tamnoplave boje... [...]
Nastavi dalje...
LUK DODATAK PRIPRAVKA
Luk (lat. allium cepa) Luk posve sigurno može izmamiti suzu iz oka, i ostaviti neugodan zadah u ustima, no definitivno će opskrbiti vaš organizam vrijednim nutrijentima. Luk (lat. allium cepa) je povrće okruglasta oblika, bijele unutrašnjosti koju prekriva suha, poput papira tanka, crvena, smeđa ili bijela kožica. Od davnine je omiljeni sastojak kuhinja diljem svijeta...[...] Nastavi dalje...
ČEŠNJAK DODATAK PRIPRAVKA
Češnjak Lat. allium sativum l, Eng: garlic, D: knoblauch, Fr: l*ail cultive. Još je u starom rimu plinije stariji tvrdio: "nema bolesti koja se pred češnjakom neće povući" Češnjak (lat. allium sativum l., porodica liliaceae; u nekim krajevima poznat i pod nazivom bijeli luk) je tisućljećima poznat kao univerzalni začin, ali i jedan od najčešće rabljenih prirodnih lijekova. Uzgaja se u kulturi već više od 4000 godina. Pradomovina mu je srednja azija, a bio je poznat indijcima, grcima i starim rimljanima...[...] Nastavi dalje...
LIMUN DODATAK PRIPRAVKA
Limun (Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae). Hibridno voće davnog križanja, po svoj prilici, pomela i citrone. Drevni citron (Citrus medica) bio je manji i smežurane kore, a korišten je u Mezopotamiji prije oko 6000 godina. Smatra se da limun, kao i naranča potječe iz Kine i Indije. Oko 700. godine je uvezen u Perziju, Irak i Egipat. Često je korišten kao ukrasna biljka. U Europu je prvi limun uvezen u Genovu sredinom 15. stoljeća. U Ameriku stiže 1493. godine, s Kristoforom Kolumbom. Riječ limun nastala je od arapske riječi limun... [...]
Nastavi dalje...
ČIČAK DODATAK PRIPRAVKA
Čičak - (arctium lappa l., a. majus bernh., asteraceae). Čičak korijen (Bardanae radix) čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, podlanica, veliki čičak, veliki lepuh. Eng: burdock. Botanički podaci: čičak je višegodišnja zeljasta biljka. Korijen je velik, sočan, razgranjen i do 60 cm. dug. Stabljika je uspravna, tvrda, žilava, razgranata i visoka do 150 cm. Listovi su vrlo veliki, s peteljkama, srcasti ili jajasti, s donje strane sivo-bijeli i pustenasto dlakavi, narovašeno-nazubljenih rubova. Prema vrhu stabljike listovi se smanjuju. Cvjetne glavice združene su u rahli grozdasti ili metličasti cvat, a nalaze se na kratkim stapkama. Vanjski ovojni listovi cvjetne glavice na vrhu nose kukice (takva glavica rasprostranjuje se kao cjelina i obično se naziva "čičak"). U sredini glavice nalaze se purpurno-ljubičasti cjevasti cvjetovi..[...] Nastavi dalje...
Stolisnik. asteraceae-glavočike. Farmakopejski naziv: millefolii herba, folia et flores. Narodni naziv: hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kostrijet, romonika, ranjenik, vražja kopriva, petrovsko cvijeće. Povijest: legenda priča (Grčka mitologija) da je tijekom Trojanskog rata Ahileja koji je bio simbol hrabrosti i snage, bio ranjen u petu od njegova neprijatelja Parisa, krvareći odlazi do Afrodite koja mu opere petu stolisnikom, i od tada stolisnik prema tom mitu i Grčkom junaku dobiva ime Ahilej (achillea). No unatoč ljekovitosti Ahilej umire, a stolisnik ostaje vjeran pratitelj ranjenicima. Biljka se koristi već 2000.GODINA. [...] Nastavi dalje...
RUSOMAČA DODATAK PRIPRAVKA
Rusomača. Capsella bursa pastoris. Drugi nazivi: čobanska torbica, gusomača, gudomok, ćeslika, goramuk, hoću neću, kesica, pastirska torbica, rosomača, skrižan, surlin. Rusomača je uglavnom dvogodišnja biljka s vretenastim korjenom i uspravnom stabljikom visine do 40 cm. Listovi su prizemni, većinom perasto razdjeljeni. Listovi na stabljici su nerazvijeni i produženi. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne grozdasto složene cvjetiće. Raste kao samonikla po livadama i uzgaja se u vrtovima. Za lijek sakuplja se cijela biljka sa cvjetovima, listovima i komušicama. Ljekovita je biljka koja djeluje na zaustavijanje raznih krvarenja.[...] Nastavi dalje...
NEVEN DODATAK PRIPRAVKA
Neven (calendula officinalis l. - asteraceae) Porodica; Compositae - glavočike, Farmakopejski naziv: calendulae flos, herba. Narodna imena: kalendula, prstenčac, bilec, ognjac, vrtni ognjač, zimorod, žutelj. Strana imena:Njemački: gartenringelblume. Engleski: Mary goldflower. Francuski: la fleur de souci. Talijanski: calendula. Neven se koristi od davnina i poznat je kao dragocjena ljekovita biljka. Može se čak reći kako je riječ o jednoj od najpoznatijih biljaka zapadnoeuropske biljne medicine. Koristio se kao ljekovito sredstvo protiv žutice, kuge i nekih lakših oboljenja, primjerice bradavica.[...] Nastavi dalje...
|
Latinski: Atriplex hortensis
Ljekarski: Amaranthaceae
Obitelj: Chenopodioideae
Narodni: Jestiva loboda, planinski špinat, francuski špinat
Jestiva loboda, Atriplex hortensis je povrće iz obitelji Amaranthaceae, potporodica Chenopodioideae.
Prilično je otporna i nezahtijevna biljka i može narasti do 1,5 metara. Listovi se ove vrste lobode mogu ubirati cijelo ljeto sve do jeseni, a pripremaju se isto kao i špinat. Kako sam malo istraživala pokušavajući pronaći ovu vrstu na internetu, pronašla sam puno podataka o jestivosti lobode – mnogi ju smatraju boljom i ukusnijom od špinata.
Ima dubok, razgranat korijen i rozetu od 6 – 8 listova.
Cvjetna stabljika visine je do 1,5 m, listovi su jednostavni, trokutastog ili srcolikog oblika, a cvat je metlica s mnogo žučkastih ili ružičastih cvjetova. Oprašuju se vjetrom.
Sjeme je okruglo i spljošteno, promjera oko 2 mm i apsolutne težine 4 – 6 g.
U drugoj polovici ljeta ova biljka počinje cvasti, nakon čega se stvara mnoštvo sjemenki, koje su isprva zelene. Na jesen se sjemenke posuše – posmeđe na biljci i tad su spremne za branje. Sjemenke su plosnate, okrugle, promjera oko 1 cm.
Od čestih biljaka u našem podneblju koja joj je srodnik je bijela loboda – chenopodium album, biljke koju mnogi smatraju korovom, a zapravo jestiva biljka – odlična za salate, a mladi se izdanci mogu konzumirati kao šparoge. Ne tako davno bila je puno češće na stolovima kao česta namirnica, danas nažalost njena je hranjivost poznata samo znalcima.
Chenopodium album je brzorastuća godišnja biljka iz roda Chenopodium. Intenzivno se uzgaja i konzumira u Sjevernoj Indiji u usjevima, kao hrana .
U Velikoj Britaniji, gdje se biljka smatra korovom, u standardnom ime je Fat-chicken; iako se to koristi i za druge biljke, jednoznačno ime je Bijela loboda.
Ali sa samoniklim biljem treba biti oprezan: postoji još nekoliko vrsta lobode koje su joj slične ali nisu jestive – smrdljiva ili opora loboda i srcolisna loboda, a postoji i grozdasta loboda čije eterično ulje sadrži otrovne tvari – najbolje ih možete otkriti po neugodnom mirisu nakon što list protrljate prstima.
LOBODA - LIST
Od minerala ima najviše kalija, onda kalcija, magnezija, fosfora, željeza i mangana, a od vitamima A, C, B1 i B2, Sadrži oko 10 mg% karotina (16.660 IJ A vitamina).
Loboda je bogata antocijanima koji su poznati kao zaštitnici krvih žila i kojih se mnogo nalazi npr. u potkožici grožđa ili pak aroniji. Antocijani imaju moć jačanja kolagena i elastina, najvažnijih sastavnih bjelančevina krvnih žila (90%).
Kažu da je u Americi loboda uz maslačak najviše upotrebljavana kao samonikla jestiva biljka.
Loboda ne spada u ljekovito bilje... ali, zbog ovih hvale-vrijednih sastojaka, kao jestivu biljku, ja sam ju uvrstila u ljekovite. Razlog tome je nedovoljna istraženost.
LOBODA
Vrsta se uzgaja kao žitarica ili povrće (zamjenu za špinat), kao i zarad stočne hrane u Aziji i Africi, u Europi i Sjevernoj Americi to se obično smatra kao običan korov.
Postoji više vrsta i kultivara lobode, a najpoznatiji i najcjenjeniji je kultivar "Rubra", odnosno var. rubra.
Svaka biljka proizvede više desetaka tisuća crnih sjemenki.
Ta biljka zastupa veliku kolićinu bjelančevina, vitamina A, kalcija, fosforai kalija. Također se koristi kao ljekovita biljka u tradicionalnoj afričkoj medicini.
Uzgaja se u obiteljskim vrtovima, a u manjoj mjeri prodaje se na lokalnim tržnicama. Za nicanje lobode potrebno je minimalno 10 °C. Bolje podnosi visoke temperature od špinata, a osjetljivija je na kasne proljetne mrazeve. Ravnomjerna opskrba vodom omogućuje razvoj većeg i kvalitetnijeg lišća, pa je mjera navodnjavanja pri uzgoju poželjna. Dobro uspijeva na dubokom, strukturnom tlu uz pH 6 – 7,4, na sunčanim, ali i blago zasjenjenim položajima.
U početku se beru cijele rozete listova čupajući ili režuči u zoni korijenova vrata. Kada se izduži cvjetna stabljika, pobiru se listovi i mlade sekundarne grane. U dobrim uvjetima može se ubrati do 2,5 kg lišća po m2.
Biljka živi jednu godinu. Slična je divljoj lobodi, korovskoj biljci koja raste po njivama i vrtovima, ali ima puno krupnije i ukusnije lišće.
Kulturna loboda je u naše krajeve donesena iz Turske.
Danas se uzgaja u Srbiji, Makedoniji i Bugarskoj. Ponegdje je podivljala, pa se pojavljuje kao korovska biljka po vrtovima, a da vrtlari ni ne znaju da je ona jestiva.
LOBODA - Atriplex hortensis var rubra
U kulinarstvu se priprema poput zelja, špinata ili blitve. Lišće i mladice mogu se jesti kao lisnato povrće, na pari ili u cijelosti, ili kuhana kao špinat, ali treba jesti umereno zbog visoke razine oksalne kiseline. Okus joj je slankast i podsjeća na okus špinata.
Osim crvene lobode najpoznatija od jestivih je i žuta, odnosno zelena loboda.
Crvena loboda u vrtu unese živost svojom lijepom bojom lista, a odlično je kada se list poha ili jednostavno isprži.
Može ju se naći i kasno u jesen, loboda je cijenjena kao jestiva biljka.
Kako neke od uobičajenih imena sugeriraju, ona se također koristi kao hrana (i lišće i sjemenke) za piliće, kokoši i ostale peradi.
Međutim, nitrati u biljci se mogu pretvoriti vrlo učinkovite nitrite u buragu kod goveda, što dovodi do promjena u hemoglobinu i smanjenja sposobnost vezanja kisika kod preživača .
LOBODA
Sa samoniklim biljem treba biti oprezan: postoji još nekoliko vrsta lobode koje su joj slične ali nisu jestive – smrdljiva ili opora loboda i srcolisna loboda, a postoji i grozdasta loboda čije eterično ulje sadrži otrovne tvari – najbolje ih možete otkriti po neugodnom mirisu nakon što list protrljate prstima.
|
