TRANSLATOR




KOMORAČ

cvijet
Komorač (foeniculum vulgare mill.).eng: fennel, d: der fenchel, Fr: le fenouit commun. Biljka: porodica: apiaceae (umbelliferae) - štitarke. Ostali nazivi: koromač, morač, slatki kopar, janež, divlja mirođija. Podrijetlo: Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Stanište: Raste na poljima, i neobrađenimlivadama, u vinogradima, na kamenjarima, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. Komorač potiče iz Sredozemlja, a dosta se uzgaja i diljem svijeta, uglavnom u Toplijim krajevima Europe i Azije te Africi i Južnoj Americi. Raste po kamenjarima Hrvatskoga Primorja, Dalmacije i Makedonije. U nas ga najviše ima u primorskim krajevima i na otocima. Komorač se danas cijeni kao mirodija za pripremanje kolača i kruha. Zrnca komorača, a još češće mljeveni komorač, miješaju se s brašnom tako da pecivo dobiva izvrstan okus. Komorač se pored toga stavlja u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Svježi, nježni listići komorača, kao i svježi korijen, nasjeckaju se u salate....[...]

Nastavi dalje...


KIM

cvijet
Kim (carum carvi l.). Porodica: umbelliferae (apiaceae) - štitarke. Eng: caraway. D: kummel. fr: le carvi. Drugi nazivi: divlji kim, kumen, kumin. Egipčani ga nazivaju; tapnen. Stari Rimljani: cuminum. A Grci: kyminon. Povijest i pučka medicina: Kim se odavno koristi kao začin i ljekovito sredstvo. Najčešće u pripravcima protiv nadimanja, bolova u trbuhu, ujeda otrovnih životinja, kao oblog kod krvarenja iz nosa, za pospješivanje izlučivanja želučane kiseline i majčina mlijeka te kod kašlja. Sa šećerom i drugim začinima pripravljao se liker od kima. Stari Grci dodavali su ga svim lijekovima kako bi ubrzali njihovo djelovanje.

Droga: carvi fructus - plod kima. Plodovi kima koriste se u različitim ljekovitim pripravcima, a iz njih se dobiva i ljekovito eterično ulje koje se koristi kao djelatna tvar u mnogim farmaceutskim pripravcima. Kao biljka za probavni sustav, kim je doista blagotvoran. Djeluje kao stomahik, stimulirajući lučenje probavnih enzima. Prednost mu je što nije gorak, kao što je slučaj kod drugih biljaka koje se koriste u tu namjenu, poput gorkog pelina ili kičice. Zanimljivo, istodobno ima sposobnost opuštanja glatkog mišićja probavnog sustava, ali i poticanja njegove normalne peristaltike (gibanje). Na taj način sprječava bolne grčeve probavnog sustava, a olakšava proces probave.

Kim je jedna od najdjelotvornijih biljaka karminativnog djelovanja, što znači da djeluje kod nadutosti....[...]

Nastavi dalje...


KESTEN DIVLJI

cvijet

Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene. Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Općenito se dijele na pitome i divlje.

Divlji (samonikli rastu u prirodi) su jestivi, a posebna poslastica među njima su lovranski maruni koji su slađi i veći od običnih kestena te posjeduju ljekovita svojstva.. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka.

S druge strane, pitomi kesten, koji nažalost nije za jelo niti nema nikakva ljekovita svojstva. Pitomi (hibridni) se obično sade po parkovima kao ukrasno drvo, a ljudi ih često krivo imenuju u "divlje", jer nisu jestivi. Nziv "divlji" imaju samonikle biljke u prirodi, a "pitome" su one cijepljene ili genetski modificirane. Nažalost pitomi kesten ima lijep veliki plod te prekrasne cvjetove ali nije upotrebljiv osim za ukras....[...]

Nastavi dalje...


ANIS

anis

Plodovi koji se sabiru dvaput u sezoni moraju se očistiti od peteljki i odmah sušiti jer inače pocrne. Korijen se vadi u jesen. Poslije čišćenja korijena od zemlje, reže se na kockice ili rezance te suši na toplom prozračnom mjestu. Iz sjemena se destilacijom dobiva anisovo ulje (oleum anisi). Anis je podrijetlom iz Egipta. Ljekovito djelovanje anisa možda je najbolje opisano u starim zapisima: "ako golubinjak namažemo uljem anisa golubovi će ga sigurno prihvatiti jer obožavaju njegov miris." Sjeme anisa sadrži 1-5 % eteričnog ulja, bjelančevina i šećera do 20 %, masnih ulja do 10 %. željeza; ulje anisa sadrži i do 90 % anetola, zatim metilhavikola, aldehida, estragola, anisove kiseline, anis ketona i anisovog alkohola. U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd.

Ljekoviti dio biljke: plod

Anis je afrodizijak, antispazmatik, aromatik, antidepresiv, diuretik, dispeptik, ekspektorant, holagog, holeretik, galaktagog, karminativ, mikotik, pektoral, sekretolik, stimulans, tonik i vermifug.[...]

Nastavi dalje...


KLINČIĆ

cvijet
Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta, koji su ružičasti dok su svježi, a sušenjem mijenjaju boju u bakreno smeđu. Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu. Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao). Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.

Klinčićevac ili klinčić (Syzygium aromaticum) je malo do srednje visoko, osjetljivo zimzeleno drvo iz tropskih krajeva. Pripada porodici mirta (Mirtaceae), a potječe iz sjevernih Molučkih otoka.

Uspijeva samo u tropskoj morskoj klimi pa se danas uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, Madagaskaru, Šri Lanki i Maleziji.

Drvo klinčićevca ima krošnju u obliku piramide te velike, kožaste i sjajne, jajolike listove koji se javljaju u parovima. Listovi su vrlo aromatični, a ugodan miris imaju i grančice i sitni zvonoliki crveni cvjetovi koji se javljaju u gustim nakupinma u dva razdoblja tijekom vegetacije. Još ružičasti cvjetni pupoljci beru se ručno ili tresu bambusovim štapovima, a zatim se suše na suncu. Nakon sušenja, pupoljci su crvenkastosmeđe boje i nalik čavliću, a pod nazivom klinčić upotrebljavaju se kao začin. Naziv mu dolazi od latinske riječi clavus što znači čavao.

Njegove izuzetno ljekovite tvari koje sadrži ( eugenol, cariofilen, tanin i dr.) imaju jaka anti-mikrobna svojstva te ubijaju sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke.

Čudesna svojstva klinčića odavna su poznata liječnicima diljem svijeta pa se od davnina koristi kao lijek kod problema sa probavom te za uništavanje parazita i protiv gljivičnih infekcija. [...]

Nastavi dalje...


KOPAR

cvijet

Mljeveni plodovi kopra u mlincu za kavu uzimali su se kao začin kod svih dijetalnih jela 3 puta na dan na vrhu noža. Miriše ugodno i aromatično i vrlo je sličan komoraču. Kopar je u svojoj dugovječnoj povijesti u narodu izgradio svoju mitsku povijest s legendom o čarobnoj moći a u kuhinjama domaćica sve do današnjeg dana ostao je ljekovita i začinska biljka, čije lišće se koristi kod kiseljenja krastavaca, kod zelenih salata, salate od krumpira i graha, te raznim jelima (variva, juhe, umaci). Bolesti bubrega i urinarnih puteva, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače - (za bolji rad), kašlja, nesanice, neuroze, nadutost, skleroze, srčane aritmije zajedno sa komoračem, tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače lučenje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, lošeg zadaha iz usta.

U kuhinji kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekata.

Eterično ulje kopra rabe kao insekticid.

Tinkturu kopra od sjemena rabe kod gripe, grčeva te poremećaja probave.

Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini se dosta razvilo tako da su njegova svojstva nadopunjavali i s ostalim ljekovitim sredstvima kao što su med koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih oboljenja.

Zatim vino u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za umirenje živaca a ako se popilo prije spavanja kod raznih nesanica. - Ženama je poznato poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja. - Za izazivanje mjesečnog ciklusa. - Kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer umiruje i otklanja ih..

O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, onima, koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta.[...]

Nastavi dalje...


MAGNEZIJ

cvijet

Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena. Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene. .[...]

Nastavi dalje...


CINK

cvijet

Cink je esencijalni mineral koji nalazimo u gotovo svakoj stanici našeg tijela. Smatra se da je količina cinka u tijelu odrasle osobe oko 2 g. Najveću količinu cinka u tijelu nalazimo u retini i muškim reproduktivnim organima, dok ga u znatnoj mjeri nalazimo i u kostima i mišićima. Apsorpcija mu je loša, a glavni dio cinka apsorbira se u jejunumu, tj. u tankom crijevu. Cink sudjeluje u aktivnosti gotovo stotinu enzima, tvari koje omogućavaju odvijanje biokemijskih reakcija u našem tijelu. Cink utječe na osjećaj okusa i na tek. Elementi okusa nalaze se u slini i strukturna su tvar epitelnih stanica sluznice usne šupljine.. Najčešći su simptomi nedostatka cinka suha i ogrubjela koža, beživotna kosa, krhkost i bijele mrlje na noktima, oslabljeni osjeti okusa i mirisa, gubitak teka i tjelesne težine, smanjena prilagodljivost očiju na mrak, proljev, česte infekcije, otežano zacjeljivanje rana, kožne iritacije i poremećaji poput dermatitisa i akni... Mogući su i poremećaji rasta i razvoja, koncentracije i pamćenja, imuniteta i izmjene tvari te impotencija i neplodnost..[...]

Nastavi dalje...


JEČAM


JEČAM

Latinski naziv: Hordeum vulgare L.

Engleski: barley

Regionalni naziv; ječmen, stoklas, poznat i kao ričet, orzo, geršl i kaša.

Opis i podrijetlo:

Zbog hranjivih tvari i povoljnog djelovanja na zdravlje preporuča se što češće konzumirati ječam kao cjelovitu žitaricu, juhu ili kao napitak.

Ječam je žitarica iz porodice trava (Poaceae) i zauzima peto mjesto u svjetskoj proizvodnji žitarica.

Hordeum vulgare šestoredni je oblik ječma koji ima klasove smještene na suprotnim stranama s tri klasića svaki na svojoj stapci iz kojih se poslije razvija zrno ječma. Ovaj se oblik razvio iz dvorednih oblika koji imaju središnji klasić iz kojeg se razvijaju zrno i postranični sterilni klasići.

Ječam potječe iz Etiopije i jugoistočne Azije gdje se uzgajao prije 10 000 godina. Upotrebljavao se za prehranu ljudi i životinja, kao i za proizvodnju alkoholnih pića. Prvi recept za ječmeno vino potječe iz Babilona, 2800 godina prije Krista. Isto tako ječmena se voda već od davnina upotrebljavala u medicinske svrhe.

U doba antičke Grčke ječam je bio osnovni sastojak u pripremi kruha, kao i vrlo važna namirnica u prehrani sportaša, kojoj su davali važnost kao izvoru sportske snage. I rimski sportaši cijenili su ječam i rabili ga u prehrani, kao i gladijatori koje su zvali hordearii, što znači "oni koji jedu ječam".

U današne doba, ječam se najvećim dijelom koristi u proizvodnji piva i viskija, te za ishranu stoke. U ljudskoj prehrani, ova vrijedna namirnica nepravedno je zanemarena. Nutritivni profil ječma odgovoran je za brojna pozitivna svojstva koja ima na organizam.

Ječam je bio osobito cijenjen u davnoj Kini, kao simbol muške zrelosti.

Vedski tekstovi spominju ječam i rižu kao dva besmrtna nebeska sina.

U srednjem vijeku, kada je pšenica bila vrlo skupa, mnogi su Europljani pripremali kruh od ječma i raži. U 16. stoljeću Španjolci su u Južnu Ameriku donijeli ječam, dok su Englezi i Nizozemci zaslužni za prenošenje ječma u Sjevernu Ameriku.

Danas su najveći svjetski proizvođači ječma Kanada, Sjedinjene Američke Države, Rusija, Njemačka, Francuska i Španjolska.


JEČAM DETALJI



Energetska i nutritivna vrijednost:

Prosječan kemijski sastav ječma sličan je kemijskom sastavu ostalih žitarica; računato na 100 g svježe namirnice iznosi: voda 9,4 g; proteini 12,5 g; masti 2,3 g; ugljikohidrati 73,5 g i vlakna 17,3 g. U oljuštenom zrnu ječma te su vrijednosti nešto promijenjene - postotak proteina i masti se smanjuje, a povećava postotak ugljikohidrata.

Energetska vrijednost ječma iznosi 354 kcal na 100 g svježe namirnice.

Ječam je bogat mineralima: kalijem, fosforom, magnezijem, željezom, manganom, cinkom, selenom i dr. Kao i većina ostalih žitarica, sadrži velike količine vitamina B skupine i manje količine ostalih vitamina (vitamin A, E i K).

Ječam kao hranljiva energetska bomba

Kada se radi o žitaricama, ječam je na prvom mjestu po pitanju zdrave prehrane. Ova stoljećima stara žitarica puna je vlakana, sadrži važne vitamine i minerale, veoma malo masti, i kao sve biljke, nema kolesterola.

NAPITAK



Prehrambena vlakna:

Zbog značajnog udjela prehrambenih vlakana, ječam i proizvodi od ječma pospješuju probavu, snizuju povišenu razinu kolesterola i održavaju povoljnu ravnotežu crijevne mikroflore.

Vlakna sadržana u ječmu ljudski organizam ne može probaviti, te ona stižu u debelo crijevo nepromijenjena.

Tamo služe kao hrana dobrim bakterijama, koje pritom luče kiseline koje potiskuju rast loših ili patogenih bakterija.

Na taj način održava se zdravlje crijeva, indirektno se snižava povišena razina kolesterola u krvi, te se jačaju obrambene snage organizma.

SJEMENKE ZRELE



Selen i bakar

Važni minerali selen i bakar važni su sastojci antioksidativnih enzima koji štite naš organizam od slobodnih radikala.

Niska razina selena u organizmu povezana je s većom opasnošću pojave karcinoma, kardiovaskularnih bolesti, upalnih bolesti, te drugih stanja koja asociraju na povišenu produkciju slobodnih radikala, uključujući prijevremeno starenje.

Dokazi o povoljnom djelovanju ječma govore sami za sebe, te bi ovu namirnicu valjalo konzumirati češće, ne samo putem piva, već i kao cjelovitu žitaricu ili kao ukusan napitak.

Od vitamina posebno se ističe djelovanje pantotenske kiseline koja je prijeko potrebna za metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina.

Taj vitamin ulazi u strukturu koenzima A koji je zadužen za oslobađanje energije iz ugljikohidrata te igra važnu ulogu u metabolizmu masti, zbog čega ječam i ima onaj poznati učinak zagrijavanja.

Ječam je dobar izvor kalija (13% od RDA na 100 g) te odličan izvor vlakana (69% od RDA na 100 g), proteina (25% od RDA na 100 g), mangana (95% od RDA na 100 g), selena (69% od RDA na 100 g), fosfora (38% od RDA na 100 g), magnezija (36% od RDA na 100 g), cinka (29% od RDA na 100 g), željeza (28% od RDA na 100 g), tiamina (57% od RDA na 100 g), niacina (31% od RDA na 100 g), vitamina B6 (25% od RDA na 100 g) i riboflavina (24% od RDA na 100 g).

DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA

ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA

RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)

Ljekovitost:

Ječam se najviše rabi kao sirovina u proizvodnji piva i viskija, dok je u ljudskoj prehrani ova vrijedna namirnica nepravedno zanemarena.

Od ječmenog slada, koji se upotrebljava u proizvodnji piva, dobiva se brašno visoke hranjive vrijednosti, osobito bogato vitaminom B12 koji je rijedak u namirnicama biljnog podrijetla.

Važna je i prisutnost vitamina E. Ječmeni slad bogat je enzimima i stoga lako probavljiv, potiče lučenje želučanih sokova, pa je koristan u prehrani osoba s bolesnim želucem, rekonvalescenata, djece i starijih osoba.

Nizozemski istraživači ustanovili su da ječam sadrži i do 35 posto nezasićenih masnih kiselina koje smanjuju kolesterol u krvi, što nije slučaj ni s jednom drugom žitaricom.

Ječam ima znatan udio prehrambenih vlakana, zbog čega pospješuje probavu i održava povoljnu ravnotežu crijevne mikroflore. Ječmena sluz koja nastaje pri kuhanju oljuštenog zrna vrijedna je dijetalna hrana u bolestima grla i želuca.

Cijelo zrno ječma, prženo i samljeveno, s dodatkom cikorije, može zamijeniti kavu. Ječmena kava pomiješana s mlijekom (bijela kava) izvrstan je i hranjiv napitak za djecu i starije ljude, bez kofeina.

Zbog bogatog sadržaja hranjivih tvari i povoljnog djelovanja na zdravlje preporuča se što češće konzumirati ječam kao cjelovitu žitaricu, juhu ili kao napitak.

Žene koje redovito koriste ječmenu kašu, uočavaju poboljšanje u stanju:

kosa i nokti;

pomlađujući učinak na kožu lica i tijela;

gubitak težine i poboljšane konture oblika;

tijekom menopauze i prije menstruacije;

reproduktivni sustav.

Sjemenke ječma također su korisno za starije ljude. Normalizira hormone, smanjuje ozbiljnost upalnih i dobnih degenerativnih procesa.

Zbog visokog sadržaja fosfora i kalcija, korisno je za osteoporozu.

Mlado lišće ječma – namirnica za pomlađivanje organizma

Mlado lišće ječma posebno je vrijedan lijek za detoksikaciju organizma.

Smanjuje razinu šećera u krvi, kolesterol te pomaže pri sprječavanju pojave ateroskleroze.

Usporava starenje i potiče obnovu organizma.

Obiluje antioksidansima te vitaminom E koji je jako važan za jačanje imunološkog sustava.

KAŠA



Kupovanje i čuvanje:

Ječam se smatra najstarijom kultiviranom žitaricom koja je i danas sastavni dio prehrane istočne Europe, Bliskog istoka i Azije.

Ječam se danas rijetko može kupiti u izvornom obliku. Za ljudsku prehranu zrno ječma priprema se struganjem zrna pomoću brusnih diskova. Nakon tri brušenja dobivamo ječmeno zrno kojemu su uklonjeni ljuska i posije, a s dva do tri dodatna brušenja dobivamo ječmenu kašu. Ovako dobivena kaša ima umanjene nutritivne vrijednosti, ali taj nedostatak nadoknađuje svojom mekanijom strukturom i kraćim kuhanjem.

U trgovinama ćete ječmenu kašu najčešće naći u pakiranju od 500 g i s lomom zrna do pet posto. Čuvajte je na suhom i hladnom mjestu do godine dana.

Mljevenjem ječmene kaše dobiva se brašno koje se upotrebljava za proizvodnju dječje hrane ili se pak miješa s pšeničnim brašnom i koristi za pripremu kruha.

Ječmena zrna mogu se rezati i na tanke ploške te valjati kako bi se dobile ječmene pahuljice koje se mogu upotrijebiti kao i ostale žitne pahuljice.

Pomoć kod bora:

Od ječma možete napraviti hranjivu, prirodnu masku za njegu lica i ublažavanje bora.

U litri vode kuhajte dvadeset grama ječmenog zrnja, dok sasvim ne omekša. Potom ga izgnječite u kašu i dobro protisnite kroz gazu.

Dobivenu kašu koristite kao masku za lice.

Držite na licu 20 minuta. Zatim uklonite i na lice stavite obloge od procijeđene tekućine, na 10-ak minuta.

U isto vrijeme, popijte čašu toplog čaja od ječma (tekućine koja vam je ostala).

Za idealne rezultate, postupak ponovite tri puta tjedno.

Obloge od kuhanog ječma možete stavljati i za ublažavanje bolova na zglobovima.

Priprema jela s ječmom:

Prvi recept za ječmeno vino potječe iz Babilona, 2800 godina prije Krista. Isto tako ječmena se voda od davnina upotrebljavala u medicinske svrhe.

Iako polako gubimo vezu s nekad tradicionalnim namirnicama, u koje ubrajamo i ječam, evo prilike da ih ponovno uvrstimo u svoj "zdravi" jelovnik.

Za početak, evo ideje za doručak. Iako su kupovne žitne pahuljice vrlo praktične, vikendom možete pripremiti domaće (home-made) muesli.

U tavi bez ulja popecite suncokretove i bundevine sjemenke. Tomu dodajte ječmene i zobene pahuljice, grožđice, sušene i narezane marelice, nasjeckane lješnjake i sušeni čips od jabuka. Sve zajedno pomiješajte i imate – muesli! Prije posluživanja namočite ga u malo vode ili omiljenog voćnog soka kako bi sastojci malo omekšali. Kao ukras dobrome početku dana dodajte malo tučenog vrhnja i svježeg voća ili pak malo kokosova brašna.

Za međuobrok vrlo jednostavno možete pripremiti ječmene posije bogate vlaknima. Popecite ih kratko u tavi, malo posolite i pomiješajte s jogurtom.

Za ručak, večeru ili mali obrok pripremite ječam ili ječmenu kašu tako da ječam prije kuhanja isperete ispod tekuće vode i stavite kuhati u kipuću vodu ili temeljac. Omjer količine ječma ili kaše i vode je 1:3. Ječam se kuha oko 90 minuta, a ječmena kaša sat vremena.

Jedna zdrava napomena prilikom kuhanja ječmene kaše: voda u kojoj se kuhala ječmena kaša vrlo je povoljna za probavni sustav, pa na sljedeći način možete pripremiti tzv. ječmenu vodu.

Ječmenu kašu isperite i prelijte vodom. Kada voda zakipi, nastavite kuhati na laganoj vatri 20-ak minuta, skidajući pjenu. Maknite s vatre, ocijedite je od kaše, dodajte naribanu limunovu koricu i šećer. Promiješajte i ostavite neka se ohladi. Poslužite s ledom i kriškama limuna.

Ječam ili ječmena kaša upotrebljava se i u pripremi juha. Meso, govedinu ili janjetinu, možete kuhati u temeljcu s dodatkom bouquet garni, a nakon toga ga izvadite i narežite. U istoj tekućini zatim kuhajte ječmenu kašu i povrće, a meso dodajte pred kraj kuhanja. Ako radite povrtnu juhu, korjenasto povrće možete prvo pirjati, a zatim dodati ječam i mahune, zaliti s vodom i kuhati dok ne omekšaju.

Najpoznatije jelo sjeverozapadne Hrvatske s ječmenom kašom je ričet. To tradicionalno zimsko izdašno jelo kombinacija je kaše, graha i sušenog mesa. Ječmenu kašu možete dodati i drugim varivima, posebno zimskim jelima od kiselog kupusa i repe, kako bi se pojačao njihov osnovni okus, a ujedno dobila i potrebna gustoća.

Ječmena kaša u kombinaciji s porilukom i paprikom ili pirjanim gljivama može biti zanimljiv mali obrok ili prilog mesnom jelu.

SJEMENKE KLAS



NUSPOJAVE:

Opasna svojstva ječmenog zrna:

Obroci od ječma neće uzrokovati štetu ako se ne jedu više od 2-3 puta tjedno.

Međutim, ljudi koji su navikli jesti takvu kašu svakodnevno riskiraju da dobiju prekomjernu tjelesnu masu i kao posljedicu imaju niz povezanih bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti itd.

Također je proizvod kontraindiciran za osobe s individualnom netolerancijom, na primjer pogoršava kronične bolesti gastrointestinalnog trakta, kada se osoba mora pridržavati određene prehrane.

Ječam se ne preporučuje osobama koje pate od celijakije - kongenitalna kronična bolest, u kojoj tijelo ne razgrađuje gluten (protein glutena).



molimo pročitati izjavu