|
TRANSLATOR
Timijan - lat. Thyus vulgaris. Obitelj: lamiaceae (labiatae) - usnatice. Farmakopejski naziv: serpylli herba - (sastoji se od osušenih cvatućih nadzemnih izdanaka.) thymi herba = timijan, sastoji se od osušenih listova i cvjetova te vrhova stabljike vrsta timijan ili mješavinom obiju vrsta. Droga sadrži najmanje 1,5 % eteričnog ulja i najmanje 0,5 % hlapećeg fenola, naročito timola. Aetheroleum. Narodna imena: tamjanika, bakina dušica, popovac… majčina dušica. Strana imena: Eng: wild – thyme. Fr: thym serpolet, D: quendel, Tal: pepolino.. Povijest i nastanak te objašnjenja naziva: thymus – od Grčkog thymos ili thymon – tamjan, zbog sličnosti mirisa. Također thymos po Grčkom znači hrabrost, snaga te ukazuje na stimulirajuće djelovanje biljke...[...] Nastavi dalje...
BOKVICA DODATAK PRIPRAVKA
Bokvica (plantaginaceae) plantago lanceolata (muška) D: spitzwegerich. Ostali nazivi: trputac, bukvica, duga bokva, mala bokvica, dugi trputac, mali trpotec, konjsko rebro, koncula, žilovlak, packavica. Ljekovite materije: Fitocidi, flavonoidi, tanini, saponini, iridoid glikozid (spajanje šečera i organske kiseline), sluzi, gorku tvar, soli i minerale. Ljekoviti dio biljke: Listovi pred cvjetanje ili dok biljka cvjeta. Stanište: Po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, šumama i drugim mjestima. Ima je po cijeloj Europi...[...] Nastavi dalje...
KAMILICA DODATAK PRIPRAVKA
Kamilica - matricaria recutita. Lat: matricaria chamomile l., Eng: german or blue chamomile, D: die echte kamille, Fr:camomille sauvage. Jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, visine 15-50 cm. Tankog i razgranatog korjena, dvostruko perasto razdjeljenih listova. Stabljika je uspravna, gola, većinom razgranjena. Listovi su izmjenični, 2-3 puta perasto razdjeljeni, sa uskim, linearnim režnjevima. Mirišljive cvjetne glavice su pojedinačne, na dugim stapkama.[...] Nastavi dalje...
PERŠIN DODATAK PRIPRAVKA
Peršin. Lat: Petroselinum sativum, Eng: Parsley, D: Die petersilie, Fr: Le persil. Ostali domaći nazivi: Peršun, petersilj, petrusimul, petroselin. Peršin pripada porodici štitarki (familiae umbelliferae - apiaceae), a ljekarnički su joj nazivi fructus petroselini i oleum petroselini. Uzgoj: Većina ljudi koja uzgaja peršin u svojim vrtovima, rabi jednogodišnje vrste, iako ima i višegodišnjih vrsta sa vrlo lijepim cvatom koji mogu i dekorirati vrt. Priprema i pohranjivanje: Najbolji način za korištenje peršina je u svježem stanju. Možete početi rezati vanjske listove čim izbije 5-6 stabljika. Stavite ih u vazu i ostat će nekoliko dana svježi, a u hladnjaku i cijeli tjedan. Možete ga osušiti u sušari, dehidratoru ili u pečnici, a može se i zamrznuti...[...]
Nastavi dalje...
CIKORIJA DODATAK PRIPRAVKA
Cikorija. Lat: Cichorium intybus, Eng: Chicory, D:gemeine wegwarte, Fr: la chicorée amere ou chicorée sauvage. Domaći nazivi: Vodopija, Goluguza, Kažiput, Konjska trava, Radić, Sunčevo cvijeće. Iz povijesti: Divlju Cikoriju, iz koje su danas nastale razne vrste, zbog njezine jestivosti koristili su u dalekoj prošlosti svi narodi sredozemlja. Uzgajali su je i poznavali njezinu ljekovitost Rimljani, Grci i Egipćani.[...] Nastavi dalje...
PELIN DODATAK PRIPRAVKA
Pelin. Lat: Artemisia absinthium, Eng: Wormwood (absinth wormwood), D. Wermutkraut, Fr. Absinthe. Vrijeme cvatnje: lipanj-kolovoz. Miris i okus: Karakterističan miris, a okus jako gorak. Stanište: Pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima. [...] Nastavi dalje...
Borovnica. Vaccinium myrtillus (bobice,crne bobice,prava borovnica) Porodica: Vrijesovi, Ericaceae, LJekoviti dijelovi biljke: plodovi i listovi. Opis: Borovnica je grmolika biljka, te naraste obično do 50 cm.visine, te je relativno razgranjena. Grane su zelene i oštrobridaste, obrasle izmjeničnim listovima na kratkim peteljkama. Listovi su jajastog oblika,lagano zašiljeni prema vrhu. Borovnica ima zvonasto kuglaste cvjetove,iz kojih se početkom ljeta razvijaju sočne crnoplave bobice veličine graška, sa sjemenkama i sokom tamnoplave boje... [...]
Nastavi dalje...
LIMUN DODATAK PRIPRAVKA
Limun (Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae). Hibridno voće davnog križanja, po svoj prilici, pomela i citrone. Drevni citron (Citrus medica) bio je manji i smežurane kore, a korišten je u Mezopotamiji prije oko 6000 godina. Smatra se da limun, kao i naranča potječe iz Kine i Indije. Oko 700. godine je uvezen u Perziju, Irak i Egipat. Često je korišten kao ukrasna biljka. U Europu je prvi limun uvezen u Genovu sredinom 15. stoljeća. U Ameriku stiže 1493. godine, s Kristoforom Kolumbom. Riječ limun nastala je od arapske riječi limun... [...]
Nastavi dalje...
ČIČAK DODATAK PRIPRAVKA
Čičak - (arctium lappa l., a. majus bernh., asteraceae). Čičak korijen (Bardanae radix) čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, podlanica, veliki čičak, veliki lepuh. Eng: burdock. Botanički podaci: čičak je višegodišnja zeljasta biljka. Korijen je velik, sočan, razgranjen i do 60 cm. dug. Stabljika je uspravna, tvrda, žilava, razgranata i visoka do 150 cm. Listovi su vrlo veliki, s peteljkama, srcasti ili jajasti, s donje strane sivo-bijeli i pustenasto dlakavi, narovašeno-nazubljenih rubova. Prema vrhu stabljike listovi se smanjuju. Cvjetne glavice združene su u rahli grozdasti ili metličasti cvat, a nalaze se na kratkim stapkama. Vanjski ovojni listovi cvjetne glavice na vrhu nose kukice (takva glavica rasprostranjuje se kao cjelina i obično se naziva "čičak"). U sredini glavice nalaze se purpurno-ljubičasti cjevasti cvjetovi.. [...] Nastavi dalje...
Stolisnik. asteraceae-glavočike. Farmakopejski naziv: millefolii herba, folia et flores. Narodni naziv: hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kostrijet, romonika, ranjenik, vražja kopriva, petrovsko cvijeće. Povijest: legenda priča (Grčka mitologija) da je tijekom Trojanskog rata Ahileja koji je bio simbol hrabrosti i snage, bio ranjen u petu od njegova neprijatelja Parisa, krvareći odlazi do Afrodite koja mu opere petu stolisnikom, i od tada stolisnik prema tom mitu i Grčkom junaku dobiva ime Ahilej (achillea). No unatoč ljekovitosti Ahilej umire, a stolisnik ostaje vjeran pratitelj ranjenicima. Biljka se koristi već 2000.GODINA. [...] Nastavi dalje...
RUSOMAČA DODATAK PRIPRAVKA
Rusomača. Capsella bursa pastoris. Drugi nazivi: čobanska torbica, gusomača, gudomok, ćeslika, goramuk, hoću neću, kesica, pastirska torbica, rosomača, skrižan, surlin. Rusomača je uglavnom dvogodišnja biljka s vretenastim korjenom i uspravnom stabljikom visine do 40 cm. Listovi su prizemni, većinom perasto razdjeljeni. Listovi na stabljici su nerazvijeni i produženi. Gornji dio stabljike nosi bijele sitne grozdasto složene cvjetiće. Raste kao samonikla po livadama i uzgaja se u vrtovima. Za lijek sakuplja se cijela biljka sa cvjetovima, listovima i komušicama. Ljekovita je biljka koja djeluje na zaustavijanje raznih krvarenja.[...] Nastavi dalje...
|
IZOP - HYSSOPUS OFFICINALIS L.
Sinonimi: Hysopus angustifolium M. B., Hyssopus orientalis Adams.
Narodni nazivi: Hisop, ižep, miloduh, osipant, pravi vrisak, sipan, sipant, šatrajka, šipant.
Izop je višegodišnja biljka grmasta oblika sa 60 do 70 cm visokim i uspravnim grančicama. Listovi su gotovo goli, lancetasti, po rubu cijeli a na vrhu zaokruženi ili kratko šiljasti i nešto uvijeni. Na objema stranama lista nalaze se mnogobrojne žlijezde s uljem. Cvjetovi su gusto poredani u duge prividne klasove, a boje su živo plave, često ružičaste ili sasvim bijele. Biljka ima ugodan i balzamičan miris pomalo nalik terpentinu.
Okus je mirisav a nakon toga gorak.
Vrijeme cvatnje: Srpanj, kolovoz.
Domovina izopa su kamenita područja Sredozemnog mora, zemlje oko Kaspijskog i Crnog mora, Balkanski poluotok, Italija, Južna Francuska i Španjolska. Izop jako iscrpljuje zemlju pa kao kultura obično ostaje na istom mjestu dvije godine, a treće godine se uzgaja uvijek na novo obrađenom tlu. Razmnožavanje izopa može se vršiti bilo putem sjetve sjemena ili dijeljenjem starih grmova.
Izop voli topla i suha tla te se može vrlo lako uzgajati u vrtovima ili kao oranična kultura. Vrlo je osjetljiv na zakorovljenost te se radi toga zemljište pod izopom mora uvijek čistiti od korova. Izop jako iscrpljuje zemlju pa kao kultura obično ostaje na istom mjestu dvije godine, a treće se godine uzgaja uvijek na novo obrađenom tlu.
IZOP - DETALJI
Sabiru se listovi i cvjetovi, odnosno čitava biljka, u srpnju i kolovozu. Biljku treba prezno sušiti u hladu i prilikom sušenja što je moguće manje okretati jer se nježniji dijelovi, tj. list i cvijet, rado osipaju pa sušena droga dobiva loš izgled i previše dijelova stabljike.
Ljekovite i djelotvorne tvari: Izop sadrži čitav niz ljekovitih tvari, tako među ostalim eterično ulje, flavonski heterozid diosmozid, saponozid marubiin, holina, pektina, sluzi, fitosterola, hesperidin, jabučnu kiselinu, gumu, smolu, šećer, nešto tanina i još daljnje pobliže neodređene tvari.
IZOP
Biljka izopa u cvatu ubrajala se još u biblijskim danima među najvrednije ljekovite biljke. Mnoge i nadasve u izopu komplicirano sastavljene ljekovite tvari čine ga prikladnim za mnoga ljekovita djelovanja, pa tako prije svega kod prsnih i plućnih bolesti, kao kod kroničnog bronhalnog katara, kod noćnog znojenja izazvanog tuberkulozom pluća, grčeva u prsima, kod prekomjerne sluzi u crijevima, slabosti probavnih organa, skrofuloze, vodene bolesti, žutice i drugo.
Najviše izopa se potroši na destilaciju eteričnog ulja koje se koristi u farmaciji, parfumeriji i kozmetici.
No ne samo da se spoznala ljekovita vrijednost te biljke nego je čak dobila u ono doba religiozno - simbolično značenje jer je prema Starom zavjetu u jednom od psalama David molio: "oslobodi me grijeha putem izopa, da budem čist", čime se simbolički htjelo reći da se djelovanje čišćenja izopom moglo protegnuti čak, po onom shvaćanju, i na čišćenje duše.
Izop je prvi puta kao ljekovita biljka u Evropi naveden u poznatom djelu Hildegarde od Bingena oko 1500. g. Ugodan i prijatan čaj od izopa otvara, pobuđuje i jača te čisti krv i izlučuje sluz.
Mnoge i nadasve u izopu komplicirano sastavljene ljekovite tvari čine ga prikladnim za mnoga ljekovita djelovanja, pa tako prije svega kod prsnih i plućnih bolesti, kao kod kroničnog bronhalnog katara, kod noćnog znojenja izazvanog tuberkulozom pluća, grčeva u prsima, kod prekomjerne sluzi u crijevima, slabosti probavnih organa, skrofuloze, vodene bolesti, žutice i drugo.
Za pripremu čaja uzima se 1 čajna žlica osušene biljke za 1 šalicu čajnog oparka; pri tom se, već prema bolesti, mogu piti 1 do 3 šalice dnevno.
Kod uzimanja čaja za liječenje prsnih i plućnih oboljenja može se čaj zasladiti po šalici 1 čajnom žlicom meda.
Iz starih bilinarskih knjiga i pučke medicine: čaj od izopa zaslađen medom čisti prsa od sluzi, pospješuje iskašljavanje sekreta, umiruje kašalj i otklanja hripanje u prsima.
Svježe sabrani listovi i cvjetovi stavljeni u maslinovo ulje i držani neko vrijeme na suncu daju prokušano sredstvo za masiranje oduzetih udova nakon udara kapi.
To izopovo ulje upotrebljava se i protiv noćnog znojenja kod osjetljivih pluća, pa se u tu svrhu uzima dnevno 15 do 20 kapi tog ulja s nešto vode ili još bolje s čajem od aniša.
IZOP
Čaj od izopa dobro je sredstvo za klistiranje kod crijevnih grčeva.
Kod premorenosti tijela preporuča se kao piće procijeđeni čaj izopa još jednom lagano prokuhan s kaduljom.
Čaj od izopa pomiješan s komoračem preporuča se kod bolova u crijevima i želucu, kod žutice, vodene bolesti kao i kod menstrualnih teškoća.
Izop kuhan s octom ublažuje zubobolju.
Ako se izop posipa po vrućoj ploči od štednjaka i, ako se nastali dim pomoću lijevka uvodi u uho, to liječi bolove u uhu i oklanja zujanje u ušima.
Ako se izopom, kuhanim u ulju, namaže tijelo, odstranjuju se nametnici.
Pranje očiju laganim i mlačnim oparkom jača vid.
U vinsku žestu ili jaku rakiju namočeni listovi i cvjetovi izopa pobuđuju apetit; uzimaju se manje količine, tj. 10 do 15 kapi, razrijeđeno s nešto vode, uzeto pola sata prije jela.
Nisu mi poznate.
|
