KOVAL-Ljekovita ulja

TRANSLATOR




KOMORAČ

cvijet
Komorač (foeniculum vulgare mill.).eng: fennel, d: der fenchel, Fr: le fenouit commun. Obitelj: apiaceae (umbelliferae) - štitarke. Ostali nazivi: koromač, morač, slatki kopar, janež, divlja mirođija. Podrijetlo: Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Stanište: Raste na poljima, i neobrađenimlivadama, u vinogradima, na kamenjarima, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. Komorač potiče iz Sredozemlja, a dosta se uzgaja i diljem svijeta, uglavnom u Toplijim krajevima Europe i Azije te Africi i Južnoj Americi. Raste po kamenjarima Hrvatskoga Primorja, Dalmacije i Makedonije. U nas ga najviše ima u primorskim krajevima i na otocima. Komorač se danas cijeni kao mirodija za pripremanje kolača i kruha. Zrnca komorača, a još češće mljeveni komorač, miješaju se s brašnom tako da pecivo dobiva izvrstan okus. Komorač se pored toga stavlja u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Svježi, nježni listići komorača, kao i svježi korijen, nasjeckaju se u salate....[...]

Nastavi dalje...


KIM

cvijet
Kim (carum carvi l.). Porodica: umbelliferae (apiaceae) - štitarke. Eng: caraway. D: kummel. fr: le carvi. Drugi nazivi: divlji kim, kumen, kumin. Egipčani ga nazivaju; tapnen. Stari Rimljani: cuminum. A Grci: kyminon. Povijest i pučka medicina: Kim se odavno koristi kao začin i ljekovito sredstvo. Najčešće u pripravcima protiv nadimanja, bolova u trbuhu, ujeda otrovnih životinja, kao oblog kod krvarenja iz nosa, za pospješivanje izlučivanja želučane kiseline i majčina mlijeka te kod kašlja. Sa šećerom i drugim začinima pripravljao se liker od kima. Stari Grci dodavali su ga svim lijekovima kako bi ubrzali njihovo djelovanje.

Droga: carvi fructus - plod kima. Plodovi kima koriste se u različitim ljekovitim pripravcima, a iz njih se dobiva i ljekovito eterično ulje koje se koristi kao djelatna tvar u mnogim farmaceutskim pripravcima. Kao biljka za probavni sustav, kim je doista blagotvoran. Djeluje kao stomahik, stimulirajući lučenje probavnih enzima. Prednost mu je što nije gorak, kao što je slučaj kod drugih biljaka koje se koriste u tu namjenu, poput gorkog pelina ili kičice. Zanimljivo, istodobno ima sposobnost opuštanja glatkog mišićja probavnog sustava, ali i poticanja njegove normalne peristaltike (gibanje). Na taj način sprječava bolne grčeve probavnog sustava, a olakšava proces probave.

Kim je jedna od najdjelotvornijih biljaka karminativnog djelovanja, što znači da djeluje kod nadutosti....[...]

Nastavi dalje...


ANIS

anis

Plodovi koji se sabiru dvaput u sezoni moraju se očistiti od peteljki i odmah sušiti jer inače pocrne. Korijen se vadi u jesen. Poslije čišćenja korijena od zemlje, reže se na kockice ili rezance te suši na toplom prozračnom mjestu. Iz sjemena se destilacijom dobiva anisovo ulje (oleum anisi). Anis je podrijetlom iz Egipta. Ljekovito djelovanje anisa možda je najbolje opisano u starim zapisima: "ako golubinjak namažemo uljem anisa golubovi će ga sigurno prihvatiti jer obožavaju njegov miris." Sjeme anisa sadrži 1-5 % eteričnog ulja, bjelančevina i šećera do 20 %, masnih ulja do 10 %. željeza; ulje anisa sadrži i do 90 % anetola, zatim metilhavikola, aldehida, estragola, anisove kiseline, anis ketona i anisovog alkohola. U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd.

Ljekoviti dio biljke: plod

Anis je afrodizijak, antispazmatik, aromatik, antidepresiv, diuretik, dispeptik, ekspektorant, holagog, holeretik, galaktagog, karminativ, mikotik, pektoral, sekretolik, stimulans, tonik i vermifug.[...]

Nastavi dalje...


KLINČIĆ

cvijet
Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta, koji su ružičasti dok su svježi, a sušenjem mijenjaju boju u bakreno smeđu. Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu. Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao). Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.

Klinčićevac ili klinčić (Syzygium aromaticum) je malo do srednje visoko, osjetljivo zimzeleno drvo iz tropskih krajeva. Pripada porodici mirta (Mirtaceae), a potječe iz sjevernih Molučkih otoka.

Uspijeva samo u tropskoj morskoj klimi pa se danas uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, Madagaskaru, Šri Lanki i Maleziji.

Drvo klinčićevca ima krošnju u obliku piramide te velike, kožaste i sjajne, jajolike listove koji se javljaju u parovima. Listovi su vrlo aromatični, a ugodan miris imaju i grančice i sitni zvonoliki crveni cvjetovi koji se javljaju u gustim nakupinma u dva razdoblja tijekom vegetacije. Još ružičasti cvjetni pupoljci beru se ručno ili tresu bambusovim štapovima, a zatim se suše na suncu. Nakon sušenja, pupoljci su crvenkastosmeđe boje i nalik čavliću, a pod nazivom klinčić upotrebljavaju se kao začin. Naziv mu dolazi od latinske riječi clavus što znači čavao.

Njegove izuzetno ljekovite tvari koje sadrži ( eugenol, cariofilen, tanin i dr.) imaju jaka anti-mikrobna svojstva te ubijaju sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke.

Čudesna svojstva klinčića odavna su poznata liječnicima diljem svijeta pa se od davnina koristi kao lijek kod problema sa probavom te za uništavanje parazita i protiv gljivičnih infekcija. [...]

Nastavi dalje...


KOPAR

cvijet

Mljeveni plodovi kopra u mlincu za kavu uzimali su se kao začin kod svih dijetalnih jela 3 puta na dan na vrhu noža. Miriše ugodno i aromatično i vrlo je sličan komoraču. Kopar je u svojoj dugovječnoj povijesti u narodu izgradio svoju mitsku povijest s legendom o čarobnoj moći a u kuhinjama domaćica sve do današnjeg dana ostao je ljekovita i začinska biljka, čije lišće se koristi kod kiseljenja krastavaca, kod zelenih salata, salate od krumpira i graha, te raznim jelima (variva, juhe, umaci). Bolesti bubrega i urinarnih puteva, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače - (za bolji rad), kašlja, nesanice, neuroze, nadutost, skleroze, srčane aritmije zajedno sa komoračem, tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače lučenje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, lošeg zadaha iz usta.

U kuhinji kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekata.

Eterično ulje kopra rabe kao insekticid.

Tinkturu kopra od sjemena rabe kod gripe, grčeva te poremećaja probave.

Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini se dosta razvilo tako da su njegova svojstva nadopunjavali i s ostalim ljekovitim sredstvima kao što su med koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih oboljenja.

Zatim vino u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za umirenje živaca a ako se popilo prije spavanja kod raznih nesanica. - Ženama je poznato poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja. - Za izazivanje mjesečnog ciklusa. - Kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer umiruje i otklanja ih..

O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, onima, koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta.[...]

Nastavi dalje...


MASLINA

cvijet

Priča o maslinovu listu kreće od drevnih Egipćana koji su ga upotrebljavali prilikom mumificiranja faraona.

Poslije se otkrilo da pomaže u liječenju malarije i gripe te ima dobra svojstva u borbi protiv različitih infekcija i bolesnih stanja.

Spominje se u Bibliji, opisana je u djelima drevne egipatske civilizacije, a veliku ulogu imala je i u grčkoj mitologiji, gdje se spominje da je maslina nastala kada je božica Atena u nadmetanju s Posejdonom bacila kap vode na klisuru, na kojoj je potom izrasla maslina.

Od antičkih vremena maslinovo drvo osiguravalo je hranu, koristilo se za ogrjev i građu, a plod se koristio u liječenju mnogih bolesti. Smatrana je simbolom mira i mudrosti.

Maslinovim uljem kao zaštitom od sunca već stoljećima se služe ribari, a posljednja istraživanja govore o njegovim ljekovitim svojstvima u slučaju opeklina od sunca. [...]

Nastavi dalje...


MAGNEZIJ

cvijet

Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena. Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene. .[...]

Nastavi dalje...


CINK

cvijet

Cink je esencijalni mineral koji nalazimo u gotovo svakoj stanici našeg tijela. Smatra se da je količina cinka u tijelu odrasle osobe oko 2 g. Najveću količinu cinka u tijelu nalazimo u retini i muškim reproduktivnim organima, dok ga u znatnoj mjeri nalazimo i u kostima i mišićima. Apsorpcija mu je loša, a glavni dio cinka apsorbira se u jejunumu, tj. u tankom crijevu. Cink sudjeluje u aktivnosti gotovo stotinu enzima, tvari koje omogućavaju odvijanje biokemijskih reakcija u našem tijelu. Cink utječe na osjećaj okusa i na tek. Elementi okusa nalaze se u slini i strukturna su tvar epitelnih stanica sluznice usne šupljine.. Najčešći su simptomi nedostatka cinka suha i ogrubjela koža, beživotna kosa, krhkost i bijele mrlje na noktima, oslabljeni osjeti okusa i mirisa, gubitak teka i tjelesne težine, smanjena prilagodljivost očiju na mrak, proljev, česte infekcije, otežano zacjeljivanje rana, kožne iritacije i poremećaji poput dermatitisa i akni... Mogući su i poremećaji rasta i razvoja, koncentracije i pamćenja, imuniteta i izmjene tvari te impotencija i neplodnost..[...]

Nastavi dalje...


BUĆINO ULJE


BUĆINO ULJE

Bućino ulje, kulinarski specijalitet dobiven od sjemena buće (bundeve, tikve).

Bućino ulje

Tamno zelene do crne je boje i uglavnom se dobiva laganim zagrijavanjem i prešanjem sjemenki koštica posebne vrste roda Cucurbita pepo var. styrriaca.

Bučino ulje sadrži bjelančevine, minerale, nezasićene masne kiseline i mnoge vitamine.

Zbog njegove boje naziva ga se i crno ulje, a u nekim dijelovima Hrvatske i koščično ulje, budući da se proizvodi iz koščica (=koštica).

Osim ljekovitih svojstava, kao npr. pozitivno djelovanje na prostatu kod muškaraca, bučino ulje služi za grah salate, krumpir salate, zelene salate ili kao začin u kuhanju.

Bučino ulje je tamno-zelene do crne boje sa izrazitim, bogatim i specifičnim, pomalo orašastim okusom i mirisom svježeg kruha.

Ovo ulje dobiva se jednostavim prešanjem i iako je proizvedeno jednostavno, najbolje je kvalitete i svojstava. Ulje je vrlo tamne zelene boje i gusto, te specifičnog okusa sličnog bučinim košticama. Proces dobivanja ulja ovim postupkom je dosta spor, pa je i cijena takvog proizvoda visoka. Zagrijavanjem ulja može se dobiti bolji okus, ali se gube zdravi sastojci.

Bućino ulje svojim izuzetnim orašastim okusom daje posebnu i specifičnu aromu mnogim jelima. Dobiva se od sjemenki, odnosno koštica ploda buče. Za proizvodnju ovog ulja koriste se buče čije koštice nemaju ljuske, tzv. golice.

Postoje sorte buće koje daju veći prinos koštica od ostalih i čije koštice daju veći postotak ulja. Najrasprostranjenija sorta za proizvodnju bućinog ulja je Cucurbita pepo var. Styrriaca.

Sama sorta, a vjerojatno i ime, dolazi iz Austrijske pokrajine Štajermark.

Iz sjemenki ovih buća može se dobiti oko 45% ulja, što znači da se od 2,5 kilograma sjemenki može dobiti 1 litra ulja od buće.

Kod nas se najviše bućinog ulja proizvodi u Podravini i Slavoniji, a u Europi u Austriji i Sloveniji.

Osnovni sastojci

Zahvaljujući bogatstvu nutritivnih ljekovitih spojeva smatra se jednim od najcjenjenijih prirodnih lijekova. Sadrži ugljikohidrate, minerale, bjelančevine te važne nezasićene masne kiseline, linolnu (omega-6) i oleinsku (omega-9) kiselinu.

Obiluje željezom, manganom, magnezijem, bakrom, cinkom i selenom te vitaminima C, E, D, K i B.

Svježe ulje sadrži više od 60% nezasićenih masnih kiselina.

Također sadrži vitamine B grupe, nezasićene masne kiseline, minerale (fosfor, kalcij, magnezij, kalij) te elemente u tragovima (željezo, cink, mangan). Sadrži i lecitin, bjelančevine i salicilnu kiselinu.

Bućino ulje, u odnosu na maslinovo, sadrži raznovrsnije masne kiseline koje znatno variraju u svom rasponu. Od zasićenih su tu palmitinska (16:0) u količini od 12,6 do 18,4 % i stearinska (18:0) od 5,1 do 8,5%. Palmitinske masne kiseline nema u maslinovom ulju, a stearinska je zastupljena u duplo većoj količini od 16%.

Ukupno gledajući, bućino ulje sadrži neznatno više zasićenih masnih kiselina, no to svakako ne možemo smatrati nezdravim. Od nezasićenih, maslinovo ulje obiluje oleinskom masnom kiselinom, po kojoj je i dobilo ime, i to u količini od 75%.

Oleinska je zastupljena i u bućinom ulju, u promjenjivom rasponu od 17,0- 39,5%.

No zato, u odnosu na maslinovo ulje, obiluje linolnom masnom kiselinom od 18,1-62,8%, dok je maslinovo ulje ima samo 8%.

Ukupna količina nezasićenih masnih kiselina je u ovom dijelu neznatno na strani maslinovog ulja, no bućino ulje sa visokim udjelom esencijalne linolne kiseline opravdava svoje nutritivne kvalitete: nedostatak linolne masne kiseline i drugih omega-6 masnih kiselina uzrokuje suhu kosu, gubitak kose i sporo zacjeljivanje rana.


BUĆINO ULJE



Prirodan lijek za prostatu

Osim što je izuzetno priznato u kulinarstvu kao prirodan, zdrav i ukusan proizvod, bućino ulje je dragocjeno i zbog svog učinka na zdravlje.

Mnogobrojna istraživanja diljem svijeta provedena na starijoj muškoj populaciji pokazala su da liječi probleme sa prostatom.

Redovita konzumacija bućinog ulja (barem jedna žličica dnevno) ublažava teškoće kod problema povećane prostate.

U zemljama poput Bugarske, Turske ili Rumunjske, tek izrazito mali i neznatan postotak populacije pati od bolesti prostate.

Ondje su sjemenke buće dio svakodnevnog jelovnika, a redovno konzumiraju i bućino ulje.

Liječenje prostate bućinim uljem

Za liječenje povećane prostate uzimajte 2 jušne žlice, dva puta dnevno, u razdoblju od tri mjeseca.

Nakon tri mjeseca, uzimajte jednu jušnu žlicu, jednom dnevno, u periodu od šest mjeseci do dvije godine.

Zahvaljujući protuupalnim svojstvima buće, već u prvim tjednima primjene ove terapije, problemi s mokrenjem će nestati.

Bitno je terapiju ne prekidati.

Dugotrajna primjena bućinog ulja, uz to što rješava probleme s prostatom i mokrenjem, ima još jedan pozitivan učinak - osigurat će smanjeno djelovanje hormona koji izaziva ćelavost.

Poboljšava probavu i štiti bubrege

Još od davnina bućino ulje je poznato kao diuretik, ali i izvrsno sredstvo za čišćenje organizma od crijevnih parazita.

Pomaže i kod zatvora te upale debelog crijeva (kolitisa).

Učinkovit je kod žgaravice i ublažava sindrom iritabilnih crijeva.

Dokazana je i snažna moć ovog ulja u prevenciji oštećenja bubrega uzrokovanih dijabetesom.

Pomaže srcu i krvnim žilama

Zbog oleinske kiseline u svom sastavu, bućino ulje pomaže u smanjenju povišenog kolesterola.

Učinkovito je kod svih kardiovaskularnih oboljenja te pomaže radu srca i krvnih žila.

Ublažava upalu mokraćnog mjehura

Zahvaljujući svojim ljekovitim sastojcima, bućino ulje ublažava upale mokraćnog sustava.

Potiče mokrenje te pomaže u jačanju muskulature mokraćnog mjehura.

BUĆINO ULJE



Ljekovita svojstva bućinog ulja:

-stimulira rad bubrega

-povoljno utječe na plodnost i kvalitetu sperme

-liječi bolesti prostate

-pomaže kod kardiovaskularnih oboljenja

-potiče obnovu eritrocita

-jača imunološki sustav

-eliminira bolove u zglobovima

-pomaže kod opeklina

-blagotvorno utječe na zdravlje kože i kose

-pozitivno djeluje na vid

-ublažava stres i podiže raspoloženje

-pospješuje pamćenje

-ublažavanje poteškoća u upalnim procesima urinarnog trakta

-pozitivno djelovanje na prostatu muškaraca – što potvrđuje i nekolicina studija u tretmanu benigne hiperplazije prostate

-poboljšava profil kolesterola u krvi

-djeluje kao prevencija ateroskleroze

-poboljšava imunološki sustav

-pozitivno utječe na raspoloženje

-olakšava učenje i koncentraciju

-povoljno djeluje na crijevnu floru, često se koristi za tretman sindroma iritabilnog kolona

-povoljno djeluje na ten kod djece

Bućino ulje puno je i antioksidanata, koji su glavni sastojci mnogih krema koje se reklamiraju doslovce kao eliksiri za pomlađivanje.

Savršeno za masažu u njegu kose

Tradicija vanjske primjene bućinog ulja seže još u daleku povijest, a i danas se vrlo često koristi za masažu tijela te kao tonik.

Izlijte malo ulja i rasporedite po dlanovima te ga nježnim, kružnim pokretima koristite za masažu. Savršeno hrani i njeguje kožu, čineći je mekom i nježnom.

Nerijetko se primjenjuje i za njegu kose. Djelotvorno je kod problema perutanja i suhoće vlasišta.

Nanesite jednu jušnu žlicu bučinog ulja na vlasište, dobro umasirajte u kosu i tjeme. Ostavite da djeluje 15-20 minuta, a zatim isperite.

Bućino ulje u kulinarstvu

Poznato je u kulinarstvu, čest je dodatak salatama, umacima, žitaricama, kuhanom povrću. Usporedbe radi, od ulja je puno kvalitetniji plod, iako i ulje povoljno djeluje na probavni sustav.

Bogatstvo bućinog ulja nije toliko u sastavu masnih kiselina koliko u fitosterolima koji balansiraju masnoće u krvi.

Koristi se i za liječenje benignih povećanja prostate, no službena fitoterapija smatra da su za liječenje tih problema puno učinkovitije bućine sjemenke nego ulje.

Bućino ulje najširu primjenu ima upravo u kulinarstvu. Savršeno obogaćuje razne specijalitete, ali i sasvim jednostavna i uobičajena jela.

Izvrsno je u salatama, umacima, varivima i jelima s povrćem.

Oni koji koriste bučino ulje znaju da je dobro kao zamjena za „obično“ suncokretovo ulje na običnoj zelenoj salati, a nezamjenjivo je kod grah salate.

Također je moguće napraviti razne umake uporabom bućinog ulja.

Bućino ulje kao i same koštice bogato je vitaminima A i E, te cinkom. Također je najbolji izvor omega 3 i Omega 6 masnih kiselina, prepoznatih kao potrebnih za poboljšanje općeg stanja krvožilnog sustava.

Zanimljiv specijalitet je i raw sladoled preliven bućinim uljem.

Hrani dodaje posebnu notu i osigurava bogatstvo hranjivih sastojaka.

Ovu dragocjenu namirnicu preporučljivo je konzumirati u prirodnom obliku. Termičkom obradom gubi značajan dio hranjivih vrijednosti.

Ako je ipak nužna termička obrada, nastojte da temperatura ne prelazi 75ºC.

Otkrijte već danas u vlastitoj kuhinji kako bućino ulje jednako odgovara slanim i slatkim kombinacijama namirnica.

Pripremite sami zdravo i prirodno bućino ulje

Ako pripadate u skupinu sretnika koji u vlastitom povrtnjaku uzgajaju buću, uz malo truda možete i sami napraviti zdravo i prirodno, hranjivo ulje.

Za jednu litru bućinog ulja bit će vam potrebno oko 2,5 -3 kg sjemenki, što ćete dobiti iz 5-6 buča.

Postupak:

Raspolovite bundeve, izdvojite sjemenke i detaljno ih očistite.

Operite ih i potpuno osušite.

Zagrijte pećnicu na 60ºC i zagrijavajte sjemenke svega nekoliko minuta, pazeći da ne izgore.

Koristeći mužar (avan) gnječite koštice dok iz njih ne istisnete ulje.

Na kraju procijedite ulje, ulijte ga u tamnu bocu te ostavite da odstoji oko 4 tjedna.

BUĆINO ULJE



Odabir ulja

U tehnologiji proizvodnje bućinog ulja koriste se različiti postupci.

Oni u konačnici određuju njegovu kvalitetu, ali i cijenu.

Najkvalitetnije i najcjenjenije je bučino ulje dobiveno postupkom hladnog prešanja, odnosno cijeđenja koštica.

Riječ je o složenom i sporom postupku proizvodnje, zbog čega je tržišna cijena proizvedenog ulja viša.

No zato je kvaliteta neupitna, jer je hladnim prešanjem očuvana sva vrijednost sakrivena u bućinim sjemenkama.

Ulje dobiveno postupkom hladnog prešanja je tamno zelene boje i izrazite gustoće.

Okus je vrlo sličan okusu koštica buće.

Toplinski postupak proizvodnje je nešto jednostavniji, ali se njime gube mnoga važna svojstva.

U konačnici, to rezultira uljem slabije kvalitete i slabije nutritivne vrijednosti.

Stoga prilikom kupnje obratite pažnju na etiketu.

Ako je ulje proizvedeno tehnologijom hladnog prešanja, to na etiketi mora biti i naglašeno. Ako na boci ne piše „hladno prešano“ onda je vjerojatno dobiveno toplim postupkom. Tim se postupkom bučino ulje može proizvesti puno brže, ali se gube zdravi sastojci i obično se još miješa sa suncokretovim uljem. Okus mu može varirati, ali se često osjeti okus pržene koštice ili suncokretovog ulja.

NUSPOJAVE:

Nisu mi poznate, ali sam u nekim časopisima o bilju pročitala da maslinovo i bućino ulje nemaju nikakvih štetnih nuspojava.

NAPOMENA:

Nisam bila sigurna piše li se "buča ili buća", pa sam malo istražila, zaključite sami.

Etimolozi riječ buča povezuju i s »okruglom posudom za vino«, smatrajući da je preuzeta iz visokolatinskoga buttia (klas. lat. buttis = posuda), što je dalo tal. boccia (staklenka, kugla). Istoga je postanja i hrvatska buća, staklenka, lopta, kugla, ali i književna riječ boca (posuđena iz mlet. bozza = staklenka). Značenje »okrugle posude« moglo se razviti i u značenje biljke Cucurbita pepo (bundeva) i u figurativno glava (buća, bulja, kako ima T. Sabljak u Rječniku hrvatskoga žargona). Za bundevu (Belostenec ima i duma) rabimo još izraze tikva i misirača. Misirka ili misirača (Cucurbita melopepo) bijela je bundeva zvana i beskorka, bugarka i pekunica (jer se peče). To je balkanski turcizam arapskoga i, još dalje, hebrejskoga podrijetla - ar. Misr, tur. Misir, hebr. Mis. rajim = Egipat. Tikva (stsl. tyky, genitiv tykbve; češ. tykev, polj. tykwa, rus. tykva, slovenski tikva) rasprostranjena je po cijelom slavenskom jezičnom području, pa etimolozi (tako npr. Slovenac Marko Snoj) misle da bi mogla biti posuđena od neke praeuropske osnove.

Buča se još ni kod leksikografa Parčića (1874) nije ustoličila u značenju bundeve, tikve, nego joj se pridružuju talijanski ekvivalenti fiasca, boccia, što znači staklenka, boca, ali i kugla (drvena, za igru). Približavamo se vrhuncu (zbrke). Hrvatski enciklopedijski rječnik (2002) ima doslovce ovako: buča - reg., usp. buća. Buća - reg. tikva. A onda odjednom bučica - jednoručni metalni ili plastični uteg, obično se vježba s dvije bučice koje se drže u rukama; bučnica - savijača s nadjevom od sira i ribane buče (koja je tri retka iznad bila buća); bućin - koji pripada buči, koji je od buče (bućino ulje)???!!! Hrvatski jezični savjetnik (1999) ima pak salomonsko rješenje: buča, bučica; bučnica; buća - 1. sp. > boća; usp.; 2. pokr. - tikva; bućica, bućnica. I sad se ti odluči! No ishod se zna. Tko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju.

molimo pročitati izjavu