TRANSLATOR




KOMORAČ

cvijet
Komorač (foeniculum vulgare mill.).eng: fennel, d: der fenchel, Fr: le fenouit commun. Biljka: porodica: apiaceae (umbelliferae) - štitarke. Ostali nazivi: koromač, morač, slatki kopar, janež, divlja mirođija. Podrijetlo: Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Stanište: Raste na poljima, i neobrađenimlivadama, u vinogradima, na kamenjarima, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. Komorač potiče iz Sredozemlja, a dosta se uzgaja i diljem svijeta, uglavnom u Toplijim krajevima Europe i Azije te Africi i Južnoj Americi. Raste po kamenjarima Hrvatskoga Primorja, Dalmacije i Makedonije. U nas ga najviše ima u primorskim krajevima i na otocima. Komorač se danas cijeni kao mirodija za pripremanje kolača i kruha. Zrnca komorača, a još češće mljeveni komorač, miješaju se s brašnom tako da pecivo dobiva izvrstan okus. Komorač se pored toga stavlja u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Svježi, nježni listići komorača, kao i svježi korijen, nasjeckaju se u salate....[...]

Nastavi dalje...

KIM

cvijet
Kim (carum carvi l.). Porodica: umbelliferae (apiaceae) - štitarke. Eng: caraway. D: kummel. fr: le carvi. Drugi nazivi: divlji kim, kumen, kumin. Egipčani ga nazivaju; tapnen. Stari Rimljani: cuminum. A Grci: kyminon. Povijest i pučka medicina: Kim se odavno koristi kao začin i ljekovito sredstvo. Najčešće u pripravcima protiv nadimanja, bolova u trbuhu, ujeda otrovnih životinja, kao oblog kod krvarenja iz nosa, za pospješivanje izlučivanja želučane kiseline i majčina mlijeka te kod kašlja. Sa šećerom i drugim začinima pripravljao se liker od kima. Stari Grci dodavali su ga svim lijekovima kako bi ubrzali njihovo djelovanje.

Droga: carvi fructus - plod kima. Plodovi kima koriste se u različitim ljekovitim pripravcima, a iz njih se dobiva i ljekovito eterično ulje koje se koristi kao djelatna tvar u mnogim farmaceutskim pripravcima. Kao biljka za probavni sustav, kim je doista blagotvoran. Djeluje kao stomahik, stimulirajući lučenje probavnih enzima. Prednost mu je što nije gorak, kao što je slučaj kod drugih biljaka koje se koriste u tu namjenu, poput gorkog pelina ili kičice. Zanimljivo, istodobno ima sposobnost opuštanja glatkog mišićja probavnog sustava, ali i poticanja njegove normalne peristaltike (gibanje). Na taj način sprječava bolne grčeve probavnog sustava, a olakšava proces probave.

Kim je jedna od najdjelotvornijih biljaka karminativnog djelovanja, što znači da djeluje kod nadutosti....[...]

Nastavi dalje...


KESTEN DIVLJI

cvijet

Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene. Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Općenito se dijele na pitome i divlje.

Divlji (samonikli rastu u prirodi) su jestivi, a posebna poslastica među njima su lovranski maruni koji su slađi i veći od običnih kestena te posjeduju ljekovita svojstva.. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka.

S druge strane, pitomi kesten, koji nažalost nije za jelo niti nema nikakva ljekovita svojstva. Pitomi (hibridni) se obično sade po parkovima kao ukrasno drvo, a ljudi ih često krivo imenuju u "divlje", jer nisu jestivi. Nziv "divlji" imaju samonikle biljke u prirodi, a "pitome" su one cijepljene ili genetski modificirane. Nažalost pitomi kesten ima lijep veliki plod te prekrasne cvjetove ali nije upotrebljiv osim za ukras....[...]

Nastavi dalje...


ANIS

anis

Plodovi koji se sabiru dvaput u sezoni moraju se očistiti od peteljki i odmah sušiti jer inače pocrne. Korijen se vadi u jesen. Poslije čišćenja korijena od zemlje, reže se na kockice ili rezance te suši na toplom prozračnom mjestu. Iz sjemena se destilacijom dobiva anisovo ulje (oleum anisi). Anis je podrijetlom iz Egipta. Ljekovito djelovanje anisa možda je najbolje opisano u starim zapisima: "ako golubinjak namažemo uljem anisa golubovi će ga sigurno prihvatiti jer obožavaju njegov miris." Sjeme anisa sadrži 1-5 % eteričnog ulja, bjelančevina i šećera do 20 %, masnih ulja do 10 %. željeza; ulje anisa sadrži i do 90 % anetola, zatim metilhavikola, aldehida, estragola, anisove kiseline, anis ketona i anisovog alkohola. U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd.

Ljekoviti dio biljke: plod

Anis je afrodizijak, antispazmatik, aromatik, antidepresiv, diuretik, dispeptik, ekspektorant, holagog, holeretik, galaktagog, karminativ, mikotik, pektoral, sekretolik, stimulans, tonik i vermifug.[...]

Nastavi dalje...


KLINČIĆ

cvijet
Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta, koji su ružičasti dok su svježi, a sušenjem mijenjaju boju u bakreno smeđu. Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu. Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao). Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.

Klinčićevac ili klinčić (Syzygium aromaticum) je malo do srednje visoko, osjetljivo zimzeleno drvo iz tropskih krajeva. Pripada porodici mirta (Mirtaceae), a potječe iz sjevernih Molučkih otoka.

Uspijeva samo u tropskoj morskoj klimi pa se danas uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, Madagaskaru, Šri Lanki i Maleziji.

Drvo klinčićevca ima krošnju u obliku piramide te velike, kožaste i sjajne, jajolike listove koji se javljaju u parovima. Listovi su vrlo aromatični, a ugodan miris imaju i grančice i sitni zvonoliki crveni cvjetovi koji se javljaju u gustim nakupinma u dva razdoblja tijekom vegetacije. Još ružičasti cvjetni pupoljci beru se ručno ili tresu bambusovim štapovima, a zatim se suše na suncu. Nakon sušenja, pupoljci su crvenkastosmeđe boje i nalik čavliću, a pod nazivom klinčić upotrebljavaju se kao začin. Naziv mu dolazi od latinske riječi clavus što znači čavao.

Njegove izuzetno ljekovite tvari koje sadrži ( eugenol, cariofilen, tanin i dr.) imaju jaka anti-mikrobna svojstva te ubijaju sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke.

Čudesna svojstva klinčića odavna su poznata liječnicima diljem svijeta pa se od davnina koristi kao lijek kod problema sa probavom te za uništavanje parazita i protiv gljivičnih infekcija. [...]

Nastavi dalje...


KOPAR

cvijet

Mljeveni plodovi kopra u mlincu za kavu uzimali su se kao začin kod svih dijetalnih jela 3 puta na dan na vrhu noža. Miriše ugodno i aromatično i vrlo je sličan komoraču. Kopar je u svojoj dugovječnoj povijesti u narodu izgradio svoju mitsku povijest s legendom o čarobnoj moći a u kuhinjama domaćica sve do današnjeg dana ostao je ljekovita i začinska biljka, čije lišće se koristi kod kiseljenja krastavaca, kod zelenih salata, salate od krumpira i graha, te raznim jelima (variva, juhe, umaci). Bolesti bubrega i urinarnih puteva, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače - (za bolji rad), kašlja, nesanice, neuroze, nadutost, skleroze, srčane aritmije zajedno sa komoračem, tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače lučenje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, lošeg zadaha iz usta.

U kuhinji kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekata.

Eterično ulje kopra rabe kao insekticid.

Tinkturu kopra od sjemena rabe kod gripe, grčeva te poremećaja probave.

Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini se dosta razvilo tako da su njegova svojstva nadopunjavali i s ostalim ljekovitim sredstvima kao što su med koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih oboljenja.

Zatim vino u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za umirenje živaca a ako se popilo prije spavanja kod raznih nesanica. - Ženama je poznato poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja. - Za izazivanje mjesečnog ciklusa. - Kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer umiruje i otklanja ih..

O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, onima, koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta.[...]

Nastavi dalje...

ZOB

zob
Zob je biljka koja se ubraja u porodicu trava. Klasići zobi sadrže 2 do 6 cvjetića. Nalaze se na raširenoj metlici na vrhu stabljike. Zrna su obavijena pljevom, nesraslom sa zrnom, po čemu se zob razlikuje od drugih žitarica (pšenice, ječma i raži).

Od vitamina mekinje zobi sadrže vitamine B kompleksa, tiamin (1,2 mg), riboflavin (0,2 mg), niacin (1 mg), pantotensku kiselinu (1,5 mg), vitamin B6 (0,1 mg), folna kiselina (31,2 mg, što čini 15% RDA), kolin (32 mg što čini 6% RDA), betain (19,6 mg), vitamin K (3,2 µg). Zobene mekinje na 100 g sadrže 10,6 g dijetalnih vlakana i 180 µg luteina i zeaksnatina.

Za pripremu doručka i raznih slastica najčešće se koriste zobene pahuljice i klice. I na kraju, zob je idealna namirnica za bolesnike i ljude koji se oporavljaju od bolesti, budući da je lako probavljiva, bogata vitaminima (A, B1, B2, B3, B5, B6, E) te uspostavlja ravnotežu elektrolita.

Zob je izvrstan izvor vlakana, omega-3 masnih kiselina, tiamina, željeza, beta glukana i antioksidansa avenantramida. Ova izuzetno zdrava žitarica pomaže u snižavanju lošeg kolesterola, visokog krvnog tlaka i poboljšava imunitet. Redovito konzumiranje zobi može spriječiti dijabetes tipa 2 i rak dojke, posebno u kombinaciji s voćem.

Zob je odličan izvor ugljikohidrata koji pomaže sportašima u izdržljivosti jer povoljno djeluje na metabolizam 45 minuta do 1 sat nakon obroka. Zrna se zobi ponekad prepisuju za razna živčana oboljenja, djeluju kao blagi antidepresivi, lagano podižu razinu energije u slučaju iscrpljenosti kod oboljelih od multipleskleroze, kronične neuralgije i nesanice.[...]

Nastavi dalje...

SEZAM
LJEKOVITOST SJEMENKI

SEZAM

Malene su sjemenke sezama jedan od najstarijih poznatih začina, stoga i ne čudi da su se dodavale pekarskim proizvodima još u vrijeme drevnog Egipta. Sezamu kineska medicina pripisuje ljekovita svojstva, a smatrana je i namirnicom koja usporava starenje.

Sadrže vitamin E koji pomaže u sprječavanju nastanka bora i preranog starenja kože, na što bi pažnju trebale obratiti posebno ovisinice o cigaretama. Sjeme ove biljke bogato je antioksidansima pomoću kojih povlači toksine van iz vašeg organizma.[...]

Nastavi dalje...

MAK DIVLJI

mak

Porijeklom je iz Bugarske i Turske, mak turčinak srodnik je orijentalne vrste maka. U Egipatskim grobnicama nađen je cvijet maka. U Grčkoj i Italiji koristili su se mladi listovi za pripremu salata sve do 16. stoljeća. Mak je jednogodišnja zeljasta biljka s uspravnom stabljikom visine do 60 cm, obrasla gustim dlačicama. Perasto iscijepani listovi su jajoliki.

Cvijet je jarkocrven, svijetlocrven ili bijel, a čim se rascvate i uspravi, odbaci latice. Latice cvjetova se suše i od njih se spremaju sirupi i čajevi, koji se koriste u narodnoj medicini za smirivanje kašlja, pomažu kod prehlade i upale grla, krajnika, pluća, kroničnog bronhitisa i astme. Krunićni listići cvijeta poboljšavaju probavu, smiruju grčeve i bolove u želucu te zajedno sa sjemenkama pomažu kod depresije i nesanice.

Koriste se i za bojenje vina i rakije.

Sjemenje se koristi kao začin za posipanje peciva i kolača, a sjemenke se beru tek kada su čahure potpuno zrele. U narodnoj medicini koriste se za liječenje oboljenja i smetnji sa dišnim organima, želucem i liječenje duševnih bolesti.[...]

Nastavi dalje...

DRAGOLJUB

cvijet

Moda nije rezervirana samo za odjeću. I kod ljubitelja biljaka postoje biljke koje su, ovisno o sezoni, popularne ili manje popularne. Osim ruža koje su, kao i dijamanti, uvijek popularne, ostale biljke s vremena na vrijeme dolaze u modu. Jedna od retro biljaka koje su opet postale in je dragoljub ili potočarka.

Zapadna pučka medicina koristi dragoljub za liječenje: angine, bronhi­tisa, groznice, gljivičnih infekcija, bole­sti bubrega, infekcija respiratornih orga­na, mjehura i mokraćnih putova, infekcija uzrokovanih streptokokom i stafilo­kokom, iritacija kože, prehlade, upalnih stanja usta, za pražnjenje crijeva.

Jestivi delovi biljke su: listovi, cvetovi, pupoljci i semenke. Ovi dijelovi imaju poseban, oštar miris i okus.

Koristi se kao: Afrodizijak, antibakterik, antibiotik, antikarcinomik, antiseptik, antiskorbut, depurativ, diuretik, ekspektorant, emenagog, laksativ, mikocid, stimulans.

Poseban okus daju kajgani i omletu. Mlade sjemeke imaju intenzivniji okus. Usitnjene se mogu dodati tartar sosu, kao zamjena za hren.

U Nemačkoj stavljaju u ocat čvrste cvjetne pupoljke i nedozrele zelene plodove i upotrebljavaju kao pikantan začin.[...]

Nastavi dalje...


MAGNEZIJ

cvijet

Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena. Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene. .[...]

Nastavi dalje...

PISTACIJA



PISTACIJA

Latinski naziv: Pistacia vera L.

Engleski: Pistachio

Sinonim: Pistaćo, pistacija, pistacij, pistacijo

Pripada obitelji: Anacardiaceae



Opis biljke:

Pistacio je grmolika voćna vrsta. Može dosegnuti visinu do 10 m i listove duge od 10-20 cm, te imati životni vijek od 100 godina.

U konvencionalnoj se proizvodnji teži nižim uzgojnim oblicima radi lakše berbe, a najbolji se rod ploda može očekivati u dvadesetoj godini.

Kora drveta je sivkasta, listovi su tamnozeleni, neparno perasti.

Mlađe su grane smeđe boje.

Na jednoj se peteljci nalazi tri do pet ovalih listova.

Cvjetovi su sitni, smješteni u metličaste cvatove, a cvjetanje se odvija tijekom ožujka, prije listanja.

Korijen je razgranat i može prodrijeti u tlo i do 7 metara.

Plod pistacija je koštunica, duga 1 do 2 cm i široka 2 cm.

Obavijen je kopulom bež boje koja lagano puca tijekom sazrijevanja ploda.

U koštunici je smještena jestiva zelenkasta sjemenka.

Prirodno stanište drveta pistacije je jugozapadna Azija, Iran, Sirija, Afganistan, ali rastu i u južnoj Francuskoj, Grčkoj i Španjolskoj.

Postoji nekoliko vrsta, a stabla se dijele na muška i ženska.

Nutritivni profil pistacija pak je posebno raznovrstan i bogat.




PISTACIJA - DETALJI



Povijest:

Ljudi su se hranili pistacijom još u doba paleolitika.

Pistacija se upotrebljava u sladoledu i u nekim drugim slasticama.

Pistacio je drvenasta kultura koja pripada porodici rujevki (Anacardiaceae). Radi se o listopadnoj kulturi, uz iznimku jedne zimzelene sorte.

Potječe iz jugozapadne Azije, odakle se raširila po cijelome svijetu. Pistacio zadržava grmoliku formu ili formu niskog drveta, a prilagođen je toplijim uvjetima klime te se na našim prostorima uzgaja u primorju.

U Dalmaciji rastu dvije vrste roda Pistacia: Pistacia terebinthus i Pistacia lentiscus. Hrvatska ih, naravno, uvozi, dok je najveći proizvođač te autohtonu biljke istočnog Mediterana SAD.

Biblijske biljke proširile su se po svijetu, ali, šteta što mi sadimo egzote, a svoje mediteranske biljke zapuštamo i zaboravljamo.

Prema arheološkim nalazima pistacio se uzgajao već prije 9.000 godina, što ukazuje na njegovu veliku gospodarsku korist.

Pistacija je vjerojatno dobila ime po perzijskom kralju Pestehu.

Pojam pistacija seže od starogrčkih pojmova pistákion i pistáke, preko latinskog pojma pistacium pa do naziva pistacchio u srednjovjekovnoj Italiji.

Povijest pistacija odražava njihov kraljevski karakter, izdržljivost i ponos.

Neki povijesni izvori govore da su bili omiljena delicija kraljice od Sabe, koja bi zaplijenila sve količine pistacija od azijskih trgovaca za sebe i svoj dvor.

Stablo pistacija u Europu (osobito u Italiju) stiglo je iz Sirije u vrijeme vladavine Tiberija na početku 1. stoljeća nakon čega se proširila i u druge zemlje južne Europe, ponajprije u Grčku.



Energetska i nutritivna vrijednost:

Pistacije sadrže oko 15-20% proteina i oko 50-70% masti.

One u sebi imaju dobru razinu tiamina, niacina, folne kiseline, ali zato malo vitamina A (28 mikrograma). Uz to imaju vitamin C (5 miligrama), kao i folata - važnih za njegovu apsorpciju, te brojne aminokiseline.

Udio kalija i željeza u pistacijama je razmjerno visok, dok je sadržaj natrija nizak.

Fosfor (490 miligrama), magnezij (121 miligram) te kalcij (107 miligrama) i čak (1.025 miligrama) kalija (bitnog za čišćenje organizma) su također prisutni u zamjetnim vrijednostima, dok su cink, bakar i mangan prisutni u skromni razinama (u 100 grama pistacije - 5 miligrama).

Fitonutrijenti koji se nalaze u pistacijama su beta-karoten, beta-sitosterol, cyanidin, pektin, te stigmasterol.

Pistacija sadrži 50% masnog ulja, 20% bjelančevina, 20% ugljikohidrata, 2% vlakna, kalija, kalcija, magnezija i željeza.

Pistacija je izuzetno kalorična - 557 kcal, odnosno 2.332 kJ u 100 grama, pošto su prilično masne (44,4 miligrama masti), ali i bogate ugljikohidratima (27,97 miligrama), te sadrže i bjelančevine (20,61 miligrama) i dijetalna vlakna (10,3 miligrama) preporuka je onima koji čuvaju liniju ili su na nekoj dijeti.

PISTACIJA - CVAT



Zdravstvene blagodati:

Znanstvenici sa Sveučilišta u Torontu predstavili su nedavno na konferenciji Experimental Biology 2009 u New Orelansu nova saznanja o dobrobitima konzumacije pistacija.

"Naša je studija otkrila da strategije kao što su kombiniranje pistacija s obrokom smanjuju šećer u krvi nakon jela, što rezultira manjim rizikom od razvijanja dijabetesa tipa 2 i koronarnih bolesti", rekao je dr. Cyril WC Kendlall.

Zdravlje srca

Pistacije dokazano smanjuju LDL ili loš kolesterol i povećavaju HDL ili dobar kolesterol, nakon vrlo kratkog razdoblja konzumiranja. Bogate su antioksidansima, poput vitamina A i vitamina E. Također se bore protiv upale, štite krvne žile i smanjuju rizik od srčanih bolesti. Čak i vrlo malo uzimanje ovih orašastih plodova povećava razine luteina.

Sprečava razvoj dijabetesa

Konzumiranje pistacije može spriječiti razvoj dijabetesa tipa 2. To je zato što je 60 posto preporučene dnevne vrijednosti minerala fosfora sadržano u jednoj šalici pistacija. Ne samo da fosfor razbija proteine u aminokiseline, također pomaže u toleranciji glukoze.

Zdrava krv

Pistacije su bogat izvor vitamina B1 i B6, koji su neophodni za proizvodnju hemoglobina, proteina odgovornog za dovođenje kisika do stanica i važni za ispravan rad nervnog sistema te fosforom koji je ključan za zdrave zube i kosti.

Zdrav živčani sustav

Vitamin B6, kojim pistacije obiluju, ima utjecaj i na živčani sustav. Vitamin B6 ima ključnu ulogu u stvaranju mijelina, izolacijske ovojnice oko živčanih vlakana koje omogućavaju optimalno slanje poruka između živaca. Također pridonosi sintezi serotonina, adrenalina i melatonina te aminokiselina koje smiruju prijenos živčanih impulsa kroz živčani sustav. Drugim riječima, želite li živačni sustav u tip-top formi, jedite pistacije.

Zdrave oči

Pistacija sadrži dvije karotenoide kojih nema u većini ostalih orašastih plodova, lutein i zeaksantin. Oni djeluju kao zaštitni antioksidansi braneći tkivo od slobodnih radikala. Povezani su sa smanjenim rizikom od razvoja senilne makularne degeneracije, koja je vodeći uzrok oštećenjima vida i stečene sljepoće.

Jača imunološki sustav

Vitamin B6 važan je i za imunološki sustav. Vitamin B6 pomaže i u održavanju zdravlja limfoidnih žlijezda, kao što su timus, slezena i limfni čvorovi, osiguravajući proizvodnju bijelih krvnih stanica koje štite organizam od infekcija.

Da pistacije povećavaju seksualnu moć muškaraca pokazala je jedna studija tokom koje je dokazano kako svakodnevni unos povećava seksualnu moć muškaraca za čak 51 posto za što su odgovorne esencijalne masne kiseline.

Zeleni plod skriven ispod tvrde, uvijek napola otvorene ljuske u sebi krije prave male tajne za naše zdravlje zbog čega bi ga trebalo uvrstiti u svakodnevnu prehranu. One naime pomažu kod proizvodnje seksualnih hormona i povećavaju dotok krvi u genitalije.

Sjajna koža

Pistacije su sjajan izvor vitamina E, moćnog antioksidansa topivog u masnoći, neophodnog za održavanje integriteta stanične membrane i često preporučivanog za zdravu i lijepu kožu. Vitaimn E čini sjajan posao štiteći kožu od UV zračenja, pružajući obranu od starenja i raka kože. Pet do deset pistacija dnevno preporučuju se u borbi protiv bora.

Dodatni proteini

U usporedbi s ostalim orašastim plodovima, pistacije sadrže veću količinu preoteina. Sadržaj masnoća u pistacijama su također najniži u odnosu na ostale orašaste plodove.

Manje kalorija od ostalih oraščića

Pistacije imaju malo kalorija u usporedbi s ostalim orašastim voćem – porcija od 30 grama ima 160 kalorija. Uzmimo za usporedbu bademe – to znači da možete pojesti dosta više pistacija za isti kalorijski iznos – 49 pistacija je jednako samo 23 badema.

PISTACIJA - MLADI PLODOVI



Bogate antioksidansima:

Orašasto voće je nutricionistički veoma važno. Pistacije, orasi, bademi... Svi su oni jako dobri i važno je jesti ih raznovrsno jer svaki od njih ima svoje prednosti i hranjive sastojke. Kad su u pitanju pistacije one imaju najviše antioksidanata od svog orašastog voća.

Zelenu boju daju im lutein i zeaksantin, koji su višestruko važni za zdravlje (posebice za zdrav vid).

Pistacije su i orašasto voće s najmanje kalorija, ali i najmanje masnoća.

Antioksidansi sprečavaju prodiranje kolesterola do krvnih žila, a time i spriječava upale.

Pistacije su takođe odličan izvor vlakana, u samo 100 grama nalazi se 10,3 grama dijetalnih vlakana koji su presudni u ubrzavanju metabolizma i koji sprečavaju rak crijeva.

E vitamin štiti od određenih oblika raka, a mali zeleni plod obiluje gama-tokoferolom (oblikom vitamina E) koji može smanjiti rizik od razvijanja raka pluća za čak 30 posto.

Sadrže velike količine antioksidansa koji su ključni za obnovu stanica zbog čega ga mnogi nazivaju prirodnim botoksom.

Ljuska za sporu konzumaciju:

U prvom istraživanje, studenti u starosti od 18 do 24 godine dobili su zadatak za vrijeme predavanja jesti ili samo očišćene pistacije ili samo one u ljuskama. Svi oni bili su pod promatranjem dva dana, od toga su jedan dan jeli očišćene, a drugi dan pistacije u ljuskama.

Istraživanje je pokazalo da su, u danu kada su jeli već očišćene pistacije, konzumirali u prosjeku 211 kalorija, s druge strane kada su jeli pistacije u ljusci konzumirali su prosječno 125 kalorija, što je 41 posto manje kalorija.

U drugom istraživanju, koje je također trajalo dva dana (svaki dan po 8 sati), 118 zaposlenika na Midwestern sveučilištu dobilo je pistacije na njihovim radnim stolovima, i mogli su ih jesti kada kod su poželjeli. Svaki dan je započeo sa posudom srednje veličine u kojoj je bilo 100 grama pistacija u ljusci i još jednom praznom posudom iste veličine namijenjenoj za ljuske od pistacija. Svakih dva sata dodavalo se po 50 grama pistacija. Za prvu grupu posuda s očišćenim ljuskama od pistacija nije se praznila sve do kraja dana. Drugoj grupi otpadci ljusaka čistili su se svaka dva sata.

Na kraju su istraživači ustanovili da prazne ljuske u stvari služe kao vizualni pokazatelj konzumacije. Ispitanici kojima su ljuske bile ostavljene na stolu pojeli su čak 22 posto manje kalorija od onih koji nisu vidjeli koliko su zapravo sveukupno pistacija pojeli (odnosno ljuski ostavili).

Odaberite pistacije u ljusci

Dakle, zaključak svih istraživanja je da su pistacije definitivno veoma zdrava grickalica, posebno korisna kada vas uhvati glad između obroka. A kad je pitanje koju vrstu odabrati - one u ljusci definitivno su bolji izbor. To će vas usporiti u konzumaciji – dobit ćete vremena da vaš mozak shvati da ste siti, a i po količini otpadnih ljusaka bit ćete svjesniji koliko ste ih zapravo pojeli. Bolji izbor je neslana, a ne zasoljena pistacija, jer previše soli povisuje krvni tlak.

PISTACIJA - STABLO



U kulinarstvu:

Pistacije su na tržištu cijenjena i veoma tražena namirnica zbog svoje boje, okusa i mirisa.

Zbog svog sastava smatraju se visokovrijednom namirnicom. Okus i aroma pistacije se kuhanjem gubi, ali boja i nakon kuhanja ostaje.

Jarkozelena boja pistacija čini ih i idealnim dodatkom za kobasice, mesne paštete i druge suhomesnate proizvode.

Nasjeckane pistacije pak su nezaobilazne u orijentalnim jelima od riže te u grčkim, turskim i arapskim kolačima.

Daju i odličan sladoled.



Recepti:

Kosani odresci s pistacijama

Sastojci: 200 g mljevene svinjetine, 200 g mljevene junetine, 150 g pistacija, pola peciva, tri jaja, malo oštrog brašna, malo krušnih mrvica, sol, papar, sjeckani peršin.

Priprema: Grubo izmrvite pistacije. Sredinu peciva, bez kore, namočite u mlijeku. Miješano mljeveno meso posolite i popaprite ga, u smjesu dodajte pistacije i sitno nasjeckani peršin. Dodajte i kruh umočen (iscijeđen) u mlijeku. Od dobivene smjese oblikujte pojedinačne kosane odreske. Oblikovane komade panirajte; prvo natapkajte u brašnu, umočite u razmućena jaja i na kraju prekrijte krušnim mrvicama. Pecite na vatri srednje jačine. Ispecite na ulju s obje strane.

Odložite na papirnate ubruse tako da se ocijedi višak ulja.

PISTACIJA - JEZGRA



Agroekološki uvjeti uzgoja pistacija:

Pistacio je biljka toplog podneblja i u našim područjima najbolje rezultate uzgoja postiže u uvjetima mediteranske klime. Ipak, nije osjetljiv na niske temperature.

Može pretrpjeti velike temperaturne amplitude od -30 °C do + 42 °C i uzgajati se na terenima do 1.200 m n/v.

Radi se o kulturi koja traži osunčane prostore te može izdržati dugu sušu i visoke temperature. Korijen prodire duboko i omogućuje iskorištavanje vode i na velikim dubinama u tlu. Preporuča se saditi na dobro dreniranom tlu.

Kako bi se postigle najbolje uzgojne osobine, pistacio se kao ostale voćne vrste, preporučava saditi cijepljenjem. Sadnju je najbolje obaviti u jesen, kako bi se do proljeća mlada biljka mogla pripremiti i razviti korijen. Budući da se radi o dvodomnoj vrsti, potrebno je obratiti pažnju da se u nasadu u stabla sa ženskim cvjetovima, nalazi i stablo s muškim cvjetovima kako bi se omogućilo oprašivanje. "Muška" i "ženska" stabla mogu se razlikovati oblikom lista – "muški" su listovi tamnozelene boje s duguljastim listićima, a "ženski" svjetlozeleni s velikim ovalnim listićima.

Berba i prinos pistacija

Pistacio obično donosi plod u desetoj godini ukoliko je biljka uzgojena iz sjemena (sjemenjak), a u petoj ukoliko je biljka cijepljena. Plodovi sazrijevaju od srpnja do kolovoza. Rod se može očekivati svake godine, a biljka obilno rodi svake treće do pete godine. Smatra se da starija stabla mogu dati 50 kg ploda s ovojem, odnosno 30 kg ploda bez ovoja.

Uporaba pistacija

Sjeme pistacija je izuzetno hranjivo. Sadržava 20% proteina, 50% masnog ulja, 20% ugljikohidrata i 2% vlakana. Od minerala sadržava kalij, kalcij, magnezij i željezo, a znanstveno je dokazan njegov utjecaj na smanjenje rizika od srčanih bolesti. Obično se konzumira u svježem stanju, a često se koristi i u industriji proizvodnje sladoleda, maslaca i drugih prerađenih i konditorskih proizvoda. Budući da ima okruglu krošnju i raste u formi grma, smatra se vrlo dekorativnom kulturom.

PISTACIJA



NUSPOJAVE:

Ovu grickalicu je najbolje jesti bez soli.

Ostale kontraindikacije mi nisu poznate.



molimo pročitati izjavu