SJEMENKE MARELICE
SJEMENKE MARELICE
Latinski naziv: Prunus armenica L.
Engleski: Apricot
Regionalni naziv: kajsija
Opis biljke:
Pradomovina marelice je sjeverna Kina, gdje se uzgaja već preko 4000 godina. Iz Kine ih je na Sredozemlje donio Aleksandar Veliki.
Marelica je žuto-narančasto voće, baršunaste kožice i mekog, slatkog, aromatičnog mesa, koje sadrži malo soka. Plodovi marelice imaju košticu u kojoj se nalazi jezgra slična bademovoj, koja je slatkog ili gorkog okusa. Ta jezgra se u kuhinji može upotrebljavati umjesto badema, kao i za proizvodnju rakije i ulja.
Sjajan okus i miris, te sočan plod obavijen svijetlo-narančastom korom čine marelicu jednom od najpoželjnijih ljetnih voćki. Sastavljena od 77% vode i visoke nutritivne vrijednosti marelica je jedan od najljekovitijih plodova, no ono po čemu se posebno izdvaja je njezino srce - malena ukusna i blagotvorna koštica.
Koštice marelica najbogatiji su izvor vitamina B17 za koji neki medicinski stručnjaci i neovisni biolozi smatraju da pomaže u liječenju zloćudnih bolesti. Koštice marelice mogu se konzumirati same, no kao i ostale orašide, moguće ih je pomiješati s pahuljicama, žitaricama ili dodati salatama.
KOŠTICE MARELICE
Energetska i nutritivna vrijednost:
Marelice sadrže velike količine kalija i natrija koji su pogodni za snižavanje krvnog tlaka i odlični u prevenciji kod kardiovaskularnih bolesti. Na zdravlje srca izuzetno povoljan efekt ima i visok sadržaj beta-karotena i likopena.
Vitamin A kojim marelica obiluje je snažan antioksidans koji štiti stanice i tkivo od oštećenja uzrokovanih slobodnim radikalima koji nastaju kao posljedica izlaganja organizma različitim štetnim utjecajima.
Marelice su i odličan izvor biljnih vlakana, koja povoljno utječu na probavni trakt te su dobra prevencija protiv konstipacije ili pojave bolesti kao što je divertikuloza. Zahvaljujući celulozi i pektinima služe kao blagi laksativ.
Sočan plod se posebno preporučuje anemičnim osobama zbog visokog sadržaja željeza. Svježi sok od marelice koristi se kao lijek kod groznice i kožnih bolesti, rashlađuje i ubrzava metabolizam.
Unatoč nutritivno bogatom sastavu samog ploda srce marelice ipak je koštica. Izuzetno ljekovite koštice koje okusom podsjećaju na gorki badem najbogatiji su izvor vitamina B17 za koji neki medicinski stručnjaci i neovisni biolozi smatraju da pomaže u liječenju zloćudnih bolesti.
Koštice marelice vrlo su hranjive jer sadrže esencijalne masnoće i aminokiseline, kao i obilje vitamina i minerala. Posebne su i po vrlo rijetkom vitaminu B17 kojim je, zbog upotrebe rafiniranih namirnica, ljudska prehrana osiromašena i koji je u organizam nužno unositi svakodnevno.
SJEMENKE I KOŠTICE MARELICE
Što je vitamin B17:
Rak je posljedica kroničnog poremećaja metabolizma koji nastaje ako u prehrani nedostaje jedan vitalni sastojak.
Polazeći od ove pretpostavke američki biokemičar Ernst. T. Krebs sredinom prošlog stoljeća izdvojio je kemijsku supstancu za koju se ispostavilo da može razoriti stanica raka.
Riječ je o vitaminu B17 (koji se također naziva amygdalin ili laetril).
Iako je Krebs kroz svoja istraživanja uspio dokazati učinkovitost laetrila, cijeli koncept liječenja raka uz pomoć nekakvog "vitaminskog pripravka" izvrgnut je ruglu i proglašen pukom besmislicom.
Po uobičajenom obrascu, FDA je ubrzo pokrenula masovnu kampanju protiv tog jeftinog i lako dostupnog lijeka, temeljenu na tvrdnji da je vitamin B17 izuzetno opasan, jer sadrži cijanid.
Pritom su, nekako, zaboravili spomenuti da hrana koju svakodnevno konzumiramo, također sadrži brojne prirodne otrove, pa smo još uvijek živi i zdravi, zahvaljujući pukoj činjenici što su količine toksina koje unosimo u organizam, neškodljive za zdravlje.
Zabranama i zastrašivanju vezanim uz uporabu vitamina B17 i nije se za čuditi, uzme li se u obzir koliko ljudi dobro živi na temelju prihoda od proizvodnje i prodaje farmaceutskih lijekova za rak.
Srećom, među liječnicima je bilo dovoljno entuzijasta koji su tijekom proteklih godina u praksi uspjeli potvrditi Krebsov koncept i tako izliječiti mnoge oboljele.
Između ostalog, zanimljivo je spomenuti da je na temelju više istraživanja ustanovljeno kako Eskimi, pripadnici plemena Hunza, kao i pripadnici ostalih izoliranih zajednica diljem svijeta, koji jedu hranu bogatu vitaminom B17, nikada ne obolijevaju od raka.
Što je vitamin B17 ???
Vitamin B17 (laetril, amygdalin) je prirodni sastojak, koji se nalazi u mnogim namirnicama.
Amygdalin je prvi put otkriven 1830. u gorkom bademu. Ernst. T. Krebs, Jr. (1912 – 1996) je bio kemičar koji je prvi promovirao amygdalin kao lijek protiv raka početkom 1950 godine.
Vitamin B17 u većim količinama možete pronaći u...
divljim kupinama, trešnjama, ribizlu, košticama jabuke, kruške i šljive, košticama marelice, breskve i nektarine, bobu, mung dalu, gorkim bademima, indijskom oraščiću, australskom orahu (macadamia)
Ipak, najveća koncentracija vitamina B17 je u koštici marelice.
Laetril se sastoji od 1 molekule benzaldehida, 1 molekule hidrocijanida i 2 molekule glukoze.
Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u spoju vitamina B17 s molekulama glukoze su inertni i nemaju toksično djelovanje.
Da bi se cijanid i benzaldehid mogli osloboditi iz vitamina B17, potrebno je da dođu kontakt sa specifičnim enzimom beta-glukozidazom (betaglucosidase). Ovaj enzim je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, ali najviše ga ima u stanicama raka (do 3000 puta više).
Princip djelovanja je jednostavan: stanice raka za svoj rast trebaju ogromne količine energije, odnosno glukoze.
Kad unosite vitamin B17, stanice raka apsorbiraju molekule glukoze iz vitamina B17, a s enzimom beta-glukozidazom "otključavaju" benzaldehid i cijanid iz vitamina B17, uzrokujući vlastitu smrt.
Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glukozidaza vitamin B17 je izrazito smrtonosan za stanice raka, dok za ostale zdrave stanice nije toksičan.
Princip rada vitamina B17 podsjeća na trojanskog konja: stanice raka se polakome za glukozom, a kad je apsorbiraju bivaju terminirane.
Kako koristiti vitamin B17 ???
Za preventivu, dovoljno je redovito jesti hranu bogatu vitaminom B17. Primjerice, pojedete li dnevno tri jabuke s košticama, opskrbit ćete organizam dovoljnom količinom B17 za dnevne potrebe.
Što se konzumiranja sjemenki marelica tiče, zdrav razum nalaže da ih se odjednom ne pojede više nego što bismo pojeli svježih marelica.
Dakle, kad pojedete marelicu, razbijete košticu pa sažvačite i bademastu jezgru. Općenito, preporučuje se konzumirati 5-7 sjemenki marelica na dan.
Oboljeli od raka tijekom dana bi trebali uzimati jednu do dvije sjemenke na sat, no najbolji rezultati postižu se konzumiranjem 3-5 sjemenki svakih sat vremena tijekom dana.
Ipak, to uvelike varira od osobe do osobe, ovisno o tjelesnoj težini. Kao smjernica, može se uzeti 1 sjemenka na svakih 4,5 kg. tjelesne težine.
Preporučuje se da ne uzimate više od 35 koštica marelice dnevno.
Kao preventiva laetril je pokazao stopostotnu učinkovitost, no što je s oboljelima? Mogu li se oni izliječiti uzimanjem vitamina B17?
Naravno, mogu, pod uvjetom da njihovi vitalni organi dotad nisu nepopravljivo oštećeni prethodnim tretmanima, poput kemoterapije i zračenja.
Od Krebsova otkrića 1952 godine, do danas, bilježi se na tisuće izlječenja maligne bolesti u terminalnoj fazi, uz pomoć laetrila. Većina njih opisana je u 30-tak objavljenih radova s potpisom uglednih liječnika.
U terapijske svrhe laetril se može unijeti u organizam konzumiranjem sjemenki ili ulja marelice, ili u tabletama i injekcijama laetrila. B 17 uistinu bismo mogli nazvati vitaminskom bombom koja ima sposobnost razoriti stanice raka, no ne smijemo ispustiti iz vida da terapija tim vitaminom sama po sebi neće izliječiti rak, iz jednostavnog razloga što je pojava te bolesti posljedica ukupnog poremećaja metabolizma.
U skladu s tim, pri liječenju raka nužno je cijeli metabolizam dovesti u red.
Treba pripomoći ukupnom metaboličkom terapijom koja se temelji na unosu enzima i cinka. Bez enzima i cinka, liječenje laetrilom neće biti uspješno. Usto, preporučuje se uzimanje magnezija, selena, mangana, te vitamina C, A, E, B6, B9 i B12.
Često nas zdravstvene probleme tjeraju u potragu za prirodnim rješenjima. I tako, na vlastito čuđenje, često otkrivamo da su najbolja rješenja u pravilu najjednostavnija.
Sjemnke plodova zrelih kajsija ili marelica, sve što vam treba je 2-3 dana sušenja na Suncu, nakon toga ih tučete isto kao i bademe, u sredini sjemnke kajsije se nalazi ukusna mesnata jezgra nalik pravom bademu.
Osušena mesnata jezgra marelice, kao što smo rekli nalikuje na bademe. Jesti ih možete koliko hoćete, ukusne su i zdrave i možete ih čuvati kao i bademe cijelu godinu.
SUŠENE MARELICE
biokemičar Dr Ernst Krebb Jr:
1952. biokemičar Dr Ernst Krebb Jr. iz San Franciska , zaključio je da je rak metabolička reakcija tijela na lošu prehranu i da bi hranjive tvari koje nedostaju u modernoj čovjekovoj prehrani mogle biti ključ za prevladavanje raka. Njegovo istraživanje dovelo je do spoja pronađenog u preko 1200 jestivih biljaka koje nalazimo u prirodi. Taj spoj je AMAGDYLIN .
Pripadnici plemena Hunza, spremaju i suše kajsije, ništa se ne baca, meso kajsije i sjemenke se suše, sve se jede (osim tvrde kore sjemenke). Ovo je jedini narod na svijetu koji nikada nije imao ni jedan slučaj raka!!!!
Amagdylin je nađen u najvećim koncentracijama i zajedno sa neophodnim enzimima – u jezgri sjemenke kajsije. Poznato je da primitivno pleme Hunza konzumira velike količine jezgri iz sjemenki kajsija. Tvrda kora se razbije da bi se došlo do mekane jezgre. Nije poznat nijedan slučaj raka među pripadnicima tog plemena…ikada. I žive dugo i zdravo. Leatril je proizveden jednostavnom ekstrakcijom amagdylina iz meke jezgre sjemenke kajsije, pročišćen i koncentriran.
Amagdylin je nitrilosid. Nitrilosidi su teški za klasificiranje jer, nalaze se u hrani, a sami po sebi nisu hrana. Kao i nitrilosid, amgdylin strukturom nalikuje grupi B vitamina pa ga je dr. Krebb nazvao B17, s obzirom na to da je dotad bilo izolirano 16 vitamina iz B grupe.
Dr Krebb je ubrizgao sebi leatril da bi bio siguran da nema toksične učinke. Proveo je daljnja ispitivanja na životinjama i kulturama u laboratoriju te zaključio da leatril mora biti učinkovit u liječenju raka. Usput, standard Američke agencije za lijekove i hranu (FDA) za sigurnost lijekova poznat je i kao LD50, gdje LD predstavlja smrtonosnu dozu (lethal dose), a 50 je postotak laboratorijskih životinja otrovanih testnim lijekovima do te mjere da umiru.
Dok god je postotak ubijenih životinja ispod 50%, FDA će za takav lijek izdati odobrenje!
Budući da se leatril dobiva direktno od hranjive supstance koju nalazimo u prirodi, a nije proizveden kemijski u laboratoriju, nemoguće ga je patentirati. I naravno, nije otrovan. Drugim riječima, kao što je slučaj sa svim prirodnim materijama koje iscjeljuju, veliko farmaceutsko carstvo i AMA (American Medical Association) ne mogu se obogatiti ni na račun ove supstance, ni na račun dugoročnih nuspojava nastalih dugotrajnim korištenjem ovog lijeka.
Postoji više svjedočenja oboljelih od raka koji su se izliječili samo žvačući velike količine sjemenki marelice.
Sjemenke su konzumentima mnogo dostupnije od leatrila koji je FDA zabranila 1971. godine. Leatril je teško, ali ne i nemoguće, proizvesti. Sjemenke su zapravo mekane, bademaste jezgre gorkastog okusa smještene unutar tvrde koštice. Koriste se tako da se mekane jezgre vade iz tvrde koštice. U svakom slučaju, dostupne su i nisu skupe.
Kako djeluju?
Amagdylin sadrži 4 tvari dvije vrste glukoze, benzaldyhid i cijanid. Cijanid i benzaldyhid su otrovi ako se nađu otpušteni ili oslobođeni kao čiste molekule, nevezane u druge molekularne formacije. Mnogo vrsta hrane sadrži cijanid, ali je ta hrana sigurna, jer je on vezan i zaštićen kao dio druge molekule i stoga ne može prouzročiti štetu.
U normalnim stanicama čak postoje enzimi koji hvataju slobodne molekule cijanida i kombiniraju ih sa sumporom, čineći ih bezopasnima. Taj enzim je rodanaza koja djeluje kao katalizator u reakciji povezivanja slobodnog cijanida i sumpora. Spajanjem cijanida sa sumporom nastaju cianati, neutralna supstanca koja jednostavno prelazi u urin ne oštećujući zdrave stanice.
Ali stanice raka nisu normalne stanice. One sadrže enzim koji druge stanice nemaju betaglukozidazu. Ovaj enzim, karakterističan samo za stanice raka, odgovoran je za otključavanje enzima koji djeluje na molekulu amagdylina. Ona oslobobađa benzaldyhid i cijanid koji zajedno stvaraju toksičan spoj. On djeluje na beta-glukozidazu koja uzrokuje samodestrukciju stanica raka.
Amagdylin i leatril, zajedno sa zaštitnim enzimima iz zdravih stanica i oslobođenim enzimima iz stanica raka na taj su način sposobne uništiti stanice raka bez ugrožavanja zdravih stanica.
Jesmo li mi ljudi postali toliko kratkovidni da ćemo odbaciti sve što nam je priroda ponudila kako bi bili živi i zdravi??
Kemoterapija pak, uz neodređen broj stanica raka ubija mnoštvo drugih stanica i slabi imunološki sustav.
Stanice raka pri tom imaju tendenciju povratka bilo gdje u tijelu, jer je pacijentovo opće stanje narušeno zbog prisutnosti kemo-toksina . Industrija raka smatra nekog izliječenim ako se rak u roku 5 godina ne vrati. Procjenjuje se da od onih koji budu podvrgnuti "velikom trojstvu" u liječenju raka koju propagira AMA (American Medical Association): operacije, zračenja i kemoterapiju, ne više od 3% pacijenata spada u skupinu onih kod kojih 5 godina nisu nađeni nikakvi znakovi povratka raka. Osim slabih efekata koje ima, primjena ovog načina liječenja je i mnogo skuplja.
Za nekog tko ima rak, potrebno je značajno povećanje dnevnog unosa vitamina B17 da bi se amgdylinu omogućilo da dođe do stanica raka sa beta-glukozidazom. To je zbog toga jer neke molekule amagdylina budu neutralizirane od strane normalnih stanica koje sadrže rodanazu.
Među onima koji su koristili leatril postotak izliječenja među oboljelima koji nisu podvrgavani standardnom: reži, zrači, truj – mainstream postupku liječenja, je 85%. Među onima koji su prešli na terapiju leatrilom nakon svega što konvencionalna medicina nudi, postotak izliječenih je samo 15%.
U Meksiku je klinika koja tvrdi da im je postotak izliječenih leatrilom 100%!
SJEMENKE MARELICE
Obuzdavanje medicinske mafije:
Još od 1920. oni koji prakticiraju alterativne terapije i lijekove za liječenje raka i njihovi glasnici, marginalizirani su, uznemirivani, zatvarani pa čak i ubijani. Federalne agencije korištene su za montiranje izmišljenih optužbi ili nametanje poreza na hipoteke od strane IRS-a (američke agencije nadležne za prikupljanje poreza) koje su provodili američki šerifski uredi. Tako je dr. Gary Glum bio uznemiravan zbog pisanja knjige o proizvodu pod imenom Essiac Tea (Čajna mješavina poznata u svijetu alternative, prodaje se pod imenom Essiac Tea i upotrebljava za liječenje raka.
Leatril koji je potpuno neotrovan zabranjen je od strane FDA 1971. godine.
Kratko nakon zabrane 1971. iskusni liječnik, dr. John Richardon koji je uspješno koristio leatril u liječenju raka, došao je svom prijatelju Edwardu Griffinu, objavljivanom novinaru-istraživaču i zamolio ga da napiše nešto kako bi njemu i drugima pomogao da nastave s primjenom leatrila na njihovim pacijentima sa rakom.
Edward Griffin objavio je svoja istraživanja u knjizi pod nazivom Svijet bez raka. Ova knjiga ne samo da objašnjava djelovanje leatrila i bilježi nekoliko vrsta liječenja raka, nego je Griffina njegov istraživački nos odveo dalje u zečju rupu, u samo središte nastojanja koje provodi industrija raka da sva alternativna sredstva za liječenje raka drži podalje od svjetlosti dana. Tako je otkrio da je Sloane-Kettering Institut za rak spalio svu dokumentaciju iz znanstvenih istraživanja koja dokazuju da je leatril "vrlo učinkovit" u liječenju raka.
Griffin je ove dokumente dobio od dr Ralph Mossa kojem je bilo rečeno da dokaze prikrije te da potvrdi da je leatril bezvrijedan. On je odbio pa je bio prisiljen napustiti svoj položaj kao PR menadžer pri Sloan-Ketteringu. Od tog vremena- 1977. godine, dr Ralph Moss nastavio je s pisanjem i objavljivanjem nekoliko knjiga o različitim načinima liječenja raka. Uvijek je pravo ohrabrenje vidjeti insidera koji izlazi van s informacijama! Neko drugi zauzeo je ispražnjeno mjesto dr Mossa u kompaniji i servirao o leatrilu laži koje su kasnije punile stupce medicinskih časopisa.
Što je u stvari sa medicinskim časopisima? U posljednje vrijeme najprestižniji New England Journal spustio je svoje standarde i prema njima ne objavljuje članke onih koji su plaćeni od strane velikih farmaceutskih kompanija – osim ako iznos ne prelazi 10 tisuća dolara godišnje. Da nisu spustili standarde ne bi imali dovoljan broj članaka kojima bi ispunili časopis! Naravno, većina medicinskih časopisa su ionako samo mjesto za oglašavanje velikih farmaceutskih kompanija.
Edward Griffin sa svojom knjigom "Svijet bez raka" i Phillip Day u svojoj "Rak: zašto još uvijek umiremo da doznamo istinu" rasvjetljavaju činjenicu da industriji raka ustvari nije cilj izliječenje. Čak i neprofitne organizacije koje dobivaju milijune od ispranih mozgova, okupljaju oko sebe mase ljudi zajedno sa sredstvima za promoviranje velikih farmaceutskih kompanija. Uzgred, neprofitne organizacije uvijek mogu i imat će ključne ljude koji rade za godišnje iznose koji premašuju šesteroznamenkaste cifre.
Liječnici uglavnom rade ono za šta su obučeni i što im je rečeno da rade; medicinski časopisi sadrže namještena izvješća i laži. Fondacije za rak imaju "mjesec raka dojke" i slične akcije njihovih PR-ova, kojima pridobivaju ljude da što prije upadnu u žrvanj ove industrije bolesti kojoj na vrhu stoje velike farmaceutske industrije. Tu se radi o onovcu i karijerama, a ne o javnom zdravstvu i "ratu protiv raka".
Trenutno je stanje takvo da mainstream medicina gubi bitku sa rakom kojeg ima više nego ikad. U današnje vrijeme 1 od 3 osobe ima šansu da dobije rak, a sve više je onih koji umiru nakon konvencionalnih tretmana. Moglo bi se reći da se radi o pandemiji! Ti podaci i ogromna sredstva koja se daju u tom smjeru omogućuju jednoj grupaciji da živi luksuznim životnim stilom, i da na račun našeg zdravlja uživaju u udobnim i sigurnim radnim mjestima.
U međuvremenu veliki broj istinskih humanista, liječnika, poznavaoca biljaka, pisaca, zabrinutih zbog zataškavanja istine, tretirani su poput kriminalaca, ludih čudaka, a ima i onih kojima su životi totalno upropašteni. To je tragično.Jednako kao i činjenica da milioni ljudi pate i umiru, dok ih se za to vrijeme ubjeđuju da se protive korištenju efektnijih i manje bolnih postupaka.
Jezgra sjemenke marelice, prirodan lijek i prevencija protiv kancerogenih oboljenja.
Tretmani leatrilom:
Postoji velik broj priča ljudi koji su u liječenju koristili leatril i koštice marelica i pri tom imali uspjeha. Uobičajena preporuka za prevenciju je 5-7 sjemenaka u toku dana. Kod slučajeva raka 2-3 puta povećati dozu. Neki savjetuju 1 sjemenku na svakih cca 4,5 kg tjelesne težine. Za održavanje, nakon terapije, vratiti se na 5-7 sjemenki dnevno.
Neki terapeuti leatrilom daju pacijentima tablete vitamina B15 i probavne enzime, kao što je papin iz papaje te bromalin iz ananasa. Prevelika količina sjemenki marelica ili leatrila, može prouzročiti mučninu i vrtoglavicu. Nema zabilježenih smrtnih slučajeva ili poremećaja uzrokovanih leatrilom ili sjemenkama marelica, u svakom slučaju. Unatoč nekim zabilježenim uspjesima u slučajevima kombiniranja konvencionalne terapije i uzimanja letrila, ta kombinacija se ne preporučuje. Većina onih koji kombiniraju ova dva načina liječenja, na kraju napušta kemoterapiju, ali svejedno umiru.
Mnogi praktikanti i pisci preporučuju terapiju letrilom i sjemenkama kombiniranu s nekom drugom alternativnom metodom liječenja raka, pogotovo ako ste prepušteni sami sebi i provodite liječenje kod kuće. Čitateljima Natural Newsa jasno je već da je zdrava hrana i izbjegavanje stresa neophodno u liječenju. Temeljna promjena načina življenja, dio je svake postojane terapije u liječenju raka. Osim toga "mali mix" alternativnih terapija koje se međusobno podržavaju, čini se kao dobar pristup liječenju.
Na primjer, Gersonova terapija liječenja raka sokovima, s pravim sokovnikom, te upotreba klistira s kavom, koji oslobadja jetru od otrova, mogu se pridodati terapiji leatrilom. Tom zdravom kombinacijom, teško da možete pogriješiti.
BILJKA I PLOD
ULJE:
Ulja koštica MARELICE sličnog su sastava i primjene. Sa visokim udjelom vitamina A, revitaliziraju, hrane, toniraju i omekšavaju kožu, aktiviraju izmjenu tvari, zadržavaju vlagu.
Korisna su za tretiranje osjetljive, suhe i zrele kože.
Nalazimo ih u preparatima za spriječavanje pojave strija.
Ulje marelice se također od davnina koristi protiv raka i čireva, a upotrebljava se i u kozmetičkoj industriji zbog mekšanja kože.
Esencijalno ulje, dobiveno destilacijom, koristi se kao aroma u slastičarskim i kulinarskim proizvodima.
NUSPOJAVE:
No, s košticama marelice treba biti umjeren, spoj amigdalina (vitamina B17) kojem se i pripisuje antikancerogeno djelovanje u većim količinama može biti toksičan. Stručnjaci preporučuju 6 do 10 sjemenki marelice dnevno.
Proučavanjem prehrambenih navika nekih primitivnih civilizacija otkriveno je da one uopće ne obolijevaju od karcinoma, što se pripisuje amigdalinu (vitamin B17), kojeg ima u sjemenkama marelice. Dnevno se preporučuje 7-10 sjemenki. Međutim, mišljenja su podijeljena. Neki preporučuju sjemenke marelice radi amigdalina, dok drugi tvrde da su jezgre otrovne jer spomenuti amigdalin sadrži vodikov cijanid.
