TRANSLATOR














KOMORAČ

cvijet
Komorač (foeniculum vulgare mill.).eng: fennel, d: der fenchel, Fr: le fenouit commun. Biljka: porodica: apiaceae (umbelliferae) - štitarke. Ostali nazivi: koromač, morač, slatki kopar, janež, divlja mirođija. Podrijetlo: Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Stanište: Raste na poljima, i neobrađenimlivadama, u vinogradima, na kamenjarima, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. Komorač potiče iz Sredozemlja, a dosta se uzgaja i diljem svijeta, uglavnom u Toplijim krajevima Europe i Azije te Africi i Južnoj Americi. Raste po kamenjarima Hrvatskoga Primorja, Dalmacije i Makedonije. U nas ga najviše ima u primorskim krajevima i na otocima. Komorač se danas cijeni kao mirodija za pripremanje kolača i kruha. Zrnca komorača, a još češće mljeveni komorač, miješaju se s brašnom tako da pecivo dobiva izvrstan okus. Komorač se pored toga stavlja u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Svježi, nježni listići komorača, kao i svježi korijen, nasjeckaju se u salate....[...]

Nastavi dalje...

KIM

cvijet
Kim (carum carvi l.). Porodica: umbelliferae (apiaceae) - štitarke. Eng: caraway. D: kummel. fr: le carvi. Drugi nazivi: divlji kim, kumen, kumin. Egipčani ga nazivaju; tapnen. Stari Rimljani: cuminum. A Grci: kyminon. Povijest i pučka medicina: Kim se odavno koristi kao začin i ljekovito sredstvo. Najčešće u pripravcima protiv nadimanja, bolova u trbuhu, ujeda otrovnih životinja, kao oblog kod krvarenja iz nosa, za pospješivanje izlučivanja želučane kiseline i majčina mlijeka te kod kašlja. Sa šećerom i drugim začinima pripravljao se liker od kima. Stari Grci dodavali su ga svim lijekovima kako bi ubrzali njihovo djelovanje.

Droga: carvi fructus - plod kima. Plodovi kima koriste se u različitim ljekovitim pripravcima, a iz njih se dobiva i ljekovito eterično ulje koje se koristi kao djelatna tvar u mnogim farmaceutskim pripravcima. Kao biljka za probavni sustav, kim je doista blagotvoran. Djeluje kao stomahik, stimulirajući lučenje probavnih enzima. Prednost mu je što nije gorak, kao što je slučaj kod drugih biljaka koje se koriste u tu namjenu, poput gorkog pelina ili kičice. Zanimljivo, istodobno ima sposobnost opuštanja glatkog mišićja probavnog sustava, ali i poticanja njegove normalne peristaltike (gibanje). Na taj način sprječava bolne grčeve probavnog sustava, a olakšava proces probave.

Kim je jedna od najdjelotvornijih biljaka karminativnog djelovanja, što znači da djeluje kod nadutosti....[...]

Nastavi dalje...


KESTEN

cvijet

Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene. Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Općenito se dijele na pitome i divlje.

Divlji (samonikli rastu u prirodi) su jestivi, a posebna poslastica među njima su lovranski maruni koji su slađi i veći od običnih kestena te posjeduju ljekovita svojstva.. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka.

S druge strane, pitomi kesten, koji nažalost nije za jelo niti nema nikakva ljekovita svojstva. Pitomi (hibridni) se obično sade po parkovima kao ukrasno drvo, a ljudi ih često krivo imenuju u "divlje", jer nisu jestivi. Nziv "divlji" imaju samonikle biljke u prirodi, a "pitome" su one cijepljene ili genetski modificirane. Nažalost pitomi kesten ima lijep veliki plod te prekrasne cvjetove ali nije upotrebljiv osim za ukras....[...]

Nastavi dalje...


ANIS

anis

Plodovi koji se sabiru dvaput u sezoni moraju se očistiti od peteljki i odmah sušiti jer inače pocrne. Korijen se vadi u jesen. Poslije čišćenja korijena od zemlje, reže se na kockice ili rezance te suši na toplom prozračnom mjestu. Iz sjemena se destilacijom dobiva anisovo ulje (oleum anisi). Anis je podrijetlom iz Egipta. Ljekovito djelovanje anisa možda je najbolje opisano u starim zapisima: "ako golubinjak namažemo uljem anisa golubovi će ga sigurno prihvatiti jer obožavaju njegov miris." Sjeme anisa sadrži 1-5 % eteričnog ulja, bjelančevina i šećera do 20 %, masnih ulja do 10 %. željeza; ulje anisa sadrži i do 90 % anetola, zatim metilhavikola, aldehida, estragola, anisove kiseline, anis ketona i anisovog alkohola. U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd.

Ljekoviti dio biljke: plod

Anis je afrodizijak, antispazmatik, aromatik, antidepresiv, diuretik, dispeptik, ekspektorant, holagog, holeretik, galaktagog, karminativ, mikotik, pektoral, sekretolik, stimulans, tonik i vermifug.[...]

Nastavi dalje...


KLINČIĆ

cvijet
Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta, koji su ružičasti dok su svježi, a sušenjem mijenjaju boju u bakreno smeđu. Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu. Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao). Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.

Klinčićevac ili klinčić (Syzygium aromaticum) je malo do srednje visoko, osjetljivo zimzeleno drvo iz tropskih krajeva. Pripada porodici mirta (Mirtaceae), a potječe iz sjevernih Molučkih otoka.

Uspijeva samo u tropskoj morskoj klimi pa se danas uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, Madagaskaru, Šri Lanki i Maleziji.

Drvo klinčićevca ima krošnju u obliku piramide te velike, kožaste i sjajne, jajolike listove koji se javljaju u parovima. Listovi su vrlo aromatični, a ugodan miris imaju i grančice i sitni zvonoliki crveni cvjetovi koji se javljaju u gustim nakupinma u dva razdoblja tijekom vegetacije. Još ružičasti cvjetni pupoljci beru se ručno ili tresu bambusovim štapovima, a zatim se suše na suncu. Nakon sušenja, pupoljci su crvenkastosmeđe boje i nalik čavliću, a pod nazivom klinčić upotrebljavaju se kao začin. Naziv mu dolazi od latinske riječi clavus što znači čavao.

Njegove izuzetno ljekovite tvari koje sadrži ( eugenol, cariofilen, tanin i dr.) imaju jaka anti-mikrobna svojstva te ubijaju sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke.

Čudesna svojstva klinčića odavna su poznata liječnicima diljem svijeta pa se od davnina koristi kao lijek kod problema sa probavom te za uništavanje parazita i protiv gljivičnih infekcija. [...]

Nastavi dalje...


KOPAR

cvijet

Mljeveni plodovi kopra u mlincu za kavu uzimali su se kao začin kod svih dijetalnih jela 3 puta na dan na vrhu noža. Miriše ugodno i aromatično i vrlo je sličan komoraču. Kopar je u svojoj dugovječnoj povijesti u narodu izgradio svoju mitsku povijest s legendom o čarobnoj moći a u kuhinjama domaćica sve do današnjeg dana ostao je ljekovita i začinska biljka, čije lišće se koristi kod kiseljenja krastavaca, kod zelenih salata, salate od krumpira i graha, te raznim jelima (variva, juhe, umaci). Bolesti bubrega i urinarnih puteva, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače - (za bolji rad), kašlja, nesanice, neuroze, nadutost, skleroze, srčane aritmije zajedno sa komoračem, tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače lučenje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, lošeg zadaha iz usta.

U kuhinji kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekata.

Eterično ulje kopra rabe kao insekticid.

Tinkturu kopra od sjemena rabe kod gripe, grčeva te poremećaja probave.

Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini se dosta razvilo tako da su njegova svojstva nadopunjavali i s ostalim ljekovitim sredstvima kao što su med koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih oboljenja.

Zatim vino u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za umirenje živaca a ako se popilo prije spavanja kod raznih nesanica. - Ženama je poznato poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja. - Za izazivanje mjesečnog ciklusa. - Kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer umiruje i otklanja ih..

O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, onima, koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta.[...]

Nastavi dalje...


MAGNEZIJ

cvijet

Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena. Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene. .[...]

Nastavi dalje...

CINK

cvijet

Cink je esencijalni mineral koji nalazimo u gotovo svakoj stanici našeg tijela. Smatra se da je količina cinka u tijelu odrasle osobe oko 2 g. Najveću količinu cinka u tijelu nalazimo u retini i muškim reproduktivnim organima, dok ga u znatnoj mjeri nalazimo i u kostima i mišićima. Apsorpcija mu je loša, a glavni dio cinka apsorbira se u jejunumu, tj. u tankom crijevu. Cink sudjeluje u aktivnosti gotovo stotinu enzima, tvari koje omogućavaju odvijanje biokemijskih reakcija u našem tijelu. Cink utječe na osjećaj okusa i na tek. Elementi okusa nalaze se u slini i strukturna su tvar epitelnih stanica sluznice usne šupljine.. Najčešći su simptomi nedostatka cinka suha i ogrubjela koža, beživotna kosa, krhkost i bijele mrlje na noktima, oslabljeni osjeti okusa i mirisa, gubitak teka i tjelesne težine, smanjena prilagodljivost očiju na mrak, proljev, česte infekcije, otežano zacjeljivanje rana, kožne iritacije i poremećaji poput dermatitisa i akni... Mogući su i poremećaji rasta i razvoja, koncentracije i pamćenja, imuniteta i izmjene tvari te impotencija i neplodnost..[...]

Nastavi dalje...

PROSO



PROSO

Latinski naziv: Panicum milliaceum

Sinonimi: Panicum milium Pers

Ostali nazivi: jagle, muhar, proja, prosa, sitna proha, sitna proja.

Opis i podrijetlo:

Proso je sitna okruglasta i malo spljoštena žućkastobijela žitarica.

Zrno prosa je ovijeno pljevom (ljuskom), koju treba oljuštiti, jer je neprobavljiva (sadrži oko 53% celuloze).

Hranljiva je i ljekovita žitarica, sadrži skoro sve sastojke za fiziološku ravnotežu organizma. Ima prozračnu konzistenciju i lake je probavljivosti.

Izrazito je alkalna (bazna) žitarica i kao takva je nezamjenljiva za uspostavljanje ravnoteže kod oštećenja crijevne flore.

Klas prosa je rastresit i slabo okrenut prema dolje, a klasići u klasu imaju po tri zaštitne pljevice.

Vrijeme cvatnje: srpanj - kolovoz, a vrijeme žetve kolovoz do polovine rujna, što ovisi o položaju na kojem se proso uzgaja.

Stanište: proso nema nekih naročitih zahtjeva na zemljište pa uspijeva i na siromašnim pješčanim tlima, samo s tom razlikom da je kultura prosa nešto osjetljivija na hladnoću i vlagu.

Ljekoviti dio biljke je sjeme prosa. Od ljekovitih i djelotvornih tvari sjeme prosa sadrži uz fosfor, kalij i magnezij mnogo kremične kiseline i dr.




PROSO - DETALJI



Porijeklo:

Proso je drevno sjeme, koje se izvorno uzgajalo u suhim klimama Afrike i sjeverne Kine još od neolita.

Arheolozi su otkrili 4000 godina staru zdjelu rezanaca od prosa u sjeverozapadnoj Kini.

S vremenom, proso se proširilo po cijelom svijetu.

Rimljani i Gali od ove žitarice su pravili kašu, a u Srednjem se vijeku proso jelo češće od pšenice.

Unatoč njegovoj popularnosti, u Americi i Europi proso se većinom smatralo stočnom hranom.

Srećom, zanimanje za ovu namirnicu raste, pogotovo među ljudima kojima se preporučuje bezglutenska dijeta.

Naime, za razliku od nekih žitarica, proso ne sadrži gluten.

Proso je jedna od najstarijih, ali i najzdravijih žitarica. Uzgaja se od prije 7000 godina, a podrijetlo vuče iz Azije, preciznije Kine i Afrike. Nekada je bila sirotinjska hrana, u Americi i Europi čak je služila kao stočna hrana dok se danas ova bezglutenska žitarica poznata diljem svijeta koristi za pripremu različitih jela; kao prilog, salata ili dodatak jelima, u juhama ili varivima.

Postoji u nekoliko vrsta, okruglog je oblika i kompaktnog zrna te najčešće žute boje. S obzirom na područja rasta u hladnoj klimi, prema makrobiotičkoj filozofiji je toplo za tijelo, stoga ga je najbolje jesti u kasno ljeto i jesen.

Prirodni pH dijelova ljudskog tijela je različit, ipak ukoliko on padne ispod 7, našem organizmu potrebna je pomoć hrane. Naravno one koja je po prirodi manje kisela, odnosno koja je lužnata.

Stres te "zapadnjački" tip prehrane uzrokuje acidozu (kiselost) organizma, koja je uzrok mnogih bolesti. Iako dok jedemo ne osjetimo kiselost određene namirnice, ona nakon razgradnje u probavnom sustavu postaje takva te može uzrokovati daljnju acidozu.



Ljekovita svojstva:

Povećava baznost organizma, a smanjuje njegovu kiselost. Na ovaj način spriječava rast i razvoj bakterija. Antifungicid je, pomaže kod prevencije pobačaja.

Pogodan je za uporabu oboljelih od celijakije.

Proso je najbolja žitarica protiv prekomjernog bujanja candide albicans.

Dobar je za dijareju (tostirati proso prije kuhanja), dobar je protiv mučnina i povračanja (juha od prosa), poboljšava probavu i kontrolu šećera u krvi.

Da bi se spriječila jutarnja mučnina u trudnoći idealna je juha od prosa.

– blagotvorno deluje na organizam (prije svega na želudac, slezenu i guštreraču, pospešuje probavu,

– obnavlja stanice i crevnu floru,

– jača srce, potiče mokrenje i znojenje, koristi se protiv anemije, nervne napetosti i depresije, smanjuje upale i otekline,

– štiti od umora, kihavice, bronhitisa, karijesa…

– pomaže spriječavanju pobačaja.

– uljepšava tijelo, utječe na lijep ten, pročišćava kožu, jača kosu i nokte,

Preporučuje se kao dijetalna hrana osobama koje se bave intelektualnim poslovima, nervoznim i starijim osobama kojima prijeti skleroza.

Korištenje prosa se savetuje kod tegoba sa kiselom krvi (acidoze), koristi se i protiv taloženja štetnih materija kod reumatizma i gihta.

Dijetom od prosene kaše i povrća uspostavlja se unutarnja ravnoteža metabolizma.

PROSO



Ljekovito djelovanje:

Ono nije bilo samo glavna hrana već je radi svoje ljekovitosti bilo i jedan od najstarijih prirodnih lijekova u pučkoj medicini. Poznavalac bilja,

Rivius pisao je o prosu oko 1560. god. među ostalim slijedeće: "Proso služi onima koji trpe od 'tekućih bolesti' (vodena bolest), ono tjera mokraću i snažno pokreće znojenje.

Proso čisti utrobu, kao što je to bio lijek sv. Ambroziju, a siromašnim ljudima liječi groznicu i slabosti." Kaša od prosa, koju sve više potiskuje zobena kaša, gotovo je potpuno isključena u Evropi upotrebom riže.

Moderna biljna biologija ponovo je prosu ustupila dostojno mjesto među ljekovitim biljem, pa se proso kao ljekovita dijeta ne može dovoljno preporučiti.

Nutritivna svojstva prosa:

Proso je blago slatkastog okusa i orašaste teksture.

Ova žitarica preporučuje se svima jer tijelo opskrbljuje s mnoštvom korisnih hranjivih tvari.

Sadrži čak 15 posto bjelančevina, što ga čini vrhunskom namirnicom za vegetarijance, a uz to je bogato vlaknima, vitaminima B-kompleksa, uključujući niacin, tiamin i riboflavin.

Proso je i odličan izvor minerala, jer u njemu ima željeza, magnezija, mangana, fosfora i kalija.

Fosfor obavlja važnu ulogu u našem organizmu.

Osim što je odgovoran za izgradnju kostiju i zubi, fosfor je potreban za rast i obnovu stanica te proizvodnju DNA i RNA.

Proso je namirnica koja čuva zdravlje srca, jer je bogata magnezijem.

Ovaj mineral ublažava i tegobe s astmom te učestale napade migrene. Osim toga, magnezij pomaže pri snižavanju krvnog tlaka i smanjuje rizik od srčanog udara.

Proso sadrži i fitokemikalije, uključujući fitinsku kiselinu, za koju se vjeruje da snizuje kolesterol, te fitat, koji je povezan sa smanjenim rizikom od raka.

Ova žitarica pripada alkalnoj skupini namirnica, što ga čini lako probavljivim i djeluje umirujuće na želudac.

Proso je pametan ugljikohidrat s puno vlakana i niskim postotkom šećera. Zbog toga ima i relativno nizak glikemijski indeks.

Smatra se da proso čisti organizam, uspostavlja ravnotežu, regulira probavu i jača imunitet.

Preporučuje se u slučajevima povećanog fizičkog i psihičkog napora, trudnicama i dojiljama.

Osim što nema glutena, proso je alkalna žitarica, zbog čega je lako probavljiva, a prema nekim znanstvenicima i antikancerogena jer alkalna hrana ne uzrokuje kiselost organizma. Preporučuje se stoga osobama koje imaju crijevnih problema jer pomaže u regeneraciji crijevne flore, za probleme sa slezenom i gušteračom, ali i kod problema sa anemijom, artritisom te živčanim sustavom.

Jede se bez ljuske u kojoj se nalazi jer je ona teško probavljiva.

Sadrži silicijum dioksid, Koji pomaže održavanju kostiju fleksibilnim u procesu starenja

Bogata je magnezijem i željezom, odličan je izvor proteina (u 100 g ima 10 g bjelančevina), kalcijem, fosforom, cinkom, niklom, vitaminom E i vitaminima B kompleksa.

Kupovanje i čuvanje:

Potražite ga u trgovinama zdrave hrane.

Proso se često kupuje na mjeru.

Treba ga čuvati u hermetički zatvorenoj posudi, u staklenoj ambalaži i upotrebiti u roku od šest do devet mjeseci.

Potražite žute boje, sirovog prosa u trgovinama zdrave hrane.

PROSO



Ovaj će napitak u 10 dana razbiti vaše bubrežne kamence!

Jedan od najuspješnijih kućnih lijekova krije se u samo jednoj jedinoj namirnici i spasit će vas od odlaska liječniku.

Kada je riječ o bubrežnim kamencima, većina ih kroz urinarni trakt može proći unutar 48 sati bez većih problema, za što je potrebno piti velike količine tekućine.

Međutim, ako je riječ o većem kamenu, ili više njih, ova pojava može biti bolna i neugodna te je se nećete riješiti bez liječničke pomoći. No, jedan od najuspješnijih kućnih lijekova krije se u samo jednoj jedinoj namirnici i spasit će vas od odlaska liječniku.

Riječ je o prosu čija je ljekovitost poznata od pamtivijeka te za samo deset dana može riješiti problem bubrežnih kamenaca. Ova žitarica djeluje tako da razgrađuje kamenčiće, pijesak i talog u bubrezima i mjehuru, ali i čisti od toksina.

Sastojci:

– 200 grama prosa

– 2 litre vode

– Lonac od 3 litre

– Staklenka s poklopcem

Proso isperite u toploj vodi i stavite ga da odstoji preko noći. Ujutro proso istresite u veći lonac, zagrijte 2 litre vode do ključanja te je prelijte u lonac s prosom. Poklopite lonac i ostavite da odstoji cijeli dan. Navečer ga promiješajte pa procijedite proso, a tekućinu spremite u staklenu posudu te je zaklopite. Tekućinu pijte svaki dan 10 do 15 dana u neograničenim količinama (minimalno čašu dnevno).

Priprema prosa:

Proso je svestrana namirnica. Može se koristiti u slanim jelima i desertima.

Ima delikatan orašasti okus i, ovisno o tome kako ga kuhate, može biti hrskavo ili mekano.

Od prosa možemo pripremati ukusnu kašu za doručak, sa komadićima voća i žlicom meda, pudinge, kolače.

Možemo ga dodavati u juhe umjesto tjestenine, kuhati u woku ili na tavi s povrćem; proseno brašno ima odlična vezivna svojstva pa ga se koristi umjesto bjelanjaka za izradu kolačića, povrtnih pašteta ili vegeburgera.

Za pripremu i kuhanje prosa potrebno je svega desetak minuta; dovoljno ga je kuhati nekoliko minuta u kipućoj vodi i nakon toga ostaviti pet minuta u vrućoj vodi u kojoj se kuhalo kako bi zrno nabubrilo.

PROSO - PLANTAŽA



Osnovni recept:

Počnite pripremati jelo od prosa tako da ga isperete i ocijedite.

U srednji lonac ulijte dvije i pol šalice vode i kad zakipi dodajte šalicu prosa. Poklopite, smanjite temperaturu i kuhajte 15 minuta. Zatim maknite s vatre i pustite da stoji još 20 minuta. Dodajte maslinovo ulje i začinite po želji. Za nešto mekšu kašu od prosa, povećajte količinu vode na tri i pol šalice i kuhajte pokriveno dok se voda potpuno ne apsorbira 45 minuta do sat vremena.

Ako želite da bude hrskavije, tostirajte proso prije kuhanja. Pržite ga u suhoj tavi na srednjoj vatri uz stalno miješanje oko tri minute, a zatim dodajte vodu i poklopite.

Ako vam nakon ručka ostane prosa, ne trebate razmišljati što ćete s njim. Ostatke prosa možete: ubaciti u salate, prepržiti s tofuom i povrćem pripremiti s mlijekom, medom i cimetom za doručak

NUSPOJAVE:

Oprez:

Ljudima koji imaju problema s tiroidnom žlijezdom ne savjetuje se konzumacija prosa jer on sadrži blokatore tiroidne preoksidaze.



molimo pročitati izjavu