BUĆINO ULJE
BUĆINO ULJE
Bućino ulje, kulinarski specijalitet dobiven od sjemena buće (bundeve, tikve).
Bućino ulje
Tamno zelene do crne je boje i uglavnom se dobiva laganim zagrijavanjem i prešanjem sjemenki koštica posebne vrste roda Cucurbita pepo var. styrriaca.
Bučino ulje sadrži bjelančevine, minerale, nezasićene masne kiseline i mnoge vitamine.
Zbog njegove boje naziva ga se i crno ulje, a u nekim dijelovima Hrvatske i koščično ulje, budući da se proizvodi iz koščica (=koštica).
Osim ljekovitih svojstava, kao npr. pozitivno djelovanje na prostatu kod muškaraca, bučino ulje služi za grah salate, krumpir salate, zelene salate ili kao začin u kuhanju.
Bučino ulje je tamno-zelene do crne boje sa izrazitim, bogatim i specifičnim, pomalo orašastim okusom i mirisom svježeg kruha.
Ovo ulje dobiva se jednostavim prešanjem i iako je proizvedeno jednostavno, najbolje je kvalitete i svojstava. Ulje je vrlo tamne zelene boje i gusto, te specifičnog okusa sličnog bučinim košticama. Proces dobivanja ulja ovim postupkom je dosta spor, pa je i cijena takvog proizvoda visoka. Zagrijavanjem ulja može se dobiti bolji okus, ali se gube zdravi sastojci.
Bućino ulje svojim izuzetnim orašastim okusom daje posebnu i specifičnu aromu mnogim jelima. Dobiva se od sjemenki, odnosno koštica ploda buče. Za proizvodnju ovog ulja koriste se buče čije koštice nemaju ljuske, tzv. golice.
Postoje sorte buće koje daju veći prinos koštica od ostalih i čije koštice daju veći postotak ulja. Najrasprostranjenija sorta za proizvodnju bućinog ulja je Cucurbita pepo var. Styrriaca.
Sama sorta, a vjerojatno i ime, dolazi iz Austrijske pokrajine Štajermark.
Iz sjemenki ovih buća može se dobiti oko 45% ulja, što znači da se od 2,5 kilograma sjemenki može dobiti 1 litra ulja od buće.
Kod nas se najviše bućinog ulja proizvodi u Podravini i Slavoniji, a u Europi u Austriji i Sloveniji.
Osnovni sastojci
Zahvaljujući bogatstvu nutritivnih ljekovitih spojeva smatra se jednim od najcjenjenijih prirodnih lijekova. Sadrži ugljikohidrate, minerale, bjelančevine te važne nezasićene masne kiseline, linolnu (omega-6) i oleinsku (omega-9) kiselinu.
Obiluje željezom, manganom, magnezijem, bakrom, cinkom i selenom te vitaminima C, E, D, K i B.
Svježe ulje sadrži više od 60% nezasićenih masnih kiselina.
Također sadrži vitamine B grupe, nezasićene masne kiseline, minerale (fosfor, kalcij, magnezij, kalij) te elemente u tragovima (željezo, cink, mangan). Sadrži i lecitin, bjelančevine i salicilnu kiselinu.
Bućino ulje, u odnosu na maslinovo, sadrži raznovrsnije masne kiseline koje znatno variraju u svom rasponu. Od zasićenih su tu palmitinska (16:0) u količini od 12,6 do 18,4 % i stearinska (18:0) od 5,1 do 8,5%. Palmitinske masne kiseline nema u maslinovom ulju, a stearinska je zastupljena u duplo većoj količini od 16%.
Ukupno gledajući, bućino ulje sadrži neznatno više zasićenih masnih kiselina, no to svakako ne možemo smatrati nezdravim. Od nezasićenih, maslinovo ulje obiluje oleinskom masnom kiselinom, po kojoj je i dobilo ime, i to u količini od 75%.
Oleinska je zastupljena i u bućinom ulju, u promjenjivom rasponu od 17,0- 39,5%.
No zato, u odnosu na maslinovo ulje, obiluje linolnom masnom kiselinom od 18,1-62,8%, dok je maslinovo ulje ima samo 8%.
Ukupna količina nezasićenih masnih kiselina je u ovom dijelu neznatno na strani maslinovog ulja, no bućino ulje sa visokim udjelom esencijalne linolne kiseline opravdava svoje nutritivne kvalitete: nedostatak linolne masne kiseline i drugih omega-6 masnih kiselina uzrokuje suhu kosu, gubitak kose i sporo zacjeljivanje rana.
BUĆINO ULJE
Prirodan lijek za prostatu
Osim što je izuzetno priznato u kulinarstvu kao prirodan, zdrav i ukusan proizvod, bućino ulje je dragocjeno i zbog svog učinka na zdravlje.
Mnogobrojna istraživanja diljem svijeta provedena na starijoj muškoj populaciji pokazala su da liječi probleme sa prostatom.
Redovita konzumacija bućinog ulja (barem jedna žličica dnevno) ublažava teškoće kod problema povećane prostate.
U zemljama poput Bugarske, Turske ili Rumunjske, tek izrazito mali i neznatan postotak populacije pati od bolesti prostate.
Ondje su sjemenke buće dio svakodnevnog jelovnika, a redovno konzumiraju i bućino ulje.
Liječenje prostate bućinim uljem
Za liječenje povećane prostate uzimajte 2 jušne žlice, dva puta dnevno, u razdoblju od tri mjeseca.
Nakon tri mjeseca, uzimajte jednu jušnu žlicu, jednom dnevno, u periodu od šest mjeseci do dvije godine.
Zahvaljujući protuupalnim svojstvima buće, već u prvim tjednima primjene ove terapije, problemi s mokrenjem će nestati.
Bitno je terapiju ne prekidati.
Dugotrajna primjena bućinog ulja, uz to što rješava probleme s prostatom i mokrenjem, ima još jedan pozitivan učinak - osigurat će smanjeno djelovanje hormona koji izaziva ćelavost.
Poboljšava probavu i štiti bubrege
Još od davnina bućino ulje je poznato kao diuretik, ali i izvrsno sredstvo za čišćenje organizma od crijevnih parazita.
Pomaže i kod zatvora te upale debelog crijeva (kolitisa).
Učinkovit je kod žgaravice i ublažava sindrom iritabilnih crijeva.
Dokazana je i snažna moć ovog ulja u prevenciji oštećenja bubrega uzrokovanih dijabetesom.
Pomaže srcu i krvnim žilama
Zbog oleinske kiseline u svom sastavu, bućino ulje pomaže u smanjenju povišenog kolesterola.
Učinkovito je kod svih kardiovaskularnih oboljenja te pomaže radu srca i krvnih žila.
Ublažava upalu mokraćnog mjehura
Zahvaljujući svojim ljekovitim sastojcima, bućino ulje ublažava upale mokraćnog sustava.
Potiče mokrenje te pomaže u jačanju muskulature mokraćnog mjehura.
BUĆINO ULJE
Ljekovita svojstva bućinog ulja:
-stimulira rad bubrega
-povoljno utječe na plodnost i kvalitetu sperme
-liječi bolesti prostate
-pomaže kod kardiovaskularnih oboljenja
-potiče obnovu eritrocita
-jača imunološki sustav
-eliminira bolove u zglobovima
-pomaže kod opeklina
-blagotvorno utječe na zdravlje kože i kose
-pozitivno djeluje na vid
-ublažava stres i podiže raspoloženje
-pospješuje pamćenje
-ublažavanje poteškoća u upalnim procesima urinarnog trakta
-pozitivno djelovanje na prostatu muškaraca – što potvrđuje i nekolicina studija u tretmanu benigne hiperplazije prostate
-poboljšava profil kolesterola u krvi
-djeluje kao prevencija ateroskleroze
-poboljšava imunološki sustav
-pozitivno utječe na raspoloženje
-olakšava učenje i koncentraciju
-povoljno djeluje na crijevnu floru, često se koristi za tretman sindroma iritabilnog kolona
-povoljno djeluje na ten kod djece
Bućino ulje puno je i antioksidanata, koji su glavni sastojci mnogih krema koje se reklamiraju doslovce kao eliksiri za pomlađivanje.
Savršeno za masažu u njegu kose
Tradicija vanjske primjene bućinog ulja seže još u daleku povijest, a i danas se vrlo često koristi za masažu tijela te kao tonik.
Izlijte malo ulja i rasporedite po dlanovima te ga nježnim, kružnim pokretima koristite za masažu. Savršeno hrani i njeguje kožu, čineći je mekom i nježnom.
Nerijetko se primjenjuje i za njegu kose. Djelotvorno je kod problema perutanja i suhoće vlasišta.
Nanesite jednu jušnu žlicu bučinog ulja na vlasište, dobro umasirajte u kosu i tjeme. Ostavite da djeluje 15-20 minuta, a zatim isperite.
Bućino ulje u kulinarstvu
Poznato je u kulinarstvu, čest je dodatak salatama, umacima, žitaricama, kuhanom povrću. Usporedbe radi, od ulja je puno kvalitetniji plod, iako i ulje povoljno djeluje na probavni sustav.
Bogatstvo bućinog ulja nije toliko u sastavu masnih kiselina koliko u fitosterolima koji balansiraju masnoće u krvi.
Koristi se i za liječenje benignih povećanja prostate, no službena fitoterapija smatra da su za liječenje tih problema puno učinkovitije bućine sjemenke nego ulje.
Bućino ulje najširu primjenu ima upravo u kulinarstvu. Savršeno obogaćuje razne specijalitete, ali i sasvim jednostavna i uobičajena jela.
Izvrsno je u salatama, umacima, varivima i jelima s povrćem.
Oni koji koriste bučino ulje znaju da je dobro kao zamjena za „obično“ suncokretovo ulje na običnoj zelenoj salati, a nezamjenjivo je kod grah salate.
Također je moguće napraviti razne umake uporabom bućinog ulja.
Bućino ulje kao i same koštice bogato je vitaminima A i E, te cinkom. Također je najbolji izvor omega 3 i Omega 6 masnih kiselina, prepoznatih kao potrebnih za poboljšanje općeg stanja krvožilnog sustava.
Zanimljiv specijalitet je i raw sladoled preliven bućinim uljem.
Hrani dodaje posebnu notu i osigurava bogatstvo hranjivih sastojaka.
Ovu dragocjenu namirnicu preporučljivo je konzumirati u prirodnom obliku. Termičkom obradom gubi značajan dio hranjivih vrijednosti.
Ako je ipak nužna termička obrada, nastojte da temperatura ne prelazi 75ºC.
Otkrijte već danas u vlastitoj kuhinji kako bućino ulje jednako odgovara slanim i slatkim kombinacijama namirnica.
Pripremite sami zdravo i prirodno bućino ulje
Ako pripadate u skupinu sretnika koji u vlastitom povrtnjaku uzgajaju buću, uz malo truda možete i sami napraviti zdravo i prirodno, hranjivo ulje.
Za jednu litru bućinog ulja bit će vam potrebno oko 2,5 -3 kg sjemenki, što ćete dobiti iz 5-6 buča.
Postupak:
Raspolovite bundeve, izdvojite sjemenke i detaljno ih očistite.
Operite ih i potpuno osušite.
Zagrijte pećnicu na 60ºC i zagrijavajte sjemenke svega nekoliko minuta, pazeći da ne izgore.
Koristeći mužar (avan) gnječite koštice dok iz njih ne istisnete ulje.
Na kraju procijedite ulje, ulijte ga u tamnu bocu te ostavite da odstoji oko 4 tjedna.
BUĆINO ULJE
Odabir ulja
U tehnologiji proizvodnje bućinog ulja koriste se različiti postupci.
Oni u konačnici određuju njegovu kvalitetu, ali i cijenu.
Najkvalitetnije i najcjenjenije je bučino ulje dobiveno postupkom hladnog prešanja, odnosno cijeđenja koštica.
Riječ je o složenom i sporom postupku proizvodnje, zbog čega je tržišna cijena proizvedenog ulja viša.
No zato je kvaliteta neupitna, jer je hladnim prešanjem očuvana sva vrijednost sakrivena u bućinim sjemenkama.
Ulje dobiveno postupkom hladnog prešanja je tamno zelene boje i izrazite gustoće.
Okus je vrlo sličan okusu koštica buće.
Toplinski postupak proizvodnje je nešto jednostavniji, ali se njime gube mnoga važna svojstva.
U konačnici, to rezultira uljem slabije kvalitete i slabije nutritivne vrijednosti.
Stoga prilikom kupnje obratite pažnju na etiketu.
Ako je ulje proizvedeno tehnologijom hladnog prešanja, to na etiketi mora biti i naglašeno. Ako na boci ne piše „hladno prešano“ onda je vjerojatno dobiveno toplim postupkom. Tim se postupkom bučino ulje može proizvesti puno brže, ali se gube zdravi sastojci i obično se još miješa sa suncokretovim uljem. Okus mu može varirati, ali se često osjeti okus pržene koštice ili suncokretovog ulja.
NUSPOJAVE:
Nisu mi poznate, ali sam u nekim časopisima o bilju pročitala da maslinovo i bućino ulje nemaju nikakvih štetnih nuspojava.
NAPOMENA:
Nisam bila sigurna piše li se "buča ili buća", pa sam malo istražila, zaključite sami.
Etimolozi riječ buča povezuju i s »okruglom posudom za vino«, smatrajući da je preuzeta iz visokolatinskoga buttia (klas. lat. buttis = posuda), što je dalo tal. boccia (staklenka, kugla). Istoga je postanja i hrvatska buća, staklenka, lopta, kugla, ali i književna riječ boca (posuđena iz mlet. bozza = staklenka). Značenje »okrugle posude« moglo se razviti i u značenje biljke Cucurbita pepo (bundeva) i u figurativno glava (buća, bulja, kako ima T. Sabljak u Rječniku hrvatskoga žargona). Za bundevu (Belostenec ima i duma) rabimo još izraze tikva i misirača. Misirka ili misirača (Cucurbita melopepo) bijela je bundeva zvana i beskorka, bugarka i pekunica (jer se peče). To je balkanski turcizam arapskoga i, još dalje, hebrejskoga podrijetla - ar. Misr, tur. Misir, hebr. Mis. rajim = Egipat. Tikva (stsl. tyky, genitiv tykbve; češ. tykev, polj. tykwa, rus. tykva, slovenski tikva) rasprostranjena je po cijelom slavenskom jezičnom području, pa etimolozi (tako npr. Slovenac Marko Snoj) misle da bi mogla biti posuđena od neke praeuropske osnove.
Buča se još ni kod leksikografa Parčića (1874) nije ustoličila u značenju bundeve, tikve, nego joj se pridružuju talijanski ekvivalenti fiasca, boccia, što znači staklenka, boca, ali i kugla (drvena, za igru).
Približavamo se vrhuncu (zbrke). Hrvatski enciklopedijski rječnik (2002) ima doslovce ovako: buča - reg., usp. buća. Buća - reg. tikva. A onda odjednom bučica - jednoručni metalni ili plastični uteg, obično se vježba s dvije bučice koje se drže u rukama; bučnica - savijača s nadjevom od sira i ribane buče (koja je tri retka iznad bila buća); bućin - koji pripada buči, koji je od buče (bućino ulje)???!!! Hrvatski jezični savjetnik (1999) ima pak salomonsko rješenje: buča, bučica; bučnica; buća - 1. sp. > boća; usp.; 2. pokr. - tikva; bućica, bućnica. I sad se ti odluči! No ishod se zna. Tko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju.
