TRANSLATOR




KOMORAČ

cvijet
Komorač (foeniculum vulgare mill.).eng: fennel, d: der fenchel, Fr: le fenouit commun. Biljka: porodica: apiaceae (umbelliferae) - štitarke. Ostali nazivi: koromač, morač, slatki kopar, janež, divlja mirođija. Podrijetlo: Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Stanište: Raste na poljima, i neobrađenimlivadama, u vinogradima, na kamenjarima, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. Komorač potiče iz Sredozemlja, a dosta se uzgaja i diljem svijeta, uglavnom u Toplijim krajevima Europe i Azije te Africi i Južnoj Americi. Raste po kamenjarima Hrvatskoga Primorja, Dalmacije i Makedonije. U nas ga najviše ima u primorskim krajevima i na otocima. Komorač se danas cijeni kao mirodija za pripremanje kolača i kruha. Zrnca komorača, a još češće mljeveni komorač, miješaju se s brašnom tako da pecivo dobiva izvrstan okus. Komorač se pored toga stavlja u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Svježi, nježni listići komorača, kao i svježi korijen, nasjeckaju se u salate....[...]

Nastavi dalje...

KIM

cvijet
Kim (carum carvi l.). Porodica: umbelliferae (apiaceae) - štitarke. Eng: caraway. D: kummel. fr: le carvi. Drugi nazivi: divlji kim, kumen, kumin. Egipčani ga nazivaju; tapnen. Stari Rimljani: cuminum. A Grci: kyminon. Povijest i pučka medicina: Kim se odavno koristi kao začin i ljekovito sredstvo. Najčešće u pripravcima protiv nadimanja, bolova u trbuhu, ujeda otrovnih životinja, kao oblog kod krvarenja iz nosa, za pospješivanje izlučivanja želučane kiseline i majčina mlijeka te kod kašlja. Sa šećerom i drugim začinima pripravljao se liker od kima. Stari Grci dodavali su ga svim lijekovima kako bi ubrzali njihovo djelovanje.

Droga: carvi fructus - plod kima. Plodovi kima koriste se u različitim ljekovitim pripravcima, a iz njih se dobiva i ljekovito eterično ulje koje se koristi kao djelatna tvar u mnogim farmaceutskim pripravcima. Kao biljka za probavni sustav, kim je doista blagotvoran. Djeluje kao stomahik, stimulirajući lučenje probavnih enzima. Prednost mu je što nije gorak, kao što je slučaj kod drugih biljaka koje se koriste u tu namjenu, poput gorkog pelina ili kičice. Zanimljivo, istodobno ima sposobnost opuštanja glatkog mišićja probavnog sustava, ali i poticanja njegove normalne peristaltike (gibanje). Na taj način sprječava bolne grčeve probavnog sustava, a olakšava proces probave.

Kim je jedna od najdjelotvornijih biljaka karminativnog djelovanja, što znači da djeluje kod nadutosti....[...]

Nastavi dalje...


KESTEN DIVLJI

cvijet

Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene. Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Općenito se dijele na pitome i divlje.

Divlji (samonikli rastu u prirodi) su jestivi, a posebna poslastica među njima su lovranski maruni koji su slađi i veći od običnih kestena te posjeduju ljekovita svojstva.. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka.

S druge strane, pitomi kesten, koji nažalost nije za jelo niti nema nikakva ljekovita svojstva. Pitomi (hibridni) se obično sade po parkovima kao ukrasno drvo, a ljudi ih često krivo imenuju u "divlje", jer nisu jestivi. Nziv "divlji" imaju samonikle biljke u prirodi, a "pitome" su one cijepljene ili genetski modificirane. Nažalost pitomi kesten ima lijep veliki plod te prekrasne cvjetove ali nije upotrebljiv osim za ukras....[...]

Nastavi dalje...


ANIS

anis

Plodovi koji se sabiru dvaput u sezoni moraju se očistiti od peteljki i odmah sušiti jer inače pocrne. Korijen se vadi u jesen. Poslije čišćenja korijena od zemlje, reže se na kockice ili rezance te suši na toplom prozračnom mjestu. Iz sjemena se destilacijom dobiva anisovo ulje (oleum anisi). Anis je podrijetlom iz Egipta. Ljekovito djelovanje anisa možda je najbolje opisano u starim zapisima: "ako golubinjak namažemo uljem anisa golubovi će ga sigurno prihvatiti jer obožavaju njegov miris." Sjeme anisa sadrži 1-5 % eteričnog ulja, bjelančevina i šećera do 20 %, masnih ulja do 10 %. željeza; ulje anisa sadrži i do 90 % anetola, zatim metilhavikola, aldehida, estragola, anisove kiseline, anis ketona i anisovog alkohola. U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd.

Ljekoviti dio biljke: plod

Anis je afrodizijak, antispazmatik, aromatik, antidepresiv, diuretik, dispeptik, ekspektorant, holagog, holeretik, galaktagog, karminativ, mikotik, pektoral, sekretolik, stimulans, tonik i vermifug.[...]

Nastavi dalje...


KLINČIĆ

cvijet
Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta, koji su ružičasti dok su svježi, a sušenjem mijenjaju boju u bakreno smeđu. Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu. Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao). Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.

Klinčićevac ili klinčić (Syzygium aromaticum) je malo do srednje visoko, osjetljivo zimzeleno drvo iz tropskih krajeva. Pripada porodici mirta (Mirtaceae), a potječe iz sjevernih Molučkih otoka.

Uspijeva samo u tropskoj morskoj klimi pa se danas uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, Madagaskaru, Šri Lanki i Maleziji.

Drvo klinčićevca ima krošnju u obliku piramide te velike, kožaste i sjajne, jajolike listove koji se javljaju u parovima. Listovi su vrlo aromatični, a ugodan miris imaju i grančice i sitni zvonoliki crveni cvjetovi koji se javljaju u gustim nakupinma u dva razdoblja tijekom vegetacije. Još ružičasti cvjetni pupoljci beru se ručno ili tresu bambusovim štapovima, a zatim se suše na suncu. Nakon sušenja, pupoljci su crvenkastosmeđe boje i nalik čavliću, a pod nazivom klinčić upotrebljavaju se kao začin. Naziv mu dolazi od latinske riječi clavus što znači čavao.

Njegove izuzetno ljekovite tvari koje sadrži ( eugenol, cariofilen, tanin i dr.) imaju jaka anti-mikrobna svojstva te ubijaju sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke.

Čudesna svojstva klinčića odavna su poznata liječnicima diljem svijeta pa se od davnina koristi kao lijek kod problema sa probavom te za uništavanje parazita i protiv gljivičnih infekcija. [...]

Nastavi dalje...


KOPAR

cvijet

Mljeveni plodovi kopra u mlincu za kavu uzimali su se kao začin kod svih dijetalnih jela 3 puta na dan na vrhu noža. Miriše ugodno i aromatično i vrlo je sličan komoraču. Kopar je u svojoj dugovječnoj povijesti u narodu izgradio svoju mitsku povijest s legendom o čarobnoj moći a u kuhinjama domaćica sve do današnjeg dana ostao je ljekovita i začinska biljka, čije lišće se koristi kod kiseljenja krastavaca, kod zelenih salata, salate od krumpira i graha, te raznim jelima (variva, juhe, umaci). Bolesti bubrega i urinarnih puteva, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače - (za bolji rad), kašlja, nesanice, neuroze, nadutost, skleroze, srčane aritmije zajedno sa komoračem, tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače lučenje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, lošeg zadaha iz usta.

U kuhinji kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekata.

Eterično ulje kopra rabe kao insekticid.

Tinkturu kopra od sjemena rabe kod gripe, grčeva te poremećaja probave.

Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini se dosta razvilo tako da su njegova svojstva nadopunjavali i s ostalim ljekovitim sredstvima kao što su med koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih oboljenja.

Zatim vino u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za umirenje živaca a ako se popilo prije spavanja kod raznih nesanica. - Ženama je poznato poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja. - Za izazivanje mjesečnog ciklusa. - Kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer umiruje i otklanja ih..

O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, onima, koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta.[...]

Nastavi dalje...


MAGNEZIJ

cvijet

Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena. Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene. .[...]

Nastavi dalje...


CINK

cvijet

Cink je esencijalni mineral koji nalazimo u gotovo svakoj stanici našeg tijela. Smatra se da je količina cinka u tijelu odrasle osobe oko 2 g. Najveću količinu cinka u tijelu nalazimo u retini i muškim reproduktivnim organima, dok ga u znatnoj mjeri nalazimo i u kostima i mišićima. Apsorpcija mu je loša, a glavni dio cinka apsorbira se u jejunumu, tj. u tankom crijevu. Cink sudjeluje u aktivnosti gotovo stotinu enzima, tvari koje omogućavaju odvijanje biokemijskih reakcija u našem tijelu. Cink utječe na osjećaj okusa i na tek. Elementi okusa nalaze se u slini i strukturna su tvar epitelnih stanica sluznice usne šupljine.. Najčešći su simptomi nedostatka cinka suha i ogrubjela koža, beživotna kosa, krhkost i bijele mrlje na noktima, oslabljeni osjeti okusa i mirisa, gubitak teka i tjelesne težine, smanjena prilagodljivost očiju na mrak, proljev, česte infekcije, otežano zacjeljivanje rana, kožne iritacije i poremećaji poput dermatitisa i akni... Mogući su i poremećaji rasta i razvoja, koncentracije i pamćenja, imuniteta i izmjene tvari te impotencija i neplodnost..[...]

Nastavi dalje...


HELJDA




HELJDA

Latinski naziv: Fagopyrum asculentum Mnch. - Fagopyrum sagittaium

Engleski naziv joj je buckwheat

Njemački: Echter Buchweizen, Buchwiezen, Echte Buchweizen

Francuski: Blé noir, Sarrasin commun

Talijanski: grano saraceno comune

Slovenski: ajda

Ljekarnički naziv joj je Fagopyri herba.

Prirodni je antiarterosklerotik, dermetik, dijetik, hemostiptik, kozmetik, vermifug, sedativ.

Druga imena heljde su: ajda, eljda, hajda, hajdina, jelda, golokud.



Opis biljke:

Jednogodišnja zeljasta biljka sa čvrstom, rebrastom i grubom stabljikom visine od 15-60 cm, a na kraju vegetacije razgranata i crvenkaste boje.

Donji listovi su smješteni na dugim peteljkama, a gornji su sjedeći.

Listovi su srcoliki, streličasti i zašiljeni.

Cvjetovi su maleni, bijelo-crveni ili crveni jakog mirisa (do 2000 cvjetova na jednoj stabljici), a složeni su u gronjama na dugim stapkama koje rastu iz pazušca lista.

Plodovi su crnosmeđi, sitni i trobridni te 5-6 mm dugi.

Vrijeme cvatnje: VII. - IX. mjesec (poslije nicanja, cvate nakon 25 dana)

Miris i okus: miris je aromatičan koji za vrijeme cvatnje privlači pčele, a okus listova je gorak i nejestiv.

Stanište: uspijeva na siromašnoj, jako pjeskovitoj zemlji s dosta vlage.




CRNI KRUH (od heljdinog svježeg brašna)



Tradicija...

Ime je heljda dobila po grčkoj riječi fagus što u prijevodu znači bukva te riječi pyros - pšenica.

Domovina heljde je centralna Azija iz koje su u Evropu prenijeli Saraceni u 15. st.

Francuzi heljdu nazivaju * blé sarrasin * u prijevodu saracensko žito, a u Rusiji * greča ili grčika * što upućuje da su Grci prenijeli heljdu u te istočne krajeve u kojima se danas najviše uzgaja.

U našim krajevima, pogotovo u Međimurju, heljda je stoljetno tradicionalno narodno jelo.

Najviše se uzgaja u Rusiji i Poljskoj, jer je dio i njihove tradicionalne kuhinje.

Heljda je idealna namirnica za spremanje prirodno zdravih i dijetalnih jela, kod poremećaja u probavnom sustavu.

Unhulled (Svježa)

Izgled nakon berbe je trokutastog oblika, tamno smeđe iligotovo crne boje. Tek ubrana heljda se koristi za izradu crnog brašna.

Raw (Sirova)

Nakon što se ukloni ljuska, heljda dobiva svjetlo smeđu ili blijedo zelenu boju. Sada se koristi kao krupica, koja se može koristiti kao zamjena za zobene pahuljice.

Roasted (Pečena)

Heljda se na kraju prži, i kao takvu ju poznajemo kao "hajdinu kašu". Ona se koristi za kuhanje ili za brašno nešto mekše i prirodnije boje.

Ljekovito djelovanje:

U novije vrijeme, o velikom povratku heljde svjedoče ponajprije poklonici zdrave i prirodne hrane te već znani rezultati znanstvenih istraživanja. U pučkoj medicini heljda se rabi dvojako, kao biljni čaj od osušene biljke i kao jelo (kaša) te čaj od sjemena heljde.

Poznati su ljekoviti učinci heljdinog čaja u liječenju:

- bolesti krvnih žila (proširenje vena, ovapnjenje žila, pucanje kapilara, i razna krvarenja kapilara),

- slabe memorije (poglavito kod starijih osoba, hrana za mozak),

- reumatizma, glaukoma, dijabetesa,

- danas medicina rabi rutin za sprječavanje krvarenja i jačanje otpornosti i elastičnosti kapilara, pojačavajući i samu propusnost kapilara kod visokog tlaka,

- znanstvena otkrića njemačkih biologa koji su utvrdili da jela od heljde snižavaju tlak, slično kao i riža te preporučuju heljdu u liječenju hipertenzije (visoki tlak) i arteroskleroze (ovapnjenje krvnih žila),

- osobama starije dobi i osobama oboljelih od spomenutih bolesti, jela od nepročišćene heljde (heljdina kaša) pomlađuju krvne žile



BRAŠNO (od prženih sjemenki)



Homeopatija:

Homeopatski lijek Fagopyrun rabi se za liječenje kožnih bolesti kao što su upala, infekcija, svrab, osip i raznih kožnih nečistoća kože, hemoroida, varikoznih vena, arterioskleroze, krvarenja itd.

Zapadna pučka medicina rabi heljdu kao adstrigent, arteriosklerotik, dermetik, sedativ, za liječenje bolesti kože i krvnih žila, bolesti živaca.

Med se koristi tegobe sa želucem itd.

Kineska medicina (heljda - chiao mai) rabi med od heljde, za liječenje dječjeg mokrenja u krevetu.

Heljda je idealna namirnica za spremanje prirodno zdravih i dijetalnih jela (hajdina kaša) kod poremećaja u probavnom sustavu (želuca, crijeva),

- kod posljedica zračenja i kemoterapije (razne vrste karcinoma),

- kod pretjeranog umnog rada (jača memoriju i koncentraciju, kao hrana za studente),

- kod živčane rastrojenosti (depresivna i razdražujuća stanja),

- gojaznosti (dijeta),

- kod slabe krvne slike (slabokrvnost),

- dijabetesa (danas možemo reći da su žitarice kao heljda, proso, zob, ječam i riža, hrana koja djeluje na dijabetes, te se preporučuje dijabetičarima da svakodnevno unose cjelovite kuhane žitarice u organizam).



HELJDA - CVAT



Ljekovit sadržaj:

Plod heljde sadrži: energetska vrijednost na 100 g iznosi 1407 kJ ili 335 kcal.

Ugljikohidrata ima 72 %, bjelančevina 12 %, biljnog ulja 2,4 %, biljnih vlakna 25 %, kalija 448 mg, fosfora 282 mg, kalcija 114 mg, željeza, natrija, globulina, glutenina, magnezija, vitamina B kompleksa.

List: 1-5 % glikozida rutina (vitamin P).

Heljdina kaša sadrži 0,2% biljnih sterola koji sprječavaju povećanje kolesterola u krvi.

Sastavljena je od 75% složenih ugljikohidrata.

Odličan je izvor vlakana jer sadrži oko 25% neprobavljivih sirovih vlakana koji blagotvorno djeluju na probavni sustav. Bogata je dijetalnim vlaknima.

Sadrži osam esencijalnih aminokiselina

Odličan je izvor minerala – sadrži fosfor, magnezij, željezo, cink, bakar i mangan

Bogata je flavonoidima, posebice rutinom

Regulira razinu šećera u krvi, povoljna je za dijabetičare

Smanjuje visoki tlak i kolesterol

Ne sadrži gluten pa je stoga prikladna za osobe koje boluju od celijakije.

Poboljšava zdravlje kardiovaskularnog sustava

Smanjuje rizik od nastanka raka

Heljda je posebno pogodna za hladnije vrijeme jer ima zagrijavajuća svojstva.

Energetska i nutritivna vrijednost:

Kašu možete skuhati i poslužiti kao prilog ili upotrijebiti kao nadjev sarmi, musakama, peradi i savijačama.

Visoka prehrambena vrijednost nutrijenata, tj. značajne količine ključnih minerala i vitamina, čine ovu namirnicu osobito prikladnom i cijenjenom u prehrani.

Bogata je ugljikohidratima i sadrži sporo probavljivi škrob, koji izaziva postupan rast šećera u krvi. To znači da je vrlo dobra namirnica za ljude s povišenim šećerom u krvi i za one koji moraju paziti na prekomjerni unos kalorija.



HELJDA - PLANTAŽA



Kupovanje, čuvanje, priprema...

Plodovi heljde sitni su trobridni, 5-6 mm dugi, jajasti oraščići. Sušenjem se iz njih oslobađa sjemenka svijetle boje, koja prženjem dobiva smeđu boju i koju poznajemo pod nazivom heljdina kaša.

Prodaje se u trgovinama, u manjim i većim pakiranjima, u prozračnoj papirnoj ili plastičnoj ambalaži, a čuva se na suhom i tamnom mjestu.

Heljdino brašno ćete najčešće naći u trgovinama zdrave hrane.

Kašu možete skuhati i poslužiti kao prilog ili upotrijebiti kao nadjev sarmi, musakama, peradi i savijačama.

Upotrebljava se i za pripremu variva samostalno ili s povrćem, kombinira se s različitim povrćem i mesom za hladne salate, a i kao dodatak kod pripreme domaćih kobasica.

Heljdino brašno možete koristiti kod pripreme štrukli, žganaca, peciva ili kruha.

U Rusiji ga upotrebljavaju za pripremu blina (manjih i debljih palačinki), u Japanu za pripremu soba okruglica, a u Italiji za pripremu tjestenine.

Upute za pčelare:

Prinosi po 1 hektaru iznose i do 90 kg meda.

Vrijeme cvatnje od tri tjedna čine ju odličnom medonosnom biljkom koja daje mnogo nektara.

Med od heljde je tamne boje, a miris i okus aromatičan.

Klasifikacijska ocjena za prinos (4).



Recepti….

Čaj za smirenje

Poznato je ljekovito djelovanje čaja od cvijeta heljde na dišne organe i puta (kašalj, sluz, katar), a mješavina lista i cvjetova heljde liječi arteriosklerozu krvnih žila. U krajevima gdje se heljda najviše uzgaja pije se čaj od sjemena za smirenje i kod nesanice. Grubo brašno od heljde rabimo za pripremu raznih obloga u liječenju raznih kožnih nečistoća (lišajeva, ekcema, čireva), a u kozmetici za njegu lica i to za pripremu maski (piling).

Čaj: (za liječenje arterioskleroze i jačanja otpornosti kapilara)

2 čajne žličice osušene biljke, 2 dl vode

Uputa za pripremu: kipućom vodom prelijemo bilje, poklopimo, pustimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.

Uputa za uporabu: pijemo 2-3 šalice čaja dnevno. Za dobar rezultat, terapija čajem traje 4-8 tjedana.

Čaj II: (za liječenje arterioskleroze)

1 jušna žlica neoljuštenog sjemena heljde, 2 dl vode

Uputa za pripremu: sjeme heljde kuhamo u vodi 10 minuta i procijedimo.

Uputa za uporabu: Pijemo mlako 2-3 šalice dnevno, a ako zasladimo sa heljdinim medom napitak djeluje umirujuće. Terapija traje 3-4 tjedna.

Heljdina juha: (za liječenje visokog tlaka i arterioskleroze)

1 šalice sjemena heljde, 5 dag korijena peršina s lišćem, 1 l vode, kim

Uputa za pripremu: sjeme heljde operemo i navečer stavimo močiti da nabubri. Sutradan ocijedimo i stavimo kuhati. Kuhamo na tihoj vatri uz povremeno miješanje da ne zagori. Dok kuha, operemo korijen peršina i sitno ga naribamo, a listove sitno isjeckamo. Kad utvrdimo da je heljda malo omekšala, dodajmo ribani korijen peršina i pustimo da kuha 2-3 minute.

Uputa za uporabu: kad serviramo heljdinu juhu, neposredno prije samog jela posipamo sjeckanim peršinom i mljevenim sjemenkama kima.

Kako se koristi heljdino brašno kod pripreme tijesta?

Kod priprema tijesta heljdino brašno može se koristiti samo ili miješati sa pšeničnim ili raženim brašnom.

HAJDINA KAŠA



Branje i prerada:

U pučkoj medicini rabi se biljka u cvatu i plod. Biljku beremo za vrijeme cvatnje, a sušimo na prozračnom mjestu u hladu. Plod rabimo za pripravu raznih jela (juhe, kaše, popečci, žganci), te za dobivanje heljdinog brašna.

NUSPOJAVE:

Kontraindikacije nisu poznate, osim kod uporabe većih količina.



molimo pročitati izjavu