TRANSLATOR




KOMORAČ

cvijet
Komorač (foeniculum vulgare mill.).eng: fennel, d: der fenchel, Fr: le fenouit commun. Biljka: porodica: apiaceae (umbelliferae) - štitarke. Ostali nazivi: koromač, morač, slatki kopar, janež, divlja mirođija. Podrijetlo: Komorač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Stanište: Raste na poljima, i neobrađenimlivadama, u vinogradima, na kamenjarima, a uzgaja se u vrtovima i na poljima. Komorač potiče iz Sredozemlja, a dosta se uzgaja i diljem svijeta, uglavnom u Toplijim krajevima Europe i Azije te Africi i Južnoj Americi. Raste po kamenjarima Hrvatskoga Primorja, Dalmacije i Makedonije. U nas ga najviše ima u primorskim krajevima i na otocima. Komorač se danas cijeni kao mirodija za pripremanje kolača i kruha. Zrnca komorača, a još češće mljeveni komorač, miješaju se s brašnom tako da pecivo dobiva izvrstan okus. Komorač se pored toga stavlja u juhe, umake, variva i konzervirano povrće. Svježi, nježni listići komorača, kao i svježi korijen, nasjeckaju se u salate....[...]

Nastavi dalje...

KIM

cvijet
Kim (carum carvi l.). Porodica: umbelliferae (apiaceae) - štitarke. Eng: caraway. D: kummel. fr: le carvi. Drugi nazivi: divlji kim, kumen, kumin. Egipčani ga nazivaju; tapnen. Stari Rimljani: cuminum. A Grci: kyminon. Povijest i pučka medicina: Kim se odavno koristi kao začin i ljekovito sredstvo. Najčešće u pripravcima protiv nadimanja, bolova u trbuhu, ujeda otrovnih životinja, kao oblog kod krvarenja iz nosa, za pospješivanje izlučivanja želučane kiseline i majčina mlijeka te kod kašlja. Sa šećerom i drugim začinima pripravljao se liker od kima. Stari Grci dodavali su ga svim lijekovima kako bi ubrzali njihovo djelovanje.

Droga: carvi fructus - plod kima. Plodovi kima koriste se u različitim ljekovitim pripravcima, a iz njih se dobiva i ljekovito eterično ulje koje se koristi kao djelatna tvar u mnogim farmaceutskim pripravcima. Kao biljka za probavni sustav, kim je doista blagotvoran. Djeluje kao stomahik, stimulirajući lučenje probavnih enzima. Prednost mu je što nije gorak, kao što je slučaj kod drugih biljaka koje se koriste u tu namjenu, poput gorkog pelina ili kičice. Zanimljivo, istodobno ima sposobnost opuštanja glatkog mišićja probavnog sustava, ali i poticanja njegove normalne peristaltike (gibanje). Na taj način sprječava bolne grčeve probavnog sustava, a olakšava proces probave.

Kim je jedna od najdjelotvornijih biljaka karminativnog djelovanja, što znači da djeluje kod nadutosti....[...]

Nastavi dalje...

KESTEN

cvijet

Kesten divlji (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) Botanički podaci: Kesten (aesculus hyppocastanum l., Hyppocastanaceae) je listopadno stablo guste okruglaste krošnje, visoko do 30 metara. Listovi su dlanasto sastavljeni od pet do sedam suličastih, pilastih, kratko ušiljenih liski, dugih i više od 20 cm. Cvjetovi su bijeli sa žutom ili crvenom mrljom, obostrano simetrični i združeni u velike, uspravne grozdaste cvatove. Plodovi su veliki, okrugli, zelenkasti i bodljikavi tobolci koji se otvaraju trima zaklopcima, a sadrže tri velike sjajne i smeđe sjemenke - divlje kestene. Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Općenito se dijele na pitome i divlje.

Divlji (samonikli rastu u prirodi) su jestivi, a posebna poslastica među njima su lovranski maruni koji su slađi i veći od običnih kestena te posjeduju ljekovita svojstva.. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka.

S druge strane, pitomi kesten, koji nažalost nije za jelo niti nema nikakva ljekovita svojstva. Pitomi (hibridni) se obično sade po parkovima kao ukrasno drvo, a ljudi ih često krivo imenuju u "divlje", jer nisu jestivi. Nziv "divlji" imaju samonikle biljke u prirodi, a "pitome" su one cijepljene ili genetski modificirane. Nažalost pitomi kesten ima lijep veliki plod te prekrasne cvjetove ali nije upotrebljiv osim za ukras....[...]

Nastavi dalje...


ANIS

anis

Plodovi koji se sabiru dvaput u sezoni moraju se očistiti od peteljki i odmah sušiti jer inače pocrne. Korijen se vadi u jesen. Poslije čišćenja korijena od zemlje, reže se na kockice ili rezance te suši na toplom prozračnom mjestu. Iz sjemena se destilacijom dobiva anisovo ulje (oleum anisi). Anis je podrijetlom iz Egipta. Ljekovito djelovanje anisa možda je najbolje opisano u starim zapisima: "ako golubinjak namažemo uljem anisa golubovi će ga sigurno prihvatiti jer obožavaju njegov miris." Sjeme anisa sadrži 1-5 % eteričnog ulja, bjelančevina i šećera do 20 %, masnih ulja do 10 %. željeza; ulje anisa sadrži i do 90 % anetola, zatim metilhavikola, aldehida, estragola, anisove kiseline, anis ketona i anisovog alkohola. U kućanstvu se anis upotrebljava kao začin za razne kolače i razne vrste kruha, te su poznati anisovi kolačići, pereci, prepečenac, kifle, kruh itd.

Ljekoviti dio biljke: plod

Anis je afrodizijak, antispazmatik, aromatik, antidepresiv, diuretik, dispeptik, ekspektorant, holagog, holeretik, galaktagog, karminativ, mikotik, pektoral, sekretolik, stimulans, tonik i vermifug.[...]

Nastavi dalje...


KLINČIĆ

cvijet
Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta, koji su ružičasti dok su svježi, a sušenjem mijenjaju boju u bakreno smeđu. Dok su svježi ružičasti su, a osušeni mijenjaju boju u hrđavo-smeđu. Duljine su 12 - 16 mm i nalikuju čavlićima (na lat. se i naziva clavus, što znači čavao). Stabljike završavaju istaknutim četverodijelnim cvjetnim pupovima. Miris im je topao, opor i aromatičan, a okus slatkasto-trpak i vrlo jak.

Klinčićevac ili klinčić (Syzygium aromaticum) je malo do srednje visoko, osjetljivo zimzeleno drvo iz tropskih krajeva. Pripada porodici mirta (Mirtaceae), a potječe iz sjevernih Molučkih otoka.

Uspijeva samo u tropskoj morskoj klimi pa se danas uzgaja u Indoneziji, Tanzaniji, Madagaskaru, Šri Lanki i Maleziji.

Drvo klinčićevca ima krošnju u obliku piramide te velike, kožaste i sjajne, jajolike listove koji se javljaju u parovima. Listovi su vrlo aromatični, a ugodan miris imaju i grančice i sitni zvonoliki crveni cvjetovi koji se javljaju u gustim nakupinma u dva razdoblja tijekom vegetacije. Još ružičasti cvjetni pupoljci beru se ručno ili tresu bambusovim štapovima, a zatim se suše na suncu. Nakon sušenja, pupoljci su crvenkastosmeđe boje i nalik čavliću, a pod nazivom klinčić upotrebljavaju se kao začin. Naziv mu dolazi od latinske riječi clavus što znači čavao.

Njegove izuzetno ljekovite tvari koje sadrži ( eugenol, cariofilen, tanin i dr.) imaju jaka anti-mikrobna svojstva te ubijaju sićušne parazite, njihova jajašca i ličinke.

Čudesna svojstva klinčića odavna su poznata liječnicima diljem svijeta pa se od davnina koristi kao lijek kod problema sa probavom te za uništavanje parazita i protiv gljivičnih infekcija. [...]

Nastavi dalje...


KOPAR

cvijet

Mljeveni plodovi kopra u mlincu za kavu uzimali su se kao začin kod svih dijetalnih jela 3 puta na dan na vrhu noža. Miriše ugodno i aromatično i vrlo je sličan komoraču. Kopar je u svojoj dugovječnoj povijesti u narodu izgradio svoju mitsku povijest s legendom o čarobnoj moći a u kuhinjama domaćica sve do današnjeg dana ostao je ljekovita i začinska biljka, čije lišće se koristi kod kiseljenja krastavaca, kod zelenih salata, salate od krumpira i graha, te raznim jelima (variva, juhe, umaci). Bolesti bubrega i urinarnih puteva, digestivnih bolesti, glavobolje, gluhoće, grčeva, gušterače - (za bolji rad), kašlja, nesanice, neuroze, nadutost, skleroze, srčane aritmije zajedno sa komoračem, tumora, varikoznih vena, zatvora, za jače lučenje mlijeka, želučanih bolesti, žutice, izgubljenog apetita, lošeg zadaha iz usta.

U kuhinji kao začin, za pripremu osvježavajućeg čaja, te za ubode insekata.

Eterično ulje kopra rabe kao insekticid.

Tinkturu kopra od sjemena rabe kod gripe, grčeva te poremećaja probave.

Ljekovito djelovanje kopra u pučkoj medicini se dosta razvilo tako da su njegova svojstva nadopunjavali i s ostalim ljekovitim sredstvima kao što su med koji se dodavao čaju od kopra za liječenje plućnih oboljenja.

Zatim vino u kojemu se močio ili kuhao plod kopra za umirenje živaca a ako se popilo prije spavanja kod raznih nesanica. - Ženama je poznato poticajno djelovanje na mliječne žlijezde, poželjno kod dojilja. - Za izazivanje mjesečnog ciklusa. - Kod grčeva koji se javljaju kod dojenčadi jer umiruje i otklanja ih..

O kopru postoji niz starih izreka koje dosta govore o njegovoj moći, onima, koje noću muče strašni snovi, koji nemirno spavaju, hrču ili u polusnu skaču iz kreveta, treba pod glavu staviti svežanj lišća od kopra, bio je jedan od uobičajenih savjeta.[...]

Nastavi dalje...


MAGNEZIJ

cvijet

Opće je poznato da je magnezij esencijalni sastojak čovječeg i životinjskog organizma te da je potreban za aktivnost oko 300 različitih enzima. Zbog toga, sa pravom se može reći da život bez magnezija ne bi bio moguć, tako da magnezij spada među najznačajnije minerale našeg vremena. Dodatna suplementacija prehrane magnezijem stoga se preporučuje kod prevencije srčanih oboljenja i ateroskleroze, visokog krvnog tlaka, dijabetesa, živčane napetosti, razdražljivosti i nemira, poremećaja spavanja, trudnoće i dojenja te za prevenciju migrene. .[...]

Nastavi dalje...


CINK

cvijet

Cink je esencijalni mineral koji nalazimo u gotovo svakoj stanici našeg tijela. Smatra se da je količina cinka u tijelu odrasle osobe oko 2 g. Najveću količinu cinka u tijelu nalazimo u retini i muškim reproduktivnim organima, dok ga u znatnoj mjeri nalazimo i u kostima i mišićima. Apsorpcija mu je loša, a glavni dio cinka apsorbira se u jejunumu, tj. u tankom crijevu. Cink sudjeluje u aktivnosti gotovo stotinu enzima, tvari koje omogućavaju odvijanje biokemijskih reakcija u našem tijelu. Cink utječe na osjećaj okusa i na tek. Elementi okusa nalaze se u slini i strukturna su tvar epitelnih stanica sluznice usne šupljine.. Najčešći su simptomi nedostatka cinka suha i ogrubjela koža, beživotna kosa, krhkost i bijele mrlje na noktima, oslabljeni osjeti okusa i mirisa, gubitak teka i tjelesne težine, smanjena prilagodljivost očiju na mrak, proljev, česte infekcije, otežano zacjeljivanje rana, kožne iritacije i poremećaji poput dermatitisa i akni... Mogući su i poremećaji rasta i razvoja, koncentracije i pamćenja, imuniteta i izmjene tvari te impotencija i neplodnost..[...]

Nastavi dalje...

DINJA




DINJA - SJEMENKE

Latinski naziv: Cucumis Melo L.

Eng: Muskmelon

Njem: Die Zuckermelone, Melone

Franc: Le Melon

Opis i podrijetlo:

Dinja je jednogodišnja biljka podrijetlom iz Azije, a pripada porodici Cucurbitaceae ili bundeve.

Plod je okruglog ili ovalno-izduženog oblika, mase 1-2 kg.

Tvrda kora može biti glatka, naborana ili mrežasta s režnjevima.

Unutrašnji, jestivi dio najčešće je narančasti ili zelenkastobijeli, a šupljina je ispunjena sjemenkama.

U Kini je bila poznata već 1000 godina prije Krista.

U Bibliji se spominje da su Izraelci, kada su napustili Egipat i s Mojsijem četrdeset godina lutali pustinjom, žalili za svojom omiljenom hranom, a posebice dinjom.

Slike iz gradova Herkulanuma i Pompeja (79. g.) upućuju na to da su i Rimljani poznavali dinju.

Prema smjernicama piramide pravilne prehrane, dinja je u skupini s ostalim vrstama voća. Za tu skupinu namirnica preporuka je 2-4 serviranja u danu.

Niska energetska vrijednost dinje i velik udio vode čine tu namirnicu vrlo popularnom u ljetnim mjesecima.

Plod dinje za konzumaciju mora biti potpuno zreo; vrlo je sočan, slatkog okusa, svojstvene arome i djeluje osvježavajuće.




DINJA - DETALJI



Energetska vrijednost :

Energetska vrijednost dinje iznosi samo 34 kcal na 100 g svježe namirnice.

U 100 grama svježe dinje u prosjeku ima 91 g vode, 0,1 g masti, 0,8 g bjelančevina, 7,9 g ugljikohidrata, 8 g šećera i 0,9 g vlakana.

Dinja je iznimno bogata vitaminom C (31% od RDA u 100g), a neke vrste (npr. cantaloupe) bogate su i vitaminom A koji je prisutan u obliku beta-karotena (10% od RDA u 100g).

Sadrži i druge vitamine i minerale, iako u manjim količinama: tiamin, niacin, vitamin B6, folate, pantotensku kiselinu, željezo, magnezij, bakar, kalij, mangan, fosfor.

Veoma su važni pozitivni učinci dinje na zdravlje organizma a to su sadržaj vitamina C i A koji ujedno djeluju kao antioksidansi štiteći organizam od kardiovaskularnih bolesti i starenja, voda i kalij potiču rad bubrega, pomažu u uklanjanju štetnih tvari iz organizma, a kalij ima blagotvoran učinak kod osoba s visokim krvnim tlakom jer ga smanjuje povoljnim djelovanjem biljnih vlakana olakšava probavu i pomaže u smanjenju tjelesne težine i nadimanja u trbuhu zbog visokog sadržaja beta-karotena dinja se ubraja među antikancerogenu hranu oblog od iscijeđenog soka dinje ili od naribane dinje služi za otklanjanje boli.



DINJA -BILJKA I CVIJET



Dinja (Cucumis melo)

Dinja je danas dostupna cijele godine. Najzastupljenije su podvrste cantalooupe, dinja zelenkaste kore s hrapavom površinom poput mreže, i charatais, dinja žute kore hrapave površine s okomitim prugama.

Pri kupnji dinje pripazite na peteljku oko koje se mogu stvarati kapljice vlage, što je znak da je dinja ubrana prerano.

Kod zrele dinje peteljka lako otpada, na čijem mjestu ostaje udubljenje dok druga strana dinje mora biti mirisna i gipka na dodir.

Izbjegavajte dinje koje imaju mekane dijelove, tamna oštećenja ili napukline.

Dinju čuvajte 2-3 dana na sobnoj temperaturi kako bi potpuno sazrela, a zatim ju možete čuvati u hladnjaku još pet dana.

Narezanu dinju čuvajte u njemu do tri dana u zatvorenoj posudi jer njezin miris može prijeći na drugu hranu koju čuvate u hladnjaku.

Ako tražite zdravu i ukusnu hranu koja izaziva zadovoljstvo, nutricionisti velikodušno preporučuju dinje. Dinje su izrazito hranjive i niskokalorične pa ako ste na dijeti, dinja je odlično rješenje. Možete je jesti koliko želite, bez razmišljanja o broju kalorija.

Tajna dinje je u velikoj količini vode. Ona vam neće samo ugasiti žeđ, već vas može i zaštititi od sunčevih opeklina.

Sok od dinje će vam pomoći da se zaštitite od štetnog zračenja sunca. Dinje su bogate antioksidantima koji organizmu pomažu u zaštiti od štetnih radikala koji oštećuju stanice kože.

DINJA



Sjemenke:

No, najzdraviji dio dinje najčešće završi u kanti za smeće, budući da ga odstranjujemo i bacamo – sjemenke dinje.

Osim ploda, koji je dobar i za uklanjanje viška vode iz organizma, mogu se jesti i suhe koštice dinje, koje se osobito preporučuju ljudima koji boluju od bolesti bubrega osobito sa bubrežnim kamencima.

Mali je broj sjemenki koje ne bi trebalo jesti, dok većina ima ljekovita svojstva. Tako su koštice kivija dobre za kožu, lubenice za crijevne parazite, dinje za sužavanje pora...

Oljuštene i smljevene koštice dinje, krastavca i budneve hrane kožu i ulaze u sastav mnogih kozmetičkih maski, posebno onih protiv proširenih pora.

Sjemenke dinje bogate su proteinima, omega-3 masnim kiselinama, vitaminima i vlaknima. Prema ayurvedi (tradiconalnoj indijskoj medicini) sjemenke dinje imaju rashlađujući efekt i idealne su za jesti tijekom ljeta.

U Indiji, mljevene sjemenke dinje dodaju se u lassi (napitak od jogurta) i thandai (hladno mlijeko sa začinima), a cijele sjemenke u slatkiše i halve.

Mogu se dodati u kruh i peciva (poput sjemenki bundeve ili sunockreta) ili u torte i kolače (poput oraha ili lješnjaka).

Mogu se jesti i same, kao zdrava grickalica.

Plod, sjemenke i ulje od sjemenki, dobro su ljekovito staro sredstvo za liječenje raznih tegoba kao što su kašalj, temperatura, paraziti, želučane, probavne, bubrežne i urinarne smetnje.

Čaj od cvijeta dinje dobar je za iskašljavanje i povraćanje.

DINJA



Osnovni recept:

Priprema istih je vrlo jednostavna. Nakon što ste pojeli lubenicu ili dinju, odnosno prilikom čišćenja, nešto koštica odvojite i operite u kuhinjskom cijedilu.

Zatim rasprostrite na kuhinjski papir i ostavite dva, tri dana da se posuše, slobodno i na sunčanom mjestu. Nakon toga, sjemenke spremite i povremeno se nagradite ukusnim i zdravim zalogajem. Nemojte pretjerivati s količinom, obzirom da su obje vrste sjemenki relativno masne.

No kao povremena poslastica - sjemenke dinje i lubenice su izvrsne, zdrave i ukusne, a pritom i skoro pa besplatne.

Ukoliko želite od koštica dinje spremati ukusan i ljekovit čaj, bilo bi dobro da ih posušite zajedno sa vlaknastim dijelovima koji okružuju koštice jer je taj dio vrlo ukusan i daje aromatičnu (mirisnu) notu vašem omiljenom čaju. Kad se koštice i vlakna osuše, sve zajedno sameljite u blenderu, potom ih pospremite u staklenu teglicu i uživajte u svom mirisnom čaju.

Ja ih za čaj, pomiješam sa šipkom ili gloginjama, mogu se spremati i sa sušenim jabukama (korom), odlično pašu uz koštice trnine.

Vjerujte mi, zaista ih je šteta baciti.

NUSPOJAVE:

Nisu poznate.



molimo pročitati izjavu