|
TRANSLATOR
Timijan - lat. Thymus vulgaris. Obitelj: lamiaceae (labiatae) - usnatice. Farmakopejski naziv: serpylli herba - (sastoji se od osušenih cvatućih nadzemnih izdanaka.) thymi herba = timijan, sastoji se od osušenih listova i cvjetova te vrhova stabljike vrsta timijan ili mješavinom obiju vrsta. Droga sadrži najmanje 1,5 % eteričnog ulja i najmanje 0,5 % hlapećeg fenola, naročito timola. Aetheroleum. Narodna imena: tamjanika, bakina dušica, popovac… majčina dušica. Strana imena: Eng: wild – thyme. Fr: thym serpolet, D: quendel, Tal: pepolino.. Povijest i nastanak te objašnjenja naziva: thymus – od Grčkog thymos ili thymon – tamjan, zbog sličnosti mirisa. Također thymos po Grčkom znači hrabrost, snaga te ukazuje na stimulirajuće djelovanje biljke. [...] Nastavi dalje...
BOKVICA DODATAK PRIPRAVKA
Bokvica (plantaginaceae) plantago lanceolata (muška) D: spitzwegerich. Ostali nazivi: trputac, bukvica, duga bokva, mala bokvica, dugi trputac, mali trpotec, konjsko rebro, koncula, žilovlak, packavica. Ljekovite materije: Fitocidi, flavonoidi, tanini, saponini, iridoid glikozid (spajanje šečera i organske kiseline), sluzi, gorku tvar, soli i minerale. Ljekoviti dio biljke: Listovi pred cvjetanje ili dok biljka cvjeta. Stanište: Po naseljima, pored puteva, na livadama i pašnjacima, šumama i drugim mjestima. Ima je po cijeloj Europi.
Nastavi dalje...
Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene. [...] Nastavi dalje...
LIPA DODATAK PRIPRAVKA
Lipa. Lat: Tilia, Eng: Tilia, D: Die Linden, Fr: Tilia. Drugi nazivi: lipac, lipolist, lipa velelista, zimska lipa. Lipa je veliko drvo čije stablo doseže visinu od 25 do 30 metara, a starost od nekoliko stotina godina. Krošnja je gusto zatvorena, a listovi zagasitozeleni, koso srcasti, zašiljeni i pilasti, a s lica dlakavi. Cvjetovi su na dugoj stabljici što je, otprilike, do polovine srasla sa pricvjetnim listom, a složeni su u štitaste cvatove. Pricvjetni su listovi duguljasti, blijedozelene boje, dugi do 8 cm i mrežasto isprepleteni žilicama. Plod je okrugao i ima jedno sjeme. Cvijet je vrlo ugodnog mirisa.[...] Nastavi dalje...
KAMILICA DODATAK PRIPRAVKA
Kamilica - matricaria recutita. Lat: matricaria chamomile l., Eng: german or blue chamomile, D: die echte kamille, Fr:camomille sauvage. Jednogodišnja biljka iz porodice glavočika, visine 15-50 cm. Tankog i razgranatog korjena, dvostruko perasto razdjeljenih listova. Stabljika je uspravna, gola, većinom razgranjena. Listovi su izmjenični, 2-3 puta perasto razdjeljeni, sa uskim, linearnim režnjevima. Mirišljive cvjetne glavice su pojedinačne, na dugim stapkama.[...] Nastavi dalje...
PERŠIN DODATAK PRIPRAVKA
Peršin. Lat: Petroselinum sativum, Eng: Parsley, D: Die petersilie, Fr: Le persil. Ostali domaći nazivi: Peršun, petersilj, petrusimul, petroselin. Peršin pripada porodici štitarki (familiae umbelliferae - apiaceae), a ljekarnički su joj nazivi fructus petroselini i oleum petroselini. Uzgoj: Većina ljudi koja uzgaja peršin u svojim vrtovima, rabi jednogodišnje vrste, iako ima i višegodišnjih vrsta sa vrlo lijepim cvatom koji mogu i dekorirati vrt. Priprema i pohranjivanje: Najbolji način za korištenje peršina je u svježem stanju. Možete početi rezati vanjske listove čim izbije 5-6 stabljika. Stavite ih u vazu i ostat će nekoliko dana svježi, a u hladnjaku i cijeli tjedan. Možete ga osušiti u sušari, dehidratoru ili u pečnici, a može se i zamrznuti.
[...] Nastavi dalje...
CIKORIJA DODATAK PRIPRAVKA
Cikorija. Lat: Cichorium intybus, Eng: Chicory, D:gemeine wegwarte, Fr: la chicorée amere ou chicorée sauvage. Domaći nazivi: Vodopija, Goluguza, Kažiput, Konjska trava, Radić, Sunčevo cvijeće. Iz povijesti: Divlju Cikoriju, iz koje su danas nastale razne vrste, zbog njezine jestivosti koristili su u dalekoj prošlosti svi narodi Sredozemlja. Uzgajali su je i poznavali njezinu ljekovitost Rimljani, Grci i Egipćani. [...]
Nastavi dalje...
PELIN DODATAK PRIPRAVKA
Pelin. Lat: Artemisia absinthium, Eng: Wormwood (absinth wormwood), D. Wermutkraut, Fr. Absinthe. Vrijeme cvatnje: lipanj-kolovoz. Miris i okus: Karakterističan miris, a okus jako gorak. Stanište: Pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima. [...] Nastavi dalje...
Borovnica. Vaccinium myrtillus (bobice,crne bobice,prava borovnica) Porodica: Vrijesovi, Ericaceae, LJekoviti dijelovi biljke: plodovi i listovi. Opis: Borovnica je grmolika biljka, te naraste obično do 50 cm.visine, te je relativno razgranjena. Grane su zelene i oštrobridaste, obrasle izmjeničnim listovima na kratkim peteljkama. Listovi su jajastog oblika,lagano zašiljeni prema vrhu. Borovnica ima zvonasto kuglaste cvjetove,iz kojih se početkom ljeta razvijaju sočne crnoplave bobice veličine graška, sa sjemenkama i sokom tamnoplave boje. [...]
Nastavi dalje...
LIMUN DODATAK PRIPRAVKA
Limun (Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae). Hibridno voće davnog križanja, po svoj prilici, pomela i citrone. Drevni citron (Citrus medica) bio je manji i smežurane kore, a korišten je u Mezopotamiji prije oko 6000 godina. Smatra se da limun, kao i naranča potječe iz Kine i Indije. Oko 700. godine je uvezen u Perziju, Irak i Egipat. Često je korišten kao ukrasna biljka. U Europu je prvi limun uvezen u Genovu sredinom 15. stoljeća. U Ameriku stiže 1493. godine, s Kristoforom Kolumbom. Riječ limun nastala je od arapske riječi limun... [...]
Nastavi dalje...
ČIČAK DODATAK PRIPRAVKA
Čičak (arctium lappa l., a. majus bernh., asteraceae). Čičak korijen (Bardanae radix). Čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, podlanica, veliki čičak, veliki lepuh. Eng: burdock. Botanički podaci: čičak je višegodišnja zeljasta biljka. Korijen je velik, sočan, razgranjen i do 60 cm. dug. Stabljika je uspravna, tvrda, žilava, razgranata i visoka do 150 cm. Listovi su vrlo veliki, s peteljkama, srcasti ili jajasti, s donje strane sivo-bijeli i pustenasto dlakavi, narovašeno-nazubljenih rubova. Prema vrhu stabljike listovi se smanjuju. Cvjetne glavice združene su u rahli grozdasti ili metličasti cvat, a nalaze se na kratkim stapkama. Vanjski ovojni listovi cvjetne glavice na vrhu nose kukice (takva glavica rasprostranjuje se kao cjelina i obično se naziva "čičak"). U sredini glavice nalaze se purpurno-ljubičasti cjevasti cvjetovi. [...] Nastavi dalje...
Stolisnik. asteraceae - glavočike. Farmakopejski naziv: millefolii herba, folia et flores. Narodni naziv: hajdučka trava, hajdučica, sporiš, kostrijet, romonika, ranjenik, vražja kopriva, petrovsko cvijeće. Povijest: legenda priča (Grčka mitologija) da je tijekom Trojanskog rata Ahileja koji je bio simbol hrabrosti i snage, bio ranjen u petu od njegova neprijatelja Parisa, krvareći odlazi do Afrodite koja mu opere petu stolisnikom, i od tada stolisnik prema tom mitu i Grčkom junaku dobiva ime Ahilej (achillea). No unatoč ljekovitosti Ahilej umire, a stolisnik ostaje vjeran pratitelj ranjenicima. Biljka se koristi već 2000.GODINA. [...] Nastavi dalje...
|
ČEŠLJUGOVINA
Latinski naziv: Dipsacus fullonum
Engleski: Fuller's teasel, wild teasel
Njemački: Die Wilde Karde
Francuski: La Cardere sauvage
Drugi nazivi: češliga, češaljka, čičak veliki, šumska češljugovina, sikavac glavati
Češljugovina je dvogodišnja zeljasta biljka, visine do 2m, sa listovima najčešće po dva koji obavijaju stabljiku čineći "čašu" u kojoj se sakuplja voda.
Na vrhu stabljike ima dvospolni cvijet ili cvjetnu okruglastu glavicu varirajućih boja (žućkasto bijele do ljubičaste) koja je zaštićena bodljikavim i golim grančicama.
Plod je ne-pucavac.
(Dipsacus), rod s 15-ak vrsta jednogodišnjih i dvogodišnjih biljaka iz por. češljugovina (Dipsacaceae) s trnovitim stabljikama, nasuprotnim listovima i bodljikavim stapkama cvjetnih glavica.
Uz cvjetove u glavici imaju pljevičaste ljuske. Plodovima češljugovine hrane se ptice. U našoj regiji rastu, najčešće u nitrofilnim zajednicama razreda Artemisietea, vrste D. sylvestris, D. laciniatus i (rjeđa) D. pilosus.
Drugim imenom češliga, češaljka, čičak veliki, šumska češljugovina, sikavac glavati, ova se biljka rabi još od vremena Dioskorida, koje je od korijena češljugovine pripremao lijek za ispiranje očiju kod infekcija ili bolesti oka, kao i za liječenje raznih kožnih nečistoća.
Grčka riječ - Dipsacus u prijevodu znači žeđ.
Korijen ove biljke je gorak a cijela biljka bez naročitog mirisa.
Cvate od srpnja do rujna.Najčešće se može naći na napuštenim mjestima uz puteve i živice, na nasipima i na proplancima.
Cvate od srpnja do rujna.
Prije cvatnje beremo mlade listove, a korijen za vrijeme cvatnje.
Za vrijeme cvatnje rabimo sve dijelove biljke u svježem stanju za liječenje.
Sušimo na toplom i prozračnom mjestu u sjeni.
Korijen vadimo u jesen te sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Suhi korijen rabimo za izradu tinkture.
Sakupljaju se također i cvjetne glavice koje usitnimo i sušimo na toplom i prozračnom mjestu.
ČEŠLJUGOVINA - DETALJI
Zapadna pučka medicina rabi češljugovinu kao: antireumatik, antikarcinom, antigiht, dermetik, diuretik, homeopatik, te za liječenje apcesa, bolesti prstiju, bolesti jetre, bolesti želuca, gihta, glavobolje, hematoma, raznih rana i povreda kože, raznih parazita i nametnika u crijevima, reume, sunčanih pjega, udaraca, žutice kao i za masažu.
Češljugovina se danas u pučkoj medicini rijetko rabi u liječenju, ali kada se rabi to je u slučaju kod tegoba sa gihtom, kod reumatskih bolova i sličnih tegoba, jer je dobar diuretik.
Rabi se i kao digestiv, te kao dijaforetik (za znojenje i olakšanje bolova od gihta i reume itd) te kao detoksikant za liječenje tegoba s jetrom kao što je žutica, slab rad jetre itd.
Zapadna pučka medicina rabi češljugovinu kao: antireumatik, antikarcinom, antigiht, dermetik, diuretik, homeopatik, te za liječenje apcesa, bolesti prstiju, bolesti jetre, bolesti želuca, gihta, glavobolje, hematoma, raznih rana i povreda kože, raznih parazita i nametnika u crijevima, reume, sunčanih pjega, udaraca, žutice kao i za masažu.
ČEŠLJUGOVINA
U siromašnoj literaturi o češljugovini navodi se uporaba tinkture od korijena u liječenju:
- bolesti kože - afti, bradavice,(apscesa, sunčanih pjega, raznih kožnih nečistoća, nadražuje kožu, rabi se za čišćenje kože u kozmetici lica i tijela)
- reumatizma i artritisa
- karcinoma (cijela biljka kao čaj ili tinktura)
Od tinkture korijena možemo napraviti mast koju rabimo za liječenje kožnih bolesti i ozljeda (nagnječenja, hematomi, udarci, fistule, rane od vena, čireva itd)
- tegoba sa lokomotornim sustavom (zglobovi, koštana oboljenja, reumatizam mišićnog tkiva itd).
Korijen češljugovine je u prvom redu diuretik i dijaforetik (za izazivanje mokrenja i preznojavanja) te stomahik.
ČEŠLJUGOVINA
Čaj od korijena:
Sa 1 dl kipuće vode prelijemo 2g suhog korijena, poklopimo, pustimo da odstoji 1 sati procijedimo. Pijemo po šalicu čaja ujutro i navečer.
Čaj od lista:
Sa 1 dl kipuće vode prelijemo 2 g lista, poklopimo, pustimo da odstoji pola sata i procijedimo. Pijemo po šalicu čaja ujutro i uvečer.
Tinktura:
Močimo 200 grama suhog usitnjenog korijena ili lista 3 tjedna u 1 litri 70% alkohola, te procijedimo. Uzimamo 3 puta na dan po 15-20 kapi sa malo vode ili čaja.
Mast:
Pripremamo tako da na 1dl tinkture od korijena češljugovine dodamo 200 grama svinjske masti koju najprije rastopimo te ulijemo tinkturu i izmiješamo te stavimo na vatru da alkohol ishlapi. Pohranimo u već pripremljene sterilizirane posude.
ČEŠLJUGOVINA
Meni nisu poznate.
|
