TRANSLATOR




KOMORAČ

cvijet
Komorač (foeniculum vulgare mill.).eng: fennel, d: der fenchel, Fr: le fenouit commun. Biljka: porodica: apiaceae (umbelliferae) - štitarke. Ostali nazivi: koromač, morač, slatki kopar, janež, divlja mirođija. Podrijetlo: Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Stanište: Raste na poljima, i neobrađenimlivadama, u vinogradima, na kamenjarima, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. Komorač potiče iz Sredozemlja, a dosta se uzgaja i diljem svijeta, uglavnom u Toplijim krajevima Europe i Azije te Africi i Južnoj Americi. Raste po kamenjarima Hrvatskoga Primorja, Dalmacije i Makedonije. U nas ga najviše ima u primorskim krajevima i na otocima. Komorač se danas cijeni kao mirodija za pripremanje kolača i kruha. Zrnca komorača, a još češće mljeveni komorač, miješaju se s brašnom tako da pecivo dobiva izvrstan okus. Komorač se pored toga stavlja u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Svježi, nježni listići komorača, kao i svježi korijen, nasjeckaju se u salate....[...]

Nastavi dalje...


KIM

cvijet
Kim (carum carvi l.). Porodica: umbelliferae (apiaceae) - štitarke. Eng: caraway. D: kummel. fr: le carvi. Drugi nazivi: divlji kim, kumen, kumin. Egipčani ga nazivaju; tapnen. Stari Rimljani: cuminum. A Grci: kyminon. Povijest i pučka medicina: Kim se odavno koristi kao začin i ljekovito sredstvo. Najčešće u pripravcima protiv nadimanja, bolova u trbuhu, ujeda otrovnih životinja, kao oblog kod krvarenja iz nosa, za pospješivanje izlučivanja želučane kiseline i majčina mlijeka te kod kašlja. Sa šećerom i drugim začinima pripravljao se liker od kima. Stari Grci dodavali su ga svim lijekovima kako bi ubrzali njihovo djelovanje.

Droga: carvi fructus - plod kima. Plodovi kima koriste se u različitim ljekovitim pripravcima, a iz njih se dobiva i ljekovito eterično ulje koje se koristi kao djelatna tvar u mnogim farmaceutskim pripravcima. Kao biljka za probavni sustav, kim je doista blagotvoran. Djeluje kao stomahik, stimulirajući lučenje probavnih enzima. Prednost mu je što nije gorak, kao što je slučaj kod drugih biljaka koje se koriste u tu namjenu, poput gorkog pelina ili kičice. Zanimljivo, istodobno ima sposobnost opuštanja glatkog mišićja probavnog sustava, ali i poticanja njegove normalne peristaltike (gibanje). Na taj način sprječava bolne grčeve probavnog sustava, a olakšava proces probave.

Kim je jedna od najdjelotvornijih biljaka karminativnog djelovanja, što znači da djeluje kod nadutosti....[...]

Nastavi dalje...


KESTEN DIVLJI

cvijet

Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene. Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Općenito se dijele na pitome i divlje.

Divlji (samonikli rastu u prirodi) su jestivi, a posebna poslastica među njima su lovranski maruni koji su slađi i veći od običnih kestena te posjeduju ljekovita svojstva.. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka.

S druge strane, pitomi kesten, koji nažalost nije za jelo niti nema nikakva ljekovita svojstva. Pitomi (hibridni) se obično sade po parkovima kao ukrasno drvo, a ljudi ih često krivo imenuju u "divlje", jer nisu jestivi. Nziv "divlji" imaju samonikle biljke u prirodi, a "pitome" su one cijepljene ili genetski modificirane. Nažalost pitomi kesten ima lijep veliki plod te prekrasne cvjetove ali nije upotrebljiv osim za ukras....[...]

Nastavi dalje...


ANIS

anis

Plodovi koji se sabiru dvaput u sezoni moraju se očistiti od peteljki i odmah sušiti jer inače pocrne. Korijen se vadi u jesen. Poslije čišćenja korijena od zemlje, reže se na kockice ili rezance te suši na toplom prozračnom mjestu. Iz sjemena se destilacijom dobiva anisovo ulje (oleum anisi). Anis je podrijetlom iz Egipta. Ljekovito djelovanje anisa možda je najbolje opisano u starim zapisima: "ako golubinjak namažemo uljem anisa golubovi će ga sigurno prihvatiti jer obožavaju njegov miris." Sjeme anisa sadrži 1-5 % eteričnog ulja, bjelančevina i šećera do 20 %, masnih ulja do 10 %. željeza; ulje anisa sadrži i do 90 % anetola, zatim metilhavikola, aldehida, estragola, anisove kiseline, anis ketona i anisovog alkohola. U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd.

Ljekoviti dio biljke: plod

Anis je afrodizijak, antispazmatik, aromatik, antidepresiv, diuretik, dispeptik, ekspektorant, holagog, holeretik, galaktagog, karminativ, mikotik, pektoral, sekretolik, stimulans, tonik i vermifug.[...]

Nastavi dalje...


KLINČIĆ

cvijet
Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta, koji su ružičasti dok su svježi, a sušenjem mijenjaju boju u bakreno smeđu. Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu. Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao). Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.

Klinčićevac ili klinčić (Syzygium aromaticum) je malo do srednje visoko, osjetljivo zimzeleno drvo iz tropskih krajeva. Pripada porodici mirta (Mirtaceae), a potječe iz sjevernih Molučkih otoka.

Uspijeva samo u tropskoj morskoj klimi pa se danas uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, Madagaskaru, Šri Lanki i Maleziji.

Drvo klinčićevca ima krošnju u obliku piramide te velike, kožaste i sjajne, jajolike listove koji se javljaju u parovima. Listovi su vrlo aromatični, a ugodan miris imaju i grančice i sitni zvonoliki crveni cvjetovi koji se javljaju u gustim nakupinma u dva razdoblja tijekom vegetacije. Još ružičasti cvjetni pupoljci beru se ručno ili tresu bambusovim štapovima, a zatim se suše na suncu. Nakon sušenja, pupoljci su crvenkastosmeđe boje i nalik čavliću, a pod nazivom klinčić upotrebljavaju se kao začin. Naziv mu dolazi od latinske riječi clavus što znači čavao.

Njegove izuzetno ljekovite tvari koje sadrži ( eugenol, cariofilen, tanin i dr.) imaju jaka anti-mikrobna svojstva te ubijaju sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke.

Čudesna svojstva klinčića odavna su poznata liječnicima diljem svijeta pa se od davnina koristi kao lijek kod problema sa probavom te za uništavanje parazita i protiv gljivičnih infekcija. [...]

Nastavi dalje...


KOPAR

cvijet

Mljeveni plodovi kopra u mlincu za kavu uzimali su se kao začin kod svih dijetalnih jela 3 puta na dan na vrhu noža. Miriše ugodno i aromatično i vrlo je sličan komoraču. Kopar je u svojoj dugovječnoj povijesti u narodu izgradio svoju mitsku povijest s legendom o čarobnoj moći a u kuhinjama domaćica sve do današnjeg dana ostao je ljekovita i začinska biljka, čije lišće se koristi kod kiseljenja krastavaca, kod zelenih salata, salate od krumpira i graha, te raznim jelima (variva, juhe, umaci). Bolesti bubrega i urinarnih puteva, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače - (za bolji rad), kašlja, nesanice, neuroze, nadutost, skleroze, srčane aritmije zajedno sa komoračem, tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače lučenje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, lošeg zadaha iz usta.

U kuhinji kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekata.

Eterično ulje kopra rabe kao insekticid.

Tinkturu kopra od sjemena rabe kod gripe, grčeva te poremećaja probave.

Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini se dosta razvilo tako da su njegova svojstva nadopunjavali i s ostalim ljekovitim sredstvima kao što su med koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih oboljenja.

Zatim vino u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za umirenje živaca a ako se popilo prije spavanja kod raznih nesanica. - Ženama je poznato poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja. - Za izazivanje mjesečnog ciklusa. - Kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer umiruje i otklanja ih..

O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, onima, koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta.[...]

Nastavi dalje...


SEZAM
LJEKOVITOST SJEMENKI

SEZAM

Malene su sjemenke sezama jedan od najstarijih poznatih začina, stoga i ne čudi da su se dodavale pekarskim proizvodima još u vrijeme drevnog Egipta. Sezamu kineska medicina pripisuje ljekovita svojstva, a smatrana je i namirnicom koja usporava starenje.

Sadrže vitamin E koji pomaže u sprječavanju nastanka bora i preranog starenja kože, na što bi pažnju trebale obratiti posebno ovisinice o cigaretama. Sjeme ove biljke bogato je antioksidansima pomoću kojih povlači toksine van iz vašeg organizma.[...]

Nastavi dalje...

MAGNEZIJ

cvijet

Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena. Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene. .[...]

Nastavi dalje...

SJEMENKE DUNJE




DUNJA - Semen Cydoniae

Latinski naziv: Cydonia oblonga

Dunja (lat. - Cydonia oblonga) je jedina vrsta iz roda Cydonia koja pripada subporodici Maloideae iz porodice Rosaceae. Svoje latinsko ime je dobila po starom grčkom gradu Kydonia, danas grad Chania na otoku Kreti. U Armeniji i Iranu, dunje rastu u divljini.



Opis biljke:

Drži se da dunja potječe iz sjevernog Irana, gdje je rasla kao samonikla biljka. U staroj Grčkoj spominje se 650. godine prije Krista, gdje su je zvali jabuka iz Kidona, prema području u kojem su se uzgajale najkvalitetnije sorte dunje.

Danas dunju možemo naći u zemljama Sredozemlja te sjeverne i južne Europe.




DUNJINE LJEKOVITE SJEMENKE



Povijest:

Dunja je raširena i u Hrvatskoj, od sjevera do juga Lijepe naše. Zanimljivo, u Hrvatskom primorju mogu se naći i divlje, samonikle dunje.

U Sjevernoj Americi, to izrazito jesensko mirisno voće uzgaja se tek od 17. stoljeća. U stara vremena dunju su držali znakom plodnosti.

Tako su mladenci – uoči vjenčanja – morali pojesti dunju kako bi im brak bio plodan i sretan.

U mnogim našim kućama, od Hrvatskog zagorja i Slavonije do Dalmacije, u jesen se dunje stavljaju na ormare ili zidne police u dnevnom boravku ili spavaćoj sobi jer prostor ispunjavaju ugodnim mirisom. Dunja je svoje mjesto dobila i u brojnim pjesmama, naročito narodnim.

Dunju su još pripremali i stari Grci. Izdubili bi je, napunili medom i pekli poput jabuka. Antički Grci povezivali su je s plodnošću i igrala je važnu ulogu u svadbenim slavljima, gdje se nudila kao dar. Svadbena pratnja bacala je plod dunje na svadbena kola kojima su mladenci išli u svoj novi dom, a mladenki se darovala dunja kao simbol ljubavi, braka i plodnosti.



DUNJA - PLOD - CVAT



Energetska i nutritivna vrijednost ploda:

U dunji ima kalija, kalcija, magnezija, natrija, željeza, sumpora, klora i bakra, a od vitamina: karotena (provitamina A), vitamina B1, B2, vitamina C i niacina. U dunjinim sjemenkama ima masti, tanina, pektina, šećera, jabučne kiseline, amigdalina, emulzina i protida.

Deset dekagrama svježe dunje ima energetsku vrijednost od 63 kalorije, a džem od dunja jači je više od četiri puta jer ista količina daje čak 258 kalorija.

Dunja je bogata:

- Vitaminom C

- Fosfornom kiselinom

- Pektinom

- Bakrom

- Kalijem

- Manganom

- Natrijem

- Taninom

- Amigdalinom

- Emulzinom.

Amigdalin je tzv. "zabranjeni" vitamin o kojemu se u javnosti jako malo govori. Međutim, američki liječnik dr. Krebs ističe da je amigdalin u slučaju raka faktor iscjeljivanja. Ova još nepoznata supstanca, čini dunju jednom od ljekovitih voćki.



Taninske tvari su grupa polifenolnih sastojaka, pretežno neobojene ili žućkaste boje. Po svojoj strukturi tanini su derivati flavan-3-ola i flavan-3,4 diola, s većim ili manjim brojem jedinica unutar polifenolnog lanca. Osim u dunji, taninske tvari se u većim količinama nalaze u kestenu, mušmuli, divljim sortama jabuka i krušaka, kao i u nedozrelim plodovima voća. Utječu na senzorska svojstva voća i povrća, kao i proizvoda od voća i povrća, to jest daju mu trpak ili gorak okus.

DUNJA - DETALJI



Energetska i nutritivna vrijednost SJEMENKI:

Sjemenke dunje u sjemenskoj ovojnici sadrže do 22% sluzi topivih u vodi. Plod sadrži velike količine šećera (osobito fruktoze), organskih kiselina, pektina i vitamina.

Sjemenke sadrže dosta sluzi, otrovnog cijanid-glikozida i masnih ulja. Sjemenke su bogate i mastima, taninom, pektinom, šećerima, jabučnom kiselinom, emulzinom i protidom.

Sam plod sadrži mnogo vitamina C, kalija, natrija, cinka, željeza, bakra, mangana i fluora, tanina, organskih kiselina, jako puno pektina i sluzi.



Sam plod sadrži mnogo vitamina C, kalija, natrija, cinka, željeza, bakra, mangana i fluora, tanina, organskih kiselina, veoma mnogo pektina i sluzi.

Zdravstvene blagodati:

Svježi plod dunje - bogat je željezom, a sadrži i kalij, kalcij, magnezij, natrij, sumpor, klor i bakar, karoten (provitamin A), vitamine B1 i B2, vitamin C i niacin.

Uz to, bogat je vlaknima i pektinom, pa je tako idealno voće za sve koji žele izgubiti na tjelesnoj težini. Dunjin plod pomaže kod probavnih smetnji i u regulaciji kolesterola zbog pektina koji snižava "loši" LDL kolesterol, a povisuje "dobri" HDL kolesterol.

Zbog visokog udjela kalija može biti koristan u regulaciji hipertenzije (povišenoga krvnog tlaka).

Pravo je vrijeme da uživate u kuhanoj ili pečenoj dunji. Plod dunje obiluje vitaminima i mineralima. Sadrži niacin, karoten, kalcij, magnezij, kalij, bakar, natrij, cink, željezo, mangan, klor i sumpor. Te sadrži proteine, dijetalna vlakna, ugljiko hidrate (15, 3 g), i malo masti (0,1 g). Prilikom kupovine, odaberite plod dunje koji nije jako mekan.



Sjemenke i listovi dunje:

Osim ploda, ljekovita svojstva imaju i sjemenke i listovi dunje. Sjemenke dunje sadrže amigdalin ili vitamin B17, koji ima antikancerogena svojstva.

Također, sjemenke obiluju taninom, šećerima, pektinom, jabučnom kiselinom, emulzinom i protidom.

Čaj od dunjinih sjemenki liječi nesanicu, ublažava napetost i otklanja neugodan zadah, dok sluz od sjemenki liječi opekline i rane.

Nekoliko sjemenki dunje potopljenih u vodu, veoma brzo će oformiti sluzavu tečnost, koja je dobar pučki lijek protiv kašlja i upala dišnih organa.

Sjemenke se mogu staviti u vodu dok ne puste sluz koja zbog velikog sadržaja pektina i tanina djeluje kao antiseptik, te je odlična kod liječenja upalnih procesa, opeklina, otvorenih rana i upale očiju.

Čaj od listova dunje se odličan prirodan lijek za zaustavljanje proljeva. Pripremite čaj tako što ćete jednu žlicu osušenih listova dunje preliti sa pola litra kipuće vode. Ostavite da odstoji 30 minuta, pa procijedite. Konzumirajte topli čaj.

Dunjine sjemenke:

Zahvaljujući visokom postotku sluzi, sjemenke dunje njeguju i hidratiziraju kožu.

Reguliraju proces prirodnog vlaženja, pomažući koži u zadržavanju vlage.

Zbog toga postaju sve zastupljeniji sastojak u kozmetičkoj industriji.

Preporučuju se kao jedno od najboljih sredstava protiv dekubitusa, opekotina, ispucale kože, svrbeža i kao oblog za upaljene oči.

DJELOVANJE I UPORABA: Sluzi djeluju kod upala usne šupljine i ždrijela te ublažavaju bolove. U sjemenkama ima podosta glikozida amigdalina, zato ih zdrobljene ne koristimo. Sluzi od sjemenaka koristimo kod raspucalih usana, opeklina, dekubitusa i u brojnim kremama i mastima za njegu kože. Čaj je prikladan za pranje i obloge, pri čemu čekamo da se koža osuši i prekrije sluzima. Koža tako čuva prirodnu vlažnost i ostaje elastična i meka.

Kod proljeva, plodovi zatvaraju, slično kao jabuka, ponajviše stoga što sadrže znatne količine trjeslovina. U pučkoj je medicini za liječenje proljeva u dojenčadi i djece omiljen čaj od listova.

KOZMETIKA: Dunjine sluzi koristimo kod nečiste kože, svrbeža, kod suhe kože. Dragocjen dunjin vosak na koži stvara zaštitni film, pri čemu ne ometa prirodno disanje kože, a ekstrakt dunjina sjemena osigurava osvježavajuću vlagu. Djelovanje je učinkovitije ako kozmetički proizvod ne sadrži sintetske sastojke, jer u tom slučaju prirodna ljekovitost dunje može doći do potpuna izražaja.

DROGA: Kao droga koriste se osušene sjemenke zrelih plodova, koje čuvamo u dobro zatvorenim posudama. Katkad se u pučkoj medicini koriste i osušeni ili svježi listovi.

DUNJA



Recepti:

ČAJ:

Jednu čajnu žličicu cijelih osušenih sjemenki 6 sati držimo u hladnoj vodi. Prije konzumiranja čaj grijemo. Pijemo ga više puta na dan, po jednu šalicu.

Od jedne čajne žličice svježih ili suhih listova spravljamo oparak koji treba odstajati 15 minuta. Nezaslađen čaj djeci dajemo žlicom.

Nekoliko sjemenki dunje potopljenih u vodu, veoma brzo će oformiti sluzavu tečnost, koja je dobar narodni lijek protiv kašlja i upala dišnih organa.

Čaj od sjemenki:

U oralnoj primjeni čaj od dunjinih sjemenki pomaže u oslobađanju od stresa i nesanice.

Pomaže i kod upala usne šupljine i ždrijela te kao sredstvo za ublažavanje bolova.

Ostavite žličicu sjemenki preko noći u vodi. Zagrijte prije konzumiranja i pijte tri šalice na dan. Isti čaj, ali negrijan, koristite protiv kožnih problema kao lokalno sredstvo.

Pripravak od sjemena za dekubitus, rane, opekline:

Zdrobiti 10g sjemena dunje i močiti u 200g vode dok se ne dobije gusta sluzasta smjesa. Nanositi na oboljeli dio tijela, direktno ili kao oblog, npr za upaljene oči. Preporučuju se kao jedno od najboljih sredstava protiv dekubitusa, opekotina, ispucale kože, svrbeža i kao oblog za upaljene oči.

Protiv bora i ispucanih usana:

Jušnu žlicu sjemenki dunje izrežite sitno ili usitnite u mužaru pa prelijte dvjema jušnim žlicama proključale vode. Ostavite da odstoji 10 minuta i dobro izmiješajte. Dobivenom mješavinom mažite ispucane usne ili mjesta na licu s izraženim borama. Učinak dunjinih sjemenki naprosto je čudesan, ali terapija valja biti redovita i dugotrajna.

Mnoge naše prabake i bake ključ za lice bez bora i lijepo njegovane usne (bez kozmetičkih krema i šminke) tražile su u dunjinim sjemenkama. Protiv bora može se pripremiti i dunjin losion: 20 dekagrama kožice dunje valja držati dva tjedna u tri decilitra jače rakije (komovice). Nakon toga rakija se procijedi, ulije u tri bočice i hermetički zatvori. Pripremljenim losionom mažu se dijelovi lica s borama, dva puta dnevno.

Zahvaljujući visokom postotku sluzi, sjemenke dunje njeguju i hidratiziraju kožu.

Reguliraju proces prirodnog vlaženja, pomažući koži u zadržavanju vlage.

Zbog toga postaju sve zastupljeniji sastojak u kozmetičkoj industriji.

NUSPOJAVE:

Nisu mi poznate



molimo pročitati izjavu